Odluka · Akti o utvrđivanju spomenika kulture objavljeni u "službenom glasniku Republike Srbije" u 1997. godini
Odluka o utvrđivanju kuće porodice Hristić-Mijušković u Beogradu za spomenik kulture
Prečišćen tekst, objavljen u: 17/1997.
Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima.
Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 71/94),
Vlada Republike Srbije donosi
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU KUĆE PORODICE HRISTIĆ-MIJUŠKOVIĆ U BEOGRADU ZA SPOMENIK KULTURE
„Službeni glasnik RS", broj 17 od 21. IV 1997.
Tačka 1.
Kuća porodice Hristić-Mijušković u Beogradu utvrđuje se za spomenik kulture.
Tačka 2.
Kuća porodice Hristić-Mijušković u Beogradu (u daljem tekstu: spomenik kulture) nalazi se u Beogradu, na teritoriji opštine Stari grad, ulica Dobračina broj 3, u privatnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 1774 K.O. Stari grad.
Spomenik kulture podignut je 1930. godine, prema projektu inž. Momčila Mijuškovića, za porodicu Hristić-Mijušković. Parcela na kojoj je sagrađen pripadala je Filipu Hristiću, diplomati, ministru inostranih dela i kasnije ministru prosvete u vladi kneza Mihaila. Danas u njemu žive potomci porodice Hristić. Građen je kao spratni objekat, na mestu prvobitne prizemne kuće, u duhu eklektičke stilske orijentacije. Dobro arhitektonski koncipiran, oblikovan je u maniru kasnog akademizma, sa naglašenom simetričnošću u prostornoj koncepciji i obradi.
Zajedno sa pokretnim predmetima i porodičnom arhivom, ovaj spomenik kulture predstavlja karakterističan stambeni objekat svoga vremena, značajan činilac u ambijentu Dobračine ulice i šireg istorijskog gradskog centra Beograda. Istovremeno on je i relevantan primer žive tradicije gradskog života i građanske kulture predstavljen kroz očuvanje kontinuiteta jedne značajne građanske porodice, prisutne u beogradskoj sredini blizu dva veka čitavim nizom istaknutih ličnosti koje su bitno uticale na stvaranje moderne Srbije.
Tačka 3.
Zaštićena okolina spomenika kulture obuhvata katastarsku parcelu broj 1774, K.O. Stari grad, u društvenoj svojini.
Tačka 4.
Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:
1) očuvanje izvornog izgleda spoljašnje arhitekture, i enterijera, horizontalnog i vertikalnog gabarita, oblika i nagiba krova, svih konstruktivnih i dekorativnih elemenata, originalnih materijala, funkcionalnih karakteristika i originalnih natpisa;
2) ažurno praćenje stanja i održavanje konstruktivno-statičkog sistema, krovnog pokrivača, svih fasada, enterijera i ispravnosti instalacija u spomeniku kulture;
3) zabrana radova koji mogu ugroziti statičku bezbednost spomenika kulture;
4) zadržavanje stambene namene spomenika kulture;
5) renoviranje sistema instalacija sa instaliranjem uređaja za zaštitu od požara.
Tačka 5.
Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:
1) parterno uređenje prostora svetlarnika spomenika kulture (urbanističko i komunalno opremanje i održavanje), propisno odvođenje atmosferske vode i sanacija graničnih – razdeonih zidova prema susednim parcelama ka unutrašnjosti bloka;
2) zadržavanje autentičnog prostorno-morfološkog sklopa uz restauraciju kalkana susednih objekata (očuvanje njihovog izvornog korpusa bez izmena arhitektonskih planova) u neposrednom dodiru sa spomenikom kulture u okviru fronta Dobračine ulice;
3) zabrana skladištenja materijala i stvaranja deponija.
Tačka 6.
Ovu odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
05 broj 633-1167/97-9
U Beogradu, 9. aprila 1997. godine
Vlada Republike Srbije
Potpredsednik,
Slobodan Radulović, s.r.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.