Odluka · Akti o utvrđivanju spomenika kulture objavljeni u "službenom glasniku Republike Srbije" u 2003. godini
Odluka o utvrđivanju vodice Svetog Ilije u Bukovcu kod Sombora za spomenik kulture
Prečišćen tekst, objavljen u: 2/2003.
Donet na osnovu: Zakon o kulturnim dobrima.
Na osnovu člana 47. stav 1. Zakona o kulturnim dobrima („Službeni glasnik RS”, broj 71/94),
Vlada Republike Srbije donosi
ODLUKU
O UTVRĐIVANJU VODICE SVETOG ILIJE U BUKOVCU KOD SOMBORA ZA SPOMENIK KULTURE
„Službeni glasnik RS”, broj 2 od 15.01.2003.
1. Vodica Svetog Ilije u Bukovcu kod Sombora utvrđuje se za spomenik kulture.
2. Vodica Svetog Ilije u Bukovcu kod Sombora (u daljem tekstu: spomenik kulture) nalazi se na teritoriji opštine Sombor, u ataru Bukovačkih salaša, na potezu Čičovi, u privatnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 27952, KO Sombor.
Spomenik kulture sastoji se od bunara, kapele, zvonika, nadstrešnice, kamenog i zidanog krsta. Najstariji podatak o postojanju lekovitog bunara na ovom mestu zabeležen je na topografskoj karti Bukovca iz 1843. godine. Do 1928. godine pored bunara bio je samo običan krst. Te godine, dobrovoljnim prilozima građana Sombora, sagrađena je kapela prema projektu somborskog arhitekte Svetozara Krotina u neovizantijskom stilu. Kapela ima osnovu u vidu upisanog krsta, sa petostranom apsidom. Sagrađena je od opeke i maltera sa drvenom krovnom konstrukcijom i krovnim pokrivačem od bakarnog lima. Uključujući elemente narodnog graditeljstva – zvonik, drveni krst i nadstrešnicu – ovaj spomenik kulture jedina je kapela građena u neovizantijskom stilu u retkim primerima podizanja kapela na kultnim mestima salašara.
3. Zaštićena okolina spomenika kulture obuhvata katastarsku parcelu broj 27952, KO Sombor, u privatnoj svojini.
4. Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:
1) očuvanje izvornog izgleda svih objekata koji postoje u okviru spomenika kulture, originalnih materijala, dekorativnih elemenata, funkcionalnih karakteristika i originalnih natpisa;
2) korišćenje objekata samo u okviru prvobitne namene;
3) oslikavanje unutrašnjih i spoljašnjih zidova spomenika kulture moguće je samo uz uslove nadležnog zavoda za zaštitu spomenika kulture;
4) obezbeđenje sanduka sa peskom za gašenje početnog požara, kao i aparata za suvo gašenje.
5. Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:
1) zabrana promene nivelacije okolnog terena, odnosno saobraćajnica, kao i promena njihovog zastora bez dozvole nadležnog zavoda;
2) zabrana izgradnje novih objekata uz ivicu zaštićene parcele.
6. Ovu odluku objaviti u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
05 broj 633-17573/2002
U Beogradu, 10. januara 2003. godine
Vlada Republike Srbije
Potpredsednik,
prof. dr Žarko Korać, s.r.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.