Odluka · Akti o utvrđivanju ostalih kulturnih dobara:
Odluka o utvrđivanju Grada Soko u selu Lazama kod Krupnja za arheološko nalazište
Prečišćen tekst, objavljen u: 50/2012.
Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima, Zakon o Vladi.
Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik RS”, br. 71/94 i 52/11 – dr. zakon) i člana 43. stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS”, br. 55/05, 71/05 – ispravka, 101/07, 65/08 i 16/11),
Vlada donosi
ODLUKU
o utvrđivanju Grada Soko u selu Lazama kod Krupnja za arheološko nalazište
"Službeni glasnik RS", broj 50 od 18. maja 2012.
1. Grad Soko u selu Lazama kod Krupnja, utvrđuje se za arheološko nalazište.
2. Grad Soko u selu Lazama kod Krupnja (u daljem tekstu: arheološko nalazište) nalazi se na teritoriji opštine Krupanj, na katastarskim parcelama broj: 4445/1, 4448, 4449/1 i 4449/2 KO Šljivova, u privatnoj svojini i na katastarskoj parceli broj 4445/2 KO Šljivova, u državnoj svojini.
Granica arheološkog nalazišta ide spoljnim ivicama katastarskih parcela broj: 4445/1, 4448, 4449/1 i 4449/2 KO Šljivova u privatnoj svojini i katastarske parcele broj 4445/2 KO Šljivova u državnoj svojini.
Arheološko nalazište nalazi se u selu Lazama, 20 km zapadno od Krupnja a do nalazišta se stiže putem od sela Šljivove. Nalazište čini utvrđenje na steni Sokolske planine, ispod najvišeg vrha Rožanj (973 m). U podnožju tvrđave je zaravnjeni plato na kojem se nalazilo naselje – podgrađe. Ukupna površina nalazišta je 2 ha.
Najstariji pomen Sokola (Grad Soko) je iz 1426. godine. Tvrđava je podignuta i ranije od ovog datuma, u doba Mačvanske banovine, kao važno uporište i zaštita rudarskih revira Azbukovice i Rađevine. Posle turskog osvajanja grad sa podgrađem se redovno pominje u popisima od 1476. do 1572. kao i u brojnim izveštajima putopisaca i opisima ratnih dešavanja od XVII do XIX veka.
Manje arheološko sondiranje i raščišćavanje obavljeno je 2002–2003. godine. Gornji grad je nepravilnog kružnog oblika sa dve kule. Jedna kula je bila isturena na južnoj strani litice, i druga, donžon kula, na severnoj stani okrenuta je ka donjem gradu. Ispod ove kule nalaze se ostaci cisterne za vodu. Veći deo bedema sačuvan je do visine preko 2 m. Na prelazu iz gornjeg u donji grad nalazila se kula pravougaone osnove. Istočno od tvrđave bilo je podgrađe sa civilnim naseljem zaštićeno kamenim bedemom dimenzija 87, 70 i 110 m.
U tradiciji srpskog naroda arheološko nalazište ima posebno značenje. Nekoliko vekova grad je pripadao tuđincima, a samo desetinu godina srpskoj srednjovekovnoj državi i kasnije Despotovini. Grad Soko je oličenje nepobedivosti kao poslednji bastion turske vlasti u Srbiji. Nalazište je jedno od bolje sačuvanih srednjovekovnih tvrđava u Podrinju, sa jedinstvenim strateškim položajem u izvanrednom prirodnom okruženju. Istorijsku važnost nalazišta dopunjuju mogućnost konzervacije i prezentacije većeg dela utvrđenja i dobar pristup novoformiranim saobraćajnicama.
3. Zaštićena okolina arheološkog nalazišta obuhvata sledeće katastarske parcele broj: 4445/3, 4446/1, 4450, 4451, 4452, 4453/2 i 4458 KO Šljivova, u privatnoj svojini.
Granica zaštićene okoline arheološkog nalazišta ide spoljnim ivicama katastarskih parcela broj: 4445/3, 4446/1, 4451, 4453/2 i 4458 KO Šljivova u privatnoj svojini.
4. Utvrđuju se sledeće mere zaštite arheološkog nalazišta:
1) zabrana izgradnje infrastrukture, industrijskih, javnih i komercijalnih objekata i postrojenja;
2) promena oblika terena za potrebe uređenja prilaznih pešačkih staza dozvoljava se samo u funkciji prezentacije arheološkog nalazišta;
3) zabrana izgradnje stambenih i pomoćnih objekata na arheološkom nalazištu;
4) zabrana obrade zemljišta dubokim oranjem do dubine veće od 0,30 m;
5) zabrana izvođenja rudarskih radova, eksploatacije sirovina kao i svih vrsta istražnih radova;
6) čuvanje, obezbeđivanje i stalno fizičko održavanje arheološkog nalazišta;
7) sađenje visoke vegetacije i pošumljavanje prostora dozvoljava se samo na prostoru koji je u potpunosti arheološki istražen i samo za potrebe prezentacije arheološkog nalazišta;
8) zabrana vađenja peska, šljunka, kamena ili zemlje i bilo koje vrste oštećenja, osim za potrebe prezentacije arheološkog nalazišta;
9) zabrana prosipanja, odlaganja i privremenog ili trajnog deponovanja otpadnih ili štetnih materija – hemijski agresivnih, eksplozivnih, otrovnih ili radioaktivnih;
10) zabrana neovlašćenog prikupljanja pokretnih arheoloških površinskih nalaza.
5. Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline arheološkog nalazišta:
1) zabrana izgradnje infrastrukture, industrijskih, javnih i komercijalnih objekata;
2) promena oblika terena dozvoljava se samo u funkciji prezentacije arheološkog nalazišta i uz adekvatnu prezentaciju nalaza;
3) zabrana izvođenja rudarskih radova i eksploatacije sirovina;
4) zabrana obrade zemljišta dubokim oranjem, rigolovanje zemljišta za vinograde i voćnjake do dubine veće od 0,30 m;
5) zabrana sađenja visoke vegetacije i pošumljavanja, osim na prostoru koji je u potpunosti arheološki istražen;
6) promena oblika i nivelacija terena, vađenja peska, šljunka, kamena ili zemlje dozvoljava se samo na prostoru koji je u potpunosti arheološki istražen;
7) zabrana prosipanja, odlaganja i privremenog ili trajnog deponovanja otpadnih ili štetnih materija – hemijski agresivnih, eksplozivnih, otrovnih ili radioaktivnih;
8) zabrana neovlašćenog prikupljanja pokretnih arheoloških površinskih nalaza.
6. Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
05 broj 633-2759/2012
U Beogradu, 10. maja 2012. godine
Vlada
Prvi potpredsednik Vlade –
zamenik predsednika Vlade,
Ivica Dačić, s.r.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.