stav.

Etički · Postupci u oblasti građanskog prava, upravni i ostali postupci

Etički kodeks posrednika

12 članova. Prečišćen tekst, objavljen u: 146/2014.

Donet na osnovu: Zakon o posredovanju u rešavanju sporova.

Član 1

Etičkim kodeksom posrednika uređuju se etički principi i pravila ponašanja posrednika.

Član 2

Etički kodeks posrednika (u daljem tekstu: Kodeks) obavezuje posrednika koji je upisan u Registar posrednika.

Član 3

Posrednik se u svom radu pridržava etičkih principa i pravila ponašanja poštovanjem načela i standarda propisanih Zakonom o posredovanju u rešavanju sporova (u daljem tekstu: Zakon).

Član 4

Neutralnost i ravnopravni položaj strana u postupku posredovanja posrednik ostvaruje postupajući na jednak način prema stranama u postupku uz poštovanje pravila postupka.

Član 5

(1) Posrednik deluje nepristrasno u postupku posredovanja.

(2) Posrednik ne postupa nepristrasno:

(3) – ako ima lični ili poslovni odnos sa jednom od strana,

(4) – ako ima finansijski ili drugi interes u odnosu na predmet posredovanja,

(5) – ako je delovao u korist jedne od strana u postupku posredovanja.

(6) Posrednik odbija posredovanje u bilo kojoj fazi postupka ako proceni da je njegova nepristrasnost dovedena u pitanje.

Član 6

Ako posrednik u toku postupka posredovanja uoči da nije u stanju da kompetentno vrši posredovanje, o tome obaveštava strane i povlači se iz postupka posredovanja ili pribavlja saglasnost strana da zatraži pomoć u posredovanju.

Član 7

(1) Poverljivost se obezbeđuje tako što posrednik čuva sve podatke, predloge i izjave iz postupka posredovanja ili u vezi sa postupkom posredovanja kao tajnu, ako se strane u postupku posredovanja nisu drugačije sporazumele.

(2) Poštovanje obaveze poverljivosti iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na podatke, izjave i predloge koji se moraju saopštiti na osnovu zakona i na druge slučajeve, u skladu sa zakonom.

(3) Posrednik obezbeđuje poverljivost i tako što strani u postupku ne otkriva informacije koje mu je u poverenju saopštila druga strana, bez njene saglasnosti.

(4) Zaštitu poverljivosti posrednik obezbeđuje i kroz preduzimanje radnji i mera u cilju čuvanja podataka dobijenih u postupku posredovanja kao i kroz obezbeđenje sigurnog načina uništavanja dobijenih podataka.

(5) Posrednik odgovara za štetu nastalu kršenjem dužnosti iz stava 1. ovog člana.

Član 8

Posrednik vodi postupak posredovanja u skladu sa Kodeksom, obezbeđuje poštovanje rokova i potrebu za brzim okončanjem postupka uz proceduralnu tačnost, pravičnost, kompetentnost i uzajamno poštovanje učesnika procesa.

Član 9

(1) Posrednik obezbeđuje poštovanje kvaliteta procesa tako što:

(2) – upoznaje strane sa karakteristikama postupka posredovanja, ulogom posrednika, mogućnošću okončanja postupka zaključenjem sporazuma, kao i na koji način sporazum o rešavanju spora putem posredovanja može da ima svojstvo izvršne isprave,

(3) – sprovodi postupak posredovanja na način predviđen zakonom, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, položaj strana u postupku, zahteve i interese strana, poštujući potrebu za što bržim okončanjem postupka,

(4) – pruža stranama jednaku mogućnost za učešće u postupku,

(5) – preduzima potrebne mere u cilju obezbeđenja zakonitosti sačinjenog sporazuma, kao i razumevanje prava i obaveza strana proisteklih iz sporazuma.

Član 10

Posrednik na početku postupka pazi da stranke budu pravilno i jasno upoznate sa troškovima postupka u skladu sa zakonom.

Član 11

Posrednik svojim ličnim angažovanjem unapređuje praksu posredovanja, saradnju među posrednicima i stručnjacima iz drugih oblasti koje su od značaja za posredovanje i afirmiše postupak posredovanja kao pogodan i preporučljiv način mirnog rešavanja sporova na profesionalan, istinit i dostojanstven način.

Član 12

(1) Ovaj kodeks stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

(2) Broj 110-00-175/2014-05

(3) U Beogradu, 29. decembra 2014. godine

(4) Ministar,

(5) Nikola Selaković, s.r.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.