stav.

Odluka · Akti o utvrđivanju spomenika kulture objavljeni u "službenom glasniku Republike Srbije" u 2001. godini

Odluka o utvrđivanju Leović palate u Subotici za spomenik kulture

Prečišćen tekst, objavljen u: 48/2001.

Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima.

Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 71/94),

Vlada Republike Srbije donosi

ODLUKU

O UTVRĐIVANJU LEOVIĆ PALATE U SUBOTICI ZA SPOMENIK KULTURE

„Službeni glasnik RS”, broj 48 od 06. avgusta 2001.

Tačka 1.

Leović palata u Subotici utvrđuje se za spomenik kulture.

Tačka 2.

Leović palata u Subotici (u daljem tekstu: spomenik kulture), nalazi se na teritoriji opštine Subotica, u Subotici, Ulica Lenjinov park broj 11, u državnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 3828, KO Subotica.

Spomenik kulture je sagrađen 1893. godine prema projektima arhitekata Edena Lehnera i Đule Partoša, za Simona Leovića, javnog beležnika, u vreme prodora novog stila - secesije koji je najavljivao epohu moderne arhitekture. Građen je kao jednospratni objekat sa visokim prizemljem i suterenom, razuđene osnove sa funkcionalnim rasporedom prostorija. Pročelje je izvedeno u žutoj „svilenoj” fugovanoj cigli, a otvori su markirani blagim talasanjem prozorskih okvira izvedenih u kamenu. Razigranosti oblika doprinose atike sa cvetnim završecima na vrhu, u formi trolista, česte na francuskim građevinama ranijih stoleća, zatim osmougaoni toranj, lanterna na krovu, ritam prozorskih otvora i balustrada spratne terase. Dekorativni elementi su prirodni, trajni materijali: opeka, kamen, „žolnai” crep i drvo kapije akcentovano železom.

Spomenik kulture se nalazi u starom gradskom jezgru grada Subotice, koje je utvrđeno za prostornu kulturno-istorijsku celinu, nepokretno kulturno dobro od velikog značaja.

Spomenik kulture se svojim skladnim oblicima, njihovim ritmom, kolorističkim sazvučjem autentičnih materijala, svrstava u reprezentativna dela arhitektonskog nasleđa grada Subotice. Po arhitektonsko-stilskim vrednostima predstavlja jedan od izrazitih Lehnerovih međaša na putu u karakterističnu arhitekturu na prelazu vekova.

Tačka 3.

Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:

1) očuvanje originalnih materijala, gabarita, izgleda, konstruktivnih i dekorativnih elemenata arhitekture i arhitektonskih i funkcionalnih karakteristika;

2) ažurno praćenje stanja i održavanje konstruktivno statičkog sistema, krovnog pokrivača, svih fasada, enterijera i ispravnosti instalacija;

3) zamena svih dotrajalih elektroinstalacija i instalacija centralnog grejanja;

4) postavljanje gromobranskih instalacija i aparata za gašenje požara.

Tačka 4.

Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:

1) uklanjanje – rušenje pomoćnih objekata u dvorištu spomenika kulture;

2) izgradnja – interpoliranje novih objekata prema studiji zaštićenog gradskog jezgra i regulacionim planom sa uređenjem parternih površina.

Tačka 5.

Ovu odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

05 broj 633-7457/2001-15

U Beogradu, 24. jula 2001. godine

Vlada Republike Srbije

Potpredsednik,

prof. dr Žarko Korać, s.r.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.