Član 1
Ovim pravilnikom se utvrđuju bliži uslovi u pogledu stručne osposobljenosti, stručnog usavršavanja, kao i smernice u vezi sa vršenjem inspekcijskog nadzora inspektora za biomedicinu, (u daljem tekstu: inspektor).
Pravilnik · Transplantacije i transfuziološka delatnost
13 članova. Prečišćen tekst, objavljen u: 63/2019.
Donet na osnovu: Zakon o ljudskim ćelijama i tkivima.
Ovim pravilnikom se utvrđuju bliži uslovi u pogledu stručne osposobljenosti, stručnog usavršavanja, kao i smernice u vezi sa vršenjem inspekcijskog nadzora inspektora za biomedicinu, (u daljem tekstu: inspektor).
(1) Poslove inspektora u području primene ljudskih ćelija i tkiva mogu obavljati lica sa završenim akademskim studijama iz medicinskih ili bioloških nauka, sa najmanje jednom godinom praktičnog iskustva u jednom od sledećih područja:
(2) – inspekcija u području iz nadležnosti ministarstva nadležnog za poslove zdravlja (u daljem tekstu: Ministarstvo),
(3) – prikupljanje i obrada ljudskih ćelija i tkiva,
(4) – proizvodnja krvi i komponenata krvi,
(5) – proizvodnja humanih lekova.
Inspektor ne odgovara za nedostatke koje nije bilo moguće uočiti u toku inspekcijskog nadzora zbog ograničenog vremena, obima nadzora ili zbog nemogućnosti posmatranja određenog procesa tokom inspekcijskog nadzora.
(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor postupa u skladu sa propisima o čuvanju poslovne, državne, vojne, službene, odnosno profesionalne tajne.
(2) Pravna i fizička lica kod kojih se sprovodi inspekcijski nadzor u obavezi su da upoznaju inspektora šta se smatra tajnom po njihovim opštim aktima.
(1) O sprovedenom inspekcijskom nadzoru inspektor vodi službenu evidenciju.
(2) Oblik službene evidencije iz stava 1. ovoga člana je zapisnik inspekcijskog nadzora i vodi se u pisanom i elektronskom obliku.
(1) Zapisnik sadrži najmanje sledeće podatke o inspekcijskom nadzoru:
(2) – službeni broj predmeta,
(3) – naziv, sedište i adresu zdravstvene ustanove u kojoj je izvršen inspekcijski nadzor,
(4) – delatnost koja je bila predmet inspekcijskog nadzora,
(5) – datum inspekcijskog nadzora,
(6) – preduzete radnje i izrečene mere,
(7) – rokove za sprovođenje izrečenih mera,
(8) – izvršenje izrečenih mera sa datumima,
(9) – podatke o upravnom sporu ukoliko je pokrenut,
(10) – ishod postupka.
(1) Inspektor odgovara za tačnost unesenih podataka.
(2) Inspektor ispunjava i predaje zapisnik o sprovedenom nadzoru i o drugim aktivnostima.
(1) Pre početka obavljanja poslova iz oblasti inspekcijskog nadzora, inspektor je u obavezi da obavi početnu obuku.
(2) Početna obuka obuhvata najmanje sledeće oblasti:
(3) Početna obuka dopunjava se posebnim obukama vezanim za poslove inspekcijskog nadzora i kontinuiranim obukama u skladu sa razvojem područja rada za čiji inspekcijski nadzor su ovlašćeni.
(1) Rukovodilac radne jedinice vodi evidenciju o stručnom usavršavanju inspektora.
(2) Plan stručnog usavršavanja inspektora donosi se na godišnjem nivou i uključuje učestvovanje u projektima usavršavanja na nacionalnom i međunarodnom nivou i programima usavršavanja proizašlim iz istih.
(1) U inspekcijskom nadzoru nad sprovođenjem Zakona inspektori nadziru posebno procese i aktivnosti u obavljanju delatnosti iz Zakona, uključujući organizacionu strukturu, sistem odlučivanja, odgovornosti, upravljanja kvalitetom, zaposlene, dokumentaciju, istinitost i verodostojnost podataka, sistem za obezbeđenje zaštite podataka i poverljivosti, prostor, opremu, ugovore, pritužbe, protok informacija, reagovanje u vanrednim situacijama i sledljivost ljudskih ćelija i tkiva.
(2) Predmet delimičnog inspekcijskog nadzora može biti i samo deo aktivnosti zdravstvene ustanove koja obavlja neku od delatnosti iz Zakona.
(3) Na zahtev inspekcije zdravstvena ustanova dužna je, za potrebe inspekcijskog nadzora, dostaviti svu traženu dokumentaciju u vezi predmeta inspekcijskog nadzora.
(4) Inspektori sprovode nadzor u vezi obavljanja delatnosti iz Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima nad pravnim licem.
(1) Inspekcijski nadzor sprovode najmanje dva inspektora od kojih jedan mora imati najmanje dve godine praktičnog iskustva iz područja navedenih u članu 2. ovog pravilnika.
(2) Inspekcijski nadzor manjeg obima i manjih aktivnosti za koji je procenjeno da nemaju značajni uticaj na kvalitet i bezbednost ljudskih ćelija i tkiva, može sprovesti jedan inspektor.
(1) Nakon sprovedenog nadzora u postupku davanja dozvole za obavljanje delatnosti inspektori donose mišljenje.
(2) Mišljenje se dostavlja Upravi za biomedicinu koja je nadležna za donošenje rešenja o dozvoli za obavljanje delatnosti. U mišljenju je potrebno jasno utvrditi i izvršiti klasifikaciju uočene neusaglašenosti.
(3) Klasifikacija neusaglašenosti data je u Prilogu I. koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.
(1) Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbijeˮ.
(2) Broj 110-00-00367/2019-21
(3) U Beogradu, 21. avgusta 2019. godine
(4) Ministar,
(5) dr Zlatibor Lončar, s.r.
(6) PRILOG I.
1. Kritična neusaglašenost je:
Neusaglašenost koja predstavlja direktnu opasnost za sigurnost primaoca ili živog davaoca, kao i direktnu opasnost po kvalitet i bezbednost ljudskih ćelija i tkiva, a koja za posledicu može imati pojavu ozbiljnog neželjenog događaja ili ozbiljne neželjene reakcije.
2. Ozbiljna neusaglašenost je:
a) svaka neusaglašenost koja ne zadovoljava kriterijume za kritičnu kontrolnu tačku, a koja ne predstavlja direktnu opasnost za bezbednost davaoca ili primaoca u postupcima prikupljanja i raspodele ljudskih ćelija i tkiva, ili predstavlja neusaglašenost sa dozvolom za neku od delatnosti datih ovlašćenoj zdravstvenoj ustanovi za obaljanje poslova iz oblasti ljudskih ćelija i tkiva ili neusaglašenost sa postupcima obezbeđivanja kvaliteta i bezbednosti propisanim od same ovlašćene zdravstvene ustanove za poslove iz oblasti ljudskih ćelija i tkiva;
b) koja ukazuje na ozbiljnu neusaglašenost sa Zakonom o ljudskim ćelijama i tkivima i pripadajućim pravilnicima;
c) koja ukazuje na greške ili kašnjenje u obavljanju zadatih postupaka za poslove vezane za ljudske ćelija ili tkiva, ili na neuspeh odgovorne osobe da ispuni svoje zakonske obaveze;
d) kombinacija od nekoliko neusaglašenosti kvalifikovanih kao „druge” od kojih ni jedna pojedinačno ne mora biti ozbiljna, ali koje zajedno mogu predstavljati ozbiljnu neusaglašenost i koje se moraju opisati i zabeležiti kao takve.
3. Druge neusaglašenosti:
Neusaglašenost koja se ne može kvalifikovati niti kao kritična, niti kao ozbiljna, ali ukazuje na odstupanje od dobre prakse.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.