Odluka · Akti o utvrđivanju spomenika kulture objavljeni u "službenom glasniku Republike Srbije" u 2000. godini
Odluka o utvrđivanju srpske pravoslavne crkve Preobraženja Gospodnjeg u Elemiru za spomenik kulture
Prečišćen tekst, objavljen u: 5/2000.
Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima.
Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik Republike Srbije”, broj 71/94),
Vlada Republike Srbije donosi
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE PREOBRAŽENJA GOSPODNJEG U ELEMIRU ZA SPOMENIK KULTURE
„Službeni glasnik RS”, broj 5 od 17. II 2000.
Tačka 1.
Srpska pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Elemiru, sa pokretnim stvarima u njoj koje su od kulturnog i istorijskog značaja, utvrđuje se za spomenik kulture.
Tačka 2.
Srpska pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Elemiru, sa pokretnim stvarima u njoj koje su od kulturnog i istorijskog značaja (u daljem tekstu: spomenik kulture), nalazi se na teritoriji opštine Zrenjanin, u Elemiru, u ulici Žarka Zrenjanina broj 32, u privatnoj svojini – vlasnik Srpska pravoslavna crkva, na katastarskoj parceli broj 209 KO Elemir.
Spomenik kulture je sagrađen 1806. godine, o čemu svedoči zapis na oltarskoj apsidi, iznad prozora. Prema crkvenim knjigama iz 1763. godine na tom mestu je postojao stariji hram. Današnja crkva pripada tipu monumentalnih klasicističkih građevina koje su podizane početkom 19. veka u Vojvodini, kao jednobrodne sa petostranom apsidom i zvonikom na zapadnom pročelju. Konstruktivni sklop čine masivni obodni zidovi i polukružni luci koji nose poluobličaste svodove. Zapadnu fasadu ukrašava plitki rizalit sa portikom od udvojenih pilastara nadvišenih timpanonom. Ispod arhitrava je friz metopa i triglifa. Na bočnim fasadama su duboke niše nadvišene kasetiranim lukom i razdvojene pilastrima. Unutrašnjost crkve je lukovima podeljena na četiri traveja, soleju i oltarski prostor. Lukovi ne prelaze u pilastre nego se oslanjaju na arhitrave i konzole. Bogato izrezbarenu ikonostasnu pregradu oslikao je Nikola Aleksić 1847. godine.
Svojom monumentalnošću, konstruktivnim rešenjima, proporcijskim odnosima i čistotom stila spomenik kulture predstavlja značajno i veoma uspelo arhitektonsko ostvarenje.
Tačka 3.
Zaštićenu okolinu spomenika kulture sačinjava katastarska parcela broj 209 KO Elemir, u privatnoj svojini – vlasnik Srpska pravoslavna crkva.
Tačka 4.
Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:
1) očuvanje izvornog izgleda spoljašnje arhitekture i enterijera, horizontalnog i vertikalnog gabarita, oblika i nagiba krova, svih konstruktivnih i dekorativnih elemenata, originalnih materijala, funkcionalnih karakteristika i originalnih natpisa;
2) ažurno praćenje stanja i odžavanje konstruktivno- statičkog sistema, krovnog pokrivača, svih fasada, enterijera i ispravnosti instalacija u spomeniku kulture;
3) zabrana radova koji mogu ugroziti statičku bezbednost spomenika kulture;
4) izgradnja infrastrukture dozvoljena je samo uz prethodno obezbeđenje zaštitnih arheoloških iskopavanja i adekvatne prezentacije nalaza.
Tačka 5.
Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:
1) zabrana izgradnje novih objekata koji svojom arhitekturom, gabaritom i visinom ugrožavaju spomenik kulture;
2) zabrana izgradnje novih objekata koji nisu u funkciji spomenika kulture;
3) svi zemljani radovi na izgradnji infrastrukture dozvoljavaju se samo uz prethodno obezbeđenje zaštitnih arheoloških iskopavanja i adekvatne prezentacije nalaza;
4) zabrana skladištenja štetnih materijala i stvaranja deponija;
5) hortikulturno uređenje porte.
Tačka 6.
Spisak pokretnih dobara od kulturnog i istorijskog značaja koja se nalaze u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Elemiru čini sastavni deo ove odluke i čuva se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Elemiru.
Tačka 7.
Ovu odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
05 broj 633-4702/99
U Beogradu, 25. januara 2000. godine
Vlada Republike Srbije
Potpredsednik,
prof. dr Milovan Bojić, s.r.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.