Odluka · Akti o utvrđivanju spomenika kulture objavljeni u "službenom glasniku Republike Srbije" u 2005. godini
Odluka o utvrđivanju Srpske pravoslavne crkve Sv. Nikole u Neuzini za spomenik kulture
Prečišćen tekst, objavljen u: 108/2005.
Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima.
Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik RS”, broj 71/94),
Vlada donosi
ODLUKU
o utvrđivanju Srpske pravoslavne crkve Sv. Nikole u Neuzini
za spomenik kulture
„Službeni glasnik RS”, broj 108 od 06. decembra 2005.
1. Srpska pravoslavna crkva Sv. Nikole u Neuzini, sa pokretnim stvarima u njoj koje su od posebnog kulturnog i istorijskog značaja, utvrđuje se za spomenik kulture.
2. Srpska pravoslavna crkva Sv. Nikole u Neuzini, sa pokretnim stvarima u njoj koje su od posebnog kulturnog i istorijskog značaja (u daljem tekstu: spomenik kulture), nalazi se na teritoriji opštine Sečanj, u Neuzini, u Ulici Zlatomira Bajina broj 19, u privatnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 85, KO Neuzina.
Spomenik kulture podignut je 1812-1815. godine na mestu starije crkve. To je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom, plitkim pevnicama, horom koji počiva na masivnim stupcima i zvonikom nad zapadnim pročeljem. Konstruktivni sklop čine masivni obodni zidovi i polukružni drveni luci koji nose plitke drvene svodove u brodu crkve. Dekorativnost zapadne fasade je postignuta sa četiri udvojena pilastra nadvišena arhitravom i timpanonom. Udvojeni pilastri su dekorativan element i na bočnim fasadama. Pojava triglifa sa gutama koji nose ravne kapitele udvojenih dorskih pilastara uticaj je klasicizma. Sprat zvonika ima barokno izvijene profilisane grede iznad prozora i jonske pilastre na uglovima. Limena kapa tornja je jednostavnih formi i ukrasa, sa jastukom u srednjem delu i piramidom na vrhu. Krov nad brodom je pokriven biber crepom.
Ikone sa oltarske pregrade rad su različitih autora, hronološki neujednačene. Najstarija ikona iz 1770. godine je Bogorodica sa Hristom sa Bogorodičinog trona. Slikana je u vizantijskoj tradiciji sa elementima baroka. Krajem 18. ili početkom 19. veka nastale su ikone: Krštenje Hristovo, Raspeće sa Bogorodicom i Jovanom Bogoslovom, kao i Rođenje Bogorodice sa Bogorodičinog trona, i pripadaju majstorima iz kruga velikobečkerečke porodice Popovića. Ovoj grupi ikona bliske su ikone na carskim i bočnim dverima, heruvimi u soklu i Sv. Jovan Zlatousti sa arhijerejskog trona. Prestone ikone, rad manje veštog slikara, potiču iz polovine 19. veka. Rezba tronova je izvedena u klasicističkom maniru.
U porti, južno i jugoistočno od crkve sačuvana su tri kamena nadgrobna spomenika iz 1754, 1776 i 1784. godine.
Svojim jasnim konstruktivnim rešenjima, preciznim izvođenjem i skladnom dekoracijom, spomenik kulture je značajan primer seoske sakralne građevine, a zbog raznorodnosti inventara koji se nalazi u njemu predstavlja vredan dokument duhovnog nasleđa srpskog naroda.
3. Zaštićena okolina spomenika kulture obuhvata katastarsku parcelu broj 85, KO Neuzina, u privatnoj svojini.
4. Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:
1) očuvanje izvornog izgleda spoljašnje arhitekture i enterijera, horizontalnog i vertikalnog gabarita, oblika i nagiba krova, svih konstruktivnih i dekorativnih elemenata, originalnih materijala i funkcionalnih karakteristika;
2) ažurno praćenje stanja i održavanje konstruktivno-statičkog sistema, krovnog pokrivača, svih fasada, enterijera i ispravnosti instalacija u spomeniku kulture;
3) zabrana radova koji mogu ugroziti statičku bezbednost spomenika kulture;
4) izrada zaštitnog trotoara od opeke, sa odvođenjem vode od spomenika kulture;
5) izgradnja infrastrukture dozvoljena je samo uz prethodno obezbeđivanje zaštitnih arheoloških iskopavanja i adekvatne prezentacije nalaza.
5. Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:
1) očuvanje izvornog izgleda kapija i ograde oko porte;
2) zabrana izgradnje novih objekata koji svojom arhitekturom, gabaritom i visinom ugrožavaju spomenik kulture;
3) zabrana izgradnje novih objekata koji nisu u funkciji spomenika kulture;
4) zemljani radovi na izgradnji infrastrukture dozvoljavaju se samo uz prethodno obezbeđenje zaštitnih arheoloških iskopavanja i adekvatne prezentacije nalaza;
5) očuvanje izvornog izgleda starih nadgrobnih spomenika i krsta u porti;
6) zabrana skladištenja štetnih materijala i stvaranja deponija;
7) hortikulturno uređenje porte.
6. Spisak pokretnih dobara od posebnog kulturnog i istorijskog značaja koja se nalaze u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Sv. Nikole u Neuzini čini sastavni deo ove odluke i čuva se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi Sv. Nikole u Neuzini.
7. Ovu odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
05 broj 633-7554/2005
U Beogradu, 1. decembra 2005. godine
Vlada
Potpredsednik,
Miroljub Labus, s.r.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.