(1) Ovim pravilnikom propisuju se maksimalno dozvoljene količine opasnih i štetnih materija u zemljištu i vodi za navodnjavanje koje mogu da oštete ili promene proizvodnu sposobnost (plodnost) poljoprivrednog zemljišta i kvalitet vode za navodnjavanje, koje dolaze ispuštanjem iz fabrika, izlivanjem deponija, nepravilnom upotrebom mineralnih đubriva i sredstava za zaštitu bilja.
(2) Opasne materije, u smislu ovog pravilnika su: kadmijum, olovo, živa, arsen, hrom, nikl i fluor, a štetne materije su: bakar, cink i bor.
(3) Sredstva za zaštitu bilja koja se upotrebljavaju za suzbijanje korova su na bazi triazinskih preparata (atrazin i simazin).
Utvrđivanje dozvoljenog sadržaja ukupne količine opasnih i štetnih materija vrši se laboratorijskim metodama; atomskom apsorpcionom spektofotometrijom, gasnom hromatografijom, tečnom hromatografijom i jon selektivnom elektrodom.
(1) Zemljište u blizini većih gradskih i industrijskih naselja, prometnih saobraćajnica, zemljišta gde se odlažu razni otpadni materijali, pepelišta i jalovine, zemljište koje se preterano đubri organskim i mineralnim đubrivima, zaliva zagađenom vodom i u drugim slučajevima ispituje se na sadržaj opasnih i štetnih materija, a po potrebi i narušenih hemijskih i bioloških svojstava.
(2) Ispitivanje iz stava 1. ovog člana vrši se na taj način što se uzimaju uzorci zemlje iz oraničnog sloja (0,30 cm), pakuju u čiste plastične kese težine 0,5–1 kg i dostavljaju naučnoj organizaciji na analizu.
(3) Na osnovu ispitivanja iz stava 2. ovog člana vrši se utvrđivanje poremećenih hemijskih, fizičkih i bioloških svojstava zemljišta.
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o dozvoljenim količinama opasnih i štetnih materija u zemljištu i metodama za njihovo ispitivanje („Službeni glasnik RS”, broj 11/90).