Odluka · Akti o utvrđivanju spomenika kulture objavljeni u "službenom glasniku Republike Srbije" u 2001. godini
Odluka o utvrđivanju Leović palate u Subotici za spomenik kulture
Prečišćen tekst, objavljen u: 48/2001.
Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima.
Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 71/94),
Vlada Republike Srbije donosi
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU LEOVIĆ PALATE U SUBOTICI ZA SPOMENIK KULTURE
„Službeni glasnik RS”, broj 48 od 06. avgusta 2001.
Tačka 1.
Leović palata u Subotici utvrđuje se za spomenik kulture.
Tačka 2.
Leović palata u Subotici (u daljem tekstu: spomenik kulture), nalazi se na teritoriji opštine Subotica, u Subotici, Ulica Lenjinov park broj 11, u državnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 3828, KO Subotica.
Spomenik kulture je sagrađen 1893. godine prema projektima arhitekata Edena Lehnera i Đule Partoša, za Simona Leovića, javnog beležnika, u vreme prodora novog stila - secesije koji je najavljivao epohu moderne arhitekture. Građen je kao jednospratni objekat sa visokim prizemljem i suterenom, razuđene osnove sa funkcionalnim rasporedom prostorija. Pročelje je izvedeno u žutoj „svilenoj” fugovanoj cigli, a otvori su markirani blagim talasanjem prozorskih okvira izvedenih u kamenu. Razigranosti oblika doprinose atike sa cvetnim završecima na vrhu, u formi trolista, česte na francuskim građevinama ranijih stoleća, zatim osmougaoni toranj, lanterna na krovu, ritam prozorskih otvora i balustrada spratne terase. Dekorativni elementi su prirodni, trajni materijali: opeka, kamen, „žolnai” crep i drvo kapije akcentovano železom.
Spomenik kulture se nalazi u starom gradskom jezgru grada Subotice, koje je utvrđeno za prostornu kulturno-istorijsku celinu, nepokretno kulturno dobro od velikog značaja.
Spomenik kulture se svojim skladnim oblicima, njihovim ritmom, kolorističkim sazvučjem autentičnih materijala, svrstava u reprezentativna dela arhitektonskog nasleđa grada Subotice. Po arhitektonsko-stilskim vrednostima predstavlja jedan od izrazitih Lehnerovih međaša na putu u karakterističnu arhitekturu na prelazu vekova.
Tačka 3.
Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:
1) očuvanje originalnih materijala, gabarita, izgleda, konstruktivnih i dekorativnih elemenata arhitekture i arhitektonskih i funkcionalnih karakteristika;
2) ažurno praćenje stanja i održavanje konstruktivno statičkog sistema, krovnog pokrivača, svih fasada, enterijera i ispravnosti instalacija;
3) zamena svih dotrajalih elektroinstalacija i instalacija centralnog grejanja;
4) postavljanje gromobranskih instalacija i aparata za gašenje požara.
Tačka 4.
Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:
1) uklanjanje – rušenje pomoćnih objekata u dvorištu spomenika kulture;
2) izgradnja – interpoliranje novih objekata prema studiji zaštićenog gradskog jezgra i regulacionim planom sa uređenjem parternih površina.
Tačka 5.
Ovu odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
05 broj 633-7457/2001-15
U Beogradu, 24. jula 2001. godine
Vlada Republike Srbije
Potpredsednik,
prof. dr Žarko Korać, s.r.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.