stav.

Odluka · Akti o utvrđivanju spomenika kulture objavljeni u "službenom glasniku Republike Srbije" u 2003. godini

Odluka o utvrđivanju crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Kožetinu za spomenik kulture

Prečišćen tekst, objavljen u: 128/2003.

Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima.

Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik RS”, broj 71/94),

Vlada Republike Srbije donosi

ODLUKU

O UTVRĐIVANJU CRKVE VAZNESENJA GOSPODNJEG

U KOŽETINU ZA SPOMENIK KULTURE

„Službeni glasnik RS”, broj 128 od 26.12.2003.

1. Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Kožetinu, sa pokretnim stvarima u njoj koje su od posebnog kulturnog i istorijskog značaja, utvrđuje se za spomenik kulture.

2. Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Kožetinu, sa pokretnim stvarima u njoj koje su od posebnog kulturnog i istorijskog značaja (u daljem tekstu: spomenik kulture), nalazi se na teritoriji opštine Aleksandrovac, u Kožetinu, u privatnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 550, KO Kožetin.

Spomenik kulture je podignut 1804. godine, u neposrednoj blizini Karađorđevih šanaca i utvrđenja. Koncipiran je u duhu tradicionalnih rešenja, kao jednobrodna pravougaona građevina izdužene osnove, sa polukružnom oltarskom apsidom širine naosa, pripratom sa galerijom i masivnim četvorospratnim zvonikom – kulom. Zasveden je poluobličastim svodom i pokriven ćeramidom. Tambur je spolja osmostran, a iznutra kružan, dok je kubično postolje izostavljeno, tako da izgleda da kupola izlazi direktno iz krova. Drugo kube, manjih dimenzija, spolja šestostrano, a iznutra kružno nalazi se iznad priprate. Ukopavanje u zemlju dela naosa i oltarskog prostora karakteristika je za crkve nastale u tzv. turskom periodu. Sa severne strane oltarske apside, vidljivi su ostaci osnove starijeg objekta, na kojima je podignuta današnja crkva. Ikonostas iz 1850. godine rad je Živka Pavlovića iz Požarevca. Analizirajući kožetinski živopis, istoričar umetnosti Pavle Vasić zaključio je da je i u ovom slučaju angažovan Živko Pavlović.

Spomenik kulture predstavlja skladan primer sakralne arhitekture s početka HIH veka u Srbiji, dok je autor ikonostasa Živko Pavlović jedan od najpoznatijih slikara iz perioda obnove Srbije.

3. Zaštićena okolina spomenika kulture obuhvata sledeće katastarske parcele: broj 540, KO Kožetin, u državnoj svojini i br. 546, 547, 548, 550 i 551, KO Kožetin, u privatnoj svojini.

4. Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:

1) očuvanje originalnog izgleda, horizontalnog i vertikalnog gabarita, originalnih materijala, konstruktivnih i dekorativnih elemenata i funkcionalnih karakteristika;

2) redovno praćenje stanja i održavanje konstruktivno-statičkog sistema, krovnog pokrivača, svih fasada, enterijera i ispravnosti instalacija u spomeniku kulture;

3) zabrana radova koji mogu ugroziti statičku bezbednost spomenika kulture.

5. Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:

1) zabrana daljeg širenja gradskog groblja prema crkvi i sahranjivanja u njenoj neposrednoj blizini;

2) zabrana gradnje i postavljanja trajnih ili privremenih objekata koji svojom namenom, gabaritom, visinom i oblikom mogu ugroziti ili degradirati spomenik kulture i njegovu zaštićenu okolinu;

3) zabrana gradnje objekata koji nisu u funkciji spomenika kulture;

4) zabrana postavljanja pokretnih tezgi, kioska i drugih privremenih objekata unutar zaštićene okoline;

5) urbanističko i komunalno uređenje, hortikulturno opremanje i održavanje prostora zaštićene okoline;

6) zabrana skladištenja materijala i stvaranja deponija;

7) zabrana prosipanja, odlaganja i privremenog ili trajnog deponovanja otpadnih i štetnih materija.

6. Spisak pokretnih dobara od posebnog kulturnog i istorijskog značaja koja se nalaze u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Kožetinu čini sastavni deo ove odluke i čuva se u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Kožetinu.

7. Ovu odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

05 broj 633-8417/2003

U Beogradu, 18. decembra 2003. godine

Vlada Republike Srbije

Potpredsednik,

dr Nebojša Čović, s.r.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.