Pravilnik o standardima postignuća za predmet Maternji jezik i književnost za kraj srednjeg obrazovanja

Prilozi

STANDARDI POSTIGNUĆA

ZA PREDMET MATERNJI JEZIK I KNJIŽEVNOST ZA KRAJ SREDNJEG OBRAZOVANJA

ALBANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

GJUHË DHE LETËRSI SHQIPE

Kompetenca e komunikimit për lëndën e gjuhës shqipe

Niveli fillestar

Flet qartë gjuhën standarde. Lexon, kupton dhe analizon tekstet letrare e joletrare.

Dallon gjuhën letrare nga gjuha dialektore. Përdor gjuhën letrare duke u mbështetur në rregullat gramatikore të gjuhës shqipe. Përdor fjalë nga komunikimi i përditshëm.

Njeh dhe lexon autorët e veprave letrare, të cilët janë të paraparë nga plani dhe programi mësimor. Në analizën e veprës letrare, arrin ta veçoj mënyrën stilistike të organizimit të veprave në përgjithësi, me elemente (figura) letrare (stilistike) duke sjellur edhe shembuj. Di t’i interpretojë pjesët tematike (duke shprehur përshtypjet e tij) madje edhe duke i shoqëruar me shembuj.

Niveli i mesëm

E shpreh qartë mendimin e tij, ku në të folurit e respekton normën e gjuhës standarde. Gjatë të shkruarit, përdor fjali të cilat gramatikisht janë të drejta duke përdorur edhe stile të ndryshme funksionale.

Interpreton (shpjegon) elementet kryesore të tekstit të gjatë e të shkurtër. Lexon, kupton dhe di t’i zbërthej tekstet letrare e joletrare. Jep mendim kritik dhe qëndrim personal për tekstin që e lexon.

Di për rëndësinë e gjuhës shqipe si një gjuhë e vjetër, po ashtu edhe për kulturën dhe historinë e shqiptarëve. Di etapat e zhvillimit të gjuhës letrare shqipe (etapa e parë 1848-1879; etapa e dytë 1912-1944; etapa e tretë 1945-1972). Dallon fonemat, morfemat, fjalët, togfjalëshat, njësitë frazeologjike dhe fjalitë e gjuhës shqipe. Në të folur e të shkruar zbaton rregullat e caktuara gramatikore të cilat janë të parapara me programin mësimor.

Di ta dalloj gjininë, llojin dhe zhanrin e veprës letrare. Në analizën e veprës letrare ,në radhë të parë përcakton tematikën, jep përmbajtjen dhe stilistikisht shfaq veçoritë gjuhësore të veprës artistike.

Në interpretimin e veprës letrare (të paraparë me program) përdor termat letrar . Dallon pjesët kryesore në tekst, analizon dhe argumenton mendimet dhe qëndrimet e tij me fakte nga teksti në fjalë. Në varësi prej zhanrit, aplikon strategji të ndryshme të leximit. Është i përgatitur mirë dhe i aftë (që në mënyrë të pavarur) ta zgjedh pjesën letrare e ta shpjegoj para të tjerëve.

Niveli i avancuar

Di ta paraqesë tekstin e folur dhe të shkruar. Për t’iu përmabajtur rregullave gramatikore të gjuhës, shfytëzon literaturë profesionale. Lexon dhe jep mendim kritik për tekstin joartistik. Dallon dialektet e gjuhës shqipe dhe veçoritë e tyre. Di fazat e zhvillimit të gjuhës letrare shqipe. Di që gjuha shqipe zë një vend të rëndësishëm në rrethin e gjuhëve indoevropiane, duke pasur një traditë të gjatë të të folurit dhe të shkruarit dhe kjo ka po ashtu një rëndësi të madhe për kulturën shqiptare. Dallon alternimet e tingujve. Njeh deklinacionin, konjugacionin dhe rregullat sintaksore. Përdor gjuhën si mjet kryesor për komunikim.

Lexon, shpjegon dhe i vlerëson veprat letrare të nivelit të mesëm, që janë obligativë për mësimin shtues , duke u njohur më shumë për problematikën e një vepre letrare. Në mënyrë të argumentuar jep mendimin e tij rreth veprës letrare, duke u bazuar në tekstet primare dhe sekondare. Gjatë interpretimit të tekstit letrar shfrytëzon literaturën dytësore.

Kompetenca specifike ndaj lëndës: GJUHA

Niveli fillestar

Kupton rëndësinë e gjuhës, historisë dhe kulturës shqiptare si dhe rëndësinë e gjuhëve të tjera. Dallon shprehjet e gjuhës letrare nga gjuha dialektore. Përdor gjuhën standarde sipas rregullave gramatikore, duke shqiptuar qartë fonemat, morfemat dhe të gjitha fjalët e fjalitë e gjuhës shqipe. Shkruan tekstin, i cili ka një përmbajtje, kryesisht me tema nga jeta e përditshme duke e pasuruar stilistikisht. Njeh zhanret bazë të letërsisë së shkruar. Shfrytëzon libra me rregulla drejtshkrimore apo edhe tekste mësimore, doracakë (manuale).

Niveli i mesëm

E di se cilës familje i takon gjuha shqipe. Di gramatikisht të shprehet dhe me përshkrim të bukur stilistik po ashtu ta shpreh mendimin e tij. Ndërton tekstin e përbashkët në të shkruar e në të folur i cili ka përmbajtje dhe është i veshur stilistikisht. E di që zhvillimi i gjuhës shqipe ka rëndësi për kulturën dhe historinë e shqiptarëve. I dallon fonemat, klasat e fjalëve dhe llojet e fjalive. Në të folur e në të shkruar zbaton rregullat bazë, duke u nisur nga fonemat, klasat e fjalëve dhe tipat e fjalive.

Mëson rregullat e drejtshkrimit, duke u mbështetur në libra përkatës drejtshkrimorë , enciklopedi dhe manuale (tekste të tjera mësimore). Në të folur e në të shkruar, shfrytëzon fond fjalësh që i ka mësuar në arsimin fillor.

Niveli i avancuar

Në bazë të veçorive kryesore, arrin të dallojë dialektet e gjuhës shqipe (në aspektin fonetik, gramatikor). Njeh zhvillimin historik të gjuhës letrare shqipe në krahasim me gjuhët e tjera. Ka dije të zgjeruar nga fusha e fonetikës, morfologjisë, leksikologjisë dhe sintaksës. Ka fjalor të pasur. Është i mirë në normën drejtshkrimore. Kur flet për temën e dhënë, zbaton shkathtësië e tij paraprake.

Kompetenca specifike ndaj lëndës: LETËRSIA

Niveli fillestar

Lexon kthjellët dhe qartë. Di ta interpretojë një tekst të shkurtër letrar e të thjeshtë joartistik. Përmbledhtazi përshkruan ngjarjen e veprës letrare dhe i dallon specifikat e kërkuara në tekst. Njeh autorët e veprave letrare të paraparë me program shkollor. Di ta bëjë dallimin në mes të letërsisë gojore (popullore) dhe autoriale (artistike). Që në fillim paraqet elementet bazike të strukturës së veprës letrare dhe kompozicionin, aspektin gjuhësor, tematik e stilistik . Kështu e analizon problemin që është paraqitur në atë tekst letrar . Përshtypjet dhe përfundimet e tij i nxjerr me shembuj nga tekstet përzgjedhëse (letrare e joletrare).

Niveli i mesëm

Tekstit letrar dhe joletrar i qaset thellësisht, i interpreton dhe jep vlerësimin e tij kritik. Mendimi i tij është i mbështetur në fakte dhe argumente nga teksti primar. Merr qëndrim të qartë për tekstin që e lexon. Heton dhe paraqet elementet e rëndësishme strukturale të veprës letrare dhe kompozicionin; aspektin tematik, gjuhësor e stlistik të saj duke i emëruar me terma të përshtatshme letrarë. Njeh strategjitë e leximit dhe mund t’i përdorë në mënyrë adekuate. Në mënyrë të pavarur zgjedh veprat për lexim nga opusi i letërsisë për fëmijë. Shpreh kurreshtjen dhe emocionin, kupton rëndësinë e leximit për zhvillim të përgjithshëm të dijes dhe të kulturës së tij.

Niveli i avancuar

Kërkon, lexon, interpreton (shpjegon) dhe vlerëson (është kritik) veprat letrare nga niveli i mesëm, kryesisht nga mësimi obligativ dhe shtues. Vëren problematikën e një teksti të caktuar letrar. Në mënyrë të argumentuar shpreh mendimin e tij për veprën letrare në bazë të teksteve primare e sekondare. Analizon dhe krahason karakteristikat e veprës letrare (aspektin tematik, kompozicional, stilistik). Gjatë interpretimit të tekstit letrar, shfrytëzon edhe literaturë sekondare. Ka kulturë të theksuar të leximit. Argumenton gjykimin e tij për veprën letrare dhe e vlerëson në bazë të kriterit të përcaktuar. Ka interesim për veprat letrare nga letërsia botërore. Shpreh dashuri dhe interesim për kulturën kombëtare dhe letërsinë, si dhe për kulturën dhe letërsinë e popujve të tjerë.

STANDARDET

Standardet e përgjithshme të arritshmërisë – standardet arsimore

Fusha: GJUHA

Niveli fillestar

E kupton çfarë është gjuha. E respekton gjuhën e tij, ashtu si edhe gjuhën e shtetit ku jeton dhe të gjitha gjuhët pa marrë parasysh numrin e atyre që e flasin. Njeh shprehjet gjuhësore të urrejtjes si dukuri negative të shoqërisë.

Dallon gjuhën letrare nga ajo dialektore. Çmon dialektin e tij dhe dialektin e nëndialektet e tjera të gjuhës shqipe. Dallon zanoret dhe bashkëtingëlloret. Zbaton normën letrare gjuhësore duke shqiptuar fonemat në mënyrë të drejtë. Vendos shenjën (theksin) në shembujt e shënuar. Gjatë të folurit dhe të shkruarit përdor fjalë me parashtesa dhe prapashtesa si: mos, pa, mbi; im, je, tar, tor, ar (mosbesim, padituri, mbishkrim, punim, arritje, anëtar, piktor, arsimtar etj.

Dallon pjesët e ligjëratës, pra të ndryshueshmet nga të pandryshueshmet. Zbaton normën letrare gjuhësore. Vëren ndryshimet fonetike në lidhje me format e fjalëve. Dallon kategoritë gramatikore të pjesëve të caktuara të ligjëratës (gjininë, numrin, lakimin, mënyrën, kohën …). Dallon fjalinë e thjeshtë nga fjalia e përbërë. Në mënyrë të pavarur ndërton fjalë në lidhje me detyrën e dhënë duke u bazuar në modelet ekzistuese.

Gjen gjymtyrët krysore të fjalisë (kryefjalën dhe kallëzuesin), por ,njëkohësisht, edhe gjymtyrët e dyta të saj (përcaktorin, rrethanorin, kundrinorin). I dallon fjalët dhe togfjalëshat. Klasifikon llojet e fjalisë sipas funksionit dhe përmbajtjes. Dallon fjalinë e varur nga e pavarura.

E di domethënien e fjalëve dhe shprehjeve (grupet e fjalëve me veçori të dallueshme), të cilat mund t’i ndesh gjatë procesit mësimor . E di që fjala në gjuhën shqipe mund të ketë shumë kuptime, këtu hyjnë: sinonimia, homonimia, duke mësuar edhe më shumë për pasurinë leksikore të shqipes. Leksikun e gjuhës mund ta përdorë sipas situatës së ligjërimit.

Fusha: LETËRSI

Mund t’i përzgjedh veprat letrare për lexim që janë obligative për mësimin shtues. Gjithashtu është në dijeni për autorin dhe titullin e veprës së tij. Di ta shpjegojë përmbajtjen fillestare të pjesës së veprës, t’i klasifikojë personazhet, ta gjej temën dhe motivin.

Dallon letërsinë gojore nga letërsia e shkruar (autoriale). Njeh veprat letrare të shkruara në poezi e në prozë dhe i dallon tekstet me elemente epike, lirike dhe dramatike. E di se ç’është arti i poezisë, ka njohuri për natyrën e lirikës dhe strukturës së saj për llojet e saj, për natyrën e epikës dhe llojet e saj, për dramën (llojet e dramës); si edhe për natyrën e prozës. Dallon tekstin letrar artistik nga ai joartistik.

Në tekstin letrar vëren këto elemente: temën, përmbajtjen, motivin, lajtmotivin, kohën, vendin e ngjarjes, personazhet, përshkrimin , monologun dhe dialogun, mënyrën dhe formën e shprehjes stilistike, llojet e vargut, strofat dhe llojet e rimës etj.

E shpjegon problemin në situatën e caktuar në tekstin e shkurtër letrar duke i argumentuar gjykimet. Është i dhënë pas leximit dhe lexon vepra letrare pa përtesë, andaj edhe dashuria e tij për të lexuar është e pashmangshme.

Është i apasionuar (i dhënë) pas letërsisë shqiptare (lexon vepra të të gjitha periudhave) dhe jep shpjegime për karaskteristikat e saj.

Fusha: KULTURË GJUHE

E zotëron gjuhën standarde. Një ndër veçoritë kryesore të saj është prania e normave tek ai si në përdorimin e trajtave, të fjalëve e të ndërtimeve, gjedheve fjalëformuese e sintaksore). Pra, ka një kulturë gjuhësore të komunikimit. Lexon qartë, kthjellët tekstet e shkruara sipas normës. Gjuhën letrare e përdor në formën e shkruar e të folur duke zbatuar normën morfologjike, sintaksore, fjalëformuese dhe leksikore.

Gjuhën standarde e përdor edhe në rastet kur lexon vepra nga letërsitë e ndryshme sepse me këto pasurohet edhe më shumë kultura e tij gjuhësore, gjithashtu mund të flas edhe për tema të ndryshme nga përditshmëria. Shkruan letra dhe plotëson formularë me të cilët ballafaqohet në jetën e përditshme.

E përdor gjuhën standarde (siç u tha edhe më lartë) edhe në formën e shkruar, siç është norma drejtshkrimore (ortografike) dhe norma e pikësimit. I ndërton fjalët gramatikisht, ku përpara vetes ka fjalorin drejshkrimor, duke shkruar tekste në përputhje me normën ortografike.

Lexon pjesë të ndryshme (letrare, artistike) dhe tekste shkencore nga fusha e gjuhës dhe e letërsisë, informacionet e medieve etj. Kështu bëhet i rëndësishëm në fushën e veprimtarisë, duke u veçuar personaletiti i tij. Zbaton strategjitë bazë të leximit (leximi sipërfaqësor dhe leximi me laps në dorë).

Kupton tekstin e shkurtër letrar dhe joartistik (joletrar); paraqet pjesët kryesore të tekstit; krahason informacionet bazë dhe idetë nga disa tekste të thjeshta të shkurtëra.

Në mënyrë kritike analizon tekstin e shkurtër të thjeshtë letrar dhe joletrar (p.sh., shpreh qëndrimin e tij se a i pëlqen teksti, a është interesant; a i shkakton ndonjë pengesë gjatë leximit; çfarë mund të ndodh nësë nuk e kupton atë (tekstin) etj.

I di etapat e gjuhës letrare shqipe, si dhe historinë e saj.

Niveli i mesëm

E di se gjuha shqipe bën pjesë në familjen e gjuhëve indoevropiane, dmth në atë familje gjuhësh me burim të përbashkë, të cilat në kohërat e hershme janë folur në trevat që nga India në Evropë. Është i njoftuar për rëndësinë e gjuhës shqipe si dhe për kulturën dhe historinë e shqiptarëve.

I di stilet funksionale. Dallon dialektet e gjuhës shqipe sipas veçorive dhe duke e ditur se cila është baza dialektore e gjuhës letrare kombëtare.

Klasifikon zanoret sipas pozicionit të gjuhës (organit të të folurit) dhe artikulimit të tyre.

Ndan fjalët në morfema dhe përdor rregullat e ndarjes së fjalëve në fund të rreshtit. E gjen theksin e fjalës.

Njeh klasat e fjalëve dhe kategoritë e tyre gramatikore dhe të gjitha mënyrat e foljes. I di cilat janë mënyrat dhe tipat e fjalëformimit si prejardhja parashtesore, prapashtesore etj.

Kupton e fjalët dhe njësitë frazeologjike, të cilat paraqiten në tekstet e literaturës e të medieve për të rinjtë. Përdor fjalorët, manualet dhe eciklopeditë. Njeh metaforën e cila ka një përdorim të figurshëm për një tipar nëpërmjet krahasimit sipas ngjashmërisë në një tipar të jashtëm.

Fusha: LETËRSI

Synon ta definojë, ta përcaktoj karakterin e natyrën, ta klasifikoj e shpjegojë funksionin e letërsisë dhe në fund të analizoj veprën letrare si të tillë. Kontekstualizon pjesët letrare në bazë të kritereve të caktuara i vendos në kategori të caktuara (në planin sociokulturor, raportet e ndryshme historike e shoqërore, karakteristikat e letërsisë kombëtare) dhe i klasifikon sipas gjinisë letrare. Në pjesët letare vëren elementet lirike, epike e dramatike. Shënon në cilin grup veprash bën pjesë vepra e caktuar, pra cilës gjini dhe lloj letrar i takon. Dallon format elementare (legjendën, mitin, enigmën përrallat, fjalët e urta etj.,), të cilat janë krijime gjuhësore ku përmblidhen dukuritë nga bota njerëzore dhe llojet letraro-shkencore e publicistike si (esenë, biografinë, autobiografinë, memoaret dhe ditarin, udhëpërshkrimin, reportazhin, fejtonin etj. I njeh elementet kryesore të ndonjë vepre letrare: fabulën, syzheun; llojet e tregimeve; llojet e dialogut, monologjet, figurat letrare dhe llojet e rimave.

Interpreton problemin e caktuar të tekstit të gjatë letrar duke argumentuar qëndrimet e tij në bazë të literaturës primare dhe sekondare. Di ta rrëfejë apo ta analizojë veprën.

Ka njohuri bazike për pjesët më të veçanta të letërsisë kombëtare shqiptare.

E di kontinuitetin historik të letërsisë shqiptare.

Është i dhënë pas leximt dhe vazhdimisht merr dhe lexon libra duke shfytëzuar bibliotekën e shkollës dhe të qytetit.

Fusha: KULTURË GJUHE

E formulon mendimin e tij dhe publikisht e shfaq atë duke e përdorur po ashtu gjuhën letrare; lexon dhe tregon tekstet e thjeshta joartistike; shpjegon tekstin e gjatë; me kujdes dëgjon fjali të ndryshme nga përditshmëria dhe nga fushat e tjera shkencore si edhe nga gjuha, letërsia, dhe kultura dhe kështu mund të marrë shënime të shkurtra rreth aplikimit të gjuhës standarde nga folësit.

Kur shkruan tekstin e folur, karakterizohet nga kohezioni (me mënyrën se si i lidh midis tyre në bazë të rregullave gramatikore të gjuhës njësitë që e përbëjnë tekstin) dhe koherenca (që ka të bëjë me organizimin logjik të tekstit, në mënyrën se si gjykimet dhe arsyetimet lidhen midis tyre).

Fjalitë i shkruan duke u mbështetur në rregullat drejtshkrimore. Përdor mjetet e kohezionit të tekstit si: lidhëzat e tekstit, përsëritjen, rimarrjen e fjalëve, zëvendësimin e një emri me përemër etj.

Tekstin e shkruar e organizon në paragrafë. Tekstin e rishikon duke e rishkruar dhe mund të shtoj të dhëna, fakte apo hollësi, apo edhe të heq gjëra që nuk janë të domodoshme. Në këtë material të shkruar ,hyrjen, argumentimin dhe përfundimet i vë në vendin e duhur. Në fund e redakton dhe e korrekton tekstin. Tekstet e thjeshta e të gjata i shfytëzon për nevoja të ndryshme (informim, mësim, aftësim personal, përjetimi estetik, argëtimi ..), zbaton strategjitë e gjëra (psh. kërkon informacione të reja, lidh tekstin me njohuritë e e fituara më parë, shtron pyetje gjatë leximit).

Kupton tekstin letrar dhe joletrar, shpjegon përmbajtjen e tij. Vëren se teksti është shkruar sipas normës gjuhësore dhe duke lexuar formon shprehi të reja në fushën e normës.

Niveli i avancuar (i lartë)

Fusha: GJUHA

Emëron stilet funksionale dhe njeh karakteristikat përbërëse. Kupton funksionet bazë të komunikimit.

Njeh monosemantizmin (njëkuptimësinë) dhe poliseminë (shumëkuptimësinë) e fjalëve.

Në fjalët e gjuhës shqipe e di se theksi mund të bjerë në çdo rrokje, pra është i lirë dhe klasifikon llojet e theksave. Dallon zanoret me rrokje të shkurtra dhe të gjata.

Jep shembuj rreth alternimeve të fonemave (zanoreve dhe bashkëtingëllorev). Në gjuhën shqipe janë gjithsej gjashtë mënyra të foljeve (dëftore, lidhore, kushtore, habitore, dëshirore dhe urdhërore) dhe duke shkruar fjalitë gjen foljen se në cilën mënyrë është përdorur. I di kuptimet kryesore të rasave (emërores, gjinores, dhanores, kallëzores, rrjedhores), tipat e lakimit (lakimi I, II, III, IV) dhe kategorinë e shquarsisë dhe të pashquarsisë.

Mund t’i bëjë analizë morfologjike dhe sintaksore fjalisë. Në fjali dallon llojet e lidhjeve sintaksore siç janë lidhja kallëzuesore, sintaksore e veçimit, e përfshirjes, e bashkërenditjes etj., po ashtu anën kuptimore dhe anën strukturore të saj (fjalisë).

Jep definicionin e fjalës dhe të frazeologjizmave. Kuptimet e fjalëve të panjohura i shkruan sipas rendit alfabetik duke shkruar në anën tjetër përmbajtjen dhe prejardhjen e saj. E di nayrën e termit dhe rëndësinë e terminologjisë. Emërton diçka për një tjetër nëpërmjet krahasimit sipas lidhjeve shkak-pasojë, konkret-abstrakt etj., kryesisht me figurën letrare të metonimisë.

Fusha: LETËRSI

Kërkon, lexon dhe i analizon veprat letrare (pasi që ato janë të paraparë sipas procesit mësimor) dhe shënon aspektin tematik, veçoritë stilistike gjininë dhe llojin letrar që mund të jetë poezi, prozë, darmë etj.

Pra, gjatë analizës së veprës detyrimisht duhen të merren parasysh karakterstikat e larëpërmendura. I njeh llojet e zhanreve dhe nxjerr karakterstikat e tyre.

Ka njohuri të caktuara, një kulurë letare të mirë e të fituar nga leximi i veprave të tjera, sidomos i veprave të rëndësishme letrare, që për nga rëndësia e tyre artistike hyjne në radhën e kryeveprave të letërsisë kombëtare e botërore. Vazhdimisht shfrytëzon fondin bibliotekar.

Ka një interesim të madh që të lexoj vepra nga letërsia botërore e sidomos nga letërsia shqiptare e të gjitha periudhave.

Fusha: KULTURË GJUHE

Në situata zyrtare flet për tema nga fusha e gjuhës, letërsisë dhe kulturës duke iu përmbajtur rregullave gjuhësore. I lexon dhe i analizon tekstet letrare- artistike të nivelit të mesëm. Shpjegon tekstin joletrar të nivelit të mesëm. Nga këto situata mund të përfitojnë edhe nxënësit e tjerë.

Kur krijon një tekst i kushton një kujdes të veçantë jo vetëm anës logjike, lidhjes organike midis pjesës dhe koherencës së mendimeve, por edhe anës gjuhësore të shkrimit. Mjet tipik i referimit janë përemrat, të cilët i përdor për ta shmangur përsëritjen e emrit. Nëse shkrimi nuk është i llojit të letërsisë artistike, përdor periudha dhe jo fjali të thjeshta.

Respekton normën drejtshkrimore. Krijon tekst me temë, kompozicioin, përmbajtje dhe stil sipas aftësive të tij dhe lexuesve të tjerë.

Lexon tekste letrare-artistike, profesionale, popullore, shkencore nga fusha e gjuhës dhe letërsisë, tekste nga media për nevoja të ndryshme (informim, mësim, aftësim personal, argëtim) . Në një tekst të shkurtër joshkencor, mund t’i vërejë gabimet eventuale gjuhësore.

Në shkrimin e një krijimi i përmbahet kërkesave e rregullave të caktuara. Mund të shkruaj një skicë letrare, një përshkrim, një reportazh, përshtypje udhëtimi, një ese etj., Zgjedhja e temës varet nga njohuritë e ndonjë fushe të tij, duke lexuar një libër apo gazetë, duke parë një film apo një emision në televizor etj. Këtu duhet pasur parasysh gjithsesi normën e shqipes standarde. Mund t’i krahasojë idetë dhe infomacionet nga dy e më shumë tekste.

Për t’i bërë shprehi njohuritë dhe shkathtësië e normës gjuhësore, u drejtohet doracakëve normativë: ’’Drejtshkrimit të gjuhës shqipe’’, ’’Fjalorit drejtshkrimor të gjuhës shqipe’’, ’’Rregullave të pikësimit’’, ’’Fjalorit të gjuhës së sotme shqipe’’ etj.

GJUHË DHE LETËRSI SHQIPE

Të dhënat e mëposhtme, përshkruajnë aftësitë e nxënësit për secilën fushë, kryesisht nga niveli fillestar

1. Fusha: GJUHA

2GJSH.1.1.1. Posedon njohuritë elementare për gjuhën (ç’është gjuha, si funksionon, veçoritë e saj) etj. Respekton gjuhën e vet dhe gjuhën e të tjerëve; përdor fjalë (shprehje) stereotipe për gjuhën. E di nocionin e tekstit dhe dallon pjesët e tij (hyrjen, pjesën kryesore, përmbajtjen, përfundimin), po ashtu dallon llojet e teksteve (varësisht nga diskursi). Ka njohuri për sociolinguistikën sidomos për njëgjuhësinë (monolinguizmin) dhe shumëgjuhësisë (polilinguizmin) dhe njeh rastet përkatëse gjuhësore në Shqipëri, Kosovë, Mqedoni, Serbi…). E di konceptin e varietetit gjuhësor dhe njeh i varietetet themelore të gjuhës.

2GJSH.1.1.2. Dallon gjuhën letrare nga dialekti; ka njohuri të gjera për tingujt, llojet, nënllojet dhe format e fjalëve të gjuhës shqipe dhe di t’i përdorë këto njohuri në të folur dhe në të shkruar. Me shembuj mund t’i paraqesë veçoritë që i dallojnë të dy dialektet e shqipes (nga aspekti fonetik, gramatikor e leksikor) dhe kështu mund ta mësojë, ta ruajë e ta kultivojë edhe më shumë gjuhën letrare. Njeh gramatikat kryesore dhe librat normativë të shqipes, të cilat i përdor në situata të caktuara. E di që gjuha shqipe zë një vend të rëndësishëm në rrethin e gjuhëve indoevropiane, duke pasur një traditë të gjatë të të folurit dhe të shkruarit dhe kjo ka po ashtu një rëndësi të madhe për kulturën shqiptare. Ka njohuri për etapat e zhvillimit të gjuhës letrare, fillimet e shkrimit të shqipes dhe rregullat e drejtshkrimit.

2GJSH.1.1.3. E di nocionin e theksit. Në fjali mund t’i dallojë llojet e theksave (theks i lirë, dinamik, ritmik, logjik, i fjalisë). Mund t’i ndajë tingujt në: zanorë dhe bashkëtingëllorë dhe i bashkon në formimin e fjalëve duke u dhënë kuptim. Kur e shqipton me zë më të fortë ose me zë më të ngritur një fjalë a një pjesë të fjalisë, mund ta vërë rëndësinë kuptimore të saj dhe kështu i heton dallimet eventuale mes theksit të tij nga ai letrar.

2GJSH.1.1.4. E di përkufizimin e fjalës dhe karakteristikat e saj. Njeh njësitë themelore të gjuhës (fonemën, morfemën, fjalën, togfjalëshin dhe fjalinë). I ndan fjalët në njësi më të vogla gjuhësore si p.sh.: fjalët për-pun-oj, kënd-o-j etj, Fjalën mund ta analizojë nga aspekti gramatikor me parashtesa, prapashtesa e mbaresa. Njeh mënyrat elementare të ndërtimit të fjalëve. Fjala si strukturë ka dy anë: përmbajtjen dhe formën dhe kështu dallon aspektin leksiko-gramatikor nga ai fonetiko-gramatikor.

2GJSH.1.1.5. Fjalinë e shkruan sipas rregullave gramatikore; mund t’i klasifikojë njësitë sintaksore; dallon fjalitë pohore dhe mohore; analizon fjalitë e thjeshta dhe ato të përbëra.

2GJSH.1.1.6. Ka një fond leksikor, i cili i përmbush nevojat në nivelin e mesëm të arsimimit; bën dallimin mes leksikut letrar dhe joletrar dhe i përdor sipas situatës së krijuar; ka njohuri për domethënien e fjalës; njeh grupet (paradigmat) e fjalëve: sinonimet, antonimet, homonimet; e njeh metaforën si mekanizëm leksikor. Nëse ndonjë fjalë ka prejardhje të huaj, e përdor dhe nuk ndjen ndonjë “armiqësi” ndaj saj. Por, nganjëherë bën edhe kritika për shkak të futjes së saj në strukturën e shqipes. Njeh nocionin e frazeologjisë. Përdor fjalorët e gjuhës shqipe (Fjalorin drejtshkrimor, frazeologjik, sinonimik) etj.

2. Fusha: LETËRSI

2GJSH.1.2.1. Njeh autorët nga programi obligativ shkollor dhe i vendos në kontekst të opusit krijues dhe në kontekst letraro-historik.

2GJSH.1.2.2. Njeh terminologjinë e teorisë së letërsisë, në të cilën njihen shkrimet e veçanta dhe ku letërsia trajtohet në mënyrë teorike.

2GJSH.1.2.3. Në interpretimin e pjesëve letraro – artistike dhe pjesëve letraro-shkencor, dallon metodat e qasjes së brendshme dhe të jashtme.

2GJSH.1.2.4. Vëren dhe me shembuj argumenton tiparet letrare, poetike, gjuhësore, estetike e strukturore të veprave letrare.

2GJSH.1.2.5. I di tiparet e letërsisë si dhe i shpjegon raportet e saj me gjuhën dhe marrëdhëniet me artet e tjera.

2GJSH.1.2.6. Paraqet tiparet historike dhe poetike të periudhave letrare, drejtimeve dhe formacioneve në zhvillimin e letërsisë shqipe dhe botërore duke përfshirë edhe shkrimtarët shqiptarë e të huaj nga lektura e obliguar shkollore.

2GJSH.1.2.7. Analizon pjesët letrare nga ato joletrare dhe mund t’i argumentoj teorikisht.

2GJSH.1.2.8. Poashtu e përdor literaturën dytësore qoftë letrare, historike, kritike, poetike, teorike duke i sjell punimet e tij para të tjerëve.

2GJSH.1.2.9. Duke i lexuar veprat e letërsisë shqipe dhe botërore, e kupton rëndësinë e të lexuarit të pjesës letrare dhe kështu ky pozitivitet ndikon në formimin e identitetit të tij gjuhësor, letrar, kulturor e kombëtar.

3. Fusha: KULTURË GJUHE

2GJSH.1.3.1. Flet qartë duke respektuar drejtshqiptimin (ortoepinë) e gjuhës letrare; zbaton theksin gjuhësor-letrar ose e krahason theksin e tij me atë letrar me tendencë të përshtatjes; Rrjedhshëm dhe qartë lexon me zë tekstet letrare dhe joletrare; shprehimisht lexon dhe lehtë i tregon tekstet letrare artistike; Në situata formale flet për temat e thjeshta si: nga fusha e gjuhës, letërsisë dhe kulurës duke u shërbyer me shprehje korrekte gjuhësore; Pra, flet qartë, pa pengesa, pa dridhje të zërit e pa pauza të mëdha; Sipas nevojës, përdor teminologjinë shkencore për gjuhën dhe letërsinë, duke e përshtatur me rastet apo situatat, bashkëfolësin ose përdor edhe mjetet gjuhësore verbale a joverbale sidomos mimikën, gjestikulimin, lëvizjet e duarve etj., që në gjuhësi njihet me emrin Semiotikë; Ka kulturë të të dëgjuarit kur dikush flet në gjuhën e tij dhe me vëmendje dëgjon e kupton ligjëratat nga fusha e gjuhësisë, letërsisë dhe kulturës dhe kështu gjatë dëgjimit të ndonjë ligjërimi, mund të marrë shënime;

2.GJSH.1.3.2. Dukë folur apo duke shkruar për ndonjë temë nga gjuha, letërsia apo për jetën shoqërore, e strukturon rrëfimin dhe i lidh pjesët në mënyrën e duhur; Dallon të rëndësishmen nga e parëndësishmja dhe i përmbahet temës kryesore; Shkruan një tekst duke u shërbyer nga përshkrimi e ekspozicioni dhe shkurtazi i përshkruan ndjenjat e tij dhe përjetimin e pjesës letrare ose të ndonjë pjese tjetër artistike; Rrëfen tekstin letrar artistik dhe i ndan pjesët kryesore. Në fund jep një përmbledhje (rezyme) të tekstit letrar ose joletrar;

2GJSH.1.3.3. Në diskutime me temë nga gjuha, letërsia dhe kultura, në pika të shkurtëra mund ta shprehë dhe ta argumentojë idenë ose qëndrimin për të cilin angazhohet; Pra, ai mund të flasë ngadalë duke u mbështetur kryesisht në fakte; Është në gjendje ta dëgjojë mendimin e tjetrit dhe ta marrë parasysh gjatë argumentimit të tij; Shkruan tekst me temë nga gjuha, letërsia dhe kultura;

2GJSH.1.3.4. Shfrytëzon librin drejtshkrimor të gjuhës shqipe; i zbaton rregullat elementare të drejtshkrimit dhe mund të shërbehet me botime të tjera nga Ortografia; Në të shkruar ndan pjesët tekstit, jep titujt dhe nëntitujt, citon dhe parafrazon; Bën punimin e maturës duke i respektuar rregullat e shkruarjes së punimit shkencor (përdor fusnotat, shkruan përmbajtjen dhe bibliografinë); Shkruan letra zyrtare dhe jozyrtare, biografi (CV), lutje, ankesë, kërkesë; Di të plotësojë formularë të ndryshëm etj.;

2GJSH.1.3.5. Ka aftësinë që në mënyra të ndryshme (informim, mësim, zhvillim personal, përjetim estetik, argëtim …) të lexojë tekstet të rëndësisë (tekstet letrare, tekste profesionale, shkencore, popullore) nga fusha e shkencës për gjuhën dhe letërsinë, tekstet nga mediet; tekstet që janë të përshtatshme për përpunimin e planit për gjuhë dhe letërsi); zbaton strategjitë e të lexuarit;

2GJSH.1.3.6. Kupton tekstin letrar e joletrar dhe njeh rëndësinë e tyre, gjen informacione nga më të ndryshmet, ndan pjesët kryesore të tekstit; e di kuptimin e përmbajtjes në tekst; krahason informacionet dhe idetë nga dy e më shumë tekste.

2GJSH.1.3.7. Në mënyrë kritike jep sqarim për tekstin letrar e joletrar; dallon faktin objektiv nga interpretimi autorial; vlerëson (dhe argumenton) se a i prezanton autori i tekstit joartistik të gjitha informacionet e nevojshme dhe a jep fakte të mjaftueshme e të besueshme për atë që thotë; vlerëson se a është neutral autori i tekstit ose i angazhuar apo i anshëm dhe e arsyeton vlerësimin e tij; njeh gjuhën e urrejtjes, diskriminimit, sharjes dhe për këto çështje ka qëndrim negativ.

2GJSH.1.3.8. Njeh strukturën, elementet e ndryshme, figurat stilistike (metoniminë, metaforën, asonancën, aliteracionin, onomatopenë, anaforën…); Njeh domethënien e kuptimit të fjalës në kontekstin e dhënë dhe kupton qëllimin e domethënies së kuptimit në tekstin letrar dhe joartistik; vlerëson domethënien e fjalëve të panjohura në bazë të kontekstit dhe modelit të formacionit; kupton domethënien e leximit për pasurimin e fondit leksikor.

Të dhënat e mëposhtme, i përshkruajnë aftësitë e nxënësit për secilën fushë, kryesisht nga niveli i mesëm.

1. Fusha : GJUHA

2GJSH.2.1.1. Ka njohuri më të thella për gjuhën në krahasim me nivelin fillestar; Njeh njësitë, të cilat u përkasin niveleve të ndryshme të gjuhës, pra nënsistemet; Ka njohuri për shkrimin e letrave. Tashmë i njeh parimet kryesore të gjuhës shqipe si parimin fonetik, morfologjik, etimologjik etj.; I di disa gjëra elementare për gjuhët e botës (ngjashmëritë gjuhësore, përbashkësitë (universaliet) gjuhësore; I njeh parimet e zhvillimit të dialogut; kupton nocionin e aktit të të folurit; në tekst i dallon pjesëzat dëftuese apo theksin; Njeh varietetet gjuhësore të shqipes gjatë paraqitjes së një moderatori në medie kur ai flet në vernakularin gjuhësor – krahinor, pra nëse përdor ndonjë fjalë apo shprehje nga rajoni i vet.

2GJSH.2.1.2. I di tiparet dalluese të të dy dialekteve të gjuhës shqipe; P.sh.: në sistemin fonetik për gegërishten është karakteristike seria e zanoreve hundore kurse në toskërishte ka vetëm zanore gojore (hĩ-ni, rê-ja, zã-ni-gegërishte dhe hi-ri, re-ja, zë-ri- toskërishtja); toskërishtja ka “ë” në serinë e zanoreve të theksuara kurse gegërishtja nuk e ka, pra ajo i përgjigjet toskërishtes me ã; gegërishtja ka grupin nistor vo kurse toskërishtja ka grupin va (vaj, varr, vatër-toskërishtja., dhe voj, vorr, votër-gegërishtja) etj.; Në toskërishte ruhen grupet mb, nd, ng ndërkaq në gegërishte kanë dhënë m, n, n; Po ashtu e di se këto dialekte veçohen edhe nga tiparet morfologjike e leksikore; Mund t’i ndajë etapat e zhvillimit të gjuhës letrare, të cilat janë të njohura edhe më parë;

2GJSH.2.1.3. Njeh aparatin e të folurit dhe mënyrën se si prodhohen tingujt; dallon tingujt sipas pikëpamjes së artikulimit; e jep definicionin për fonemën; bën ndarjen fonetike të të folurit dhe në një frazë apo sintagmë spikat llojin e theksit (theks logjik, emfatik apo emocional) dhe kështu në mënyrë të drejtë mund ta shqiptojë fjalën në njësitë e lartëpërmendura; njeh mekanizmat e ndryshimit të tingujve (ndryshimet kombinatore) siç janë: asimilimi, disimilimi, metateza, shtesat e tingujve (proteza, epenteza, epiteza), rëniet e tingujve (afereza, sinkopa, apokopa).

2GJSH.2.1.4. Ka njohuri të gjëra për fjalën dhe veçoritë e saj; e di se forma e fjalës është fonetiko-gramatikore sepse përbëhet nga elementet fonetike e gramatikore duke e paraqitur me shembull si bie fjala: emri vëlla-i ka tingujt e nyjëtuar v-ë-ll-a-i dhe temën fjalëformuese vëlla- dhe mbaresën –i, e cila tregon gjininë, numrin, rasën e trajtën e emrit; e njeh termin morfemë; ndan apo zbërthen fjalën në morfema si p.sh.: mal-or, qytet-ar, hekur-os, lag-a, mal-i, për-dredh, sh-thur etj., dhe në bazë të shembujve dallon morfemat rrënjore, parashtesore e prapashtesore; i di anët kryesore të strukturës së fjalës (përmbajtjen dhe formën); zbaton kriterin theksor (akcentologjik) si kriter dallues i fjalës së një tipari fonetik.

2GJSH.2.1.5. Gjatë procesit të ligjërimit, përdor fjalë duke i bashkuar për ta shprehur e transmetuar mendimin dhe ato (fjalë) duke hyrë në lidhje e marrëdhënie të ndryshme kuptimore e formale gramatikore krijojnë njësi të ndryshme sintaksore; dallon fjalinë e thjeshtë nga e përbëra; analizon fjalitë e ndërtuara sipas modeleve të ndryshme; ka njohuri të gjera rreth sintagmës; klasifikon fjalitë e varura; njeh termin elipsë; i di rasat dhe kategoritë gramatikore të foljes.

2GJSH.2.1.6. Ka fond të pasur leksikor (leksikun individual e të huaj); ka njohuri për parashtesat dhe prapashtesat që përdoren nga gjuhët e huaja në shqipen; fondin leksikor e shfrytëzon sipas rastit; sipas tij, gjuha është i vemi mjet i komunikimt që shërben për ta shprehur mendimin e tij, por edhe përvojën individuale dhe kështu e pasuron edhe më tepër fjalorin; njeh hiperoniminë, hiponiminë, paroniminë; dallon shtresat leksikore; njeh metaforën dhe metoniminë si mekanizma leksikorë.

1. Fusha LETËRSI

2GJSH.2.2.1. Interpreton veprën letrare duke nxjerrë thelbin dhe veçoritë e saj; kontekstin historik; motivet letrare; tematikën para se gjithash; kompozicionin; figurat letrare; idenë e shkrimtarit; aspektin gjuhësor e stilistik etj.

2GJSH.2.2.2. Njeh terminologjinë e Teorisë së Letërsisë dhe njohuritë teorike-letrare i zbaton në mënyrë adekuate në interpretimin e pjesëve apo edhe veprave letrare.

2GJSH.2.2.3. Dallon metodat e qasjes së brendshme e të jashtme në interpretimin e pjesëve apo veprave letraro-arstistike dhe llojet letraro-shkencor e publicistike.

2GJSH.2.2.4. I vëren dhe i argumenton format poetike (epiko-lirike) sipas strukturës së pjesëve apo veprave letraro-artistike dhe llojet letraro-shkencore publicistike si: esenë, biografinë, autobiografinë, memuaret apo kujtimin, ditarin, udhëpërshkrimin, reportazhin, fejtonin; vëren dukuritë stilistike në tekstet apo veprat përkatëse.

2GJSH.2.2.5. E di se në veprat e gjata letrare, funksionin e kryen autori ose naratori ndërkaq përdorimi i caktuar bëhet në harmoni me kërkesat e motivimit artistik dhe këtij motivimi i nënshtrohet edhe përdorimi i gjuhës me ngjyrim emocionues dhe afektiv dhe këto elemente e përcaktojnë edhe vetë llojin si: tragjedinë, komedinë, elegjinë etj.

2GJSH.2.2.6. Gjatë interpretimit të pjesëve letraro-artistike dhe letraro-shkencor, i përdor njohuritë paraprake nga fusha e teorisë së letërsisë; i njeh drejtimet dhe formacionet e zhvillimit të letërsisë shqipe e botërore.

2GJSH.2.2.7. Në mënyrë të pavarur analizon pjesët letrare dhe mund t’i argumentojë qëndrimet e tij përballë të tjerëve.

2GJSH.2.2.8. Shfrytëzon literaturë shtesë nga letërsia, historia dhe fusha të tjera shoqërore, me qëllim të afirmimit të tij në interpretimin e pjesëve të tjera letraro-artistike e letraro-shkencore të parapara sipas planit dhe programit mësimor.

2GJSH.2.2.9. Duke i lexuar veprat letrare shqipe e botërore, e zhvillon edhe më shumë aftësinë shprehëse për interpretim dhe vlerësim të pjesëve të ndryshme letraro-artistike dhe letraro-shkencor, po ashtu e pasuron fondin leksikor, letrar, kulturor; me leximin e veprave të ndryshme, ai mund të bëhet më i arsimuar e më i kulturuar.

1. Fusha KULTURË GJUHE

2GJSH.2.3.1. Nëpër situatat zyrtare dhe para auditoriumit më të gjerë, flet për temat nga fusha e gjuhës, letërsisë dhe kulturës, duke e përdorur gjuhën letrare dhe terminologjinë përgjegjëse; merr pjesë në bisedat publike ku ka më shumë pjesëmarrës; vlerëson auditoriumin dhe e përshtat fjalimin e tij sipas mundësive dhe kërkesave të tij; në të folur duhet ta zhvillojë më shumë kulturën e tij shprehëse; me vëmendje dëgjon prezantimet nga të tjerët (psh. ligjëratat) me temë nga gjuha, letërsia dhe kultura etj.

2GJSH.2.3.2. Ndërton tekstin e folur a të shkruar nga gjuha, letërsia etj., duke e karakterizuar nga kohezioni dhe koherenca, pra me mënyrën se si lidhen midis tyre në bazë të rregullave gramatikore të gjuhës njësitë që e përbëjnë tekstin (kohezioni) dhe me organizimin logjik të tekstit me mënyrën se si gjykimet dhe arsyetimet lidhen midis tyre (koherenca); në diskutimet e shkruara apo të folura, shpreh idetë dhe argumenton qëndrimet e tij; përkujdeset që të shkruajë e të flasë drejt duke e respektuar normën gjuhësore pa bërë ndonjë shmangie nga rregullat; shfaq përjetimin dhe përshtypjet e tij rreth pjesës letrare ose artistike; rrëfen tekstin letrar dhe jep një përfundim për të sipas mundësive të tij shprehëse; zbaton rregullat drejtshkrimore etj.

2GJSH.2.3.3. Për të pasur një informim edhe më te gjerë, pra për ta zhvilluar aftësimin personal dhe për ta arritur përjetimin letrar e estetik, lexon tekste edhe më të ndërlikuara si tekste letraro-artistike, tekste shkencore, tekste nga mediet etj; është i dhënë pas leximit; zbaton dhe zgjedh strategjitë e përshtatshme të leximit.

2GJSH.2.3.4. E kupton tekstin joletrar; nxjerr thelbin e tij; gjen pjesët e nënkuptueshme, por edhe e shtjellon tekstin në fjalë; gjen idenë kryesore; krahason informacionet dhe idetë nga dy e më shumë tekste për të kuptuar aspektin domethënës e stilistik; i gjen dhe i analizon motivet dhe figurat, të cilat paraqiten në veprën letrare; interpreton tekstet duke u mbështetur në tekstet e tjera letrare.

2GJSH.2.3.5. Në mënyrë kritike jep vlerësim për tekstin letrar joartistik; ndan faktin objektiv nga interpretimi autorial; vlerëson neutralitetin (anshmërinë) e autorit; vlerëson se a është i përshtatshëm për planin dhe programin mësimor nga gjuha dhe letërsia shqipe autori i tekstit argumentues; prezanton të gjitha informatat dhe faktet e autorit për ato që i thotë.

2GJSH.2.3.6. Vlerëson se a është i përshtatshëm për planin dhe programin mësimor nga gjuha dhe letërsia shqipe autori i tekstit joartistik; teksti a është koheziv dhe koherent, a janë dhënë idetë qartë dhe saktë; vëren dukuritë stilistike; vëren se sa ndikojnë pjesët e caktuara të tekstit për ta kutpuar atë.

Të dhënat e mëposhtme i përshkruajnë aftësitë e nxënësit për secilën fushë, kryesisht nga niveli i avancuar.

1. Fusha GJUHA

2GJSH.3.1.1. E di që ekziston lidhja e afërt mes gjuhës dhe mendimit dhe e di nocionin e tyre; e jep përkufizimin e fjalisë duke e ditur gjithashtu se ajo ka dy anë: anën kuptimore dhe anën strukturore; dallon kohezionin leksikor dhe gramatikor.

2GJSH.3.1.2. Gjatë ndarjes së fjalëve në rrokje, përdor mjetet fonetike për spikatjen e saj (rrokjes) si: gjatësinë dhe forcën.

2GJSH.3.1.3. Ka njohuri për morfologjinë në kuptimin e gjerë të fjalës, në të cilën jepet përshkrimi i kategorive gramatikore të shqipes; e ndan apo e zbërthen fjalën në morfema duke e dalluar morfemën rrënjë, parashtesore dhe prapeshtesore.

2GJSH.3.1.4. Ka njohuri më të gjera për përdorimin e rasave dhe të formave foljore; mund t’i analizojë fjalitë nga pikëpamja morfologjike (duke i gjetur pjesët e ligjëratës); i njeh tipat e fjalive; dallon kryefjalën, kallëzuesin dhe gjymtyrët e dyta duke i analizuar në kuptimin e sintaksës.

2GJSH.3.1.5. Ka njohuri themelore për fjalorët dhe për strukturën e tyre.

1. Fusha LETËRSI

2GJSH.3.2.1. Lexon dhe analizon pjesët letraro-artistike dhe letraro-shkencore të parapara me plan dhe program mësimor dhe tekstet shtesë apo fakultative po ashtu letraro-artistike dhe letraro-shkencor duke i analizuar në kontekst më të gjerë historik.

2GJSH.3.2.2. Është i njoftuar me terminologjinë teorike-letrare duke e zbatuar në interpretimin e veprave letraro-artistike dhe letraro-shkencor të cilat janë të parapara me planin dhe programin mësimor; shfrytëzon edhe vepra të zhanreve të tjera, jashtë obligativë.

2GJSH.3.2.3. Në procesin e interpretimit të veprave përkatëse, zbaton metodat adekuate të qasjes së brendshme e të jashtme.

2GJSH.3.2.4. I vëren dhe i argumenton format poetike (epiko-lirike) sipas strukturës së pjesëve apo veprave përkatëse e publicistike si: esenë, biografinë, autobiografinë, memuarin apo kujtimin, ditarin, udhëpërshkrimin, reportazhin, fejtonin; i vëren dukuritë stilistike në tekst.

2GJSH.3.2.5. E di se në veprat e gjata letrare, funksionin e kryen autori ose narratori ndërkaq përdorimi i caktuar bëhet në harmoni me kërkesat e motivimit artistik dhe këtij motivimi i nënshtrohet edhe përdorimi i gjuhës me ngjyrim emocionues dhe afektiv.

2GJSH.3.2.6. Gjatë interpretimit dhe vlerësimit të veprave letraro-artistike dhe letraro- shkencore, zbaton dhe krahason tiparet historike e letrare (stilistike) të letërsisë shqipe e botërore.

2GJSH.3.2.7. I vëren dhe i interpreton problemet dhe idetë në veprën letrare dhe qëndrimet e tij mund t’i argumentojë në bazë të tekstit parësor dhe kuptimit letrar.

2GJSH.3.2.8. Për ta interpretuar (njohur) apo për t’i bërë analizë filologjike veprës letrare, duhet të ketë njohuri të caktuara, një kulturë letrare nga leximi i veprave të tjera që për nga rëndësia hyjnë në radhën e kryeveprave nacionale e botërore.

2GJSH.3.2.9. Pasi t’i ketë lexuar veprat letrare shqipe e botërore, të cilat janë obligative, dhe veprat letrare me përzgjedhje, vërehet aftësia e tij shprehëse kundrejt të tjerëve dhe me këto zhvillohet e pasurohet edhe më shumë identiteti i tij kulturor e arsimor.

1. Fusha KULTURË GJUHE

2GJSH.3.3.1. Diskuton për temat e ndërlikuara nga gjuha, letërsia dhe kultura; flet për tekstet letrare dhe joletrare duke shfrytëzuar terminologjinë profesionale.

2GJSH.3.2.2. Prezanton në situatat zyrtare dhe para auditoriumit më të gjerë paraqitet me tema nga fusha e gjuhës, letërsisë dhe kulturës; është orator dhe paraqet qëndrimet e tij para auditoriumit me argumente; gjatë ligjërimit përdor fjalë dhe shprehje nga gjuha amtare duke respektuar normën e gjuhës standarde etj.

2GJSH.3.3.3. Shkruan në mënyrë kompozicionale e logjike tekstin profesional me temë nga gjuha dhe letërsia si edhe artikullin gazetaresk.

2GJSH.3.3.4. I mbledh, i shënon dhe në fund i përpunon informacionet nga tekstet letrare joartistike në bazë të rregullave të parapara.

2GJSH.3.3.5. Teksti mendon se ka një strukturë dhe organizim të brendshëm, kuptohet pa vështirësi, lexohet me kënaqësi, pra bart informacionin te lexuesi dhe është i shkruar sipas rregullave të ndërtimit të fjalive dhe të periudhave;

2GJSH.3.3.6. I njeh stilet funksionale të shqipes standarde (stili i letërsisë artistike, stili politiko-shoqëror, stili stili shkencor-teknik, stili juridik-administrativ) dhe të gjitha këto (stile) mund t’i trajtojë sipas veçorive të tyre leksikore.

2GJSH.3.3.7. Në të shkruar, përdor shenjat e pikësimit varësisht nga lloji i fjalive (dëftore, pyetëse, dëshirore, nxitëse, urdhërore).

BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Opće predmetne kompetencije

Stečeno znanje o bosanskom jeziku, bošnjačkoj književnosti i njenom historijskom kontinuitetu jasno uobličava i kazuje. Poštujući standardni jezik, vlada usmenom i pisanom komunikacijom. Pročitana književna djela tumači, analizira spoznajući duhovnu ljepotu pisane riječi. Zna pojavno-činjenički kontinuitet pisaca i njihovih djela; razumije važnost književnih ideja, motiva, kao unutarnje geneze i prisnog nastavljanja refleksiranja i obnavljanja u samome sebi. Prati i razumije sinhronijske komparativne odnose sa srpskom književnošću, dodire na zajedničkim osnovama bosanskoga i srpskoga jezika i značenja stilskih formacija od vremena preporoda koji se pokazuju kao snažan katalizator razvojnog kretanja ove književnosti.

Osnovni nivo

Govori jasno standardnim jezikom. Koristi oba pisma: latinicu i ćirilicu, dajući prednost latinici. Umije da sastavi tekst koji ima logičan slijed i strukturu. Zna napisati tekst koristeći se potrebnim žanrovima kako bi mogao uzeti učešće u društvenim zbivanjima. Čita i razumije umjetničke i neumjetničke tekstove srednje složenosti i kritički promišlja o njima.

Razlikuje bosanski književni jezik od dijalekata, razumije važnost njegovanja književnog jezika. U govoru i pisanju primjenjuje određena gramatička pravila. Poznaje nauke koje se bave proučavanjem glasova, riječi i rečenica. Rječnički fond koristi u svakodnevnoj komunikaciji i primjenjuje ga u skladu sa prilikom.

Prepoznaje autore književnih djela obrađenih u toku školovanja, umije da odredi vrijeme i okolnosti njihovog djelovanja. Prepoznaje osnovne teorijske i poetičke odlike epoha i pravaca, i identifikuje stvaraoce i djela koja ih predstavljaju u školskom programu. Na primjerima određenih djela uočava, prepoznaje i usvaja temeljne vrijednosti koje ga pripremaju za život.

Srednji nivo

Govori jasno i javno izražava svoje mišljenje; precizno formulira složenije tekstove, izlaže ih, sastavlja, iznoseći ideje o jeziku, književnosti i kulturi. Ima formiran čitalački ukus i kritički pristupa složenijim književnim i neumjetničkim tekstovima.

Razumije važnost bosanskog jezika i zna o značaju jezika za identitet jednog naroda. Poznaje periodizaciju historije bosanskoga književnog jezika. Znanja vezana za glasove, riječi i rečenice i njihov odnos su veća i produbljenija.

Koristi književne termine u tumačenju književnog djela. Uočava strukturne činioce književnog teksta, njegove ideje, motive, stilske i jezičke osobine, i umije da ih tumači. Analitički pristupa problemima u književnom djelu, znalački i argumentirano brani svoje stavove. Ima formiran čitalački ukus.

Napredni nivo

Sastavlja i diskutuje o složenijim temama iz književnosti, jezika i kulture; rečenični fond je na zavidnom nivou; pokazuje analitički pristup i produbljeno promišljanje. Uočava stilske postupke i razvija svijest o sebi kao čitaocu.

Zna o razdobljima kroz koja je prošao bosanski jezik. Poznaje specifičnosti i raznovrsne utjecaje kojima je bio izložen bosanski jezik. Umije da bosanski jezik svrsta u historijski kontekst i uoči sličnosti i razlike sa srodnim slavenskim jezicima. Ima solidno znanje o rečenici i rečeničnim članovima.

Umije kritički da pristupi analizi i tumačenju složenijih književnih djela, kako iz obaveznog školskog programa, tako i djela po sopstvenom izboru. Metode koje pritom koristi su raznovrsnije i složenije.

Analizira, uspoređuje i vrednuje književnoumjetničke tekstove uz upotrebu valjanih i odgovarajućih argumenata. Istražuje i traga za novim sadržajima.

Specifična predmetna kompetencija: JEZIK

Osnovni nivo

Posjeduje osnovna znanja o jeziku i funkcijama jezika; posjeduje razvijen osjećaj pripadnosti i poštivanja prema vlastitom jeziku, a uvažava i poštuje druge jezike. Razlikuje književni standardni jezik od dijalekata; ima osnovna znanja o razvoju bosanskog jezika kroz vijekove. Zna osnovnu podjelu glasova bosanskog jezika i razumije glasovne promjene; poznaje gramatičku kategoriju promjenljivih i nepromjenljivih vrsta riječi, kao i njihove podvrste; umije da primjenjuje osnovna pravila u govoru i pisanju. Ima osnovna znanja o morfemsko-morfološkoj strukturi riječi. Pravilno povezuje riječi u rečenici i razlikuje službu riječi u rečenicama građenim po osnovnom modelu. Umije da vlada leksikom svoga jezika; zna najvažnije rječnike bosanskog jezika i umije njima da se koristi. Umije da komunicira lahko i brzo, iznoseći svoje stavove bez zadrške; primjenjuje norme standardnog jezika u govoru i pisanju; ima umijeće slušanja tuđeg govorenja i mišljenja i uvažavanja sagovornika u različitim situacijama. Ovladao je vještinom samostalnog pisanja namjenskih tekstova jednostavne forme (molba, žalba, zahtjev, biografija...) i izrade PPT prezentacija, uz pravilnu upotrebu standardnog jezika i latiničnog pisma. Kao zaokruženu cjelinu na kraju školovanja izrađuje maturski rad.

Srednji nivo

Posjeduje šira znanja o jeziku uopće i osnovna znanja o jezicima koji postoje u svijetu, njihovoj međusobnoj srodnosti i tipovima; poznaje glavne osobine dijalekata bosanskog jezika, njihove podvrste i glavna pravila zamjene glasa „jat”. Ima potrebu da čuva svoj dijalekat, ali i da tolerira druge dijalekte. Ima šira znanja o glasovima bosanskog jezika, zna prozodijski sistem standardnog bosanskog jezika (funkcija akcenata i dužine), ima šira znanja o osnovnoj podjeli riječi, njihovim oblicima i načinima građenja novih riječi; poznaje vrste rečenica i analizira rečenice građene po različitim modelima. Pospješuje svoj vokabular i ima osjećaj za pravilno, logično, jasno, precizno i stilski skladno izražavanje. Izražajno čita i ima svoj poseban i pravilan stil izražavanja. Koristi stručnu literaturu; razumije i sastavlja složenije tekstove u različite svrhe i namjene (administrativne, publicističke i tekstove ličnog karaktera) vodeći računa o pravopisnoj i gramatičkoj normi.

Napredni nivo

Posjeduje detaljnija znanja o jeziku uopće i detaljnija znanja o gramatici bosanskog jezika (akcentima, sastavu riječi, značenju padeža i glagolskih oblika, strukturi rečenice); poznaje strukturu rečeničnog člana. Koristi leksičko blago bosanskog jezika i pažljivo sluša sagovornika; procjenjuje njegove verbalne i neverbalne reakcije; uvažava konvencije društvenog općenja i umije da vodi dijalog i razgovor u kojem učestvuje više lica. Uvažava pravopisne i stilističke norme bosanskog standardnog jezika u pisanju eseja, stručnog teksta i novinskog članka.

Specifična predmetna kompetencija: KNJIŽEVNOST

Osnovni nivo

Upoznat je sa djelima koja su uvrštena u školski program. Čita djela, zna bitnije predstavnike svjetske i bošnjačke književnosti. Umije da razlikuje i imenuje pojedine strukturne i poetičke osobine obrađivanih tekstova. Zna da uoči ideju, motive; po potrebi umije da, citiranjem određenih dijelova, naglasi, ilustruje, potkrijepi misao koja je važna u datom tekstu. Shvaća zašto je čitanje bitan segment obrazovanja koji, osim što unapređuje rječnički fond, unapređuje i naše retoričke sposobnosti, bogati naš duh i gradi našu ličnost. Razumije da čitajući gradimo naš identitet i čuvamo i njegujemo naslijeđe naših predaka.

Srednji nivo

Čitajući književna djela iz obaveznog školskog programa, tumači ih i pritom pokazuje književnohistorijska znanja. Poznaje teorijske, estetske i lingvističke činjenice koje koristi pri tumačenju književnih djela. Poznaje obilježja epoha, kao i njihove utjecaje na razvoj svjetske i bošnjačke književnosti. Izgrađene čitalačke navike koristi za proširivanje svojih vidika i konstruiranje novih metoda primjene. Vrednuje utjecaj određenih strukturnih, jezičkih i značenjskih odlika teksta na njegov rast i razvoj.

Napredni nivo

Uočava i samostalno rješava problemske situacije u književnim djelima. Analizi i tumačenju poetskog, estetskog i strukturnog u književnom djelu pristupa znalački. Umije da koristi odgovarajuće postupke u tumačenju književnih djela. Usporednom metodom produbljuje svoja znanja i kritičke stavove o književnom djelu. Vješto koristi i primarnu i sekundarnu literaturu, kako bi njegov osvrt na određena književna djela bio što obuhvatniji i analitičniji. Odlično zna kolika je uloga čitanja i spoznavanja svih slojeva jednog umjetničkog djela. Razumije da je čitanje neophodno za lični rast, ali i za rast društva. Umije da procijeni svoje čitalačke sposobnosti.

Opći standardi postignuća – obrazovni standardi za kraj općeg srednjeg obrazovanja za predmet Bosanski jezik i književnost sadrže standarde postignuća za oblasti: Jezik, Književnost i Jezička kultura. U okviru svake oblasti opisani su zahtjevi na tri nivoa

Sljedeći iskazi opisuju šta učenik zna i umije na osnovnom nivou:

1. Oblast: JEZIK

2BJK.1.1.1. Posjeduje osnovna znanja o jeziku kao sistemu znakova i sredstvu sporazumijevanja i komuniciranja; ima osjećaj pripadnosti i poštivanja prema vlastitom jeziku i uvažava i poštuje druge jezike; ima potrebu upotrebe jezika na pozitivan i društveno odgovoran način, bez predrasuda; razumije red riječi u rečenici, poznaje povezivanje rečenica u diskurz, prepoznaje tipove teksta; razlikuje temeljne jezikoslovne pojmove; zna osnovne pojmove iz sociolingvistike; ima osnovna znanja o fazama razvoja bosanskog jezika kroz stoljeća; poznaje i primjenjuje pravopisnu normu.

2BJK.1.1.2. Razlikuje književni/standardni jezik i dijalekte, ima pravilan stav prema svom i drugim dijalektima; ima potrebu da čuva svoj dijalekat i sve potrebite različnosti, ali i da razvija tolerantnost prema drugim dijalektima; umije da prepozna osnovne varijetete; razumije položaj etnografskih dijalektizama u standardnom jeziku i prepoznaje funkcionalne stilove bosanskog jezika; zna osnovne podatke o mjestu bosanskog jezika među drugim slavenskim i indoevropskim jezicima; umije da koristi rječnike, enciklopedije, knjige, novine, literaturu i internet kao izvor informacija.

2BJK.1.1.3. Zna osnovnu podjelu glasova i umije da napravi razliku između pravilnog i nepravilnog izgovora glasa; prepoznaje fonetske i fonološke jedinice bosanskog standardnog jezika, njihova artikulaciona i akustička obilježja; pravilno upotrebljava glas „h“ gdje mu je po etimologiji i normi mjesto; ima osnovna znanja o slogu, njegovoj strukturi i tipovima; zna jedinice akcenatskog sistema i njihova obilježja; razumije pojmove: enklitika i proklitika, postakcenatska dužina.

2BJK.1.1.4. Poznaje i razlikuje promjenljive i nepromjenljive vrste riječi, kao i njihove podvrste; prepoznaje oblike sa izvršenim glasovnim promjenama i odstupanja od njih; uočava osnove i nastavke u promjenljivim riječima; zna osnovne vrste morfema i umije da gradi nove riječi primjenjujući principe tvorbe.

2BJK.1.1.5. Pravilno sklapa rečenicu; zna osnovne pojmove sintakse i nazive rečeničnih dijelova od kojih se stvara rečenica; prepoznaje u rečenici objekat, atribut i apoziciju; pravi razliku između aktivne i pasivne rečenice.

2BJK.1.1.6. Ima leksički fond u skladu sa svojom dobi, interesima i potrebama, kojim se služi u skladu sa jezičkom normom; razumije leksičko-semantičke pojmove (metafora, metonimija, antonimi, sinonimi, homonimi); razlikuje posuđenice od domaćih riječi i zna razloge jezičkog posuđivanja riječi, ali ih ne upotrebljava automatski (osim onih tuđica, a posebno orijentalizama, za koje ne postoji zamjena u bosanskom jeziku); razumije značenje frazema u bosanskom jeziku; poznaje pravopisne priručnike, rječnike i gramatike bosanskog jezika i umije da se koristi njima.

2. Oblast: KNJIŽEVNOST

2BJK.1.2.1. Poznata su mu sva djela koja obuhvata plan i program. Umije da imenuje autore određenih djela i da ih smjesti u književnohistorijski kontekst. Zna da odredi kojoj epohi u razvoju književnosti ta djela pripadaju; zna osnovne odlike epoha i vrijeme njihova trajanja, najznačajnije predstavnike i naslove djelâ.

2BJK.1.2.2. Usvojio je terminologiju književnoteorijskih pojmova koju zna da primijeni na djelima i tekstovima koji se obrađuju; književnoteorijske pojmove umije da objasni, zna da navede adekvatne primjere. Poznati su mu pojmovi: bošnjačka i svjetska književnost, autorska i narodna književnost, interpretacija, književnoumjetnički i književnonaučni tekst; književni rodovi (odlike lirskog, dramskog i epskog), književni žanrovi. Kada je u pitanju starija književnost Bošnjaka, poznaje poetičke osobenosti žanrova bosanskog srednjovjekovlja: administrativni žanrovi (povelja, darovnica...), književni žanrovi (aleksandrida), epigrafika (natpisi na stećcima i pločama...) i crkveni žanrovi (evanđelja, apokrifi, kodeksi...); poznaje poetičke i formalne osobenosti književnosti na orijentalnim jezicima, njene žanrove (divan, kasida, gazel, mevlud, mufred, mesnevija, rubaija...).

2BJK.1.2.3. Naučio je da, pristupajući tumačenju književnoumjetničkih i književnonaučnih tekstova, obrati pažnju i na spoljašnji i na unutarnji pristup. Na spoljašnjem nivou proučava biografiju, historijski kontekst; na unutarnjem nivou se bavi sižeom, žanrovima, temom, motivima. Naučio je da prepoznaje osnovne elemente strukture književnog djela, umije da usporedi bošnjačku književnost sa svjetskim književnim ostvarenjima.

2BJK.1.2.4. Određuje žanrovsku osobenost djela, kompoziciju i stilističke elemente.

2BJK.1.2.5. Uočava osobenosti književnosti u različitim kontekstima (naučnom, filozofskom, historijskom...).

2BJK.1.2.6. Poznaje panoramu bošnjačke književnosti i umije da je posmatra u okviru društveno-historijsko-političkog konteksta; zna njene tokove i specifičnosti.

2BJK.1.2.7. Shvaća sve okvire i pitanja koje književno djelo pokreće. Pronalazi problem koji postoji u umjetničkom ostvarenju i uz pomoć nastavnika argumentira svoje stavove vezane za karakter junaka, njegov odnos prema sredini, društvu; razumije okolnosti pod kojima bitiše i egzistira.

2BJK.1.2.8. Naučio je da koristi sekundarnu literaturu i na taj način svestranije pristupa savladavanju nastavnog sadržaja.

2BJK.1.2.9. Bošnjačka i svjetska književnost sa kojom se upoznao otvorila mu je bogati čitalački svijet. Uočio je važnost bošnjačke književnosti za spoznaju svog nacionalnog bića i identiteta.

3. Oblast: JEZIČKA KULTURA

2BJK.1.3.1. Govori razgovjetno, poštivajući ortoepska pravila književnog jezika; tečno i jasno čita naglas književne i neumjetničke tekstove; izražajno čita i kazuje lakše knjževnoumjetničke tekstove; u zvaničnim situacijama govori o jednostavnijim temama iz oblasti jezika, književnosti i kulture koristeći se korektnim jezičkim izrazom (tj. govori tečno, bez zamuckivanja, poštapalica, prevelikih pauza, osmišljavajući rečenicu unaprijed) i odgovarajućim književnim i gramatičkim terminima, prilagođavajući prilikama, situacijama, govorniku i temi verbalna i neverbalna jezička sredstva (držanje, mimiku, gestikulaciju); posjeduje kulturu slušanja tuđeg izlaganja; u stanju je da s pažnjom sluša predavanja o jeziku, književnosti, jezičkoj kulturi; primjenjuje književnojezičku akcentuaciju i uspoređuje svoj akcenat sa književnim i trudi se da govorenje normira.

2BJK.1.3.2. Koristi oba pisma, dajući prednost latinici; primjenjuje osnovna pravopisna pravila i umije se koristiti školskim izdanjem Pravopisa; tokom pisanja izdvaja dijelove teksta, daje naslove i podnaslove, umije da citira i parafrazira; sastavlja pismo – privatno i službeno, biografiju, molbu, žalbu, zahtjev, oglas; zna da popuni različite formulare i obrasce; sastavlja maturski rad poštivajući pravila izrade stručnog rada (upotrebljava fusnote i sastavlja sadržaj i bibliografiju).

2BJK.1.3.3. Govoreći i pišući o nekoj temi (iz jezika, književnosti ili slobodnoj temi) jasno strukturira kazivanja i povezuje njegove dijelove na primjeren način; razlikuje bitno od nebitnog i drži se osnovne teme; sastavlja jednostavniji govorni i pisani tekst koristeći se opisom, pripovijedanjem i izlaganjem; umije ukratko da opiše svoja osjećanja i doživljaje književnog ili drugog umjetničkog djela; sažeto prepričava jednostavniji književnoumjetnički tekst i izdvaja njegove važne ili zanimljive dijelove; rezimira jednostavniji književni i neumjetnički tekst.

2BJK.1.3.4. Ima sposobnost i naviku da u različite svrhe (informiranje, učenje, lični razvoj, estetski doživljaj, zabava...) čita tekstove srednje težine (književnoumjetničke tekstove, stručne i naučnopopularne tekstove iz oblasti nauke o jeziku i književnosti, tekstove iz medija1); primjenjuje predložene strategije čitanja.

2BJK.1.3.5. U raspravi ili razmjeni mišljenja na teme iz književnosti, jezika i kulture umije u kratkim crtama da iznese i obrazloži ideju ili stav za koji se zalaže; govori odmjereno, oslanja se na argumente; u stanju je da čuje tuđe mišljenje; piše jednostavniji argumentirani tekst na teme iz književnosti, jezika i kulture.

2BJK.1.3.6. Razumije književni i neumjetnički tekst srednje složenosti; prepoznaje njihovu svrhu, pronalazi eksplicitne i implicitne informacije; izdvaja glavne ideje teksta; prati razvoj određene ideje u tekstu; poredi osnovne informacije i ideje iz dvaju ili više tekstova.

2BJK.1.3.7. Kritički promišlja književni i neumjetnički tekst srednje složenosti; razlikuje objektivnu tvrdnju od autorove interpretacije; procjenjuje da li autor neumjetničkog teksta iznosi sve potrebite informacije i da li pruža dovoljne i vjerodostojne dokaze za to što tvrdi; pravi distinkciju između neutralnosti i pristrasnosti; prepoznaje govor mržnje, diskriminacije, birokratski jezik i ima izgrađen negativan stav prema njima; umije u jednostavnim primjerima da ponudi alternativu birokratskom jeziku.

2BJK.1.3.8. Prepoznaje strukturu, različite elemente, stilske odlike (metaforičnost, slikovitost, ekspresivnost) književnog i neumjetničkog teksta; prepoznaje konotativno značenje riječi u datom kontekstu i razumije njegovu svrhu; određuje značenje nepoznate riječi na osnovu

––––––––––––––

1 Tekstovi koji su pogodni za obradu gradiva iz jezika i književnosti.

konteksta i tvorbenog modela; razumije značaj čitanja za unapređivanje leksičkog fonda.

Sljedeći iskazi opisuju šta učenik zna i umije na srednjem nivou:

1. Oblast: JEZIK

2BJK.2.1.1. Posjeduje šira znanja o historijskom razvoju jezika i njegovim bitnim svojstvima; posjeduje osnovna znanja o razvoju i vrsti pisma; definira i razlikuje jezične jedinice koje pripadaju različitim jezičnim nivoima; posjeduje osnovna znanja o pravopisu i vrstama pravopisa; ima osnovna znanja o jezičnoj raznolikosti i srodnosti, jezičnim univerzalijama; posjeduje kulturu dijaloga; razumije ono što standardni varijetet odvaja od drugih varijeteta; čuva zavičajni govor uz najveće poštivanje kulturnih vrijednosti drugih naroda i etničkih zajednica.

2BJK.2.1.2. Razlikuje dijalekte i poddijalekte bosanskog jezika i njihove glavne osobine; zna osnovna pravila zamjene glasa jat (ijekavski, ekavski i ikavski govori); zna faze razvoja bosanskog književnog jezika i značaj koji ima u kulturnom, društvenom i historijskom razvoju Bošnjaka; uvažava govornike drugih jezika i drugačijih govornih navika.

2BJK.2.1.3. Poznaje dijelove govornog aparata i na koji način se proizvode glasovi; zna kriterije klasifikacije glasova i podjelu na klase po artikulacijskim i akustičkim karakteristikama; zna jedinice akcenatskog sistema i njihova obilježja; umije da pročita pravilno akcentovanu riječ; zna fonološki i morfološki uvjetovane alternacije.

2BJK.2.1.4. Posjeduje šira znanja o klasifikaciji riječi na vrste i podvrste; razlikuje osnovne načine tvorbe riječi (izvođenje, slaganje, kombinovanje); poznaje pojam morfeme i osnovnu podjelu i umije da izvrši podjelu riječi na tvorbene morfeme; primjenjuje normu u vezi s oblicima riječi u manje frekventnim slučajevima.

2BJK.2.1.5. Umije da se koristi svim sintaksičkim mogućnostima bosanskog jezika; posjeduje šira znanja o sintagmi; zna osnovne jedinice sintakse; poznaje glavne odlike nezavisnosloženih i zavisnosloženih rečenica; ima osnovno znanje o kongruenciji i negaciji; razumije pojam elipse; ima osnovna znanja o prostim i složenim glagolskim oblicima i pravilnoj upotrebi padeža.

2BJK.2.1.6. Posjeduje bogat i raznolik leksički fond koristeći standardni književni jezik u izražavanju; precizno i pouzdano upotrebljava jezik da bi izrazio svoja iskustva; razlikuje riječi po vremenskoj raslojenosti, po porijeklu, prostiranju.

2. Oblast: KNJIŽEVNOST

2BJK.2.2.1. Tumači književni tekst posmatrajući ga sa aspekta teme, ideje i kompozicije djela; objašnjava djelo kroz kontekst.

2BJK.2.2.2. Obilje usvojenih književnoteorijskih pojmova primjenjuje u interpretiranju književnih ostvarenja predviđenih planom i programom.

2BJK.2.2.3. Interpretirajući književnoumjetnička i književnonaučna djela jasno razlučuje unutarnji i spoljašnji pristup; primjenjujući svoje znanje bolje razumije i tumači različite sadržaje.

2BJK.2.2.4. Umije da obrazloži estetske i strukturne osobine književnoumjetničkog i književnonaučnog djela. Procjenjuje jasnost izloženih ideja; zna da uoči i imenuje stilske postupke; objašnjava kako i koliko određene odlike tih tekstova omogućavaju razumijevanje i doživljaj.

2BJK.2.2.5. Zna da objasni specifičnost književnosti i njene zbilje u odnosu na drugačije društvene pojavnosti.

2BJK.2.2.6. Široku paletu novousvojenih književnoteorijskih pojmova u okviru bošnjačke književnosti primjenjuje kada tumači djela predviđena planom. Razlikuje karakteristike alhamijado i divanske književnosti; posjeduje znanja o odlikama epoha i pravaca u razvoju bošnjačke i svjetske književnosti.

2BJK.2.2.7. Uočavajući problemske situacije u ponuđenim tekstovima; samostalno pristupa njihovom analiziranju i rješavanju.

2BJK.2.2.8. Pristupajući tumačenju programom predviđenih sadržaja, koristi i primarnu i sekundarnu literaturu. Zna da će samo na taj način sagledati sve potrebite aspekte za razumijevanje djela.

2BJK.2.2.9. Koristeći bogatstvo bošnjačke i svjetske književne baštine, razvija lične mogućnosti vezane za percepciju, doživljaj, komparaciju, vrednovanje različitih književnoumjetničkih i književnonaučnih sadržaja; razvija literarno, kulturno, jezičko i nacionalno biće u sebi.

3. Oblast: JEZIČKA KULTURA

2BJK.2.3.1. Govori u zvaničnim situacijama, javno i pred većim auditorijem o temama iz oblasti jezika, književnosti i kulture, koristeći se pritom književnim jezikom; učestvuje u javnim debatama sa više učesnika; procjenjuje slušaoca i oblikuje svoj govor prema njegovim potrebama i mogućnostima; ima potrebu i naviku da razvija sopstvenu govornu kulturu; s pažnjom i razumijevanjem sluša zahtjevnije izlaganje s temom iz jezika, književnosti i kulture; sluša kritički procjenjujući govornikovu argumentaciju i objektivnost.

2BJK.2.3.2 Razumije složeniji književni i neumjetnički tekst, prepoznaje njegovu svrhu; pronalazi eksplicitne i implicitne informacije; izdvaja informacije prema zadatom kriteriju; izdvaja glavne ideje; prati razvoj određene ideje; uspoređuje informacije i ideje iz dvaju ili više tekstova da bi razumio odgovarajući značenjski ili stilski aspekt prema zadatom kriteriju; analizira i tumači one sisteme motivacije koji se javljaju u književnom djelu pri oblikovanju likova i izgradnji događaja; tumači tekstove oslanjajući se na drugi tekst.

2BJK.2.3.3. Sastavlja složeniji pisani tekst (iz jezika, književnosti ili slobodna tema) koristeći se opisom, pripovijedanjem i izlaganjem; u govornoj ili pisanoj raspravi precizno iznosi svoje ideje i obrazlaže svoj stav; trudi se da govori i piše zanimljivo, praveći prikladne digresije i birajući zanimljive detalje i odgovarajuće primjere; uočava poentu i izlaže je na prikladan način; precizno iznosi svoje doživljaje i utiske povodom književnog ili drugog umjetničkog djela; sažeto prepričava složeniji književni tekst i rezimira složeniji književni i neumjetnički tekst na teme neposredno vezane za gradivo; piše izvještaje i referat; primjenjuje pravopisnu normu u slučajevima predviđenim programom.

2BJK.2.3.4. Ima sposobnost i naviku da u različite svrhe (informiranje, učenje, lični razvoj, estetski doživljaj, zabava...) čita zahtjevnije tekstove (književnoumjetničke tekstove, stručne i naučnopopularne tekstove iz oblasti nauke o jeziku i književnosti, tekstove iz medija); ima izgrađen čitalački ukus svojstven kulturnom i obrazovnom čovjeku; primjenjuje složene strategije čitanja; bira strategiju čitanja koja odgovara svrsi čitanja.

2BJK.2.3.5. Kritički promišlja složeniji književni i neumjetnički tekst: prepoznaje njegovu svrhu; razdvaja objektivnu tvrdnju od autorove interpretacije; procjenjuje da li je autor teksta neutralan ili pristrasan i obrazlaže svoju procjenu; razliku eksplicitne i implicitne autorove stavove; argumentirano vrednuje da li autor složenijeg ekspozitornog ili argumentiranog teksta pogodnog za obradu gradiva iz jezika i književnosti iznosi sve potrebite informacije i da li pruža dovoljne i vjerodostojne dokaze za to što tvrdi.

2BJK.2.3.6. Procjenjuje da li je složeniji neumjetnički tekst pogodan za obradu gradiva iz jezika i književnosti i procjenjuje da li je takav tekst dobro strukturiran i koherentan; procjenjuje da li su ideje izložene jasno i precizno; uočava stilske postupke u ovim tekstovima; procjenjuje koliko određene odlike teksta utiču na njegovo razumijevanje.

Sljedeći iskazi opisuju šta učenik zna i umije na naprednom nivou:

1. Oblast: JEZIK

2BJK.3.1.1. Razumije važnost uloge jezika u razvoju komunikacijskih vještina, oblikovanju svijesti i kreativnosti; poznaje konverzaciona načela (kvaliteta, kvantiteta, odnosa i načina); jasan mu je pojam kategorizacije; razumije informativnu i stilsku vrijednost rečenice; jasna su mu sredstva veze među rečenicama (koherentnost).

2BJK.3.1.2. Poznaje pravila o rasporedu akcenata i umije da ih primijeni na jednostavnim primjerima.

2BJK.3.1.3. Posjeduje šira znanja o promjeni u okviru vrsta riječi i načinima tvorbe riječi u bosanskom jeziku; rastavlja riječi na morfeme i imenuje morfeme u odnosu na mjesto u riječi.

2BJK.3.1.4. Posjeduje detaljnija znanja o pravilnoj upotrebi padeža i glagolskih oblika; razlikuje bezlične i lične rečenice; umije da analizira gramatičku i značenjsku strukturu komplikovanijih rečenica građenih po različitim modelima; poznaje različite veze među članovima sintagme (kongruencija).

2BJK.3.1.5. Ima šira znanja o rječnicima i rječničkom članku, njegovoj strukturi i elementima.

2. Oblast: KNJIŽEVNOST

2BJK.3.2.1. Čita, tumači, analizira, istražuje književnoumjetnička i književnonaučna djela predviđena školskim programom. Koristeći dodatnu literaturu i podatke o književnom opusu autora, interpretaciji teksta prilazi analitički i studiozno, posmatrajući ga u širem kontekstu.

2BJK.3.2.2. Interpretirajući književna djela koristi stečena znanja o književnoteorijskim pojmovima.

2BJK.3.2.3. Koristeći metodu spoljašnjeg i unutarnjeg pristupa tekstu, rasvjetljava različite aspekte književnoumjetničkog djela.

2BJK.3.2.4. Tumači i razlikuje osobenosti divanske i alhamijado književnosti; ističe jezičke, estetske i strukturne osobine tih djela, kao i njihovu izraženu didaktičku funkciju.

2BJK.3.2.5. Razumije osobenost književnog izraza koji, u stilu komunikacije sa čitaocem, koristi prisustvo ili odsustvo pripovjedača, pripovjedni fokus, status istorijskog i fiktivnog.

2BJK.3.2.6. Koristeći znanja o odlikama, epohama, pravcima, stilovima, interpretira i vrednuje književnoumjetnička i književnonaučna djela predviđena programom, ali i ona izvan programa.

2BJK.3.2.7. Razumije probleme i ideje u književnom djelu; samostalno prilazi njihovom rješavanju i argumentirano brani svoje stavove, koristeći primarnu i sekundarnu literaturu.

2BJK.3.2.8. Selekciju sekundarne literature, koju koristi prilikom tumačenja djela, vrši samostalno.

2BJK.3.2.9. Sa izoštrenim osjećajem za strategiju čitanja pristupa djelima bošnjačke i svjetske književnosti, i na taj način razvija jezički, literarni, estetski, kulturni i nacionalni identitet.

3. Oblast: JEZIČKA KULTURA

2BJK.3.3.1. Diskutuje o složenim temama iz jezika, književnosti i kulture; diskutuje o smislu i vrijednostima književnih tekstova i o svrsi i vrijednostima neumjetničkih tekstova koristeći stručnu terminologiju.

2BJK.3.3.2. Izlaže (u zvaničnim situacijama, javno i pred većim auditorijem) i piše o temama iz oblasti jezika, književnosti i kulture; ima razvijene govorničke vještine; pretpostavlja različite stavove auditorija i u skladu s tim problematizira pojedine sadržaje; prepoznaje, analizira verbalnu i neverbalnu reakciju sagovornika, odnosno auditorija, i tome prilagođava svoj govor; slušajući govornika procjenjuje sadržinu i formu njegovog govora i način njegovog govorenja.

2BJK.3.3.3. Kompoziciono i logički skladno piše stručni tekst na teme iz književnosti i jezika kao i novinski članak.

2BJK.3.3.4. Organizira, klasificira, uopćava i na sličan način obrađuje informacije iz književnih i neumjetničkih tekstova na osnovu zadatog ili samostalno postavljenog kriterija.

2BJK.3.3.5. Produbljeno kritički promišlja složeniji tekst; procjenjuje koliko složeniji ekspozitorni tekst uspješno prenosi informacije publici kojoj je namijenjen, uočavajući koje informacije nedostaju; izdvaja dokaznu građu na kojoj autor argumentiranog teksta zasniva svoje stavove i određuje sredstva kojima ih iznosi; zapaža autorove greške u zaključivanju i slično.

2BJK.3.3.6. Procjenjuje stilske postupke u književnom i neumjetničkom tekstu; uspoređuje stilske postupke u dva složena teksta; tumači njihovu ulogu u ostvarivanju estetskih i značenjskih oblika navedenih vrsta tekstova.

2BJK.3.3.7. Izgrađuje svijest o sebi kao čitaocu; razvija čitalačku autorefleksiju (razumije ulogu čitanja u sopstvenom razvoju; ima razvijenu kritičku svijest o svojim čitalačkim sposobnostima...).

BUGARSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

BЪLGARSKI EZIK I LITERATURA

Obщa predmetna kompetenciя

Ima znaniя ot oblastta bъlgarskiя ezik, bъlgarskata i svetovna literatura. Vladee ustnata i pismenata komunikaciя: govori i piše, spazvaйki knižovnoezikovata norma, sъzdava usten i pismen tekst, logičen i stilen, razbira i kritičeski obmislя onova, koeto pročete, ima razvit rečnik. Čete, preživяva i analizira literaturnoto proizvedenie; izpolzva pročeteneto, za da razbere po-dobre sebe si, drugite i okolniя svяt; pročel e naй-važnite literaturni proizvedeniя ot nacionalnoto i svetovno kulturno nasledstvo. Ima sъzdaden navik i neobhodimost da razviva govornata i čitatelskata si kultura, kakto zaradi sobstvenoto si usъvъršenstvane, taka i zaradi zapazvaneto i obogatяvaneto na nacionalnata sikultura.

Osnovno nivo

Govori яsno i točno, spazvaйki knižovnoezikovata norma; ima sъzdadena kultura na slušane na čuždo izloženie. Sъstavя prost govoren ili pismen tekst, koйto e logičen, dobre strukturiran i napisan v podhodящ stil; izpolzva pravilno bъlgarskata azbuka, vladee osnovnite pismeni žanrove, neobhodimi za obrazovanieto i učastieto mu v obщestveniя život. Čete s različna cel ne osobeno trudni literaturni i neliteraturni tekstove, razbira ne osobeno složni literaturni i neliteraturni tekstove i kritičeski tъlkuva nemnogo složni hudožestveni ili drug vid tekstove.

Ima osnovni znaniя za ezika izobщo; različava knižovniя bъlgarski ezik ot mestniя dialekt i se stremi da uči, da zapazi i da tači knižovniя ezik. Ima osnovni znaniя za zvukovete, dumite i izrečeniяta v bъlgarskiя ezik i umee da priloži neobhodimite gramatičeski pravila v ustnata i pismenata si reč. Ima razvit rečnik v sъotvetstvie sъs srednoto nivo na obrazovanieto si, umee da izpolzva podhodящi dumi v opredeleni obstoяtelstva.

Zapoznat e s avtorite na proizvedeniяta, vklюčeni v zadъlžitelnata učebna programa, s tяhnoto mяsto v tvorčeskiя im opus, kakto i v literaturnoistoričeski kontekst. Može da posoči osnovnite knižovnoistoričeski i poetičeski osbenosti na stilovete prez različnite epohi, kakto i literaturnite napravleniя s tehnite iztъknati proizvedeniя v razvitieto na bъlgarskata i svetovna literatura, može da gi svъrzva s pisatelskite proizvedeniя, vklčeni v zadъlžitelnata literatura na učebnata programa. Otkriva i argumentira s primeri osnovnite poetičeski, ezikovi, estetičeski i strukturni osobenosti na literaturnite proizvedeniя ot zadъlžitelnata učebna programa. Sъzdava si čitatelski navici i pridobiva znaniя, kato po tozi način osъznava značenieto na četeneto za sobstveno si duhovno razvitie.

Sredno nivo

Govori pred auditoriя na temi ot oblastta na ezika, literaturata i kulturata; sъstavя po-složni ustni ili pismeni tekstove, točno predstavя opredeleni idei; čete s opredelena cel po-trudni literaturni i neliteraturni tekstove i ima veče sъzdaden čitatelski vkus, prisъщ na obrazovaniя čovek; razbira i kritičeski obmislя po-složni literaturni i neliteraturni tekstove.

Ima široki znaniя za ezika izobщo i osnovni znaniя za ezicite v sveta. Zapoznat e s naй-osnovnite osobenosti na nяkoi bъlgarski dialekti i kakto i s mяstoto na bъlgarskiя knižovniя ezik, razgleždan v obщestven, istoričeski i kulturen kontekst. Ima široki znaniя za zvukovete, dumite i izrečeniяta v bъlgarskiя ezik i umee da gi prilaga v ustnata i pismenata si reč. Ima sravnitelno bogat rečnik i shvaщa ezika kato kompleks ot vъzmožnosti, koito mu pomagat da se izrazяva točno.

Analizira klюčovite faktori ot strukturata na literaturniя tekst, kakto i negovite tematični, ideйni, poetični, stilovi, ezikovi, kompozicionni i žanrovi osobenosti. Zapoznat e sъs smisъla na literaturnite termini i gi izpolzva pravilno pri analiz na predvideni v programata literaturnite proizvedeniя. Samostoяtelno otkriva i analizira problemite v literaturnoto proizvedenie i umee da argumentira stanoviщata si vъz osnova na dadeniя tekst. Izpolzva preporъčanata, kakto i drug vid dopъlnitelna literatura, pri analiz na literaturni proizvedeniя, predvideni v programata.

Naprednalo nivo

Diskutira za složnite temi ot ezika, literaturata i kulturata, koito sa vklюčeni v učebniя material; ima razviti govorni sposobnosti; piše tekst na temi, svъrzani s ezika i s literaturata; zadъlbočeno i kritičeski obmislя po-složni literaturni i neliteraturni tekstove, pri koeto vklюčva i osobenostite na avtoroviя stil; osъznava sebe si kato čitatel. Ima znaniя za ezika izobщo, kakto i za gramatikata na bъlgarskiя ezik. Ima osnovni znaniя za rečnicite.

Kritičeski čete, analizira i dava sobstvenata si ocenka za po-složni literaturni proizvedeniя ot zadъlžitelnata učebna programa, kakto i za takiva, preporъčani ot prepodavatelя. Izpolzva poveče metodi, gledni točki i sravneniя pri analiza na literaturniя tekst. Predstavя argumentirano svoeto mnenie za literaturnoto proizvedenie vъz osnova na daden tekst, kakto i na drugi tekstove, analiziraйki i sravnяvaйki tehnite poetični, estetični, strukturni i ezikovi osobenosti, vklюčitelno i po-složni elementi na stila.

Razširяva čitatelskite si znaniя i prilaga strategii na četene, koito sa v sъotvetstvie s vida na literaturnoto proizvedenie i s čitatelskite celi (preživяvane, izsledvane, tvorčestvo).

Specifična predmetna kompetenciя: EZIK

Osnovno nivo

Ima osnovni znaniя za ezika izobщo i za negovite funkcii; otnasя se s uvaženie kъm svoя ezik i kъm drugite ezici. Ima osnovna informaciя za nяkoi bъlgarski dialekti, kakto i za dialektnata osnova na knižovniя ezik; ima osnovni znaniя za razvitieto na knižovniя bъlgarski ezik, za negovoto pismo i pravopis. Ima osnovni znaniя za zvukovete v bъlgarskiя ezik; poznava častite na rečta, prilaga ezikovata norma pri slovoobrazuvaneto i formoobrazuvaneto; pravilno sъstavя izrečenie i umee da analizira izrečeniя, obrazuvani po dadeni osnovni modeli. Ima osnovni znaniя za značenieto na dumite; znae koi sa naй-važnite rečnici na bъlgarskiя ezik i umee da gi izpolzva. Umee da iznasя sobstveni stanoviщa, govoreйki яsno i točno, spazvaйki knižovnoezikovata norma i pravilata za učtivost; ima kultura na slušane na čuždo izloženie. Ovladяl e pravilnoto pisane na prosti formi i osnovni žanrove (pismo, biografiя, molba, žalba, iskane, prezentaciя i dr.), izpolzvaйki kompetentno bъlgarskata azbuka i prilagaйki osnovnite pravila na ezikovata norma. V kraя na obučenieto si izgotvя diplomna rabota, kato spazva pravilata za napisvaneto ѝ.

Sredno nivo

Ima široki znaniя za ezika izobщo, kakto i i osnovni znaniя za ezicite v sveta, za tehnite obщi osobenosti i vidove. Zapoznat e s osnovnite osobenosti na nяkoi bъlgarski dialekti. Ima široki znaniя za zvukovete v bъlgarskiя ezik; znae pravilata za upotrebata na bъlgarskoto udarenie, različava mяstoto mu v knižovnite i dialeknite dumi; ima veče po-široki znaniя za častite na rečta, tehnite formi i načini na obrazuvane; različava vidovete izrečeniя i analizira izrečeniя, obrazuvani spored različni modeli. Ima bogat rečnik i umee da izpolzva podhodящa duma pri opredelen povod; stremi se da obogatяva sobstveniя si rečnik. Čete izrazitelno i si izgražda sobstveno proiznošenie. Sъstavя po-složni tekstove na različni temi, kato spazva ezikovata norma. Izpolzva specializirana literatura i umee da napiše pravilno sъobщenie i doklad.

Naprednalo nivo

Ima podrobni znaniя za ezika izobщo i za gramatikata i prozodiяta na bъlgarskiя ezik (udarenie, časti na rečta, glagolni formi, strukturata na izrečeniяta); spazva pravilata za členuvane na dumite. Govori na opredeleni temi kato opiten govoritel; vnimatelno sluša i ocenяva ustnata i neverbalnata reakciя na svoя sъbesednik i prisposobяva svoeto izloženie kъm neя. Umee da napiše pravilno ese, specializiran tekst i statiя vъv vestnik, prilagaйki knižovnoezikovata norma.

Specifična predmetna kompetenciя: LITERATURA

Osnovno nivo

Redovno čete literaturnite proizvedeniя ot zadъlžitelnata učebna programa, zapoznat e s vidni predstaviteli i proizvedeniя ot svetovnata i bъlgarskata literaturi. Umee da opiše kratko čuvstvata si i vъzpriemaneto na literaturnoto ili drug vid hudožestveno proizvedenie. Otkriva i posočva osnovnite poetičeski, estetičeski i strukturni osobenosti na literaturen ili drug vid tekst, podhodящ za obrabotka na materiala ot ezika i literaturata. Različava literaturniя tekst ot ostanalite vidove tekstove: znae kakva e tяhnata cel, otdelя glavnite pouki v teksta; sledi razvitieto na opredeleni pouki v teksta; posočva primeri ot teksta i citira opredeleni časti, za da go analizira ili za da podkrepi sobstvenata si argumentaciя; pravi rezюme i parafrazira časti ot teksta i celiя tekst. Analizira osnovnoto značenie na zabelяzanite problemi. Svъrzva funkcionalno osnovnite literaturni termini s primeri ot literaturniя tekst. Razbira zaщo četeneto e važno za formiraneto i usъvъršenstvane na ličnostta, kakto i za obogatяvaneto na leksikalniя fond. Razviva svoite čitatelski sposobnosti. Osъznava značenieto na literaturata za formirane na ezikoviя, literaturniя, kulturnя i nacionalniя identitet. Osъznava kakvo značenie ima zapazvaneto na literaturnoto nasledstvo i knižovnata kultura.

Sredno nivo

Analizira literaturnite proizvedeniя ot zadъlžitelnata učebna programa i ima osnovni znaniя za literaturnoistoričeskiя i poetičen kontekst, koйto gi opredelя. Samostoяtelno otkriva i analizira aspektite na značenieto stila, harakterni za literaturnite proizvedeniя i umee da argumentira ličnoto si otnošenie vъz osnova na osnovniя tekst. Razbira i opisva funkciяta na ezika v tvorčeskiя proces. Prilaga podhodящi metodi i sъglasuvani s naučnata metodologiя i literatura gledni točki pri analiziraneto na literaturno proizvedenie. Zapoznat e s literaturnite, naučnite, estetičnite i ezikovi fakti i se sъobrazva s tяh pri analiza na opredeleni proizvedeniя, stilove, epohi i literaturni tečeniя v razvitieto na bъlgarskata i svetovnata literaturi. Pridobiva znaniя i čitatelski umeniя po izsledovatelski i tvorčeski pъt, koito imat važna rolя za izučavaneto na različni literaturni proizvedeniя i žanrove, kakto i za razvitieto na literaturniя, ezikoviя, kulturniя i nacionalniя identitet. Ima pridobiti čitatelski navici i čitatelski vkus, prisъщ na vseki kulturen i obrazovan čovek. Prilaga složni strategii na četene. Promenя analitičnite načini, ako preceni, če ne sa dobre obmisleni. Ocenяva do kakva stepen opredeleni strukturni, ezikovi, stilovi i semantični osobenosti na teksta okazvat viliяnie na negovoto vъzpriemane.

Naprednalo nivo

Analizira poetičnite, estetičeskite i strukturnite osobenosti na literaturniя tekst. Opredelя mяstoto na hudožestveniя tekst v literaturnoteoretičen i literaturnoistoričeski kontekst. Prilaga strategii na analiz, koito sa v sъotvetstvie s teksta, kato izpolzva podhodящa terminologiя. Izpolzva različni metodi, stanoviщa i sravneniя, za da dopъlni vъzpriemaneto na literaturnoto proizvedenie i za da si sъzdade kritičesko otnošenie kъm nego. Samostoяtelno otkriva i tъlkuva problemite v literaturnoto proizvedenie i argumentira svoite stanoviщa vъz osnova na izhodniя tekst i literaturno-filologičeskiя kontekst. Svъrzva osnovniя tekst sъs samostoяtelno izbrana dopъlnitelna literatura. Izbira samostotelno proizvedeniя za četene po opredelen kriteriй, dava predloženiя za četene, kato gi motivira. Poznava i prilaga načinite/strategiite na četene, koito sa v sъotvetstvie s vida na teksta (literaturen ili neliteraturen), kakto i s žanra na hudožestvenata tvorba. Osъznava kakva e rolяta na četeneto za individualnoto razvitie, kakto i za razvitieto na obщestvoto. Ima razvito kritičesko sъznanie za svoite čitatelski sposobnosti.

Obщite obrazovatelni standarti za izhodnite niva na znaniяta za predmeta Bъlgarski ezik i literatura obhvaщat predvidenite standartni postiženiя v slednite oblasti: ezik, literatuta i ezikova kultura. V ramkite na vsяka ot posočenite oblasti se dava opisanie na iziskvaniяta, otnasящi se kъm trite niva.

Sledvaщite pasaži sъdъržat opisaniя na znaniяta i umeniяta na učenika vъv vsяka posočena oblast (osnovno nivo).

1. Oblast EZIK

2BEL.1.1.1. Ima osnovni znaniя za ezika kato cяlost (kakvo e ezik i kakvi sa negovite funkcii); otnasя se s uvaženie kъm svoя ezik i ostanalite ezici; razbira ponяtieto tekst; pravi razlika meždu častite na teksta (uvod, sъщinska čast, zaklюčenie); pravi razlika meždu vidovete tekst (formi na diskursa); razbira ponяtiяta ednoezičnost i mnogoezičnost (srъbski i bъlgarski ezikovi standarti, mesten dialekt).

2BEL.1.1.2. Pravi razlika meždu knižovnata norma na bъlgarskiя ezik i mestniя dialekt; ima pravilno otnošenie kъm svoя dialekt i bъlgarskata knižovna norma; osъznava neobhodimostta ot izučavaneto i sъhranяvaneto na rodniя si ezik; izpolzva po-važnite narъčnici po gramatika; znae kakvo mяsto zaema bъlgarskiяt ezik v ramkite na indoevropeйkite i slavяnskite ezici.

2BEL.1.1.3. Pravi razlika meždu pravilnata i nepravilnata artikulaciя na zvukovete v rečta; zapoznat e s osnovnata klasifikaciя na zvukovete; ima osnovni znaniя za sričkata i gi prilaga pri razdelяneto na dumata na srički; znae kak se izvъršva prenasяne na dumi na nov red; pravi razlika meždu haraktera na udarenieto v bъlgarskiя i srъbskiя ezik.

2BEL.1.1.4. Ima znaniя za klasifikaciяta na dumite kato časti na rečta; umee da priloži knižovnata norma, reguliraщa formite na dumite v po-često sreщani slučai (vklюčitelno i zvukovite promeni, nastъpvaщi v otdelni formi na dumata); umee da otdelя slovoobrazovatelnite elementi na otdelni formi na dumata - osnova i okončanie) v nemnogo složni primeri; znae koi sa slovoobrazovatelnite elementi na dumata (predstavka, osnova, nastavka) v po-prosti primeri; znae koi sa osnovnite mehanizmi na slovoobrazuvaneto; zapoznat e s osnovnite pravila na bъlgarskoto slovoobrazuvane, kato i s fonetičnite promeni, nastъpvaщi pri obrazuvaneto na otdelnite leksikalni formi; umee da prilaga sъщestvuvaщite modeli pri obrazuvaneto na novi dumi.

2BEL.1.1.5. Umee pravilno da sъstavi izrečenie; pravi razlika meždu sintaktičnite edinici v nego; pravi sintaktičen analiz na po-prosti izrečeniя, sъstaveni po osnovni modeli i razšireni s različni obstoяtelstveni poяsneneniя.

2BEL.1.1.6. Ima izgraden leksikalen fond, koйto e sъglasuvan s predvidenoto srednoobrazovatelno nivo; pravi razlika meždu knižovnata i razgovornata leksika i gi upotrebяva v podhodящi slučai; ima osnovni znaniя za značeniяta na dumite; zapoznat e osnovnite leksikalni otnošeniя (sinonimiя, antonimiя i ednoezikova/mežduezikova omonimiя); znae kakvo označava metaforata kato ezikov mehanizъm; ne izbяgva upotrebata na čuždite dumi v ezika si, a gi izpolzva spored ezikovite obstoяtelstva; zapoznat e s ponяtiяta termin i frazeologizъm; izpolzva narъčnicite po gramatika na bъlgarskiя ezik.

2.Oblast LITERATURA

2BEL.1.2.1. Znae koi sa avtorite na proizvedeniяta, predvideni v učebnata programa i može da opredeli mstoto im v literaturnoistoričeski kontekst.

2BEL.1.2.2. Zapoznat e s osnovnite literaturni termini i gi svъrzva funkcionalno s primeri, vzeti ot hudožestveni1 i nehudožestveni2 tekstove, predvideni v programata.

2BEL.1.2.3.Pravi razlika meždu subektivna i obektivna gledna točka na nablюdenie. pri analiz na hudožestveni i nehudožestveni tekstove.

2BEL.1.2.4. Otkriva i argumentira s primeri osnovnite poetičeski, ezikovi, estetičeski i strukturni osobenosti na literaturnite proizvedeniя, predvideni v učebnata programa.

–––––––––––––––

1 Hudožestveni sa onezi tekstove, koito vklйučvat literaturnohudožestveni i i literaturnonaučni tekstove.

2 Nehudožestveni sa tekstovete ot oblastta na ezikoznanieto i literaturoznanieto, naučnopopulяrni tekstove ot tezi oblasti i, kakto i tekstove ot mediite i ot drugi iztočnici, podhoящi za obrabotkata na materiala ot predmeta Bъlgarski ezik i literatura.

2BEL.1.2.5. Otkriva osnovnite osbenosti na literaturniя diskurs i pravi razlika meždu nego i ostanalite obщestveni diskursi.

2BEL.1.2.6.Posočva koi sa osnovnite literaturnoistoričeski i poetičeski osobenosti na stila prez različnite epohi i napravleniя v razvitieto na bъlgarskata i svetovnata literaturi, kato gi svъrzva s proizvedeniяta, vklюčeni v zadъlžitelnata učebna programa.

2BEL.1.2.7. Analizira osnovnite problemi v literaturnoto proizvedenie i gi argumentira s primeri, vzeti ot osnovniя tekst.

2BEL.1.2.8. Izpolzva preporъčanata dopъlnitelna literatura (literaturna istoriя, kritika, literaurna teoriя) i я svъrzva s hudožestvenite tekstove, predvideni v programata.

2BEL.1.2.9. Sъzdava si čitatelski navici i prodobiva znaniя vъz osnova na pročeteni proizvedeniя ot bъlgarskata i svetovnata literaturi; osъznava značenieto na četeneto za analiza na literaturnoto proizvedenie, kakto i za sъzdavaneto na sobstven ezikov, literaturen, kulturen i nacionalen idenitet.

3. Oblast EZIKOVA KULTURA

2BEL.1.3.1. Govori яsno, kato spazva pravilata na ortoepiяta v ezika; sravnяva udarenieto na mestniя si dialekt s udarenieto v knižovniя ezik i se starae da otkrie mяstoto mu v dumite; čete naglas яsno i pravilno hudožestveni i nehudožestveni tekstove; čete izrazitelno i recitira po-lesni hudožestveni tekstove; govori na nemnogo složni temi ot oblastta na ezika, literaturata i kulturata (govori točno, bez zaekvane ili golemi pauzi, kato predvaritrelno obmislя izrečenieto); izpolzva ezikovi i izvъnezikovi sredstva (podhodящo povedenie, mimika, žestikulaciя) v sъotvetstvie sъs situaciяta i sъbesednika si; govori, izpolzvaйki prezentaciя; umee da izslušva sъbesednika si; može da sluša s vnimanie i razbirane nemnogo složni za vъzrastta si predavaniя, posveteni na ezika, literaturata i kulturata.

2BEL.1.3.2. Kogato govori ili piše na opredelena ezikova, literaturna ili svobodna tema, može da napravi яsna struktura na izloženieto si i podhodящa vrъzka meždu negovite časti; pravi яsna razlika meždu sъщestvenoto i nesъщestvenoto v nego i ne se otklonяva ot osnovnata tema; može da sъstavi nemnogo složen usten ili pismen tekst, kato izpolzva opisanieto i razkazvaneto; umee da opiše kratko svoite čuvstva i preživяvaniя, svъrzani s literaturnata ili drug vid hudožestvena tvorba; prerazkazva sbito po-prost hudožestven tekst i umee da otdeli negovite po-važni ili po-interesni časti; pravi rezюme na kratъk hudožestven ili nehudožestven tekst.

2BEL.1.3.3. Umee da predstavi i da obosnove v kratki čerti ideяta i stanoviщeto si pri diskusiя ili kogato iznasя mnenieto si na temi ot literaturata, ezika i kulturata; govori otmereno, izpolzvaйki argumenti, izslušva vnimatelno čuždoto mnenie i go ima predvid pri sobstvenata si argumentaciя; umee da napiše nemnogo složen argumentiran tekst na tema, posvetena na literaturata, ezika i kulturata.

2BEL.1.3.4. Prilaga osnovnite pravopisni pravila v često sreщani primeri; izpolzva učebni izdaniя na bъlgarskiя pravopis; pri pisane umee da otdeli častite na teksta, da ozaglavяva ili da opredeli podzaglaviяta; umee da citira i parafrazira; može da napravi diplomnata si rabota, kato spazva pravilata za pisane na specializiran tekst (upotrebяva beležki pod liniя, posočva izpolzvanata v teksta literatura); može da napiše pismo – lično ili služebno, biografiя (CV), molba ili oplakvane. Može da popъlni različni blanki ili obrazci.

2BEL.1.3.5. Sposoben e i ima navik da čete nemnogo trudni tekstove (literaturni, specializirani i naučnopopulяrni ot oblastta na ezikoznanieto, literaturoznanieto imedeiite) s različna cel (informirane, pridobivane na novi znaniя, lično razvitie, estetičesko preživяvane, zabava); prilaga predloženite načini na četene.

2BEL.1.3.6. Razbira literaturen i drug vid nemnogo složen tekst: otkriva celta mu, kato i eksplicitnata i implicitnata informaciя v nego i glavnata mu ideя; sledi razvitieto na opredelena ideя v teksta; sravnяva predloženata informaciя ot dva (ili poveče) teksta.

2BEL.1.3.7. Razgležda kritičeski sredno složen literaturen i drug vid tekst: pravi razlika meždu obektivnite fakti i interpretaciяta na avtora; precenяva (i obosnovava) dali avtorъt na nehudožestveniя tekst predstavя vsički neobhodimi informacii i dali dava dostatъčno ubeditelni dokazatelstva za tvъrdeniяta si; precenяva subektiven li e ili e obektiven avtorъt na teksta, kato obosnovava precenkata si.

2BEL.1.3.8. Otkriva strukturata, različnite elementi i osobenostite na stila (ekspresivnost, izrazitelnost, metaforičnost) v hudožestven i nehudožestven tekst; otkriva konotativnoto značenie na dumite v daden kontekst; razbira celta na tova značenie v hudožestven i nehudožestven tekst; otkriva značenieto na nepoznatite dumi vъz osnova na konteksta i slovoobrazovatelniя im model; osъznava značenieto na četeneto za obogatяvaneto na leksikalniя fond.

Sledvaщite pasaži sъdъržat opisaniя na znaniяta i umeniяta na učenika vъv vsяka posočena oblast (sredno nivo).

1. Oblast JEZIK

2BEL.2.1.1. Ima po-široki znaniя za ezika izobщo (koi sa sъщestvenite osobenosti na ezika); otkriva osnovnite edinici i яvleniя, harakterni za različnite ezikovi niva/podsistemi; ima osnovni znaniя za fonetičniя i morfologičniя pravopis, za punktuaciяta, pravi razlika meždu grafema i zvuk. Prilaga osnovnite principi pri vodene na dialog; razbira ponяtieto govoren akt.

2BEL.2.1.2. Zapozat e s nяkoi ot osobenostite na glavnite bъlgarski dialekti; znae kakvo e mяstoto na sъvremenniя bъlgarski ezik v istoričeski, obщestven i kulturen kontekst.

2BEL.2.1.3. Znae koi sa artikulacionnite organi i koй e načinъt, po koйto se obrazuvat zvukovete na čoveškata reč; znae koi sa osnovnite priznaci, po koito se razdelяt; razbira ponяtieto fonema; znae koi sa mehanizmite na zvukovite promeni (asimilaciя na sъglasnite po zvučnost, eliziя na sъglasnite i epenteza na glasnite zvukove).

2BEL.2.1.4. Znae koi sa vidovete dumi; umee da opredeli formite na izmenяemite časti na rečta; znae kakvo e značenieto na potяntieto morfema; može da razdeli dumata na slovoobrazovatelni morfemi v po-prosti primeri i da opredeli kak se naričat; zapoznat e s osnovnite načini na slovoobrazuvaneto; umee da prilaga pravilata mu v po-rяdko sreщani slučai.

2BEL.2.1.5. Izpolzva uspešno vsički sintaktični vъzmožnosti na sъvremenniя bъlgarski ezik; analizira izrečeniя, sъstaveni po različni modeli; znae kakvo e sintagma; zapoznat e s osnovnite vidove glavni i podčineni izrečeniя; razbira ponяtieto elipsa; ima osnovni znaniя za upotrebata na glagolnite formi.

2BEL.2.1.6. Ima bogat i raznoobrazen leksikalen fond (izpolzva meždunarodnata leksika, umee da otkrie naй-često izpolzvanite v neя prefiksi i sufiksi). Upotrebяva svoя leksikalen fond v zavisimost ot obstoяtelstvata; razgležda ezika kato redica ot vъzmožnosti, koito mu pomagat da izrazi svoя ličen opit i se stremi da obogati sobstveniя si rečnik; zapoznat e s ponяtiяta hiperonim/hiponim, paronim; zapoznat e s ponяtieto metonimiя kato leksikalen mehanizъm.

2. Oblast LITERATURA

2BEL.2.2.1. Interpretira literaturen tekst, imaйki predvid negovite integriraщi faktori (vъzpriemane na konteksta, tematični plastove, kompoziciя, geroi, ideя, aspekti na ezika i na stila).

2BEL.2.2.2. Zapoznat e s literaturnite termini, pritežava literaturnoteoretični znaniя, koito prilaga adekvatno pri analiza na literaturnite tvorbi, predvideni v programata.

2BEL.2.2.3. Pravi razlika meždu metodite na subektivnite i obektivni načini za interpretirane na hudožestven ili specializiran tekst i gi prilaga adekvatno pri vnikvane i analiz na tozi vid proizvedeniя.

2BEL.2.2.4. Otkriva i obosnovava poetičeskite, ezikovite, estetičnite i strukturnite osobenosti na literaurni i naučnopopulяrni proizvedeniя, predvideni v dopъlnitelnata literaura; precenяva dali hudožestvenite i naučnopopulяrni proizvedeniя (avtobiografiя, biografiя, memoari, dnevnik, pismo, pъtepis...) sa dobre struktuirani i koherentni, dali ideite v tяh sa predstaveni яsno i točno; otkriva koi stilove sa izpolzvani v hudožestvenite i naučnopopulяrnite tekstove; precenяva do kakva stepen harakternite osobenosti na na teksta pomagat za razbiraneto i analiziraneto mu.

2BEL.2.2.5. Obosnovava osnovnite elementi na literaturata kato diskurs po otnošenie na ostanalite obщestveni diskursi (napr. prisъstvie/otsъstvie na razkazvača, osnoven fokus na razkazvaneto, mяstoto na istoričeskoto i fiktivnoto i t.n.).

2BEL.2.2.6. Kogato analizira hudožestveni i naučnopopulяrni proizvedeniя ot učebnata programa, prilaga znaniяta si za osnovnite literaturnoistoričeski i poetičeski osobenosti na harakternite za sъotvetnata epoha stilove i napravleniя v razvitieto na bъlgarskata i na svetovnata literaturi.

2BEL.2.2.7. Samostotelno otkriva i analizira problemite v literaurnoto proizvedenie i umee da argumentira svoite stanoviщa vъz osnova na izhodniя tekst.

2BEL.2.2.8. Izpolzva preporъčanata dopъlnitelna literatura (literaturnoistoričeska, kritičeska, teoretična) pri analiza na hudožestveni i naučnopopulяrni proizvedeniя, predvideni v programata.

2BEL.2.2.9. Vъz osnova na proizvedeniя ot bъlgarskata i svetovanata literaturi razviva čitatelski umeniя, sposobnosti i znaniя, koito imat golяmo značenie za sъzdavane na kritičesko otnošenie kъm različni hudožestveni i literaturnonaučni proizvedeniя, kakto i za sъdavaneto na ezikov, literaturen, kulturen i nacionalen identitet; ima sъzdaden čitatelski vkus, koйto e prisъщ na obrazovaniя čovek.

3. Oblast EZIKOVA KULTURA

2BEL.2.3.1. Govori po specialni povodi, pred po-golяm broй slušateli na temi ot oblastta na ezika, literaturata i kulturata, izpolzva pravilno knižovniя ezik i podhodящa terminologiя; učastva v otkriti razgovori s poveče učastnici; pravi precenka na slušatelite si i oformя svoeto izlagane spored tehnite vъzmožnosti; čuvstva neobhodimost da razviva ličnata si govorna kultura; sluša s vnimanie i razbirane po-trudno predavane ot oblastta na ezika, literaturata i kulturata; pravi precenka na argumentaciяta i obektivnostta na govoreщiя.

2BEL.2.3.2. Umee da sъstavi po-složen usten i pismen tekst (ot oblastta na ezika, literaturata ili na svobodna tema), kato izpolzva opisaniя i razkazvane; iznasя točno svoite idei i obosnovava stanoviщeto si v ustna ili pismena diskusiя, kato izpolzva podhodящi digresii i izbira interesni elementi i podhodящi primeri; otkriva poantata i я predstavя po podhodящ način; predava točno svoite vpečatleniaя ot literaturna ili drug vid tvorba; umee da prerazkazva sbito po-složen literauren tekst, kakto i da napravi rezюme na po-složen litaraturen ili naučnopopulяren tekst na tema, koяto e neposredstveno svъrzana s učebniя material; piše referat; uspešno spazva pravopisnata norma v slučaite, predvideni v programata.

2BEL.2.3.3. Ima sposobnostta i navika da čete po-trudni tekstove (literaturni, specializirani i naučnopopulяrni) s ralična cel (informirane, učene, lično razvitie, estetičesko preživяvane); ima izgraden sobstven čitatelski vkus, prisъщ na kulturniя i obrazovaniя čovek; prilaga po-složni strategii na četene, kato izbira onazi ot tяh, koяto e sъobrazena s celta na četeneto.

2BEL.2.3.4. Razbira po-složnite literaturni i neliteraturni tekstove; otkriva tяhnata cel; otkriva eksplicitnite i implicitnite informacii v teksta; umee da otdeli informaciite spored opredelen kriteriй; otdelя glavnata ideя i sledi neйnoto razvitie; sravnяva informaciite i ideite ot dva ili poveče tekstove; analizira i obяsnяva prisъstvaщite v literaturnata tvorba miotiviraщi sistemi pri harakteriziraneto na obrazite i razviteto na sъbitiяta (zaradi po-uspešnoto razbirane na značenieto na literaturnoto proizvedenie); analizira tekst, kato se pozovava na drug tekst/tekstove.

2BEL.2.3.5. Razgležda kritičeski po-složen literaturen ili drug vid tekst; otdelя obektivnite fakti ot avtorovata interpretaciя; precenяva neutralen li e ili e pristrasten avtorъt na teksta, kato obosnovava prercenkata si; pravi razlika meždu eksplicitnite i implicitnite stanoviщa na avtora.

2BEL.2.3.6. Precenяva dali daden po-složen nehudožestven tekst, podhodящ za obrabotka na materiala ot ezika i literaturata, e dobre struktuiran i koherenten, dali ideite v nego sa predstaveni яsno i točno; otkriva pohvatite na stila v tezi tekstove; precenяva do kakva stepen osobenostite na teksta sposobstvat za negovoto razbirane.

Sledvaщite pasaži sъdъržat opisaniя na znaniяta i umeniяta na učenika vъv vsяka posočena oblast (naprednalo nivo).

1. Oblast EZIK

2BEL.3.1.1. Razbira, če sъщestvuva tяsna vrъzka meždu ezika i misleneto; яsno mu e ponяtieto kategorizaciя; znae kakvo e kačestvo, kvantitet, relevantnost, način; razbira ponяtieto aktualizaciя na izrečenieto i znae kak se postiga; яsno mu e ponяtieto tekstualna koheziя.

2BEL.3.1.2. Razdelя dumata na srički i postavя pravilno glavnoto i vtorostepennoto udarenie v nяkoi složni dumi.

2BEL.3.1.3. Pritežava podrobni znaniя za morfologiяta v tesniя smisъl na dumata, kakto i za slovoobrazuvaneto v bъlgarskiя ezik (može da razdeli dumata na slovoobrazovatelni morfemi v po-složni slučai i da opredeli nazvaniяta im).

2BEL.3.1.4. Ima podrobni znaniя za glagolnite formi i tehnite gramatični harakteristiki; umee da napravi sintaktičen analiz na složni izrečeniя, sъstaveni po opredeleni modeli.

2BEL.3.1.5. Ima osnovni znaniяza vidovete rečnici i načina izpolzvaneto im; zapoznat e s ponяtieto rečnikova statiя.

2. Oblast LITERATURA

2BEL.3.2.1. Umee da čete i da analizira samostoяtelno naučno-hudožestveni i naučnopopulяrni proizvedeniя ot zadъlžitelnata učebna programa, kakto i dopъlnitelni literaturni i naučno-hudožestveni tekstove; umelo izpozva pridobitite veče znaniя za tvorčeskiя opus na avtora i literaturnoistoričeskiя kontekst, kogato izvъršva interpretaciя na teksta.

2BEL.3.2.2. Razbira značenieto na literturnite termini i pritežava teoretični znaniя, koito prilaga pravilno, kogato analizira hudožestveni i naučno-hudožestveni tekstove, predvideni v učebnata programa, kakto i drugi tekstove ot različen žanr izvъn učebnata programa.

2BEL.3.2.3. Izpolzva, prilaga i kombinira podhodящi metodi, kogato analizira literaturen ili literaturnoistoričeski tekst.

2BEL.3.2.4. Otkriva i analizira poetičeskite, ezikovite i estetičeskite osobenosti na literaturen ili literaturnoistoričeski tekst v ramkite na zadъlžitelnata i dopъlnitelnata literatura; pravi precenka i sravnяva stila v posočenite tekstove.

2BEL.3.2.5. Razbira osnovnite elementi na literaturniя diskurs (napr. sravnяva prisъstvieto/otsъstvieto na razkazvača, fokusa na razkazvaneto, statuta na istoričeskoto i fiktivnoto v teksta i dr.) po otnošenie na ostanalite obщestveni diskursi i upotrebяva tezi znaniя pri analiza na literaturnoto proizvedenie.

2BEL.3.2.6. Sravnяva literaturnoistoričeskiete i poetičeskite osobenosti na harakternite za epohata stilove i napravleniя v razvitieto na bъlgarskata i svetovnata literaturi, kogato analizira i dava ličnata si ocenka za hudožestveni ili za naučnoliteraturni tekstove.

2BEL.3.2.7. Samostoяtelno otkriva i analizira problemite i ideite v literaturnoto proizvedenie, kato argumentira svoite stanoviщa vъz osnova na osnovniя tekst i literaturniя kontekst.

2BEL.3.2.8. Izpolzva preporъčana i samostoяtelno izbrana literatura (literaturna istoriя, kritika), kogato analizira literaturno proizvedenie.

2BEL.3.2.9. Na bazata na proizvedniя ot bъlgarskata i svetovnata literaturi (zadlъžitelna i samostoяtelno izbrana) prilaga čitatelski strategii, koito sa sъglasuvani s vida na literaturnoto proizvedenie i celta na četeneto (preživяvane izsledvane, tvorčestvo); razviva ezikovata, literaturnata, kulturnata i nacionalnata si identičnost.

3. Oblast EZIKOVA KULTURA

2BEL.3.3.1. Učastva v diskusii na složni temi ot oblastta na ezika, literaturata i kulturata; diskutira za smisъla i cennostite na hudožestvenite tekstove, kakto i zasmisъla i stonoйstta na nehudožestvenitet ekstove, kato izpolzva specializirana terminologiя.

2BEL.3.3.2. Govori (po oficialni povodi i pred po-golяma auditoriя) i piše na temi ot oblastta na ezika, literaturata i kulturata; ima razviti oratorski umeniя; ima predpoloženiя za različnite stanoviщa na auditoriяta i v sъotvetstvie s tova iztъkva problemite v opredeleni tekstove; otkriva i analizir averbalnata i neverbalnata reakcii na sъbesednika ili na auditoriяta i prisposobяva kъm tяh svoяta reč.

2BEL.3.3.3. Umee da napiše tekst s dobra kompoziciя i logičeski redosled na tema ot oblastta na literaturata i ezika.

2BEL.3.3.4. Organizira, klasificira, obobщava i obrabotva informaciite v hudožestveni i nehudožestveni tekstove vъz osnova na postaven kriteriй.

2BEL.3.3.5. Razsъždava zadъlbočeno vъv vrъzka s po-složen tekst: precenяva do kakva stepen tekstъt predava informaciя na publikata, za koяto e prednaznačen, otkriva koi informacii lipsvat v nego; otdelя dokazatelstveniя material, vъz osnova na koйto avtorъt iznasя svoite stanoviщa i posočva sredstvata, s koito gi iznasя; otkriva greškite na avtora v zaklюčeniяta i dr.

2BEL.3.3.6. Precenяva pohvatite na stila v hudožestven i nehudožestven tekst; sravnяva pohvatite na stila, izpolzvani v dva teksta; pravi precenka za tova kakva e tяhnata rolя za sъzdavane na estetičeskite cennosti v posočenite tekstove.

2BEL.3.3.7. Osъznava sebe si kato čitatel - razviva čitatelskata si avtorefleskiя (razbira značenieto na četeneto za ličnoto si razvitie; osъznava čitatelskite si vъzmožnosti).

HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Opća predmetna kompetencija

Ima znanja iz područja hrvatskoga jezika i hrvatske i svjetske književnosti. Vlada usmenom i pisanom komunikacijom: govori i piše poštujući normu hrvatskoga standardnog jezika, uobličava kohezivan i koherentan, stilski ujednačen govoreni i pisani tekst, razumije i kritički promišlja pročitano, ima razvijen rječnik. Čita, doživljava i tumači književno djelo; koristi čitanje da bi bolje razumio sebe, druge i svijet oko sebe; pročitao je reprezentativna književna djela iz nacionalne i svjetske književne baštine. Stekao je naviku i potrebu razvijati govornu čitateljsku kulturu, kako radi vlastitoga usavršavanja tako i radi očuvanja i bogaćenja nacionalne kulture.

Osnovna razina

Govori jasno i bez poteškoća, poštujući normu hrvatskoga standardnog jezika: ima kulturu slušanja tuđega izlaganja. Sastavlja jednostavniji govoreni ili pisani tekst, koji je koherentan, dobro strukturiran i stilski ujednačen; vlada osnovnim oblicima pisane komunikacije potrebnim za školovanje i sudjelovanje u društvenom životu. U razne svrhe čita književne i neknjiževne tekstove srednje složenosti, razumije književni i neknjiževni tekst srednje složenosti i kritički promišlja jednostavniji književni i neknjiževni tekst.

Ima osnovna znanja o jeziku općenito; razlikuje i ima potrebu učiti, čuvati i njegovati hrvatski književni jezik, hrvatski standardni jezik i narječja hrvatskoga jezika. Ima osnovna znanja o glasovima, riječima i rečenicama hrvatskoga jezika i zna primijeniti određena gramatička pravila u govoru i pisanju. Ima razvijen rječnik, u skladu sa srednjom razinom obrazovanja, a riječi upotrebljava u skladu s kontekstom ili situacijom.

Zna navesti autore i djela iz obveznoga školskog programa; djela lokalizira u kontekstu autorova stvaralačkog opusa kao i u književnopovijesnom kontekstu. Navodi osnovna književnopovijesna i poetička obilježja stilskih razdoblja, smjerova i formacija u razvoju hrvatske i svjetske književnosti i povezuje ih s djelima i piscima iz obvezne školske lektire. Uočava i primjerima dokazuje osnovna poetička, jezična, estetska i strukturna obilježja književnih djela iz obvezne školske lektire. Oblikuje čitateljske navike i znanja razumijevajući važnost čitanja za vlastiti duhovni razvoj.

Srednja razina

Govori pred slušateljstvom o temama iz područja jezika, književnosti i kulture; sastavlja složeniji govoreni ili pisani tekst precizno iznoseći ideje; u razne svrhe čita književne i neknjiževne tekstove i ima izgrađene čitateljske navike; razumije i kritički promišlja složeniji književni i neknjiževni tekst.

Ima šira znanja o jeziku općenito i osnovna znanja o indoeuropskim jezikicima. Zna osnovna obilježja narječja i dijalekata hrvatskoga jezika i smješta razvoj hrvatskoga jezika u društveni, povijesni i kulturni kontekst. Ima šira znanja o glasovima, riječima i rečenicama hrvatskoga jezika i ta znanja primjenjuje u govoru i pisanju. Ima bogat rječnik i prihvaća jezik kao niz mogućnosti koje mu služe da bi se precizno izrazio.

Tumači ključna obilježja strukture književnoga teksta kao i njegove tematske, idejne, poetičke, stilske, jezične, kompozicijske i žanrovske značajke. Poznaje književne termine i primjenjuje ih u tumačenju književnih djela predviđenih programom. Samostalno uočava i analizira probleme u književnom djelu i zna dokazima potkrijepiti svoje stavove na temelju lingvometodičkoga predloška. Koristi preporučenu i dodatnu literaturu u tumačenju književnih djela predviđenih programom.

Napredna razina

Raspravlja o složenim temama iz jezika, književnosti ili kulture koje su predviđene programom; ima razvijene govorničke vještine; piše stručni tekst na teme iz jezika i književnosti; produbljeno kritički promišlja složeniji književni i neknjiževni tekst, uključujući i autorove stilske postupke; izgrađuje svijest o sebi kao čitatelju.

Ima detaljnija znanja o jeziku općenito, kao i o gramatici hrvatskoga standardnog jezika. Ima osnovna znanja o rječnicima i strukturi rječničkoga članka.

Kritički čita, tumači i vrednuje složenija književna djela iz školskoga programa, kao i dodatna (izborna) djela. Koristi više metoda, gledišta i komparativni pristup u tumačenju književnoga teksta. Svoj sud o književnom djelu potkrepljuje dokazima stalno imajući na umu lingvometodički preložak, kao i druge tekstove, analizirajući i uspoređujući njihova poetička, estetska, strukturna i lingvistička obilježja, uključujući i složenije stilske postupke. Širi čitateljska znanja i primjenjuje strategije čitanja koje su usuglašene s tipom književnoga djela i s čitateljskim ciljevima (doživljaj, istraživanje, stvaralaštvo).

Specifična predmetna kompetencija: JEZIK

Osnovna razina

Ima osnovna znanja o tome što je jezik općenito i koje su mu funkcije; poštuje svoj jezik i poštuje druge jezike. Zna osnovne podatke o narječjima hrvatskoga jezika i o dijalektalnoj osnovici književnoga jezika; ima osnovna znanja o razvoju hrvatskoga jezika, pisma i pravopisa u Hrvata. Ima osnovna znanja o glasovima hrvatskoga standardnog jezika; poznaje vrste riječi, primjenjuje normu hrvatskoga standardnog jezika koja se odnosi na oblike i tvorbu riječi; pravilno sklapa rečenicu i zna analizirati rečenice slagane prema osnovnim modelima. Ima osnovna znanja o značenju riječi; poznaje najvažnije rječnike hrvatskoga jezika i zna ih koristiti. Zna iznositi vlastite stavove govoreći jasno i bez poteškoća, poštujući norme hrvatskoga standardnog jezika i pravila društveno prihvatljivoga ponašanja; ima kulturu slušanja tuđega izlaganja. Piše jednostavnije koherentne tekstove osnovnih vrsta (pismo, biografija, molba, žalba, zahtjev, PowerPoint-prezentacija i sl.), primjenjujući osnovna pravila standardnojezične norme. Na kraju školovanja sastavlja maturalni rad poštujući pravila izrade stručnoga rada.

Srednja razina

Ima šira znanja o jeziku općenito i osnovna znanja o indoeuropskim jezicima, njihovoj međusobnoj srodnosti i tipovima. Zna osnovna obilježja narječja i dijalekata hrvatskoga jezika te značajke ikavskih, ekavskih, ikavsko-ekavskih i jekavskih govora. Ima šira znanja o glasovima hrvatskoga standardnog jezika; zna pravila naglasnoga sustava hrvatskoga standardnog jezika i razlikuje standardni od nestandardnoga naglaska; ima šira znanja o vrstama riječi, njihovim oblicima i načinima tvorbe; poznaje vrste rečenica i analizira rečenice slagane prema raznim modelima. Ima bogat rječnik i zna upotrijebiti odgovarajuću riječ u skladu s kontekstom; usmjeren je na bogaćenje vlastita rječnika. Izražajno čita i njeguje vlastiti govor. Sastavlja složenije pisane tekstove na razne teme poštujući standardnojezičnu normu. Koristi stručnu literaturu i samostalno oblikuje i piše raspravljačke tekstove i primjenjuje pravopisna pravila i obilježja funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja (raspravljački tekstovi: komentar, kritika, raspravljački esej; molba, žalba i poslovni životopis; zahtjev i prijavnica; izvješće i referat).

Napredna razina

Ima detaljnija znanja o jeziku općenito i detaljnija znanja o gramatici hrvatskoga standardnog jezika (naglascima, sastavu riječi, značenju padeža i glagolskih oblika, strukturi rečenice); poznaje strukturu rječničkoga članka. Govori o odabranim temama kao vješt govornik; pozorno sluša i procjenjuje verbalnu i neverbalnu reakciju svojega sugovornika i tomu prilagođava svoj govor. Skladno piše esej, stručni tekst i novinski članak dosljedno primjenjujući standardnojezičnu normu.

Specifična predmetna kompetencija: KNJIŽEVNOST

Osnovna razina

Redovito čita književna djela iz obveznog dijela školskoga programa, zna značajne predstavnike i djela iz svjetske i hrvatske književnosti. Ukratko opisuje svoje osjećaje i doživljaj književnoga ili drugoga umjetničkog djela. Uočava i navodi osnovna poetička, estetska i strukturna obilježja književnoga i neknjiževnoga teksta pogodnoga za obradu gradiva iz jezika i književnosti; zna ih imenovati i objasniti. Razumije književni i neknjiževni tekst: prepoznaje njegovu svrhu, izdvaja glavne ideje teksta; prati razvoj određene ideje u tekstu; navodi primjere iz teksta i citira dio/dijelove da bi analizirao tekst ili potkrijepio vlastitu argumentaciju; rezimira i parafrazira dijelove teksta i tekst u cjelini. Izdvojene probleme analizira u osnovnim slojevima značenja. Osnovne književne termine dovodi u funkcionalnu vezu s primjerima iz književnoga teksta. Razumije zašto je čitanje važno za formiranje i unapređivanje svoje osobnosti i bogaćenje leksičkoga fonda. Razvija svoje čitalačke vještine. Razumije značaj književnosti za formiranje jezičnoga, literarnoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Razumije značaj očuvanja književne baštine i književne kulture.

Srednja razina

Tumači književna djela iz obveznoga dijela školskoga programa i ima osnovna znanja o književnopovijesnom i poetičkom kontekstu koji ta djela određuje. Samostalno uočava i analizira značenjske i stilske aspekte književnoga djela i zna dokazima potkrijepiti svoje stavove na temelju lingvometodičkoga predloška. Razumije i opisuje funkciju jezika u stvaralačkom procesu. U tumačenju književnoga djela primjenjuje odgovarajuće metode i gledišta usklađena s metodologijom znanosti o književnosti. Poznaje književnoznanstvene, estetske i lingvističke činjenice i uvažava ih prilikom obrade pojedinih djela, stilskih epoha i smjerova u razvoju hrvatske i svjetske književnosti. Na istraživački i stvaralački način stječe znanja i čitalačke vještine, koja su u funkciji proučavanja raznih književnih djela i žanrova i razvijanja literarnoga, jezičnoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Ima izgrađene čitateljske navike i čitateljski ukus svojstven kulturnu i obrazovanu čovjeku. Primjenjuje složene strategije čitanja. Mijenja analitičke pristupe za koje ocijeni da nisu svrhoviti. Procjenjuje koliko određena strukturna, jezična, stilska i značenjska obilježja teksta utječu na njegovo razumijevanje.

Napredna razina

Analizira poetička, estetska i strukturna obilježja književnoga teksta. Pouzdano smješta književni tekst u književnoteorijski i književnopovijesni kontekst. Primjenjuje odgovarajuće postupke tumačenja prikladna književnomu djelu i njima odgovarajuću terminologiju. Koristi više metoda i gledišta i komparativni pristup da bi upotpunio svoje razumijevanje i kritički procjenjuje književno djelo. Samostalno uočava i tumači probleme u književnom djelu i svoje stavove zna potkrijepiti dokazima na temelju lingvometodičkoga predloška i literarno-filološkoga konteksta. Kritički povezuje lingvometodički predložak sa samostalno izabranom dodatnom literaturom. Samostalno odabire djela za čitanje prema određenom kriteriju, daje prijedloge za čitanje i obrazlaže ih. Poznaje i primjenjuje strategije čitanja usklađene s tipom teksta (književnim i neknjiževnim) i sa žanrom književnoga djela. Razumije ulogu čitanja u vlastitom razvoju, ali i u razvoju društva. Ima razvijenu, kritičku svijest o svojim čitalačkim sposobnostima.

Opći standardi postignuća – obrazovni standardi za kraj općega srednjeg obrazovanja za predmet Hrvatski jezik i književnost sadrže standarde postignuća za područje: Jezik, Književnost, Jezična i medijska kultura. U okviru svakoga područja opisani su zahtjevi na tri razine.

Sljedeći iskazi opisuju što učenik zna i za što je sposoban na osnovnoj razini u svakom području.

1. Područje JEZIK

2HJK.1.1.1. Ima osnovna znanja o jeziku (što je jezik, koje su mu funkcije); poštuje svoj jezik i poštuje druge jezike. Razumije pojam teksta; razlikuje dijelove teksta (uvod, glavni dio, završetak); prepoznaje vrste tekstova (oblike diskurza); ima temeljna znanja iz sociolingvistike; razumije i prepoznaje pojam jezične raslojenosti.

2HJK.1.1.2. Razlikuje standardni jezik, književni jezik i narječje; zna osnovne podatke o narječjima hrvatskoga jezika; ima afirmativan stav prema svojemu dijalektu i drugim dijalektima hrvatskoga jezika (poštuje svoj i druge dijalekte hrvatskoga jezika i ima potrebu čuvati svoj dijalekt; podjednako cijeni sve govore hrvatskoga jezika); ima potrebu učiti, čuvati i njegovati standardni jezik; poznaje najvažnije gramatičke i normativne priručnike i zna ih koristiti; zna osnovne podatke o hrvatskome jeziku u kontekstu drugih indoeuropskih i slavenskih jezika; ima osnovna znanja o razvoju književnoga jezika, pisma i pravopisa u Hrvata.

2HJK.1.1.3. Razlikuje pravilan od nepravilna izgovora glasa; zna osnovnu podjelu glasova; ima osnovna znanja o slogu i primjenjuje ih u rastavljanju riječi na kraju retka; zna osnovna ortoepska pravila i uočava moguće razlike između svojega i standardnoga naglaska.

2HJK.1.1.4. Poznaje vrste riječi; primjenjuje normu hrvatskoga standardnog jezika koja se odnosi na oblike riječi u učestalim primjerima (uključujući i glasovne promjene koje se odnose na oblike riječi); izdvaja dijelove riječi u skladu s morfološkim pravilima (gramatička osnova i oblikotvorni nastavak) u jednostavnijim primjerima; izdvaja dijelove riječi u skladu s pravilima o tvorbi riječi (prefiks, tvorbena osnova, sufiks) u jednostavnijim primjerima; prepoznaje osnovne tvorbene načine riječi; primjenjuje normu koja se odnosi na tvorbu riječi (uključujući i glasovne promjene povezane s tvorbom riječi); primjenjuje postojeće obrasce pri tvorbi novih riječi.

2HJK.1.1.5. Pravilno slaže rečenicu; razlikuje rečenice prema priopćajnoj svrsi; razlikuje sintaktičke jedinice; razlikuje aktivne i pasivne rečenice; zna analizirati gramatičko ustrojstvo jednostavnih rečenica složenih prema osnovnim obrascima; razlikuje jednostavnu (proširenu i neproširenu) i složenu rečenicu te nezavisno i zavisno složenu rečenicu.

2HJK.1.1.6. Ima leksički fond koji je u skladu sa srednjom razinom obrazovanja; razlikuje formalni i neformalni leksik i upotrebljava ih u skladu s kontekstom; ima osnovna znanja o značenju riječi; poznaje osnovne leksičke odnose (sinonimiju, antonimiju, homonimiju); poznaje metaforu kao leksički mehanizam; nema odbojnost prema riječima stranoga podrijetla, ali ih ne prihvaća nekritički i automatski; poznaje pojam termina i pojam frazema; poznaje najvažnije rječnike hrvatskoga jezika i zna ih koristiti.

2. Područje KNJIŽEVNOST

2HJK.1.2.1. Poznaje autore i djela iz obveznoga školskog programa i smješta ih u osnovne književne kontekste (stvaralački kontekst i književnopovijesni kontekst).

2HJK.1.2.2. Poznaje književnoteorijsku terminologiju i dovodi je u funkcionalnu vezu s primjerima iz književnih1 i neknjiževnih2 tekstova predviđenih programom.

2HJK.1.2.3. U tumačenju književnoumjetničkih i književnoznanstvenih djela razlikuje njihovu unutarnju i vanjsku strukturu.

2HJK.1.2.4. Uočava i primjerima potkrepljuje osnovna poetička, jezična, estetska i strukturna obilježja književnih djela iz obvezne školske lektire.

2HJK.1.2.5. Uočava osnovne osobine književnosti kao diskurza i razlikuje ju u odnosu s ostalim društvenim diskurzima.

2HJK.1.2.6. Navodi osnovna književnopovijesna i poetička obilježja stilskih epoha, smjerova i formacija u razvoju hrvatske i svjetske književnosti i povezuje ih s djelima i piscima iz obvezne lektire predviđene školskim programom.

2HJK.1.2.7. Analizira izdvojene probleme u književnom djelu i zna ih argumentirati lingvometodičkim predloškom.

2HJK.1.2.8. Koristi preporučenu dodatnu literaturu (književnopovijesnu, kritičku, teorijsku) i dovodi je u vezu s književnim tekstovima predviđenim programom.

2HJK.1.2.9. Na temelju djela hrvatske i svjetske književnosti oblikuje čitalačke navike i znanja; razumije ulogu čitanja u tumačenju književnoga djela i u formiranju jezičnoga, literarnoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta.

3. Područje JEZIČNA I MEDIJSKA KULTURA

2HJK.1.3.1. Govori razgovijetno, poštujući ortoepska pravila standardnoga jezika; primjenjuje pravila naglasnoga sustava hrvatskoga standardnog jezika; usklađuje svoj naglasak sa standardnim u formalnim situacijama; izražajno i razgovijetno čita naglas književne i neknjiževne tekstove; krasnoslovi jednostavnije književnoumjetničke tekstove; u službenim situacijama govori o jednostavnijim temama iz područja jezika, književnosti ili kulture koristeći korektni jezični izraz (tj. govori izražajno, bez zamuckivanja, poštapalica, prevelikih stanka i lažnih početaka, osmišljavajući rečenicu unaprijed) i odgovarajućom osnovnom terminologijom znanosti o jeziku i znanosti o književnosti, prilagođavajući prilikama, situaciji, sugovorniku i temi verbalna i neverbalna jezična sredstva (držanje, mimiku, gestikulaciju); govori uz prezentaciju; ima kulturu slušanja tuđega izlaganja; u stanju je s pozornošću i razumijevanjem slušati izlaganje srednje složenosti (npr. predavanje) s temom iz jezika, književnosti ili kulture; tijekom slušanja nekog izlaganja sposoban je voditi bilješke.

2HJK.1.3.2. Govoreći i pišući o zadanoj temi (iz jezika ili književnosti) ili slobodnoj temi, jasno strukturira izlaganje i povezuje njegove dijelove na odgovarajući način; razlikuje važno od nevažnoga i drži se osnovne teme; sastavlja jednostavniji govoreni i pisani tekst koristeći opisivanje, pripovijedanje i izlaganje; sposoban je ukratko opisati svoje osjećaje i doživljaj književnoga ili neknjiževnoga djela; sažeto prepričava jednostavniji književnoumjetnički tekst i izdvaja njegove važne ili zanimljive dijelove; rezimira jednostavniji književni i neknjiževni tekst.

2HJK.1.3.3. U raspravi ili razmjeni mišljenja na teme iz književnosti, jezika ili kulture sposoban je u kratkim crtama iznijeti i obrazložiti ideju ili stav za koji se zalaže, govori odmjereno, oslanja se na argumente, u stanju je čuti tuđe mišljenje i uzeti ga u obzir prilikom svoje argumentacije; piše jednostavniji raspravljački tekst na teme iz književnosti, jezika ili kulture.

2HJK.1.3.4. Primjenjuje osnovna pravopisna pravila u učestalim primjerima i zna koristiti pravopis; u pisanju izdvaja dijelove teksta, daje naslove i podnaslove, sposoban je citirati i parafrazirati; sastavlja maturalni rad poštujući pravila izrade stručnoga rada (upotrebljava napomene, sastavlja sadržaj i bibliografiju); sastavlja pismo – privatno i službeno, biografiju (životopis), molbu, žalbu, zahtjev, oglas; zna popuniti razne formulare i obrasce.

2HJK.1.3.5. Sposobnan je i stekao je naviku čitanja tekstova srednje složenosti (književnoumjetničke tekstove, stručne i popularnoznanstvene tekstove iz područja znanosti o jeziku i književnosti, tekstove iz medija) u razne svrhe (informiranje, učenje, osobni razvoj, estetski doživljaj, zabava); primjenjuje predložene strategije čitanja.

–––––––––––––––

1 Književni tekstovi obuhvaćaju književnoumjetničke i književnoznanstvene tekstove.

2 Pod neknjiževnim tekstovima podrazumjevaju se tekstovi iz znanosti o jeziku i znanosti o književnosti, popularnoznanstveni tekstovi iz ovih područja i, po potrebi, tekstovi iz medija i drugih izvora pogodnih za obradu gradiva iz predmeta Hrvatski jezik i književnost.

2HJK.1.3.6. Razumije književni i neknjiževni tekst srednje složenosti: prepoznaje njegovu svrhu, pronalazi eksplicitne i implicitne informacije, izdvaja glavne ideje teksta; prati razvoj određene ideje u tekstu; uspoređuje osnovne informacije i ideje iz dvaju ili više tekstova.

2HJK.1.3.7. Kritički promišlja književni i neknjiževni tekst srednje složenosti: razlikuje objektivnu (vjerodostojnu) činjenicu od autorove interpretacije; procjenjuje i obrazlaže iznosi li autor neknjiževnoga teksta sve potrebne podatke te daje li dovoljne i vjerodostojne dokaze za svoje tvrdnje; procjenjuje autorovu objektivnost odnosno subjektivnosti te obrazlaže svoju procjenu; prepoznaje sve funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika, zna ih odrediti prema osnovnim obilježjima; prepoznaje govor mržnje i diskriminacije te ima izgrađen negativan stav prema njima.

2HJK.1.3.8. Prepoznaje strukturu, razne elemente, stilska obilježja (ekspresivnost, slikovitost, metaforičnost) književnoga i neknjiževnoga teksta; prepoznaje konotativno značenje riječi u danome kontekstu i razumije svrhu konotativnoga značenja u književnom i neknjiževnom tekstu; određuje značenje nepoznate riječi na temelju konteksta i tvorbenoga modela; razumije značaj čitanja za bogaćenje leksičkoga fonda.

2HJK.1.3.9. Prepoznaje različita djelovanja javnih, komercijalnih i neprofitnih medija na svakodnevni život primatelja; objašnjava svrhu (osobnu, obrazovnu, javnu) medijskoga teksta; objašnjava izravno i neizravno navedene poruke u medijskom tekstu; objašnjava odnos između medijskih sadržaja i stvarnosti; interpretira medijsku poruku i zaključuje komu je ona namijenjena; prepoznaje na koje je jezične, vizualne, auditivne i audiovizualne načine oblikovana medijska poruka i kako ti načini utječu na njezinu recepciju; prosuđuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskom tekstu i kako utječu na svakodnevni život primatelja.

2HJK.1.3.10. Opisuje razliku između popularne i visoke kulture na primjerima iz medija; prepoznaje i objašnjava obilježja kozmopolitske kulture, šunda, trenda i kiča u medijima i umjetnosti i obrazlaže svoje reakcije na njih; posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i digitalnom okružju prema naputku profesora.

Sljedeći iskazi opisuju što učenik zna i za što je sposoban na srednjoj razini u svakom području.

1. Područje JEZIK

2HJK.2.1.1. Ima šira znanja o jeziku općenito (važna svojstva jezika); prepoznaje jedinice i pojave koje pripadaju raznim jezičnim razinama; ima osnovna znanja o pismu općenito; ima osnovna znanja o pravopisu (etimološki – fonološki pravopis; gramatička – logička interpunkcija; grafem – slovo); ima osnovna znanja o jezicima u svijetu (jezična srodnost, jezični tipovi, jezične univerzalije). Razumije osnovne principe vođenja dijaloga; razumije pojam govornoga čina; razumije pojam deikse. Poznaje obilježja funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika.

2HJK.2.1.2. Zna osnovna obilježja narječja hrvatskoga jezika; zna osnovna pravila ekavskoga, ikavskoga, ikavsko-ekavskoga i (i)jekavskoga govora; u jednostavnijim primjerima prebacuje (i)jekavsku riječ u ekavski i ikavski oblik i obrnuto. Smješta razvoj hrvatskoga književnog jezika u društveni, povijesni i kulturni kontekst.

2HJK.2.1.3. Poznaje govorne organe i način na koji nastaju glasovi; zna podijelu glasova po svim kriterijima; razumije pojam fonema; zna sva pravila naglasnoga sustava i zna pravilno pročitati naglašene riječ; zna mehanizme fonološki uvjetovanih glasovnih promjena (jednačenje po zvučnosti i po mjestu tvorbe, alternacije ije/je/e/i i ispadanje suglasnika).

2HJK.2.1.4. Ima šira znanja o vrstama riječi; zna odrediti oblik promjenjive riječi i upotrijebiti riječ u zadanom obliku; poznaje pojam morfema; dijeli riječ na tvorbene morfeme u jednostavnijim primjerima i imenuje te morfeme; poznaje osnovne načine tvorbe riječi; zna primijeniti normu koji se odnose na oblike riječi u manje učestalim primjerima.

2HJK.2.1.5. Koristi sve sintaktičke mogućnosti hrvatskoga jezika; zna što je sintagma i prepoznaje osnovne sintagmatske odnose (sročnost i upravljanje); analizira gramatičko ustrojstvo jednostavne rečenice; analizira nezavisno složenu rečenicu; prepoznaje sve vrste zavisno složenih rečenica i analizira osnovne vrste zavisno složenih rečenica (subjektna, predikatna, objektna, atributna); razumije pojam elipse.

2HJK.2.1.6. Ima bogat i raznolik leksički fond (uključujući i internacionalni leksik te poznavanje najučestalijih internacionalnih prefiksa i sufiksa). Taj fond upotrebljava u skladu s kontekstom; doživljava jezik kao niz mogućnosti koje mu služe pri izražavanju individualnoga iskustva; usmjeren je bogaćenju vlastita rječnika; poznaje hiperonimiju i hiponimiju, paronimiju; razlikuje leksičke slojeve; poznaje metonimiju kao leksički mehanizam.

2. Područje KNJIŽEVNOST

2HJK.2.2.1. Izražava svoje mišljenje i obrazlaže svoj kritički stav o književnom tekstu na temelju čitateljskoga iskustva i znanja o svijetu; analizira i interpretira književni tekst s obzirom na doživljaj pročitanoga djela, tematsko-motivski sloj, kompoziciju, likove, tehnike pripovijedanja, idejni sloj, jezično-stilske karkteristike.

2HJK.2.2.2. Poznaje književnoteorijsku terminologiju i književnoteorijska znanja prikladno primjenjuje u tumačenju književnih djela predviđenih programom.

2HJK.2.2.3. Prepoznaje utjecaje društvenopovijesnoga i kulturnoga konteksta na književni tekst; razlikuje metode unutarnjega i vanjskoga pristupa u interpretaciji književnoumjetničkoga i književnoznanstvenoga djela i primjenjuje ih prilikom razumijevanja i tumačenja.

2HJK.2.2.4. Uočava i objašnjava poetička, jezična, estetska i strukturna obilježja književnoumjetničkih i književnoznanstvenih djela unutar školske lektire; procjenjuje strukturiranost i koherentnost složenijega književnoznanstvenog teksta (autobiografije, biografije, memoara, dnevnika, pisma, putopisa), jasnoću i preciznost izloženih ideja; uočava stilske postupke u književnoumjetničkom i književnoznanstvenom tekstu; procjenjuje koliko određena obilježja teksta utječu na njegovo razumijevanje i doprinose tumačenju značenja teksta.

2HJK.2.2.5. Razumije osnovne elemente književnosti kao diskursa u odnosu na ostale društvene diskurse (npr. prisustvo/odsustvo pripovjedača, pripovjedne postupke, odnos povijesnoga i fiktivnoga itd.).

2HJK.2.2.6. Prilikom tumačenja književnoumjetničkih i književnoznanstvenih djela iz školskoga programa primjenjuje znanja o osnovnim književnopovijesnim i poetičkim obilježjima stilskih epoha, smjerova i formacija u razvoju hrvatske i svjetske književnosti.

2HJK.2.2.7. Samostalno uočava i analizira probleme u književnom djelu i sposoban je dokazima potkrijepiti svoje stavove na temelju lingvometodičkoga predloška.

2HJK.2.2.8. Aktivno koristi preporučenu i dodatnu literaturu (književnopovijesnu, kritičku, teorijsku) u tumačenju književnoumjetničkih i književnoznanstvenih djela predviđenih programom.

2HJK.2.2.9. Na temelju djela hrvatske i svjetske književnosti razvija čitalačke vještine, sposobnosti i znanja koje su od značaja za tumačenje i vrednovanje raznih književnoumjetničkih i književnoznanstvenih djela i za razvijanje jezičnoga, literarnoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta; ima izgrađen čitateljski ukus svojstven kulturnu i obrazovanu čovjeku; samostalno odabire književni tekst za čitanje i kritički procjenjuje svoje stavove i vrijednosti vezane uz čitanje; stvaralački se izražava prema vlastitom interesu potaknut čitateljskim iskustvima.

3. Područje JEZIČNA I MEDIJSKA KULTURA

2HJK.2.3.1. Govori u službenim situacijama, javno i pred većim slušateljstvom o temama iz područja jezika, književnosti ili kulture koristeći standardni jezik i odgovarajuću terminologiju; sudjeluje u raspravama s više sudionika; procjenjuje slušatelja ili slušateljstvo i oblikuje svoj govor prema njegovim potrebama i mogućnostima; ima potrebu i naviku razvijati vlastitu kulturu govorenja; s pozornošću i razumijevanjem sluša složenije izlaganje s temom iz jezika, književnosti ili kulture; sluša kritički, procjenjujući govornikovu argumentaciju i objektivnost.

2HJK.2.3.2. Sastavlja složeniji govoreni i pisani tekst (iz jezika, književnosti ili na slobodnu temu) koristeći se opisom, pripovijedanjem i izlaganjem; u govorenoj ili pisanoj raspravi jasno iznosi svoje ideje i objašnjava svoj stav; trudi se govoriti i pisati zanimljivo, praveći prikladne digresije i birajući zanimljive detalje i odgovarajuće primjere; uočava glavnu misao i izlaže je na prikladan način; jasno iznosi svoj doživljaj i dojmove o književnom ili drugom umjetničkom djelu; sažeto prepričava složeniji književni tekst i rezimira složeniji književni i neknjiževni tekst na teme neposredno vezane za gradivo; piše izvješće i referat; dosljedno primjenjuje pravopisnu normu.

2HJK.2.3.3. Sposoban je i čita teže tekstove (književnoumjetničke tekstove, stručne i popularnoznanstvene tekstove iz područja znanosti o jeziku i književnosti, tekstove iz medija) u razne svrhe (informiranje, učenje, osobni razvoj, estetski doživljaj, zabava); ima izgrađen čitateljski ukus svojstven kulturnu i obrazovanu čovjeku; primjenjuje složene strategije čitanja; bira strategiju čitanja koja odgovara svrsi čitanja.

2HJK.2.3.4. Razumije složeniji književni i neknjiževni tekst: prepoznaje njegovu svrhu; pronalazi eksplicitne i implicitne informacije; izdvaja informacije prema zadanom kriteriju; izdvaja glavne ideje; prati razvoj određene ideje; uspoređuje podatke i ideje iz dvaju ili više tekstova kako bi razumio odgovarajući značenjski ili stilski kontekst prema zadanom kriteriju; analizira i tumači one sustave motivacije koji se u književnom djelu javljaju pri oblikovanju (karakterizaciji) likova i izgradnji događaja (radi boljega i potpunijega razumijevanja značenja književnoga djela); tumači (na razini razumijevanja) tekstove oslanjajući se na drugi tekst/tekstove.

2HJK.2.3.5. Kritički promišlja složeniji književni i neknjiževni tekst: razdvaja objektivnu činjenicu od autorove interpretacije; procjenjuje subjektivnost i objektivnost autora teksta te objašnjava svoju procjenu; razlikuje eksplicitne i implicitne autorove stavove; potkrijepljujući dokazima vrednuje dostatnost i vjerodostojnost dokaza i potpunost podataka iznesenih u složenijem izlagačkom ili raspravljačkom tekstu pogodnom za obradu gradiva iz jezika i književnosti.

2HJK.2.3.6. Procjenjuje strukturiranost i koherentnost složenijega neknjiževnog teksta pogodnoga za obradu gradiva iz jezika i književnosti, jasnoću i preciznost iznesenih ideja; uočava stilske postupke u ovim tekstovima; procjenjuje koliko određena obilježja teksta utječu na njegovo razumijevanje.

2HJK.2.3.7. Opisuje različita djelovanja javnih, komercijalnih i neprofitnih medija na oblikovanje vlastitih stavova i vrijednosti; uočava skrivene stavove i mišljenja u medijskim porukama; prepoznaje trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipe i manipulaciju u medijskim porukama; prepoznaje različita stilska sredstva u medijskim tekstovima; uspoređuje razne medijske tekstove i analizira kako su u njima prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na oblikovanje stavova i vrijednosti primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst.

2HJK.2.3.8. Prepoznaje utjecaj globalizacije i internacionalizacije medija na oblikovanje višestrukih kulturnih identiteta; posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i digitalnom okružju prema prijedlogu profesora.

Sljedeći iskazi opisuju što učenik zna i za što je sposoban na naprednoj razini u svakom području.

1. Područje JEZIK

2HJK.3.1.1. Razumije postojanje izravne povezanosti jezika i mišljenja; u izlaganju poštuje načelo uzročno-posljedične povezanosti, načelo ekonomičnosti, načelo istinitosti, načelo relevantnosti, načelo načina, načelo koherentnosti i kohezivnosti teksta; zna gradirati temu; razumije pojam obavijesnoga ustrojstva rečenice i zna kako se ono ostvaruje.

2HJK.3.1.2. Pri rastavljanju riječi na slogove primjenjuje znanja o fonološkom sustavu hrvatskoga jezika; u skladu sa standardom naglašava jednostavnije primjere.

2HJK.3.1.3. Ima detaljnija znanja o morfologiji i tvorbi riječi u hrvatskom standardnom jeziku; rastavlja riječ na tvorbene morfeme u složenijim primjerima; imenuje tvorbene morfeme u složenijim primjerima.

2HJK.3.1.4. Ima detaljnija znanja o uporabi padeža i glagolskih oblika; analizira sve vrste rečenice (jednostavne, nezavisno složene, zavisno složene); poznaje različita rješenja koja se odnose na sročnost.

2HJK.3.1.5. Ima osnovna znanja o rječnicima i strukturi rječničkog članka.

2. Područje KNJIŽEVNOST

2HJK.3.2.1. Čita, doživljava i samostalno tumači književnoumjetnička i književnoznanstvena djela iz obveznoga školskog programa, kao i dodatne (izborne) i fakultativne književnoumjetničke i književnoznanstvene tekstove; tijekom interpretacije pouzdano koristi stečena znanja o stvaralačkom opusu autora i književnopovijesnom kontekstu.

2HJK.3.2.2. Vlada književnoteorijskom terminologijom i teorijska znanja primjenjuje u tumačenju književnoumjetničkih i književnoznanstvenih djela koja su predviđena školskim programom i drugih djela koja nisu predviđena školskim programom.

2HJK.3.2.3. U procesu tumačenja književnoumjetničkoga i književnoznanstvenoga djela, odabire, primjenjuje i kombinira odgovarajuće metode unutarnjega i vanjskoga pristupa.

2HJK.3.2.4. Uočava i tumači poetička, jezična, estetska i strukturna obilježja književnoumjetničkih i književnoznanstvenih tekstova predviđenih školskom lektirom kao i tekstova izvan školskoga programa; procjenjuje i uspoređuje stilske postupke u navedenim vrstama tekstova.

2HJK.3.2.5. Objašnjava osnovne elemente književnosti kao diskursa (uspoređuje npr. prisustvo/odsustvo pripovjedača, pripovjedne postupke, odnos povijesnoga i fiktivnoga) u odnosu na ostale društvene diskurse i ta saznanja upotrebljava pri tumačenju književnih djela.

2HJK.3.2.6. Prilikom tumačenja i vrednovanja književnoumjetničkih i književnoznanstvenih djela primjenjuje i uspoređuje književnopovijesna i poetička obilježja stilskih epoha, smjerova i formacija u razvoju hrvatske i svjetske književnosti.

2HJK.3.2.7. Samostalno uočava i tumači probleme i ideje u književnom djelu i svoje je stavove sposoban potkrijepiti dokazima na temelju lingvometodičkoga predloška i literarno-filološkoga konteksta.

2HJK.3.2.8. U tumačenju književnoga djela kritički koristi preporučenu i samostalno izabranu dodatnu literaturu (književnopovijesnu, kritičku, teorijsku).

2HJK.3.2.9. Na temelju djela hrvatske i svjetske književnosti (u obveznom i vlastitom izboru) i dodatne literature širi čitalačka znanja, primjenjuje strategije čitanja koje su usuglašene s tipom književnoga djela i s čitalačkim ciljevima (doživljaj, istraživanje, stvaralaštvo); razvija jezični, literarni, kulturni i nacionalni identitet.

3. Područje JEZIČNA I MEDIJSKA KULTURA

2HJK.3.3.1. Raspravlja o složenim temama iz jezika, književnosti ili kulture; raspravlja o smislu i vrijednostima književnih tekstova i o svrsi i vrijednostima neknjiževnih tekstova koristeći stručnu terminologiju.

2HJK.3.3.2. Izlaže (u službenim situacijama, javno i pred većim slušateljstvom) i piše o temama iz područja jezika, književnosti ili kulture; ima razvijene govorničke (oratorske) vještine; pretpostavlja različite stavove slušateljstva i u skladu s tim problematizira pojedine sadržaje; prepoznaje i analizira verbalnu i neverbalnu reakciju sugovornika odnosno slušateljstva i tomu prilagođava svoj govor; slušajući govornika, procjenjuje sadržaj i formu njegova govora i način govorenja; u govorenoj ili pisanoj raspravi precizno iznosi svoje ideje i objašnjava svoj stav.

2HJK.3.3.3. Kompozicijski i logički skladno piše stručni tekst na teme iz književnosti i jezika, kao i novinski članak.

2HJK.3.3.4. Organizira, klasificira, uopćava i na sličan način obrađuje informacije iz književnih i neknjiževnih tekstova na osnovi zadanoga i/ili samostalno postavljenoga kriterija.

2HJK.3.3.5. Produbljeno kritički promišlja složeniji tekst: procjenjuje koliko složeniji izlagački tekst uspješno prenosi informacije publici kojoj je namjenjen, uočavajući koje informacije nedostaju; izdvaja dokaznu građu na kojoj autor raspravljačkoga teksta temelji svoje stavove i određuje sredstva kojima ih iznosi; zapaža autorove pogreške u zaključivanju i sl.

2HJK.3.3.6. Procjenjuje stilske postupke u književnom i neknjiževnom tekstu; uspoređuje stilske postupke u dva složena teksta (ili više njih); tumači njihovu ulogu u ostvarivanju estetskih i značenjskih obilježja navedenih vrsta tekstova.

2HJK.3.3.7. Izgrađuje svijest o sebi kao čitatelju – razvija čitalačku autorefleksiju (razumije ulogu čitanja u vlastitom razvoju; ima razvijenu, kritičku svijest o svojim čitalačkim sposobnostima).

2HJK.3.3.8. Kritički procjenjuje razna djelovanja javnih, komercijalnih i neprofitnih medija na oblikovanje vlastitoga doživljaja stvarnosti i identiteta; uočava cenzuru u medijskim tekstovima; objašnjava sadržaj komercijalnih medijskih poruka i ekonomska načela funkcioniranja medija; odgovorno preuzima ulogu u građanskom novinarstvu (objavljuje i komentira poštujući zakonske propise i vodi računa o oblikovanju svojega identiteta u medijima); opisuje društvenu i estetsku vrijednost medijskoga teksta; uspoređuje razne medijske tekstove i kritički procjenjuje kako su u njima prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na doživljaj stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst.

2HJK.3.3.9. Prosuđuje utjecaj globalizacije i internacionalizacije medija na oblikovanje višestrukih kulturnih identiteta; obrazlaže kulturno posredovanje i povezanost u raznim medijima; samostalno posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i digitalnom okružju.

U izradi sudjelovali su Sanjin Ivašić, profesor hrvatskoga jezika i književnosti, Ivana Matić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i južnoslavenskih jezika i književnosti, Margareta Uršal, diplomirana pedagoginja i Marta Vargek, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i južnoslavenskih jezika i književnosti, sveučilisni specijalist za vanjsku politiku i diplomaciju.

MAĐARSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

MAGYAR NYELV ÉS IRODALOM

ÁLTALÁNOS TANTÁRGYI KOMPETENCIÁK

Ismeretekkel rendelkezik a magyar nyelvvel, a nemzeti kulturális örökség részét képező, a korának megfelelő magyar irodalmi alkotásokkal, a világirodalom remekműveivel és az irodalmi szövegek elemzésének alapelveivel kapcsolatban. Megismerkedik a kommunikáció alapvető jellemzőivel, tisztában van beszélt és írott változatának szabályaival. A köznyelvi norma elvárásainak tiszteletben tartásával beszél és ír. Összefüggő, szabatos, a stilisztikai szempontoknak megfelelő beszélt és írott nyelvi szöveget alkot, megérti és kritikusan megfontolja azt, amit olvas, szókincse folyamatosan gyarapodik. Elolvassa, átéli és értelmezi a szépirodalmi és nem szépirodalmi jellegű műveket. Az olvasást az ön- és világértés eszközének tekinti. Fokozatosan olvasóvá válik, választani tud olvasásra szánt műveket a saját ízlése alapján, igényévé válik, hogy fejlessze szövegértési és beszédkultúráját egyéni fejlődése és a nemzeti kultúra megőrzése és gyarapítása érdekében. Tiszteli, tudatosan őrzi és ápolja az anyanyelvét.

Alapszint

Érthetően és folyékonyan beszél, tiszteletben tartja a köznyelvi normát, kulturáltan meghallgatja mások véleményét. Összefüggő, nyelvi-stilisztikai szempontból jól formált rövidebb, egyszerűbb beszélt vagy írott nyelvi szöveget alkot. Elsajátítja a gyakorlati írásbeliség magánéleti és közéleti műfajait. Megért rövidebb, egyszerűbb összefüggés-rendszerű szépirodalmi és nem szépirodalmi jellegű szövegeket, és kritikai szemlélettel viszonyul tartalmukhoz. Poétikai szótára fokozatosan kialakul.

Alapismeretekkel rendelkezik a nyelvről, a kommunikáció tényezőiről és funkcióiról, ismeri a nyelvi rétegeket, a különböző nyelvváltozatokat. Alaptudásra tesz szert a magyar nyelv hangtanával, szótanával, mondattanával kapcsolatban, és képes beszédben és írásban alkalmazni a nyelvi, nyelvhelyességi szabályokat. Alapvető szövegtani, stilisztikai ismereteket szerez.

Folyamatosan gyarapítja szókincsét, a szókészletből a beszédhelyzetnek megfelelő kifejezéseket válogatja ki. Természetes igényévé válik, hogy tanulja, őrizze és ápolja az anyanyelvét.

Ismeri az iskolai tantervben kötelezően előirányzott irodalmi műveket, és el tudja őket helyezni az alkotói opusban és az irodalomtörténet kontextusában. Tisztában van a korstílusok, irányzatok alapvető poétikai-stilisztikai jellemzőivel a magyar és a világirodalomban. Felismeri a szövegek nyelvi, szerkezeti, stilisztikai jellemzőit, és példákkal támasztja alá megállapításait. Kialakulnak olvasási szokásai, megtapasztalja az olvasás önmegértésben betöltött szerepét.

Megismerkedik a kézikönyvek használatával, a könyvtárhasználat szabályaival, és betekintést nyer az internetes információszerzés formáiba. Tisztában van az e-nyelvhelyességgel, az e-dokumentumok létrehozásához szükséges szabályrendszerrel. Használja a legalapvetőbb szótárakat, a helyesírási szabályzatot, ismeri a szócikkek felépítését.

Középszint

A tanuló helytáll a kommunikáció különböző közéleti színterein. Közönség előtt beszél nyelvi, irodalmi és művelődési témákról. Összetettebb beszélt vagy írott nyelvi szövegek megalkotásakor is szabatosan közli gondolatait. Kialakult olvasói ízlése van. Megért és értelmez hosszabb, egyszerű összefüggés-rendszerű szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegeket is az élményközpontú és tudományos célokat szolgáló olvasás során. Kritikai szemlélettel viszonyul a szépirodalmi és nem szépirodalmi jellegű szövegekhez.

Szélesebb körű ismeretekkel rendelkezik a nyelv jellegzetességeiről, szerepéről, funkcióiról, alapismeretei vannak a világ nyelveiről. Tájékozódik a tömegkommunikáció világában, megismerkedik a médiaműfajokkal. Tisztában van a magyar nyelv eredetével, történeti korszakaival és a magyar írásbeliség kialakulásának történetével. Megérti, hogy a nyelv változatokban él, felismeri a területi és társadalmi nyelvváltozatokat. Kiterjedtebb ismeretei vannak a nyelvi szintek grammatikájáról (hangtan, szótan, mondattan, szövegtan). Stilisztikai ismereteinek birtokában és a szövegtípusok osztályozásának szempontjait megismerve elemzi a különböző szövegeket, és hozza létre alkotásait.

Szókincse folyamatosan gazdagodik, nyelvi, nyelvhelyességi tudását a gyakorlatban is alkalmazza, tud élni a szabatos, világos, változatos kifejezésmód lehetőségével.

Gyakorlottan értelmezi az irodalmi szövegek tematikáját, mondanivalóját, szerkezeti, poétikai, stilisztikai, nyelvi és műfaji jellemzőit. Ismeri és alkalmazza az irodalomelméleti fogalmakat az irodalmi művek értelmezésekor. A szöveg értő olvasójává válik. Önállóan felismeri és elemzi az irodalmi művek alapkérdéseit, véleményét meggyőző érvekkel támasztja alá. Átlátja az irodalom és más művészetek közötti kapcsolatok természetét és jellemzőit.

Jártassággal rendelkezik a könyvtárral, a kézikönyvek használatával és az internetes információszerzés szabályaival kapcsolatban. Képes számítógépes szövegszerkesztő segítségével a helyesírási szabályoknak megfelelő szöveget alkotni.

Haladó szint

A tanuló képessé válik a tananyag által előirányzott összetett irodalmi, kulturális és nyelvészeti témák megvitatására. Fejlett retorikai készségekkel rendelkezik. Nyelvi és irodalmi témákat feldolgozó szakszövegeket alkot.

Szövegolvasási, -értelmezési képességei kialakulnak, tudatosodik benne a befogadói (olvasói) szerep Fejlődik benne a kritikai látásmód, az egyéni véleményformálás vezényli összetettebb szépirodalmi és nem szépirodalmi jellegű szövegek elemzéskor is. A szövegek szerkezeti, stilisztikai jegyeit magabiztosan felismeri. A házi olvasmányokon kívül egyéni választáson alapuló szövegek értelmezésére is képes. Véleményének megfogalmazásában az érett érvelő technika érvényesül. Rendszeres olvasóvá válik, olvasási stratégiáit az adott irodalmi mű jellemvonásaihoz és az olvasási célhoz idomítja (élmény, kutatás, alkotás). Művészetközi ismereteit kamatoztatva maga is képes intermediális összefüggések feltárására.

Széleskörű ismeretei vannak a nyelvről és a magyar nyelv rendszeréről, a régi és új kommunikációs műfajokról. Felismeri és összeveti a szövegek poétikai, szerkezeti, stilisztikai jellemzőit. A stílusrétegek nyelvi eszközeiről nyert elméleti tudását a gyakorlatban (szövegek elemzésekor és megalkotásakor is kamatoztatja). Megismeri a modern nyelvészet irányzatait, és ismereteit interdiszciplináris kontextusba helyezi. A szöveg pragmatikai jellemzőivel ismerkedve feltárul előtte a nyelv működési aktusa, kibontakoznak a szövegjelentés elemzésének sokoldalú lehetőségei.

Magabiztosan mozog a könyvtár, a kézikönyvek, az internethasználat világában. Az irodalmi művek elemzésekor rendszeresen használja a széleskörű szakirodalmat. Az új információhordozók használatának etikai követelményeit szem előtt tartva, a digitális média előnyeit és eszközeit felhasználva hozza létre alkotásait. Alkalmazza az e-dokumentumok létrehozásához szükséges, az e-nyelvhelyesség elvárásainak megfelelő szabályrendszert.

A tanulónak széleskörű ismeretei vannak a nyelv általános jellemzőiről, funkcióiról és a magyar nyelv rendszeréről (a különböző nyelvi szintekről: hangtan, szótan, mondattan, szövegtan). Szövegtani ismeretei birtokában alá tudja rendelni a szövegvilág tényezőit a szövegszerkesztés szempontjainak. Betekintést nyer a modern nyelvészet irányzataiba, és ismereteit felhasználja projektumi munkáinak elkészítésekor. Átlátja a nyelvészet és más tudományterületek közötti kapcsolatok természetét.

SPECIÁLIS TANTÁRGYI KOMPETENCIÁK

Magyar nyelv és kommunikáció

Alapszint

A tanuló ismereteket szerez a nyelv alapvető szerepéről, a kommunikáció jellemzőiről és funkcióiról. Tisztelettel viseltetik anyanyelve, valamint más népek nyelve és kultúrája iránt. Alapszinten ismeri a magyar nyelv rendszerét (a nyelvi szintek grammatikáját: hangtan, szótan, mondattan, szövegtan).

Jól tájékozódik a szöveg alsóbb szintjein, hangtani ismeretekre tesz szert, megkülönbözteti a szófajokat, ismeri a magyar nyelv alaktani rendszerét. Képes gondolatait önállóan, a nyelvi normának megfelelő, szabatos mondatokban megfogalmazni, a mondatokat alapszinten elemezni. Ismereteket szerez jel és jelentés viszonyáról, tájékozódik a magyar nyelvtörténetben.

Megismerkedik a szöveg általános jellemzőivel, a stílusrétegekkel, a stilisztika alapfogalmaival, a szövegtípusokkal. Meg tudja határozni a rövid terjedelmű szövegek alkotóelemeit (téma, cím, tagolás, bekezdések), felismeri a szövegösszetartó erőt, kapcsolóelemeket.

Megismeri a helyes kiejtés szabályait, a kulturált nyelvi megnyilatkozás eszköztárát. Kifejezően, szöveghűen mond el rövidebb szövegrészleteket, memoritereket.

Használja legfontosabb szótárainkat, a helyesírási szabályzatot, és gyakorlatra tesz szert az internetes információszerzésben. Elsajátítja a nyelvi magatartásformák és az internetes kommunikáció illemszabályait. A tananyaggal, a mindennapi élet kérdéseivel kapcsolatos vitákban kulturáltan fejezi ki és érvekkel támasztja alá véleményét.

Vitastratégiája az érvek logikus felsorakoztatására és mások véleményének a meghallgatására épül. Képes az alapvető írásbeli jellegű magánéleti és közéleti szövegtípusok (kérvény, önéletrajz, motivációs levél, fellebbezés), valamint számítógépes prezentációs programok, technikák használatára. Iskoláztatása végén megírja az érettségi dolgozatot tiszteletben tartva a szakdolgozat létrehozásának tematikus, stilisztikai, szerkezeti követelményeit.

Középszint

A tanuló a nyelvi rendszer sajátságainak alaposabb ismeretéről tesz tanúbizonyságot. Tisztában van a nyelvrokonság fogalmával, a nyelvek közötti rokonság viszonyrendszerével. Ismeri és megnyilatkozásaiban alkalmazza a helyes kiejtés szabályait és a művelt beszéd eszköztárát. Irodalmi szövegek felolvasásakor és elmondásakor, a mindennapi kommunikációban a szövegfonetikai eszközök ismeretének birtokában hozza létre produkcióját. Ismeri és alkalmazza az alapvető helyesírási szabályokat.

A tanulóban kialakul a nyelvi rendszer egységének fogalma. Alaposabb ismeretei vannak a szófajok rendszeréről és a mondat szerkezetéről. Elemzési készségeinek birtokában az anyanyelv morfológiai rendszerét biztonságosan kezeli, a mondat részeit felismeri és megfelelő mondatmodellek révén elemzi. Felismeri a különféle szövegtípusok, szövegműfajok stílusjegyeit, a nyelvi stíluseszközöket. A tömegkommunikáció témakörében magabiztosan eligazodik, megismerkedik a médiaműfajokkal.

Kifejezően olvas, gyarapítja szókincsét, a különféle beszédszituációkban a kommunikációs körülményeknek megfelelően szólal meg, és a szókészlet megfelelő elemeit alkalmazza szóbeli és írásbeli megnyilatkozásai során.

Tájékozódik a nyomtatott és elektronikus ismeretterjesztő források révén. Képes összetettebb szövegtípusok létrehozására, szabatosan és világosan fogalmaz. Önállóan készít különféle tematikájú beszámolókat.

Haladó szint

A tanulónak széleskörű ismeretei vannak a nyelv általános jellemzőiről, funkcióiról és a magyar nyelv rendszeréről (a különböző nyelvi szintekről: hangtan, szótan, mondattan, szövegtan). Szövegtani ismeretei birtokában alá tudja rendelni a szövegvilág tényezőit a szövegszerkesztés szempontjainak. Ismeri az új netes kommunikációs műfajok, szövegtípusok tartalmi-formai jellemzőit, és önálló véleményt fogalmaz meg róluk.

Tisztában van a szöveg pragmatikai jellemzőivel. Betekintést nyer a modern nyelvészet irányzataiba, és ismereteit felhasználja projektumi munkáinak elkészítésekor. Átlátja a nyelvészet és más tudományterületek közötti kapcsolatok természetét.

Retorikai ismereteit felhasználva képes meggyőző érvelő szöveg létrehozására és előadására a beszéd megszólaltatásának nyelvi és nem nyelvi eszközeinek a tudatos felhasználásával, a hallgatóság elvárásainak a figyelembevételével. A különböző szakszövegeket, publicisztikai műfajú írásokat és irodalmi szövegeket a szövegalkotás állomásainak a figyelembevételével, a beszédhelyzetnek, a műfajnak megfelelő stílusban, a szövegösszefüggést biztosító elemek alkalmazásával alkotja meg és adja elő.

Képes könyvtári kutatómunkán, önálló gyűjtésen, rendszerezésen alapuló, egyéni látásmódot tükröző dolgozatok, értekezések, esszék elkészítésére.

Irodalom

Alapszint

Érthetően és folyékonyan olvas. Alkalmassá válik irodalmi és nem irodalmi szövegek értő olvasására, megért és parafrazeál rövidebb, egyszerűbb irodalmi szövegeket. Képes röviden megfogalmazni az irodalmi mű témáját, és felismeri a keresett információkat a nem szépirodalmi szövegben. Ismeri a tantervben előirányzott irodalmi műveket és alkotóik munkásságát és az irodalmi korszakok legfontosabb tartalmi-formai jellemzőit. Különbséget tesz a szóbeli és az írásbeli irodalom között. Ismeri a népköltészet és műköltészet jellemzőit és kapcsolatrendszerét. Felismeri az irodalmi alkotások formai, stilisztikai és műfaji jegyeit, meg tudja fogalmazni a szövegviláguk témáját és jellemzőit. Értelmezi a rövidebb, egyszerűbb irodalmi szövegekhez kötődő kérdéseket. Megérti, miért fontos az olvasás személyiségének formálása, szókincsének gyarapítása szempontjából. Benyomásainak és következtetéseinek kifejtésekor irodalmi és nem irodalmi szövegek példáira hivatkozik. Képes megkülönböztetni a szó szerinti és átvitt értelmű, metaforikus tartalmakat. El tudja helyezni az irodalmat a művészetek rendszerében (zene, film, képzőművészet, színművészet stb.). Interdiszciplináris ismereteket szerez.

Középszint

Ismeri az alapvető olvasási stratégiákat, és alkalmazni tudja őket az adott olvasási helyzetekben. Sokrétűen értelmez és kritikusan átgondol hosszabb terjedelmű, egyszerűbb irodalmi és nem irodalmi szövegeket. A tanterv szerint szerzett ismereteit és más kutatási forrásokat felhasználva értelmezi és megkülönbözteti az irodalmi mű kompozíciójának, jelentésrétegének legfontosabb elemeit, stilisztikai, nyelvi és formai jellemzőit. Ismeri az alapvető irodalmi, irodalomelméleti fogalmakat, kifejezéseket, és a célnak megfelelően alkalmazza őket az irodalmi művek értelmezésekor. Önállóan elemzi az irodalmi alkotásokhoz fűződő kérdéseket, és érvekkel támasztja alá véleményét. Képes feltárni a különböző irodalmi művek, korszakok, stílusirányzatok közötti összefüggéseket. Felfedezi az irodalmi művek közötti intertextuális és interdiszciplináris kapcsolatokat. Érti és értékeli az irodalom és más művészetek közötti összefüggéseket. Egyértelműen állást foglal az olvasott szöveggel kapcsolatban. Önállóan választ olvasmányt a korosztályának megfelelő irodalom köréből. Olvasói kíváncsiságot mutat, érti, milyen jelentősége van az olvasásnak a maga műveltsége és tudása fejlesztésében. Kutatói szemlélettel, alkotó módon tesz szert olyan olvasói jártasságra, amit használni tud a különböző irodalmi művek és műfajok tanulmányozása során, és amellyel fejleszti irodalmi, nyelvi, kulturális és nemzeti identitását.

Haladó szint

Élvezettel, kutatói érdeklődéssel és kritikai szemlélettel olvas, értelmez és értékel összetett, a tanterv által előírt irodalmi és nem irodalmi szövegeket, de ajánlott és önállóan választott műveket is szívesen forgat és értelmez. Önállóan ismeri fel és elemzi az irodalmi alkotásokban felvetődő kérdéseket. Több szempontot érvényesít az irodalmi művek értelmezésekor, és képes őket intermediális és interdiszciplináris kontextusba helyezni: összekötni más művészeti ágakkal és tudományterületekkel. Jártasságot szerez az irodalmi művek kiemelt tematikai, formai-stilisztikai jellemzőiknek összehasonlításában. Fejlett érvelő technikával ismerteti véleményét a szövegről, és fogalmazza meg következtetéseit. A tantervben előirányzott irodalmi művek értelmezésekor behatóan tanulmányozza a nyomtatott és elektronikus szakirodalmat. Az olvasási feladattal összhangban álló olvasási stratégiákat alkalmaz. Fejlett olvasási kultúrája van, az irodalmi mű olvasása élményt jelent számára. Az olvasás révén gyarapítja tudását, szókincsét, fejleszti érvelési készségét, ki tudja fejteni véleményét, meg tudja védeni álláspontját. Tud irodalmi műveket ajánlani másoknak, és megindokolja a választását. Tiszteletet mutat a nemzeti irodalom és kultúra értékei és más népek kultúrája iránt. A fordításirodalom megismerése révén és más népekkel való kapcsolata során gyarapítja interkulturális ismereteit. Kritikai szemléletet tanúsít az irodalmi alkotásokhoz kötődő szakirodalom internetes forrásaiból való választáskor, előnyben részesíti az értékteremtő folyóiratokat.

TUDÁSSZINTEK – STANDARDOK

Az általános középiskolai oktatás és a szakirányú középiskolai oktatás végén elvárt tanulói teljesítmény általános szabványai magyar nyelvből a következő képzési területek teljesítményszabványait ölelik fel: nyelvi ismeretek, irodalmi ismeretek, kommunikációs kultúra. Mindhárom területen belül három tudásszint követelményeit fektettük le.

ALAPSZINT

Az alábbi meghatározások a tanulók mindhárom képzési területen elsajátított alapszintű tudására/ismereteire és készségeire vonatkoznak.

A NYELVI ISMERETEK részterületein a tanuló:

MNY.1.1.1. Ismeri a nyelvet mint jelrendszert. Tisztában van a nyelv és a gondolkodás kapcsolatával, a verbális és a nem verbális kommunikáció fogalmával. Ismeri a közlésfolyamat (kommunikáció) tényezőit (feladó, vevő, csatorna, kód, üzenet, téma, kontextus, beszédhelyzet, valóságháttér, zaj).

MNY.1.1.2. Ismeri az írásmű és beszédmű létrehozásának fázisait: anyaggyűjtés, elrendezés, megszerkesztés. Megismerkedik a retorika néhány alapfogalmával: érvtípusok, retorikai eszközök. Tud vázlatot készíteni.

MNY.1.1.3. Tisztában van vele, hogy a nyelv változó rendszer. Ismeri a nyelv rétegződését, társadalmi és táji tagolódását. Ismeri a norma fogalmát, a nyelvhasználat alapvető szabályait. El tudja helyezni a magyar nyelvet a világ nyelvei között. Megnevezi első nyelvemlékeinket, és ismeri keletkezésük időpontját.

MNY.1.1.4. Ismeri helyesírásunk alapelveit. Ismeri a beszédhangok keletkezésének módját. Ismeri a mássalhangzók és magánhangzók rendszerét. Megkülönbözteti a magánhangzókat időtartam (rövid és hosszú) és a nyelv vízszintes mozgása szerint (mély és magas magánhangzók). Ismeri, megnevezi és alkalmazza a hangrend és a magánhangzó-illeszkedés törvényét. Ismeri a mássalhangzók időtartam és zöngésség szerinti fölosztását. Ismeri, megnevezi, elemzi a mássalhangzók hangtani változásainak egyszerűbb eseteit. Pontosan jelöli a magánhangzók és mássalhangzók időtartamát a közismert szavakban. A hangkapcsolatokat helyesen jelöli a mássalhangzó-változások esetében.

MNY.1.1.5. Alapismeretei vannak a szókészlet felosztásáról. Tisztában van a szó és lexéma fogalmával. Felismeri és megnevezi az alapszófajokat és átmeneti szófajokat. Ismeri a legalapvetőbb szóalkotási módokat. Ismeri és megnevezi a legfontosabb igefajtákat, az igékhez járuló idő- és módjeleket és személyragokat (az alanyi és tárgyas ragozás jellemzőit). Ismeri, megnevezi a névszókhoz járuló toldalékokat. Ismeri a szóképzés szabályait, a toldalékmorfémák fajtáit, alakját, jelentését, sorrendjét.

MNY.1.1.6. Megnevezi az alárendelő és mellérendelő szóösszetételek típusait. Tisztában van a tulajdonnevek (a közismert személynevek, intézménynevek, címek, földrajzi nevek, márkanevek stb.) helyesírásának alapvető szabályaival. Megismerkedik az egybeírás és különírás eseteinek legalapvetőbb szabályaival. Ismeri és alkalmazza a szótagolás és elválasztás szabályait.

MNY.1.1.7. Tisztában van a hangalak és a jelentés kapcsolatával. Ismeri a szavak állandó és alkalmi jelentését. Ismeri a másodlagos és harmadlagos jelentés fogalmát, a szótárak szócikkeinek felépítését. Ismeri az egyjelentésű, a többjelentésű, az azonos alakú, hasonló alakú, ellentétes jelentésű, hangutánzó és hangulatfestő, valamint a rokon értelmű szavakat.

MNY.1.1.8. Felismeri a mondatot mint a szöveg láncszemét. Ismeri a mondatfajtákat, a mondatok modalitását jelző formai jegyeket. Megkülönbözteti az egyszerű és összetett mondatot. Felismeri és megnevezi a szószerkezeteket, az egyszerű mondat alkotóelemeit: fő részeit és a bővítményeket. Ismeri az összetett mondatok rendszerét. Megkülönbözteti az alá- és mellérendelő mondatokat. Tisztában van a mondatok központozásának alapvető szabályaival, helyesírási követelményeivel. Ismeri az egyszerű és összetett mondatok megalkotásához szükséges nyelvhelyességi szabályokat (az egyeztetés, az igemódok, az igekötők, a névelők, vonatkozó névmások, a névszók toldalékolása tekintetében).

MNY.1.1.9. Ismeri a szöveg meghatározó jegyeit, a szöveg felépítését. Meg tudja határozni a rövid terjedelmű szövegek alkotóelemeit (téma, cím, tagolás, bekezdések). Felismeri a szövegösszetartó erőt, a kapcsolóelemeket. Megismerkedik az írott és beszélt szövegtípusokkal. Felismeri az elbeszélő, leíró, érvelő szövegtípusokat (kommunikációs funkció szerinti felosztásban). Megismeri a hivatalos nyelvhasználat szövegtípusait: kérvény, levél, önéletrajz, motivációs levél.

Az IRODALMI ISMERETEK részterületein a tanuló:

MNY.1.2.1. Különbséget tesz a szóbeli és az írásbeli irodalom között. Ismeri a népköltészet és műköltészet jellemzőit és kapcsolatrendszerét. Felismeri a prózai és verses formát, és különbséget tesz a dráma, epika és a líra műneme között. Ismeri a ritmusfajtákat (ütemhangsúlyos és időmértékes verselés), felismeri a sor és a versformákat (hexameter, párvers, tercina, szonett, ballada, képvers), és megkülönbözteti a kötött és a szabad verset.

MNY.1.2.2. Elhatárolja egymástól az irodalmi alkotás szerzőjét a mű elbeszélőjétől, a dráma szereplőjétől, illetve a lírai éntől. Ismeri a szépirodalmi mű szerkezetének alapelemeit: téma, motívum; cselekmény, a cselekmény ideje és helyszíne; 1. és 3. személyű elbeszélés; leírás típusai; monológ és párbeszéd. Ismeri az alábbi műfajok jellemzőit: dal, elégia, himnusz, óda, mítosz, adoma, anekdota, eposz, epigramma, novella, elbeszélés, kaland-, család-, történelmi, levélregény, tragédia, komédia. Részletek alapján felismeri az átmeneti műfajokat (ballada, verses eposz, verses regény).

MNY.1.2.3. Felismeri és megnevezi az irodalmi mű részlete alapján a stíluselemeket, stílusárnyalatokat, továbbá a stílusrétegek, korstílusok, stílusirányzatok nyelvi-stilisztikai jellemzőit. Ismeri a szépirodalmi műben a nyelvi-stilisztikai eszközöket (költői jelző, állandó jelző, hasonlat, csonka és teljes metafora, szinesztézia, megszemélyesítés, hangutánzó szavak, fokozás, ellentét, költői kérdés, mondatpárhuzam), megkülönbözteti a rímfajtákat (a páros, a kereszt-, az ölelkező, a bokor- és a félrímet) és az ismétlés fajtáit: hangismétlés (alliteráció), szóismétlés (anafora), tőismétlés (figura etymologica), refrén.

MNY.1.2.4. Ismeri és megnevezi a tantervben előirányzott irodalmi műveket és alkotóik munkásságának jellemzőit, továbbá az irodalmi korszakok legfontosabb tartalmi-formai jellemzőit. Képes röviden megfogalmazni az irodalmi mű szövegvilágának témáját, jellemzőit és fő motívumait, megnevezi a mű főszereplőit. Intermediális (pl. képzőművészeti, zenei, színházi, filmművészeti), illetve interdiszciplináris jellemzőket ismer fel és nevez meg a tantervben előirányzott irodalmi szövegben.

MNY.1.2.5. A tantervben előirányzott irodalmi szöveg nyomán egyszerű következtetést fogalmaz meg szépirodalmi és nem szépirodalmi példákra hivatkozva, szóhasználatába beépíti az olvasott szöveg fogalomrendszerét. Megismerkedik a magyar nemzeti kultúra kialakulásának folyamatával és intézményeivel. Tiszteletet mutat a nemzeti irodalom és kultúra értékei és más népek kultúrája iránt. Felismeri és megnevezi a magyar nemzeti és kulturális elemeket a művekben.

MNY.1.2.6. Különbséget tesz az ugyanazt vagy hasonló témát, karaktereket és eseményeket feldolgozó szépirodalmi és nem szépirodalmi szöveg között. Megérti a rövidebb, egyszerűbb irodalmi és nem irodalmi szövegeket és parafrázisukat. Felismeri a keresett információkat a nem szépirodalmi szövegben.

MNY.1.2.7. Elemzi és értelmezi a tantervben előirányzott rövidebb, egyszerűbb irodalmi szövegben felvetett kérdést, gondolatot vagy üzenetet, és érveit az alapszövegre alapozza. Az irodalmi művek alapján megfogalmazza az irodalmi mű keltette esztétikai élményt.

A KOMMUNIKÁCIÓS KULTÚRA részterületein a tanuló:

MNY.1.3.1. Érthetően és folyékonyan beszél, tiszteletben tartja a köznyelvi normát; kulturált nyelvi magatartás jellemzi (meghallgatja és tiszteletben tartja mások véleményét, saját gondolatait a beszédhelyzetnek megfelelően fejti ki), betartja az internetes kommunikáció illemszabályait; folyékonyan és érthetően olvas fel szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegeket; kifejezően, szöveghűen mond el rövidebb szövegrészleteket, memoritereket. A tananyaggal, a mindennapi élettel kapcsolatos megnyilatkozásaiban a megfelelő szó- és nyelvhasználatra törekszik az alkalomhoz, helyzethez, beszédtársakhoz és témához igazodva, valamint ügyel a nem nyelvi kifejezőeszközök (testtartás, arcjáték, gesztikuláció) használatára. Figyelmesen és értőn hallgatja a közepes nehézségű fejtegetést (pl. előadást) nyelvi, irodalmi és művelődési témákról; előadás közben tud jegyzetelni.

MNY.1.3.2. Rövid, összefüggő, logikus felépítésű beszélt vagy írott nyelvi szöveget alkot különböző szövegtípusokban és műfajokban. Tartja magát az alaptémához. Alkalmazza az elbeszélő, leíró és érvelő közlésmódokat. Összefoglal egyszerűbb szépirodalmi és nem szépirodalmi szöveget kiemelve a lényeges vagy érdekes részleteket. Röviden megfogalmazza olvasmányélményét vagy más művészi alkotás keltette érzelmeit, gondolatait.

MNY.1.3.3. Irodalmi, nyelvi, művelődési témákkal, illetve a mindennapi élet kérdéseivel kapcsolatos véleménycserében, vitában mások véleményét meghallgatja, és figyelembe veszi azt saját egyszerűbb érvelő szövegének megalkotásakor. A szóban vagy írásban felvázolt álláspontját érvekkel támasztja alá.

MNY.1.3.4. Szóbeli és írásbeli megnyilatkozásaiban alkalmazza a nyelvi, nyelvhelyességi szabályokat, és tiszteletben tartja a nyelvváltozatok közötti kódváltás szükségességét. Szövegalkotáskor különválasztja a szöveg részeit, címet és alcímeket ad, tud idézni. Az érettségi dolgozatot a szakdolgozatok alkotásának szabályai szerint írja (lábjegyzeteket használ, tartalomjegyzéket és bibliográfiát készít). Magánjellegű és hivatalos levelet ír, gyakrabban használt mindennapi hivatalos szövegfajtákat (önéletrajzot, kérvényt, fellebbezést, igénylést, hirdetést) fogalmaz. Ki tudja tölteni a különböző űrlapokat és formanyomtatványokat. Rendezett, olvasható írásképe van.

MNY.1.3.5. Megérti a rövid szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegeket: megkülönbözteti a szó szerinti és átvitt értelmű, metaforikus jelentéseket. Felismeri a szavak többletjelentését az adott kontextusban, az ismeretlen szavak jelentését kikövetkezteti a szövegkörnyezetből. Meghatározza a szöveg legfontosabb gondolatait, tételmondatait. Figyelemmel kíséri egy-egy gondolat szövegen belüli és szövegek közötti alakulását, viszonyrendszerét.

MNY.1.3.6. Rövidebb, egyszerű, a tananyaghoz kapcsolódó szövegek (szakszövegek, tudományos-ismeretterjesztő szövegek, médiaszövegek1) olvasásakor különböző olvasástípusokat érvényesít (ismeretszerző, tanulási célú, élményszerző, információkereső, áttekintő, javító, ellenőrző olvasás). Alkalmazza a javasolt olvasási stratégiákat (előzetes tudás aktiválása, az információk rangsorolása, a szöveg és a szerző kérdezése, különböző érzékszervi képek előhívása, következtetés levonása, újraelmondás vagy szintetizálás, javító stratégiák használata) lineáris és nem lineáris szövegekre egyaránt.

MNY.1.3.7. Kritikai szemlélettel viszonyul rövid szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegekhez (megfogalmazza, hogy okozott-e olvasási vagy megértési nehézséget a szöveg, mely részek voltak érdekesek/különlegesek; elegendő ismeretet közvetített-e a szöveg a tananyag elsajátításához stb.), és állításait röviden megindokolja.

–––––––––––––––

1 Azok a műsorok, filmek, képek, honlapok, amelyeket a különböző kommunikációs eszközök (pl. a televízió, mozi, rádió, videó, fényképészet, a nyomtatott sajtó, a zenei felvételek, a számítógépes játékok, az internet stb.) hordoznak, illetve továbbítanak.

MNY.1.3.8. Információszerzéshez nyomtatott forrásokat használ (szótárakat, lexikonokat, helyesírási szabályzatot), megismerkedik az elektronikus adatgyűjtéssel (elektronikus folyóirat, honlapok stb.) is. Megkülönbözteti egymástól az egyszerűbb médiaszövegeket, és felismeri bennük a sajátos módszereket, technikákat és a kifejezési módokat. Felméri a médiaszövegek pozitív és negatív hatásait, tisztában van az elektronikus kommunikáció és az információ-megosztás nyújtotta lehetőségekkel, felismeri a bennük rejlő esetleges veszélyeket. Különbséget tesz a valóságos és a virtuális világ között.

KÖZÉPSZINT

Az alábbi meghatározások a tanulók mindhárom képzési területen elsajátított középszintű tudására/ismereteire és készségeire vonatkoznak.

A NYELVI ISMERETEK részterületein a tanuló:

MNY.2.1.1. Különbséget tesz a beszéd és írás jellemzői között. Ismeri az írás kialakulásának történetét. Ismeri a közlésfolyamat funkcióit (tájékoztató, ábrázoló, ismertető, felhívó, poétikai, értelmező, kapcsolattartó, metanyelvi). Tud a kommunikációs zavarok forrásairól, a közlés nehézségeiről. Ismeri a kommunikáció megvalósulási formáit (én-kommunikáció, személyközi, csoportos és tömegkommunikáció). Megismeri a tömegkommunikáció jellemzőit, szocializáló és véleményformáló hatását.

MNY.2.1.2. Megismerkedik a tömegkommunikáció új eszközeivel, az írott és elektronikus sajtó műfajaival: hír, tudósítás, interjú, riport, karcolat, recenzió stb. Ismeri a szóbeli kommunikációs folyamat szakaszait, és alkalmazza a megfelelő hozzájuk kötődő nyelvi formákat: kapcsolatfelvétel (köszönés, bemutatkozás, bemutatás, megszólítás), a kapcsolat tartása, lezárása. Felismeri, megnevezi és megalkotja az alapvető szövegtípusokat (elbeszélő, leíró, érvelő). Megismerkedik a szónoki beszéd fölépítésével.

MNY.2.1.3. Ismeri, megfogalmazza, alkalmazza a norma, a köznyelv alapvető szabályait. Tisztában van a regionális köznyelv jellemzőivel, használati tereivel. Tud a szókészlet változásáról: felismeri az új szavakat a mai nyelvhasználatban. Felismeri a különböző nyelvváltozatok nyelvi jellemzőit. Tisztában van a szaknyelvek és csoportnyelvek, az új (internetes) nyelvi létmódok jellemzőivel. Ismeri a magyar nyelv eredetét. Fel tudja vázolni a finnugor nyelvcsaládot. Fel tudja vázolni a magyar írásbeliség kialakulásának rövid történetét.

MNY.2.1.4. El tudja végezni a magánhangzók felosztását az időtartam, az ajakműködés és a nyelv vízszintes, valamint függőleges mozgása és a képzés helye szerint. Ismeri a mássalhangzók időtartam és zöngésség szerinti felosztását. Ismeri, megnevezi, elemzi a mássalhangzók hangtani változásainak magyar nyelvben ismert eseteit.

MNY.2.1.5. Képes a magyar nyelv szófaji rendszerének felvázolására. Tudja a szófajok alapvető tulajdonságait, ismeri az alapszófajok alcsoportjait. Ismeri a viszonyszókat és mondatszókat. Ismeri a többszófajúság, az alkalmi szófajváltás fogalmát. Ismeri a ritkább szóalkotási módokat (szórövidülés, szóelvonás, szóhasadás, szóvegyülés, mozaikszó-alkotás, népetimológia). Megnevezi a képzőfajtákat, ismeri szerepüket. Ismereteket szerez a nyelvújítás sajátos szóalkotási módjairól (szóképzés, szóösszetétel, szóösszerántás, szórövidítés, elavult szavak felújítása, tájszavak beemelése a köznyelvbe, idegen szavak lefordítása). Ismeri a mozaikszók, a fontosabb rövidítések, a számok helyes írásmódját. Ismeri a legfontosabb idegen szavak magyarban szokásos alakját, használatának szabályait, jelentését. Megismeri és alkalmazza a hagyományos írású magyar személynevek és az idegen nevek helyesírásához kötődő szabályokat.

MNY.2.1.6. Ismeri a paronimákat, homonimákat. Tisztában van a paronimákhoz kötődő nyelvhelyességi tudnivalókkal. Irodalmi alkotások elemzésekor alkalmazza a szó hangulati értékéről szerzett ismereteit.

MNY.2.1.7. Az egyszerű mondatot mondatmodellek révén elemzi. Tisztában van a mondat megszerkesztettségi fokával (tagolt és tagolatlan mondat). Megnevezi az alá- és mellérendelő mondatok fajtáit. Az összetett mondatokat mondatmodellek révén elemzi. A nyelvtani szabályoknak megfelelő egyszerű és összetett mondatokat alkot. Alapismereteket szerez az összetett mondatok szerkezetének sajátos eseteiről (beékelődéses mondatok, mondatátszövődés). Ismeri a magyar nyelvben szokásos idézésmódokat.

MNY.2.1.8. Képes érvelő szóbeli és írásbeli szövegtípusok létrehozására: hozzászólás, esszé, kisértekezés. Felismeri a szöveg szerkezeti elemeit, a cím, a téma és a tételmondat kapcsolatát. Felismeri és megnevezi a szöveg kapcsolóelemeit (grammatikai és jelentéstani elemek). Ismeretei vannak az írásképről és helyesírásról mint stíluseszközről.

Az IRODALMI ISMERETEK részterületein a tanuló:

MNY.2.2.1. Ismeri a folklór, folklorizmus, folklorizálódás fogalmát, felismeri és megnevezi a népdal, népmese, népmonda, népballada jellemzőit. Felismeri az alapvető irodalmi, irodalomelméleti fogalmakat, kifejezéseket, és a célnak megfelelően alkalmazza őket az irodalmi művek értelmezésekor. Ismeri és használja az esztétikai érték, abszurd, groteszk, katarzis, iniciálé, garabonciás, jokulátor, minnesänger, trubadúr, nyitott mű, palimpszeszt, plágium stb. fogalmak jelentését. A tantervi anyagból szerzett ismereteit és más kutatási forrásokat felhasználva értelmezi és megkülönbözteti az irodalmi mű kompozíciójának, jelentésrétegeinek legfontosabb elemeit, stilisztikai, nyelvi és formai jellemzőit. Felismeri és magabiztosan elemzi az ütemhangsúlyos és időmértékes alkotásokat. Felismeri a lírai formanyelv további stíluseszközeit a korábbiak mellett (szimultán verselés; megkülönbözteti a petrarcai és a shakespeare-i szonettet, a pentametert és a hexametert, felismeri a disztichont, a rondót, az eklogát, oktávát, Balassi-strófát, haikut).

MNY.2.2.2. A tantervben előirányzott irodalmi műben vagy annak részletében felismeri és felsorolja a lírai, epikai és drámai műnem sajátosságait, és megkülönbözteti az alapvető irodalmi műfajokat, amelyekhez ezek a művek tartoznak. Felismeri az alábbi műfajokat: életrajz, önéletrajz, napló, útleírás, emlékirat és a tudományos-ismeretterjesztő szövegek. Megnevezi a következő műfajok jellemzőit: ekloga, episztola, planctus, zsoltár; paraniesis, pikareszk-, eszme-, fejlődés-, tudat-, lélekábrázoló, utópikus, fantasztikus, társadalmi, dokumentumregény; antik, reneszánsz, klasszicista, epikus, abszurd dráma. Felismeri az átmeneti műfajokat (mesedráma, drámai költemény, filozófiai dráma, prózavers, tragikomédia).

MNY.2.2.3. Az irodalmi művek értelmezésekor példák alapján felismeri és megnevezi az irodalmi szöveg kompozíciójának elemeit: retrospektív (visszatekintő) és kronológiai (időrendi) elbeszélés; fabula és szüzsé; belső monológ; egyszerűbb példákon megnevezi és elemzi a nyelvi-stilisztikai kifejezőeszközök szerepét (asszonánc, allegória, szimbólum, paradoxon, gondolatritmus, metonímia, irónia, gúny). Árnyalt jellemzést készít az irodalmi hős külső és belső tulajdonságairól, cselekedeteinek társadalmi, erkölcsi, pszichikai mozgatórugóiról, a nyelvi megalkotottság stíluseszközeiről.

MNY.2.2.4. Részlet vagy parafrazeált tartalom, cselekmény, a cselekmény ideje, a motívumai, a szereplőik, illetve a mű keletkezésének ideje alapján az irodalmi műveket elhelyezi az alapvető irodalmi kontextusokban/viszonyrendszerekben (magyar és világirodalom, klasszikus és kortárs irodalom, korstílus és stílusirányzat, líra, epika és dráma).

MNY.2.2.5. Önállóan elemzi az irodalmi alkotásokhoz fűződő társadalmi kérdéseket, és érvekkel támasztja alá véleményét. Felismeri a különböző irodalmi művek, korszakok, stílusirányzatok közötti összefüggéseket. Felfedezi és megnevezi az irodalmi művek közötti intertextuális és interdiszciplináris kapcsolatokat. Érti és értékeli az irodalom és más művészetek közötti összefüggéseket.

MNY.2.2.6. Önállóan választ olvasmányt a korosztályának megfelelő irodalom köréből. Olvasói kíváncsiságot mutat, érti, milyen jelentősége van az olvasásnak a maga műveltsége és tudása fejlesztésében. Hosszabb terjedelmű egyszerűbb nyelvű és szerkezetű irodalmi és nem irodalmi szövegrészletet sokrétűen értelmez. Megnevezi és ismereteire hivatkozva elemzi a különböző irodalmi műveket: műfaji, nyelvi és kulturális szempontok, valamint a nemzeti jellemzők (népi kultúra, művelődéstörténet, néphagyomány stb.) szerint.

MNY.2.2.7. Különbséget tesz a mű parafrazeálása és elemzése között. Meg tudja különböztetni az irodalmi alkotásokról szóló népszerűsítő szöveget az értékteremtést előnyben részesítő szakszövegtől. Kiemeli és felsorolja a művek alapadatait, megfogalmazza annak fabuláját, olvasmányairól olvasónaplót, vlogot, beszámolót készít.

A KOMMUNIKÁCIÓS KULTÚRA részterületein a tanuló:

MNY.2.3.1. Hosszabb, egyszerű beszélt vagy írott nyelvi szöveg megalkotásakor saját véleményének, álláspontjának pontos, árnyalt tolmácsolására törekszik. Helytáll a kommunikáció különböző közéleti színterein, közönség előtt beszél nyelvi, irodalmi és művelődési témákról. Álláspontját hitelesen képviseli, ugyanakkor tiszteli a sajátjától eltérő véleményeket; szóbeli közlései során alkalmazkodik a kommunikációs folyamat tényezőihez, céljához, és figyelembe veszi a különböző szövegműfajok, stílusrétegek sajátosságait. Kifejezően olvas szépirodalmi szövegeket, illetve a mindennapi kommunikációban a mondat- és szövegfonetikai eszközök (hangerő, hangmagasság, hangszín, tempó, szünet, hangsúly, hanglejtés) ismeretének birtokában hozza létre produkcióját. Képes hosszabb szövegrészletek, memoriterek szöveghű, értelmesen tagolt és kifejező előadására. Törekszik a megfelelő artikulációra, a kiejtés egyéni sajátosságainak fejlesztésére és tudatos használatára. Hosszabb nyelvi, irodalmi és művelődési témákról szóló előadásokon aktív, értő közönség, kérdéseket tesz fel.

MNY.2.3.2. Hosszabb, egyszerű beszélt és írott szöveget alkot az elbeszélő, leíró és érvelő közlésmódot alkalmazva. Véleménycserében, vitában pontosságra, érzékletességre és a lényeg kiemelésére törekszik, megfelelő kitérőket tesz, érdekes részleteket és megfelelő példákat választ. Felismeri a humort az irodalmi művekben, és megfelelő módon alkalmazza azt saját szövegeiben. Pontosan megfogalmazza az irodalmi mű vagy más művészi alkotás keltette hangulatot, élményt, véleményt, álláspontot. Röviden összefoglal hosszabb, egyszerű szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegeket.

MNY.2.3.3. Megérti a hosszabb, egyszerűbb szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegeket: bemutatja a szépirodalmi művekben megjelenő helyzetek, jellemek, érzelmek és gondolatok összefüggéseit, felismeri a lírai formanyelv (ritmus, rím, hangzás, képiség) stíluseszközeit. Képes a szövegek közötti kapcsolatok felismerésére és értelmezésére (pl. téma, szereplők, motívumok, utalások).

MNY.2.3.4. Hosszabb, egyszerű, a tananyaghoz kapcsolódó szövegeket (szakszövegeket, tudományos-ismeretterjesztő szövegeket, médiaszövegeket) olvas, miközben különböző olvasástípusokat érvényesít. Az olvasási stratégiákat az olvasás céljához igazítja.

MNY.2.3.5. Kritikai szemlélettel viszonyul a hosszabb, egyszerű szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegekhez (felméri, hogy a szöveg különböző formai-stilisztikai jellegzetességei mennyire befolyásolják a megértését; felismeri az intertextualitást; a nyelv és irodalom tananyagának feldolgozására szolgáló szövegben megvizsgálja a szerkesztettséget, koherenciát, információtartalmat stb.); érvekkel támasztja alá véleményét; megnevezi információinak forrását.

MNY.2.3.6. Képes a hagyományos és az új médiumokban fellelhető információk keresésére, értékelésére, rendszerezésére és bemutatására; a rendelkezésre álló információk értékelése során kritikai és reflektív szemlélet jellemzi; az internet alapú szolgáltatásokat (vitafórumokat, elektronikus levelezést stb.) megfelelően használja; önállóan felfedezi a médiaszövegek hatáskeltésre, figyelemfelhívásra, befolyásolásra szolgáló eszközeit.

HALADÓ SZINT

Az alábbi meghatározások a tanulók mindhárom képzési területen elsajátított haladó szint tudására/ismereteire és készségeire vonatkoznak.

A NYELVI ISMERETEK részterületein a tanuló:

MNY.3.1.1. Ismereteket szerez a modern nyelvészet eredményeiről. Megismerkedik a nyelvészet határtudományaival. Ismereteit interdiszciplináris kontextusba helyezi. Ismereteket szerez a határon túli régiók nyelvhasználatáról. Ismeri a kétnyelvűség problematikáját, a közismert interferenciajelenségeket.

MNY.3.1.2. Megismerkedik a beszédfajtákkal (törvényszéki – védő- és vádbeszéd, tanácsadó, alkalmi beszéd stb.). Ismeri a tudományos szövegek nyelvi jellemzőit. Tudatosan él az írott és elektronikus sajtó műfajaival: cikk, vezércikk, kommentár, glossza, tárca, kritika, blogbejegyzés stb.

MNY.3.1.3. Ismeri a dialektus, szociolektus, digilektus fogalmát. Ismeri a tájszavak felosztását. Képes a magyar nyelv eredetének átfogó bemutatására. Ismeri és be tudja mutatni a nyelvrokonság bizonyítékait. Képes bemutatni első nyelvemlékeink tartalmi-nyelvi jellemzőit. Ismeretekkel rendelkezik a legjelesebb őshazakutatókkal, finnugristákkal, nyelvújítókkal, nyelvészekkel, nyelvi folyóiratokkal kapcsolatban.

MNY.3.1.4. Ismeri a magyar beszédhangok rendszerét. Magabiztosan elemzi a mássalhangzó-változásokat, megérti a többszörös hangtani változásokat.

MNY.3.1.5. Különbséget tesz szabályos és szabálytalan szóalkotás között. Tudatában van a magyar nyelv agglutináló jellegének, jelentéstömörítő vonásainak, a magyar szóalakokat összeveti idegen nyelvi példákkal. Felismeri az átmeneti és összetett mondatrészeket (határozói értékű tárgy, összetett határozók). Ismeri a szabad bővítmények és a vonzat fogalmát. Felismeri a valódi és álszintagmákat, a szintagmák kapcsolódását a mondat szinteződésében. Ismeri a metafora nyelvtani megnyilvánulási módjait (predikatív, jelzői és az értelmezői szerkezet).

MNY.3.1.6. Felismeri és mondatmodellek révén elemzi a többszörösen összetett mondatokat. Tisztában van a sajátos jelentéstartalom ismertetőjegyeivel az összetett mondatokban. Felismeri és alkalmazza a függő beszéd jellemző jegyeit. Felismeri az analitikusság és szintetikus kifejezésmód lehetőségeit, és összeveti a magyar nyelvi és idegen nyelvi szerkezeteket.

MNY.3.1.7. Ismeri a szövegtípusok osztályozásnak szempontjait (a kommunikáció funkciója, színtere, stílusrétegek, a kommunikáció fajtája szerint). Felismeri, megnevezi és tudatosan alkalmazza a szöveg grammatikai és jelentéstani kapcsolóelemeit. Megismerkedik a téma és réma fogalmával. Ügyel az egyes szövegtípusok szerkezeti-stilisztikai jellemzőinek helyes alkalmazására. Tisztában van a mondatformák stilisztikai szerepével.

Az IRODALMI ISMERETEK részterületein a tanuló:

MNY.3.2.1. Fejlett olvasási kultúrája van, az irodalmi mű olvasása élményt jelent számára. Az olvasás révén gyarapítja tudását, szókincsét, fejleszti érvelési készségét, ki tudja fejteni véleményét, meg tudja védeni álláspontját. Tudatosan alkalmazza az irodalomelméleti fogalmakat. Képes irodalmi és nem irodalmi fogalmak meghatározására. Ismeri a már korábbiakon túl a drámai, epikai, lírai, az alteritás, ambivalens, anticipáció, epigon, filológia, kánon, profán fogalmak jelentését stb.

MNY.3.2.2. Képes a különböző közepes összetettségű irodalmi művek műfaji, tematikai, motivikus, nyelvi-stilisztikai összevetésére. Megkülönbözteti és részletek alapján értelmezi az átmeneti irodalmi műfajokat. Fejlett érvelő technikával fogalmazza meg megállapításait a szövegről.

MNY.3.2.3. Felismeri az összefüggést az irodalmi mű tartalma, formája és nyelvezete között, és az észrevételeit példákkal támasztja alá. Felismeri és megnevezi részlet vagy jellemzőik alapján a vers- és a novellaciklust, szonettkoszorút, regényfolyamot, trilógiát, tetralógiát stb. Önállóan értelmezi a hosszabb és összetettebb irodalmi szövegek kulcsfontosságú nyelvi, esztétikai és szerkezeti jellemzőit; megnevezi és értelmezi az irodalmi mű alapvető szerkezeti elemeit (pl. a ritmus- és rímfajták szerepét).

MNY.3.2.4. Az irodalmi műveket intermediális és interdiszciplináris kontextusba helyezve értelmezi: megnevezi és véleményt alkot az irodalmi mű más művészeti ágakkal és tudományterületekkel fennálló kapcsolatáról.

MNY.3.2.5. Olvasmányai, illetve fordítások révén és más népekkel való kapcsolata során gyarapítja interkulturális ismereteit. Párhuzamot von a klasszikus és a kortárs irodalmi alkotások tematikai, stilisztikai, motivikus, formai sajátosságai között, önállóan fedez fel közöttük intertextuális összefüggéseket.

MNY.3.2.6. Az irodalmi művek értelmezésekor figyelembe veszi a szépirodalmi és irodalomtudományi műfajok sajátosságait; összefüggéseiben látja az irodalmi mű interdiszciplináris és intermediális (pl. festészeti, zenei, színházi, filmművészeti) vonatkozásait, és elemzi az irodalmi mű jelentésrétegeinek és esztétikai értékeinek kialakításában betöltött szerepüket.

MNY.3.2.7. Önállóan ismeri fel, fogalmazza meg és elemzi az irodalmi alkotásokban felvetődő kérdéseket. Ismeri az irodalmi alkotások nemzeti, történelmi és szellemi környezetét. A különböző irodalmi műveket önállóan választott szempontok szerint elemzi. Parafrazeál egyszerűbb irodalmi szövegeket.

MNY.3.2.8. Ajánlást fogalmaz meg irodalmi művekhez, és megindokolja a választását.

A KOMMUNIKÁCIÓS KULTÚRA részterületein a tanuló:

MNY.3.3.1. A nyilvános beszéd, a közszereplés főbb nyelvi és viselkedésbeli kritériumait alkalmazza élőbeszédben, felolvasásban, memoriterek szöveghű előadásában, adott témáról szóló szóbeli előadásban; a nyelv zenei eszközeit (artikuláció, beszédtempó, hangerő, hangsúly, hanglejtés, szünet) kifejezően és helyesen alkalmazza; fejlett retorikai készségekkel rendelkezik, a hallgatóság elvárásainak figyelembevételével tart előadást, amit a közönség reakcióinak függvényében képes átalakítani; törekszik a beszédpartnerrel való együttműködésre, valamint a rendszeres önreflexióra és önkorrekcióra.

MNY.3.3.2. Megvitat összetett nyelvi, irodalmi és művelődési témákat; véleményt formál a szépirodalmi szövegek értékeiről, valamint a nem szépirodalmi szövegek rendeltetéséről és értékeiről; magabiztosan alkalmazza az erkölcsi, esztétikai, poétikai, retorikai, stilisztikai fogalmakat.

MNY.3.3.3. Szakszövegeket, prezentációkat, publicisztikai műfajú írásokat és irodalmi szövegeket a szövegalkotás állomásainak a figyelembevételével, a beszédhelyzetnek, a műfajnak megfelelő stílusban, a szövegösszefüggést biztosító elemek alkalmazásával alkotja meg és adja elő.

MNY.3.3.4. Megérti az összetettebb szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegeket. Összetettebb, a tananyaghoz kapcsolódó szövegeket (szakszövegeket, tudományos-ismereterjesztő szövegeket, médiaszövegeket) olvas, miközben különböző olvasástípusokat érvényesít. Olvasási stratégiáit az adott irodalmi mű jellemvonásaihoz és az olvasási célhoz alakítja.

MNY.3.3.5. Kritikai szemlélettel viszonyul az összetettebb szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegekhez (felméri, mennyire sikeresen közvetíti a szöveg az információkat, észreveszi, mely adatok hiányoznak; megvizsgálja, a felsorakoztatott érvek megalapozzák-e a szöveg legfőbb állításait; ellenőrzi az információk hitelességét stb.). Véleményének kifejtésében érett érvelő technika érvényesül.

MNY.3.3.6. Felméri a stilisztikai eljárásokat a szépirodalmi és nem szépirodalmi szövegben; összehasonlítja két (vagy több) összetett szöveg stilisztikai eljárásait. Értelmezi szerepüket az említett típusú szövegek esztétikai és jelentésbeli jellegzetességeinek megvalósításában.

MNY.3.3.7. Tisztában van a nyomtatott és elektronikus források szerepével és lehetőségeivel a megbízható és érvényes információk keresésében. Széleskörűen kihasználja az on-line kommunikáció (vitafórumok, elektronikus levelezés, videokonferencia stb.) lehetőségeit. Rövid, egyszerű médiaszöveget hoz létre.

RUMUNSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

LIMBA ŞI LITERATURA ROMÂNĂ

Competențele generale ale disciplinei şcolare

Are cunoștințe din limba și literatura română şi universală. Are aptitudini de comunicare orală și scrisă: vorbeşte și scrie respectând norma limbii literare, alcătuieşte corect din aspect logic și stilistic, un text prezentat oral sau în scris, înţelege şi ia atitudine de evaluare a textului citit, are vocabular dezvoltat. Citeşte, apreciază și interpretează opera literară; practică cititul pentru ca să înțeleagă mai bine propria persoană, pe alții și lumea din jurul lor; a citit cele mai importante opere literare din patrimoniul cultural național și mondial. Are obişnuinţa și necesitatea de a dezvolta o cultură a vorbirii şi citirii, atât pentru propria dezvoltare cât și pentru păstrarea și îmbogățirea culturii naționale.

Nivelul de bază

Vorbeşte clar și fluent, respectând normele limbii literare; ştie să asculte cu respect expunerea altora. Alcătuieşte un text mai simplu pe care îl expune oral sau în scris şi care este redactat corect din aspect logic, structural și stilistic; are cunoştinţe de bază cu privire la scrierea în diferite stiluri, necesare pentru instruire și participarea la viața socială. Citește, în diferite scopuri, texte literare și neartistice de dificultate medie, înţelege complexitatea unui text literar sau neartistic de greutate medie: ştie să facă o prezentare critică a unui text literar sau neartistic mai simplu.

Are cunoștințe de bază despre limbă în general, face diferenţa dintre vorbirea în varianta literară şi dialectală a limbii române şi înţelege importanţa însuşirii, păstrării şi cultivării limbii române literare. Are cunoștințe de bază despre sunetele, cuvintele și propozițiile din limba română și știe să aplice anumite reguli gramaticale în vorbire și scris. Are dezvoltat vocabularul, potrivit nivelului de instruire, iar cuvintele le foloseşte în concordanţă cu împrejurările comunicative.

Cunoaşte autorii şi operele din Programa școlară obligatorie și le încadrează în contextul creaţiei literare a autorilor lor şi în contextul literar-istoric. Numeşte caracteristicile literare şi poetice ale realizărilor literare și culturale dintr-o epocă, mişcare şi curent literar din literatura română şi universală şi face legătura cu operele şi scriitorii din Programa şcolară obligatorie. Observă şi argumentează prin exemple caracteristicile poetice, lingvistice, estetice și structurale de bază ale operelor literare din Programa şcolară. Formează deprinderi de citire şi însuşire a materiei, recunoscând importanța cititului pentru propria dezvoltare spirituală.

Nivel mediu

Vorbește în fața publicului pe teme din domeniul limbii, literaturii și culturii; alcătuieşte un text mai complex, pe care îl expune oral sau în scris, formulând clar ideile; citește texte literare și neartistice mai dificile, în diferite scopuri și are format gustul cititului, propriu unui om educat; înțelege și percepe critic un text literar și neartistic mai complex.

Are cunoștinţe mai largi de limbă în general și cunoştinţe de bază despre limbile din lume. Ştie caracteristicile de bază ale subdialectelor limbii române și plasează dezvoltarea limbii literare române în contextul social, istoric și cultural. Are cunoștinţe mai vaste despre sunetele, cuvintele și propozițiile din limba română și știe să le aplice în vorbire și scriere. Are un vocabular bogat și înţelege că limba oferă numeroase posibilităţi de exprimare precisă.

Interpretează elementele esenţiale din structura textului literar și caracteristicile sale tematice, conceptuale, poetice, stilistice, lingvistice, precum şi ale compoziției și genului din care face parte. Cunoaşte termenii literari și îi aplică în mod corespunzător în interpretarea operelor literare prevăzute în Programa şcolară. Identifică și analizează independent momente din opera literară și știe să-şi argumenteze atitudinea prin exemple din textul iniţial. Foloseşte literatura de specialitate recomandată şi auxiliară în interpretarea operelor literare prevăzute în Programă.

Nivelul avansat

Discută pe teme mai complexe din limbă, literatură și cultură, prevăzute în Programa şcolară, are dezvoltate abilități oratorice; scrie texte de specialitate pe teme din limbă şi literatură, aprofundează percerea critică a unui text literar și neartistic complex, inclusiv a procedeelor stilistice folosite de autor, formează conştiinţa despre sine ca cititor.

Are cunoștinţe mai detaliate de limbă, în general, precum și din gramatica limbii române. Are cunoștințe de bază despre dicţionare şi particularităţilor lingvistice.

Apreciază, interpretează şi evaluează opere literare mai complexe din Programa școlară obligatorie și din cea suplimentară (opţională). Utilizează mai multe metode şi aspecte și o abordare comparativă în interpretarea textului literar. Expune argumentat părerea sa cu privire la o operă literară, cu referire la textul operei, dar și la alte texte, analizează și compară caracteristicile lor poetice, estetice, structurale și lingvistice, inclusiv procedeele stilistice mai complexe. Îşi lărgeşte sfera de cunoştinţe prin citire și aplică strategii de citire, în conformitate cu genul operei literare și obiectivele de citire (trăire estetică, cercetare, creativitate).

Compentențe specifice ale disciplinei şcolare: LIMBA

Nivelul de bază

Are cunoștințe de bază despre limbă, în general, și despre funcțiile care le îndeplineşte; respectă atât propria limbă cât și limba altora. Are informaţii elementare despre dialectele şi subdialectele limbii române și baza dialectală a limbii literare; are cunoștințe de bază despre evoluţia limbii române literare. Are cunoștințe de bază despre sunetele limbii române, folosește corect ortografia română; cunoaște părţile de vorbire flexibile şi neflexibile şi categoriile gramaticale ale lor, aplică normele gramaticale referitoare la formele flexionare ale părţilor de vorbire; formează propoziţii în conformitate cu regulile sintactice ale limbii şi ştie să le analizeze în exemple mai simple. Are cunoştinţe de bază despre semnificaţia cuvintelor, cunoaşte cele mai importante lucrări lexicografice ale limbii române şi ştie să le folosească. Ştie să-şi expună ideile vorbind clar și fluent, espectând normele limbii literare și regulile de politețe; ascultă politicos expunerea altui vorbitor. A însuşit scrierea corectă a formelor simple de scriere după model (scrisoarea, biografia, cererea, contestaţia, forma electronică de prezentare în PPT, etc.), aplicând normele limbii române literare. La sfârşitul şcolarizării elaborează lucrarea de bacalaureat, respectând regulile de elaborare a lucrării științifice.

Nivelul mediu

Are cunoaștinţe mai largi despre limbă în general și cunoştinţe de bază despre limbile din lume, tipurile și înrudirea dintre ele. Ştie caracteristicile de bază ale subdialectele limbii române și regulile ortografice, ortoepice şi gramaticale ale limbii literare. Are cunoștinţe mai vaste din domeniul foneticii limbii române; are cunoaștiinţe mai detaliate privind părţile de vorbire şi felul lor, formele flexionare şi scrierea corectă a acestora; cunoaşte felurile de propoziţii şi face corect analiza lor după modele date. Are vocabular bogat şi ştie să folosească corect cuvintele în conformitate cu situaţia de comunicare, îşi îmbogăţeşte vocabularul cu cuvinte şi expresii noi. Citește expresiv și cultivă propria vorbire. Alcătuieşte texte scrise mai complexe pe diferite teme, respectând normele limbii literare. Utilizează literatura de specialitate şi scrie corect rapoarte şi referate.

Nivelul avansat

Are cunoaștinţe detaliate despre limbă în general şi cunoştinţe vaste din gramatica limbii română (structura fonetică şi fonologică, părţile de vorbire, flexiunea nominală şi verbală, raporturile sintactice dintre părţile de propoziţie şi dintre propoziţiile din frază); cunoaște detaliat structura lexicală a limbii române şi particularităţilor lexicale. Discută pe diferite teme utilizând un vocabular diversificat şi bogat; ascultă cu atenție și evaluează reacția verbală și non-verbală a interlocutorului, adaptându-şi discursul situaţiei. Scrie corect eseuri, texte de specialitate, articole de ziar, aplicând consecvent norma limbii literare.

Competenţa disciplinară specifică: LITERATURA

Nivelul de bază

Citeşte cu regularitate opere literare din cadrul Programei școlare obligatorii, ştie care sunt scriitorii şi operele reprezentative din literatura română şi universală.

Descrie pe scurt propriile sentimentele și percepţia estetică a unei opere literare sau artistice. Observă și prezintă caracteristici poetice, estetice și structurale de bază ale textului literar și neartistic potrivite pentru abordarea materiei la limba și literatura română. Ştie să le numească şi să le descrie. Înţelege un text literar și neartistic: recunoaşte menirea lor, extrage ideile principalele din text; urmăreşte dezvoltarea unei anumite idei din text; citează exemple din text și evidenţiază fragmente menite analizei sau argumentării; rezumă și parafrazează părți ale textului și textul în ansamblu.

Analizează anumite momente din opera literară din diverse aspecte. Face legătura funcţională dintre termenii literari de bază cu exemple din texte literare.

Înţelege de ce este cititul important pentru formarea și promovarea personalității proprii şi pentru îmbogățirea lexicului. Dezvoltă abilități de citire. Sesizează importanţa literaturii pentru formarea identității lingvistice, literare, culturale și naționale. Cunoaşte importanța păstrării patrimoniului literar și cultural.

Nivelul mediu

Interpretează opere literare din Programa școlară obligatorie și are cunoștințe de bază despre contextul istoric, literar și poetic care definesc aceste opere. Identifică și analizează independent aspectele semantice și stilistice ale operelor literare și știe să le argumenteze pe baza textului citit. Înțelege și descrie funcția limbajului în procesul de creație. În interpretarea operelor literare aplică metode și puncte de vedere adecvate, în conformitate cu metodologia ştiinţei despre literatură.

Cunoaşte factorii literar-ştiinţifice, estetice și lingvistice și le respectă în abordarea anumitor opere literare, epoci și curente literare în dezvoltarea literaturii română și mondiale. În mod explorativ și creativ acumulează cunoștințe și abilități de citire, care sunt în funcția studiului diferitelor opere și stiluri literare și dezvoltării identității literare, lingvistice, culturale și naționale. Are formate deprinderi de citire şi gustul estetic propriu unui om elevat şi instruit. Aplică strategii complexe de citire. Schimbă abordările analitice, pe care le consideră nesemnificative. Valorifică în ce măsură anumite caracteristici structurale, lingvistice, stilistice și semantice contribuie la înțelegerea textului.

Nivelul avansat

Analizează caracteristicile poetice, estetice și structurale ale textelor literare. Încadrează argumentat opera literară în contextul literar-istoric şi al teoriei literare. Aplică proceduri adecvate de interpretare a operei literare, folosind terminologia corespunzătoare. Utilizează numeroase metode de analiză, inclusiv analiza comparativă pentru a-şi completa perceperea și aprecierea critică a operei literare. Observă şi interpretează independent momente din opera literară şi ştie să-şi argumenteze opiniile cu exemple din textul citit şi din contextul literar-filologic. Ia atitudine critică faţă de textul citit, făcând legătura cu alte texte la alegere. Alege liber opere literare pentru citire după anumite criterii, propune opere literare pentru citire şi argumentează propunerea făcută.

Cunoaşte şi aplică metode / strategii de citire conformate cu tipul de text (literar și neartistic) și cu specia operei literare.

Sesizează rolul cititului pentru dezvoltarea propriei personalităţi, dar şi pentru dezvoltarea societăţii. Are conştiinţă critică dezvoltată cu privire la abilităţile proprii de citire.

Standardele generale de performanţă - standardele educaționale pentru finalizarea învățământului mediu la limba și literatura română

Următoarele enunţuri descriu ce știe și poate elevul la nivelul de bază în fiecare domeniu.

Nivelul de bază

1. Domeniul LIMBA

2.LR.1.1.1. Are cunoştinţe generale despre limbă (ce este limba, care sunt funcţiile ei); îşi apreciază limba şi respectă alte limbi; recunoaşte atitudinile stereotipe referitoare la limbă. Înţelege noţiunea de text, face diferenţa dintre părţile textului (introducere, cuprins, încheiere); recunoaşte felurile textului (formele de discurs); înţelege noţiunea de diversitate lingvistică şi recunoaşte varietăţile limbii.

2.LR.1.1.2. Face diferenţa dintre vorbirea în varianta literară (standard) şi dialectală a limbii române; are cunoştinţe de bază despre dialecte, subdialecte şi graiuri; apreciază propriul grai şi respectă alte graiuri şi manifestă interes faţă de păstrarea propriului grai; învaţă, păstrează şi cultivă limba literară; cunoaşte şi foloseşte cele mai importante dicţionare, îndreptare ortografice şi ortoepice şi alte cărţi de limbă; ştie originea limbii române, apartenenţa la familia de limbi romanice, are cunoştinţe de bază despre evoluţia limbii române literare.

2.LR.1.1.3. Face diferenţa dintre pronuţarea şi scrierea corectă şi incorectă a sunetelor /literelor şi grupurilor de litere; are cunoştinţe generale privind clasificarea şi specificul sunetelor limbii române; cunoaşte noţiunile de diftong, triftong, vocală în hiat, alternanţe vocalice; cunoaşte silaba şi desparte corect cuvintele în silabe la sfârşitul rândului; stabileşte corect locul accentului şi observă diferenţa dintre pronunţarea proprie şi pronunţarea literară.

2.LR.1.1.4. Ştie să identifice părţile de vorbire flexibile şi neflexibile şi felurile lor; aplică regulile morfologice şi ortografice ale limbii române în legătură cu formele flexionare ale cuvintelor; ştie categoriile gramaticale de bază (genul, numărul, cazul, gradele de comparaţie), formele şi caracteristicile verbului; recunoaşte rădăcina cuvântului şi prin derivare formează cuvinte noi în exemple mai simple; aplică modele existente prin folosirea modurilor de îmbogîâire a vocabularului.

2.LR.1.1.5.Alcătuieşte corect propoziţiile; Identifică unităţile sintactice; diferenţiază propoziţiile la diateza activă şi pasivă; analizează propoziţiile mai simple după structură după modelul de bază şi pe cele dezvoltate cu complemente curcumstaţiale.diferenţiază părţile de bază ale propoziţiei şi propoziţiile şi frazele; ştie să analizeze propoziţii dezvoltate cu complemente circumstanţiale; face distincţia dintre propoziţiile coordonate şi subordonate; numeşte felurile propoziţiilor coordonate.

2.LR.1.1.6. Are un fond lexical potrivit nivelului mediu de învâţământ; face diferenţa între lexicul oficial şi cel neoficial şi îl foloseşte în situaţii adecvate; cunoaşte sensul cuvintelor de bază; cunoaşte raportul dintre cuvinte (de sinonimie, antonimie, omonimie); cunoaşte vorbirea metaforică; Acceptă neologismele, dar nu le acceptă necritic şi în mod automat; Ştie construcţiile lexicale şi frazeologismele; cunoaşte cele mai importante dicţionare ale limbii române şi ştie să le folosească.

2. Domeniul LITERATURA

2.LR.1.2.1. Cunoaşte operele literare din Programa şcolară obligatorie şi autorul operei şi ştie să evidenţieze şi încadrează opera şi autorul în contextul istoriei literaturii.

2.LR.1.2.2. Cunoaşte termenii de teorie literară şi funcţia lor, şi îi recunoaşte în texte literare1 şi nonliterare2 prevăzute în Programa şcolară.

2.LR.1.2.3. În interpretarea operelor literare şi ştiinţifice deosebeşte metode şi procedee diverse (interne şi externe) de analiză.

2.LR.1.2.4. Observă şi argumentează prin exemple trăsăturile poetice, lingvistice, estetice şi structurale ale operelor literare din Programa şcolară obligatorie.

2.LR.1.2.5. Observă particularităţile unui discurs literar şi ştie să-l deosebească de discursul nonliterar.

2.LR.1.2.6. Precizează trăsăturile literar-istorice, poetice şi stilistice de bază ale operelor literare dintr-o epocă, mişcare sau curent literar din istoria literaturii române sau universale şi face legătura cu operele şi scriitorii din Programa şcolară obligatorie.

2.LR.1.2.7. Analizează momente specifice din conţinutul şi stilul operei literare şi le argumentează prin exemple din text.

2.LR.1.2.8. Foloseşte literatura de specialitate auxialiară (literar-istorică, critică, teoretică) şi face legătura cu operele literare din Programa şcolară obligatorie.

2.LR.1.2.9. Pornind de la literatura română şi universală, îşi formează deprinderi de citire şi însuşire a cunoştinţelor; percepe rolul citirii şi interpretării operei literare în formarea identităţii lingvistice, literare, culturale şi naţionale.

3. Domeniu CULTURA EXPRIMĂRII

2.LR.1.3.1. Vorbeşte clar, respectând regulile ortoepice ale limbii literare; citeşte corect şi fluent texte literare şi nonliterare; citeşte şi rosteşte expresiv texte literar-artistice mai simple; în situaţii formale discută pe teme mai simple din domeniul limbii, literaturii şi culturii folosind corect resursele expresive ale limbii române (vorbeşte fluent, fără bâlbâiri sau pauze mari în vorbire, nu face introduceri lungi, formulând ideile dinainte) şi terminologia de bază adecvată domeniilor, adaptând situaţiei, interlocutorului şi tematicii mijloacele limbajului discursului verbal şi non-verbal (ţinuta, mimica, gesticularea); expune cu ajutorul prezentărilor; ascultă cu respect expunerea altor vorbitori; este capabil să înţeleagă expuneri de dificultate medie (de ex. cursuri şi prezentări) cu teme din limbă, literatură şi cultură; ştie să ia notiţe.

2.LR.1.3.2. În expunerea scrisă şi orală pe teme (libere sau din limbă şi literatură), structurează bine ideile şi face corect legătura dintre ele; deosebeşte importantul de neimportant şi respectă tema dată; alcătuieşte oral şi în scris un text simplu folosind descrierea, naraţiunea şi expunerea; ştie să exprime pe scurt propriile stări emotive privind textele literare şi alte opere artistice; face rezumatul unui text literar-artistic mai simplu şi scoate în evidenţă părţile importante şi interesante; face rezumat simplu al unui text neartistic.

–––––––––––––––

1 Prin noţiunea de text literar se subînţeleg textele literar-artistice şi textele literar-ştiinţifice

2 Prin noţiunea de texte nonliterare se subînţeleg textele din lingvistică şi teorie a literaturii, precum şi textele de popularizare a ştiinţei din aceste domenii, precum şi texte din mass-media şi alte izvoare adecvate pentru abordarea materiei la disciplina Limba şi literatura română.

2.LR.1.3.3. În dezbateri sau schimb de opinii pe teme din literatură, limbă şi cultură poate în linii mari să expime şi argumenteze ideile şi atitudinile proprii, vorbeşte moderat, se bazează pe argumente, este capabil să înţeleagă părerile altora şi le ia în considerare cu prilejul argumentării proprii; scrie un text pe teme din literatură, limbă şi cultură, bine argumentat.

2.LR.1.3.4. Aplică regulile de bază ale ortografiei în scriere şi se foloseşte de lucrările normative ale limbii române (dicţionare ortografice, ortoepice etc.); în scriere delimitează componentele textului, pune titluri şi subtitluri, citează şi parafrazează; elaborează lucrarea de bacalaureat respectând regulile de redactare a lucrării ştiinţifice (foloseşte notiţe de subsol şi alcătuieşte cuprinsul şi bibliografia); ştie să scrie o scrisoare – oficială şi neoficială, biografia (CV), cerere, contestaţie, anunţ; ştie să completeze formulare.

2.LR.1.3.5. Ştie şi obişnuieşte să citească texte de dificultate medie (texte literar-artistice, ştiinţifice şi de popularizare a ştiinţei din domeniul literaturii, lingvisticii şi mass-media în scopul informării, învăţării, dezvoltării personale, trăirii estetice, divertisment3.…; aplică strategiile de citire propuse.

2.LR.1.3.6. Înţelege texte literare şi non-artistice de complexitate medie: conştientizează importanţa lor, găseşte informaţii explicite şi implicite, scoate în evidenţă ideile principale din text; urmăreşte dezvoltarea ideii în text; compară informaţiile şi ideile de bază din două sau mai multe texte.

2.LR.1.3.7. Gândeşte critic asupra unui text literar sau neartistic de complexitate medie: deosebeşte informaţiile obiective şi autentice de cele prezentate de autor; apreciază cu argumente dacă autorul unui text neartistic a expus informaţiile necesare şi dacă aduce dovezi suficiente pentru afiirmaţiile făcute; apreciază subiectivitatea şi obiectivitatea autorului, argumentând propria apreciere; recunoaşte discursul de ură, discriminare, limbajul birocratic şi are formată atitudinea negativă faţă de acestea; în exemple simple ştie să ofere alternativă pentru limbajul birocratic.

2.LR.1.3.8. Cunoaşte structura, diferite elementele, caracteristicile stilistice (expresivitatea, plasticitatea şi metafora) într-un text literar şi neartistic; cunoaşte semnificaţia conotativă a cuvântului în textul literar şi neartistic; determină semnificaţia cuvintelor necunoscute pe baza contextului şi a modelului de formare a cuvintelor; înţelege importanţa citirii pentru îmbogăţirea vocabularului.

Următoarele enunţuri descriu ce știe și poate elevul la nivelul mediu în fiecare domeniu.

Nivelul mediu

1. Domeniul LIMBA

2.LR.2.1.1. Are cunoştinţe largi despre limbă în general (care sunt caracteristicile şi funcţiile ei); recunoaşte unităţi şi fenomene care aparţin diferitor niveluri de limbaj; cunoaşte grafia corectă a limbii române; are cunoştinţe de bază privind ortografia (din aspect etimologic şi fonologic); ştie regulile de punctuaţie privind formele morfologice şi unităţile logice din cadrul propoziţiilor şi frazelor; are cunoştinţe despre limbile care se vorbesc în lume (înrudirea, tipurile şi generalităţile limbilor); ştie să poarte un dialog, înţelege importanţa discursului şi a elementului deictic; înţelege noţiunea de diversitate lingvistică şi recunoaşte varietăţile limbii române şi a limbajului apărut pe baza unor factori sociali şi funcţionali.

2.LR.2.1.2. Face diferenţa dintre vorbirea în varianta literară şi dialectală a limbii române. Stabileşte contextul literar în contextul social, istoric şi cultural al dezvoltării limbii române.

2.LR.2.1.3.Cunoaşte organele fonatorii şi modul de formare a sunetelor; ştie să clasifice sunetele după diferite criterii; înţelege noţiunea de fonem; cunoaşte noţiunile de diftong, triftong, vocală în hiat, alternanţe fonetice; cunoaşte silaba şi desparte corect cuvintele în silabe la sfârşitul rândului, stabileşte corect locul accentului.

2.LR.2.1.4. Are cunoştinţe mai vaste privind părţile de vorbire flexibile şi neflexibile şi felul lor; determină categoriile gramaticale ale părţilor de vorbire flexibile şi le foloseşte în context; cunoaşte noţiunea de morfem; aplică regulile morfologice şi ortografice ale limbii române în legătură cu formele flexionare ale părţilor de vorbire. Ştie mijloacele de îmbogăţire a vocabularului.

–––––––––––––––

3 Texte care sunt adecvate pentru abordarea materiei de limbă şi literatură.

2.LR.2.1.5. Foloseşte toate posibilităţile sintactice ale limbii române; face diferenţa dintre propoziţiile personale şi impersonale; analizează propoziţii alcătuite după diferite modele; are cunoştinţe mai vaste despre sintagmă; cunoaşte felurile propoziţiilor subordonate (cazuri tipice); cunoaşte raportul de coordonare; diferenţiază felurile propoziţiilor coordonate; cunoaşte termenul de elipsă; are cunoştinţe generale despre întrebuinţarea cazurilor şi ale modurilor verbale.

2.LR.2.1.6. Are vocabular bogat şi diversificat (include în mod activ neologismele, cunoaşte şi utilizează mijloacele externe de îmbogăţire a vocabularului); cunoaşte relaţiile de sinonimie, antonimie, omonimie şi paronimie dintre cuvinte, cunoaşte metonimia ca mecanism lexical.

2. Domeniul Literatura

2.LR.2.2.1. Interpretează textele literare încadrându-l factorii de integrare (identifică contextul, structura tematică, motivul, compoziţia, personajele, formele de expunere de a textului, ideile, aspectele lingvistico-stilistice....)

2.LR.2.2.2. Cunoaşte terminologia din teoria literară şi o aplică în interpretarea operelor prevăzute prin Programa şcolară.

2.LR.2.2.3. În interpretarea operelor literare şi ştiinţifice deosebeşte metode interne şi externe de analiză şi le aplică în analiza acestor opere.

2.LR.2.2.4. Observă şi explică trăsăturile poetice, estetice şi structurale ale operelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice prevăzute prin Programa şcolară; apreciază dacă un text literar-ştiinţific (autobiografie, biografie, memorii, jurnal, scrisoare, note de drum...), este bine structurat şi coerent şi dacă ideile sunt expuse clar şi precis; observă procedeele stilistice dintr-un text literar-artistic şi literar-ştiinţific; apreciază măsura în care anumite caracteristici ale textului influenţează asupra înţelegerii şi analizei textului.

2.LR.2.2.5. Argumentează elementele de bază ale literaturii ca formă de discurs în raport cu alte discursuri (de ex. prezenţa/absenţa naratorului, focusul narativ, raportul dintre istoric şi fictiv, etc.).

2.LR.2.2.6. În analiza textelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice prevăzute prin Programa şcolară aplică cunoştinţele despre caracteristicile literar-istorice şi poetice de bază ale epocii, mişcării sau curentului literar din literatura română sau universală.

2.LR.2.2.7. Observă şi analizează momente din opera literară şi ştie să argumenteze cu exemple din text.

2.LR.2.2.8. Foloseşte activ literatura de specialitate recomandată şi auxialiară (literar-istorică, critică, teoretică) în analiza operelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice din Programa şcolară.

2.LR.2.2.9. Pe baza literaturii române şi universale, îşi formează deprinderi de citire, dezvoltă capacităţi şi însuşeşte cunoştinţe necesare pentru interpretarea şi valorificarea operelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice şi pentru formarea identităţii lingvistice, literare, culturale şi naţionale, are format gustul estetic propriu unui om elevat şi instruit.

3. Domeniul CULTURA EXPRIMĂRII

2.LR.2.3.1. Vorbeşte în situaţii oficiale, publice şi în faţa unui auditoriu mai larg pe teme din domeniul limbii, literaturii și culturii, exprimându-se în varianta literară a limbii și folosind terminologia corespunzătoare; participă la discuţii publice cu mai mulţi participanţi; apreciază ascultătorul sau publicul şi îşi conformează discursul în funcție de nevoile și posibilităţile sale; are nevoie şi obişnuieşte să-şi dezvolte cultura exprimării; cu atenţie şi înţelegere ascultă o expunere mai dificilă (de ex. un curs), cu temă din limbă, literatură și cultură; ascultă critic, evaluând argumentele și obiectivitatea vorbitorului.

2.LR.2.3.2. Alcătuieşte oral sau în scris un text mai complex (din limbă, literatură sau pe temă liberă) folosind descrierea, narațiunea și expunerea; în dezbaterea orală sau scrisă îşi expune clar ideile și le argumentează; se străduiește să vorbească și să scrie interesant, cu digresiuni corespunzătoare şi alegând detalii interesante în exemple relevante; observă poanta și o expune într-un mod adecvat; expune cu preciziune impresiile cu privire la opera literară sau artistică; povestește pe scurt textele literare mai complexe și face rezumatul textelor literare şi neartistice mai complexe pe teme legate direct de materie; scrie rapoarte și referate; aplică regulile ortografice în cazurile prevăzute de Programă.

2.LR.2.3.3. Are capacitatea și obiceiul ca să citească texte mai complexe (literar-artistice, ştiinţifice şi de popularizare a ştiinţei din domeniul lingvisticii şi literaturii, texte din mass-media) în scopul informării, învăţării, dezvoltării personale, trăirii estetice, distracţiei; are formată deprinderea de a citi caracteristică omului elevat şi instruit; aplică strategii complexe de citire; alege strategia de citire în concordanţă cu scopul citirii.

2.LR.2.3.4. Înțelege un text literar și neartistic mai complex: recunoaşte scopul; găsește informații explicite și implicite; extrage informații după criterii date; determină ideile principale; urmăreşte dezvoltarea anumitor idei; compară informațiile și ideile din două sau mai multe texte pentru a înțelege conţinutul şi aspectul stilistic după criterii date; analizează și interpretează particularităţile operei literare privind caracterizarea personajelor și expunerea evenimentelor (în vederea înțelegerii mai bune și mai complete a semnificaţiei unei opere literare); interpretează (la nivel de înțelegere) texte, bazându-se pe alte texte.

2.LR.2.3.5. Percepe critic un text literar și neartistic mai complex: separă faptele obiective de cele interpretate de autor; evaluează dacă autorul textului este neutru sau angajat, respectiv părtinitor, și îşi argumentează evaluarea; deosebeşte atitudinile explicite și implicite ale autorului; evaluează prin argumente dacă autorul unui text mai complex, adecvat pentru abordarea materiei de limbă și literatură, expune toate informațiile necesare și dacă aduce dovezi suficiente și autentice cu care să-şi justifice afirmațiile.

2.LR.2.3.6. Apreciază dacă este un text neartistic mai complex, adecvat pentru abordarea materiei de limbă și literatură, dacă este bine structurat și coerent, dacă ideile sunt expuse în mod clar și precis; observă procedeele stilistice din aceste texte; apreciază în ce măsură un text poate fi înţeles pe baza anumitor caracteristici ale sale.

Următoarele enunţuri stabilesc ce trebuie să ştie elevul la nivelul avansat din fiecare domeniu.

Nivelul avansat

1. Domeniul LIMBA

2.LR.3.1.1. Înţelege existenţa legăturii dintre gândire şi limbă; ştie noţiunea de categorizare; cunoaşte maximele în conversaţie (de calitate, de cantitate, de relevanţă şi de mod); înţelege noţiunea de actualizare a informaţiei din propoziţie şi ştie cum să o determine; îi este clară noţiunea de coeziune textuală.

2.LR.3.1.2. Cunoaşte şi aplică normele ortografice, ortoepice şi fonetice în scrierea şi pronunţarea cuvintelor în limba română litareră; desparte corect cuvântul în silabe şi-l accentuează.

2.LR.3.1.3. Are cunoştinţe mai detaliate privind părţile de vorbire flexibile şi neflexibile şi categoriile gramaticale ale lor şi le foloseşte în context; aplică regulile morfologice ale limbii române în legătură cu formele flexionare ale părţilor de vorbire şi numeşte morfemele.

2.LR.3.1.4. Are cunoştinţe mai vaste despre întrebuinţarea cazurilor şi a modurilor verbale; ştie să analizeze propoziţii complexe alcătuite după diferite modele. Cunoaşte diferite feluri de propoziţii coordonate; cunoaşe diferite feluri de acorduri (rapoarte).

2.LR.3.1.5. Are vocabular bogat şi diversificat, cunoaşte şi foloseşte elementele constituente ale lexicului limbii române; dezvoltă propriul vocabular îmbogăţindu-l cu cuvinte şi expresii noi, utilizează frecvent sursele lexicografice(enciclopedice şi alte surse tipărite şi electronice).

2. Domeniul LITERATURA

2.LR.3.2.1. Citeşte, analizează şi interpretează independent texte literar-artistice şi literar-ştiinţifice prevăzute prin Programa şcolară, şi alte texte la alegere; foloseşte cunoştinţele pe care le-a însuşit despre autori şi operele literare.

2.LR.3.2.2. Cunoaşte termenii de teorie literară şi îi aplică în analiza operelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice prevăzute prin Programa şcolară şi a altor texte la alegere din afara Programei şcolare.

2.LR.3.2.3. În procesul de interpretare a operelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice deosebeşte metode interne şi externe de analiză.

2.LR.3.2.4. Observă şi interpretează trăsăturile poetice, lingvistice, estetice şi structurale ale operelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice din Programa şcolară obligatorie şi din alte texte; compară procedeele stilistice din textele citite.

2.LR.3.2.5. Ştie elementele de bază ale literaturii ca formă de discurs în raport cu ale discursuri (de ex. prezenţa/absenţa naratorului, focusul narativ, prezenţa dintre istoric şi fictiv etc,) şi le foloseşte în interpretarea operelor literare.

2.LR.3.2.6. În analiza textelor literar-artistice şi literar-ştiinţifice aplică cunoştinţele despre caracteristicile literar-istorice şi poetice de bază ale epocii, mişcării sau curentului literar din literatura română sau universală.

2.LR.3.2.7. Observă şi analizează individual momente specifice din conţinutul şi stilul operei literare şi argumentează prin exemple din text şi din contextul literar-filologic.

2.LR.3.2.8. În analiza operelor literare foloseşte literatura de specialitate (literar-istorică, critică, teoretică) auxialiară recomandată şi aleasă independent.

2.LR.3.2.9. În baza textelor din literatura română şi universală (prevăzute prin Programă sau la libera alegere), îşi extinde deprinderile de citire a operelor literare, aplică strategia citirii în conformitate cu speciile operelor literare şi cu scopul citirii (trăire estetică, cercetare, creativitate); cultivă identitatea lingvistică, literară, culturală şi naţională.

3. Domeniul CULTURA EXPRIMĂRII

2.LR.3.3.1. Discută pe teme mai complexe din limbă, literatură şi cultură; discută despre semnificaţia şi valorile textelor literare şi menirea şi valorile textelor neartistice, folosind terminologia de specialitate.

2.LR.3.3.2. Expune (în situaţii oficiale, în public şi în faţa unui public mai larg) și scrie pe teme din domeniul limbii, literaturii și culturii; are capacităţi oratorice dezvoltate; presupune existenţa diferitor atitudini ale auditoriului şi în conformitate cu aceasta problematizează anumite conţinuturi; recunoaşte şi analizează reacţia verbală şi non-verbală a interlocutorului sau auditoriului şi în dependenţă de aceasta îşi adaptează discursul; ascultând discursul cuiva, evaluează conţinutul şi forma discursului acestuia şi modul lui de vorbire.

2.LR.3.3.3. Scrie un text de specialitate pe teme din literatură, limbă şi articole de ziar, bine structurat din aspect compoziţional şi logic.

2.LR.3.3.4. Organizează, clasifică şi generalizează informaţiile din textele literare şi non-artistice pe baza criteriilor date sau stabilite individual.

2.LR.3.3.5. Apofundează critic şi evaluează un text complex: apreciază în ce măsură un text transmite eficient informațiile publicului căruia i-a fost menit, menționând care informații lipsesc; evidenţiază argumentele pe care se bazează constatările autorului unui text, stabileşte mijloacele prin care sunt acestea expuse de autor; observă erorile în concluziile autorului etc.

2.LR.3.3.6. Evaluează procedeele stilistice dintr-un text literar şi neartistic; compară procedeele stilistice din două sau mai multe texte complexe; interpretează rolul lor în realizarea caracteristicilor estetice şi compoziţionale ale felurilor de texte menţionate.

2.LR.3.3.7. Formează propria conştiinţa de cititor – dezvoltă propria opinie cu privire la citire (conştientizează rolul cititului în dezvoltarea propriei personalităţi; are formată conştiinţa despre importanţa dezvoltării capacităţilor de citire...).

RUSINSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

RUSKI ЯZIK I KNЇŽOVNOSC

RUSKI ЯZIK I KNЇŽOVNOSC

Obщa predmetna kompetenciя

Školяr pozna oblasci ruski яzik i knїžovnosc, i švetovu knїžovnosc. Dobre vlada z usnu i pisanu komunikaciю, odnosno bešeduє i piše po praviloh standardnogo ruskogo яzika. Zna formovac loґični i stilski skladni bešedovani i pisani tekst. Rozumi i kritično spatra prečitane i ma rozviti vlasni slovnїk. Ma zvičaй čitac knїžovni dїla pri čim doživює prečitane i ma znanя z pomocu htorih tolmači knїžovne dїlo, odnosno čita že bi upoznal i lєpše rozumel sebe i švet kolo sebe. Prečital naйvažnєйši knїžovni dїla ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci. Rozvil zvičaй i potrebu že bi preglїbйoval bešednu i čitatelьnu kulturu pre vlasne usoveršovanє i ohranьovanє i zbogacovanє nacionalneй kulturi.

Osnovni urovenь

Яsno i čečno bešeduє u skladze zoz standardnim яzikom; ma kulturu sluhanя cudzogo vikladanя. Formuє єdnostavni bešedovani abo pisani, loґični, stilski skladni tekst htori dobre strukturovani; pravilno hasnuє rusku kirilku i rozlikuє ю od serbskeй kirilki, zna napisac teksti osnovnih pisanih žanroh htori potrebni za školovanє i učastvovanє u družtvenim živoce. Za rižni potrebi čita knїžovni i nєumetnїcki teksti strednєй čežkosci i kriticki rozdumuє o єdnostavnih knїžovnih i nєumetnїckih tekstoh.

Zna osnovni pravila o яziku; rozlikuє knїžovni ruski яzik od bešednogo i ma potrebu učic, čuvac i pestovac knїžovni яzik. Pozna specifične mesto ruskogo яzika u fameliї slavяnskih яzikoh i йogo blїzkosc zoz karpatskima diяlektama. Ma osnovni znanя o ruskih glasoh, slovoh i virečenьoh ruskogo яzika i zna primenїc odredzeni ґramatični pravila u bešedi i pisanю. Hasnuє rozviti slovnїk, u skladze zoz urovnьom obrazovanя, a slova primerani nagodi.

Zna avtoroh dїloh zoz obovяzneй školskeй programi i zmescuє ih do kontekstu tvorčogo opusu i knїžovnoistoriйnogo kontekstu. Zna navesc osnovni knїžovnoistoriйni i poeticki harakteristiki stilskih epohoh, naprяmoh i formaciйoh u rozvoю ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci i zna ih povяzac zoz dїlami i pisatelяmi zoz obovяzneй lektiri školskeй programi. Obačuє i z prikladami arґumentuє osnovni poetični, яzični, estetski i strukturni harakteristiki knїžovnih dїloh zoz obovяzneй školskeй lektiri. Formuє čitatelьni zviknuca i znanя pohopююci značenє čitanя za vlasni duhovni rozvoй.

Strednї urovenь

Яsno bešeduє pred auditoriюmom o temoh zoz oblasci яzika, knїžovnosci i kulturi; zna sostavic zloženi bešedni abo pisani tekst i precizno predstavic ideї; pre rozlični potrebi čita relativno čežki knїžovni i nєumetnїcki teksti i ma vitvoreni čitatelьni smak harakteristični za obrazovanogo človeka; rozumi zloženi knїžovni i nєumetnїcki teksti i kritično rozdumuє o nїh.

Ma široki znanя o яziku voobщe i osnovni znanя o яzikoh u švece. Pozna specifični rozvoй ruskogo яzika i йogo blїzkosc zoz karpatskima diяlektami. Rozumi rozvoй knїžovnogo ruskogo яzika Rusnacoh u družtvenim, istoriйnim i kulturnim kontekstu. Ma širokii znanя o glasoh, slovoh i virečenьoh u ruskim яziku i toto znanє zna primenїc u bešedi i pisanю. Rozlikuє glasi i znaki ruskogo яzika od glasoh i znakoh serbskogo яzika. Ma bogati slovnїk i svidomi є rižnorodnosci яzika htora mu omožlїvює precizno še viražic.

Tolmači klюčni faktori strukturi knїžovnogo tekstu i йogo tematski, ideйni, poetični, stilski, яzični, kompoziciйni i žanrovski prikmeti. Pozna knїžovni termini i adekvatno ih primenює pri tolmačenю knїžovnih dїloh htori predvidzeni zoz programu. Samostoйno obačuє i analizuє problemi u knїžovnim dїlu i zna arґumentovac svoйo dumanя na osnovi primarnogo tekstu. Hasnuє preporučenu i širšu, sekundarnu literaturu pri tolmačenю knїžovnih dїloh htori predvidzeni zoz programu.

Napredni urovenь

Diskutuє o zloženih temoh zoz яzika, knїžovnosci i kulturi htori predvidzeni zoz nastavnu programu; ma rozviti bešednїcki shopnosci; piše fahovi tekst na temi zoz яzika i knїžovnosci; kriticki rozdumuє o zloženih knїžovnih i nєumetnїckih tekstoh na visšim urovnю, uklюčuюci i avtorovo stilski postupki; formuє svidomosc o sebe яk čitatelьovi.

Ma podrobnєйši znanя o яziku voobщe, яk i o ґramatiki ruskogo яzika. Ma osnovni znanя o slovnїkoh i strukturi slovnїckeй statї.

Kriticki čita zloženi knїžovni dїla zoz obovяzneй školskeй programi, яk i dodatneй (viborneй) i zna ih kriticki tolmačic i vrednovac. U tolmačenю knїžovnogo teksta hasnuє veceй metodi, popatrunki i komparativni pristup. Arґumentovano vinoši svoй sud o knїžovnim dїlu nєprerivno maюci na rozume primarni tekst, яk i drugi teksti, analizuюci i porovnuюci їh poetični, estetični, strukturni i linґvistični prikmeti, vєdno zoz zloženšima stilskima postupkami. Rozširює čitatelьni znanя i primenює strateґiї čitanя htori usoglašeni zoz tipom knїžovnogo dїla i zoz čitatelьnima cilяmi (dožice, viglєdovanє, tvorčosc).

Specifična predmetna kompetenciя: ЯZIK

Osnovni urovenь

Ma osnovni znanя o tim co to яzik voobщe, i htori йogo funkciї; počituє svoй яzik i drugi яziki. Pozna specifični rozvoй ruskogo яzika i йogo blїzkosc zoz karpatskima diяlektami; pozna rozliki u kocurskeй i keresturskeй bešedi; ma osnovni znanя o rozvoю knїžovnogo яzika, pisma i pravopisu pri Rusnacoh u Serbiї. Rozumi rozvoй knїžovnogo ruskogo яzika u družtvenim, istoriйskim i kulturnim kontekstu. Ma osnovni znanя o glasoh i znakoh ruskogo яzika i rozlikuє ih od serbskih; pozna faйti slovoh, i podfaйti; hasnuє korektnu яzičnu normu pri hasnovanю formoh slovoh i pri їh tvorenю; pravilno sklada virečenє i zna analizovac virečenє htore zbudovane po osnovnih modeloh.

Ma osnovni znanя o značenю slovoh; pozna slovnїki ruskogo яzika i zna ih hasnovac. Može яsno i čečno predstavic svoйo stanovisko, počituюci knїžovnoяzičnu normu i pravila učtivosci; ma kulturu sluhanя cudzogo vikladanя. Zvladal skladne pisanє єdnostavnih formoh i osnovnih žanroh (pismo, bioґrafiя, molba, žalba, vimoga, PP prezentaciя i pod.) u čiїm virobku kompetentno hasnuє rusku kirilku i osnovni pravila яzičneй normi. Svidomi є že hasnovanє ruskogo яzika na internetu podrozumює hasnovanє standardnogo ruskogo яzika, odnosno ruskeй kirili. Na koncu školovanя sostavя matursku robotu počituюci pravila virobku fahoveй roboti.

Strednї urovenь

Ma širši znanя o яziku voobщe i osnovni znanя o яzikoh u švece, o їh medzisobneй zrodnosci i tipoh. Pozna specifični rozvoй ruskogo яzika, йogo mesto u ґrupi slavяnskih яzikoh i blїzkosc zoz karpatskima slovackima i ukraїnskima diяlektami. Pozna rozliki u kocurskeй i keresturskeй bešedi i pričini їh nastavanя.

Ma širši znanя o glasoh ruskogo яzika i rozlikuє ih od serbskih; rozlikuє ruski od serbskih znakoh kirilki; zna pravila o naglašovanю slovoh i rozlikuє ruski od serbskogo akcentu; ma širši znanя o faйtoh slovoh i їh podfaйtoh, їh formoh i sposoboh tvorenя, uplїvoh serbskogo яzika i drugih яzikoh; prepoznava faйti virečenьoh i analizuє virečenя htori tvoreni po rozličnih modeloh. Ma bogati slovnїk i zna pohasnovac odvituюce slovo u zavisnosci od nagodi; unaprяmeni є ґu zbogacovanю vlasnogo slovnїka. Virazno čita i pestuє vlasnu bešedu. Sostavя zloženši pisani teksti o rozličnih temoh počituюci яzičnu normu. Hasnuє fahovu literaturu i zna skladno napisac zvit i referat.

Napredni urovenь

Ma detalьnєйši znanя o яziku voobщe i detalьnєйši znanя o ґramatiki ruskogo яzika (akcentovanє, sostav slovoh, značenє pripadkoh i dїєslovnih formoh, strukturi virečenя, uplїvi drugih яzikoh na ruski яzik); pozna slovnїki ruskogo яzika i strukturu slovnїkoveй statї. Pripoveda o vibranih temoh яk shopni bešednїk; uvažno sluha i precenює verbalnu i neverbalnu reakciю svoйogo sobešednїka i tomu prilagodzuє svoю bešedu. Eseй, fahovi tekst i novinsku statю piše skladno, došlїdno primenююci knїžovnoяzičnu normu.

Specifična predmetna kompetenciя: KNЇŽOVNOSC

Osnovni urovenь

Porяdnє čita knїžovni dїla zoz obovяzneй školskeй programi, prepoznava značnih predstavitelьoh i їh dїla zoz ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci. Nakratko opisuє svoйo čuvstva i dožice knїžovnogo abo drugogo umetnїckogo dїla. Obačuє i navodzi osnovni poetični, estetični i strukturni prikmeti knїžovnogo i nєumetnїckogo tekstu vigodnogo za obrobok nastavneй gradzi zoz яzika i knїžovnosci; zna ih menovac i ilustrovac. Rozumi knїžovni i nєumetnїcki tekst: prepoznava ih namenu, vidvoює glavni ideї teksta; provadzi rozvoй odredzeneй ideї u tekstu; navodzi prikladi zoz tekstu i cituє časc abo časci že bi analizoval tekst abo zmocnєl osobnu arґumentaciю; rezimuє i parafrazuє časci teksta i tekst u calosci. Vidvoєni problemi analizuє na urovnю osnovnih pasmoh značenя. Osnovni knїžovni termini funkcionalno povяzuє zoz prikladami zoz knїžovnogo teksta. Rozumi preco čitanє značne za formovanє i unapredzovanє svoєй osobnosci, zbogacovanє leksičnogo fonda. Rozviva svoйo čitatelьni sposobnosci. Rozumi značnosc knїžovnosci za formovanє яzičnogo, literaturnogo, kulturnogo i nacionalnogo identiteta. Rozumi značnosc očuvanя knїžovnogo našlїdstva i knїžovneй kulturi.

Strednї urovenь

Tolkuє knїžovni dїla zoz obovяzneй školskeй programi i ma osnovni znanя o knїžovnoistoriйnim i poetičnim kontekstu htori odredzuє toti dїla. Samostoйnє obačuє i analizuє značenьovo i stilski aspekti knїžovnogo dїla i zna arґumentovac svoйo stanoviska na osnovi primarnogo teksta. Rozumi i opisuє funkciю яzika u tvorčim procesu. Pri tolkovanю knїžovnogo dїla primenює adekvatni metodi i stanoviska htori uskladzeni zoz metodoloґiю nauki o knїžovnosci. Pozna knїžovnonaukovi, estetični i linґvistični fakti i bere ih do oglяdu pri obrobku poєdinєčnih dїloh, stilskih epohoh i naprяmoh u rozvoю ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci. Prez viglєdovacki i tvorči sposob zdobuva znanя i čitatelьni shopnosci, htori u funkciї preučovanя rozličnih knїžovnih dїloh i žanroh i rozvivanя literaturnogo, яzičnogo, kulturnogo i nacionalnogo identiteta. Ma rozviti čitatelьni zviknuca i čitatelьni smak harakteristični za kulturnogo i obrazovanogo človeka. Primenює zloženi strateґiї čitanя. Menя analitični pristupi htori ocenї že su nєprikladni. Precenює яk odredzeni strukturni, яzični, stilski i značenьovo prikmeti teksta uplїvuю na йogo rozumenє.

Napredni urovenь

Zna odredzic poetični, estetični i strukturni prikmeti knїžovnogo tekstu. Zoz siґurnoscu kladze knїžovni tekst do knїžovnoteoriйnogo i knїžovnoistoriйnogo kontekstu. U analizovanю i interpretovanю hasnuє odvituюci postupki tolkovanя i terminoloґiю htora adekvatna knїžovnomu dїlu. Hasnuє veceй metodi, točki patrenя i komparativni pristup že bi dopolnєl svoйo rozumenє i kriticki sud o knїžovnim dїlu. Samostoйno obačuє i tolkuє problemi u knїžovnim dїlu i zna arґumentovac svoйo stanoviska na osnovi primarnogo teksta i literaturno-filoloґiйnogo kontekstu. Kriticki povяzuє primarni tekst zoz samostoйno vibranu sekundarnu literaturu. Samostoйno vibera dїla za čitanє po odredzenim kriteriюmu, dava predkladanя za čitanє i poяšnює ih. Pozna i primenює sposobi/strateґiї čitanя usoglašeni zoz tipom teksta (knїžovnim i nєumetnїckim) i zoz žanrom knїžovnogo dїla. Rozumi ulogu čitanя u osobnim rozvoю, alє i u rozvoю družtva. Ma rozvitu, kriticku svidomosc o svoїh čitatelьnih sposobnoscoh.

bщi standardi poscignucoh – obrazovni standardi za konєc obщogo strednьogo obrazovanя za predmet Ruski яzik i knїžovnosc maю standardi poscignucoh za oblasci: Яzik, Knїžovnosc i Kultura vislovйovanя. U ramikoh každeй oblasci opisani vimogi na troh urovnьoh.

Šlїduюci vislovi opisuю co školяr zna na osnovnim urovnю u každeй oblasci.

1. Oblasc ЯZIK

2RЯK.1.1.1. Ma osnovni znanя o яziku voobщe (co to яzik, htori funkciї ma); počituє svoй яzik i počituє drugi яziki; prepoznava stereotipni stanoviska ґu яziku. Rozumi ponяce tekstu; rozlikuє časci tekstu (uvod, glavna časc, zakončenє); prepoznava faйti tekstoh (formi diskursu); ma osnovni ponяca zoz sociolinґvistiki: pozna ponяca єdnoяzičnosci i veceйяzičnosci (i zna odvituюci яzični obstavini u Serbiї); rozumi ponяce яzičneй variяtivnosci i prepoznava osnovni variєteti.

2RЯK.1.1.2. Rozlikuє knїžovni (standardni) яzik od diяlektu; zna osnovni podatki o karpatskih diяlektoh; ma pravilne stanovisko ґu svoєй bešedi i ґu drugim variяntom ruskeй bešedi (keresturska i kocurska); počituє svoй яzik i ma potrebu čuvac svoй яzik; єdnak počituє obidva variяnti ruskeй bešedi - kerestursku i kocursku; ma potrebu učic, čuvac i pestovac knїžovni яzik; pozna naйvažnєйši ґramatični i normativni priručnїki i zna ih hasnovac; zna osnovni podatki o mesce ruskogo яzika medzi drugima indoevropskima i slavяnskima яzikami; ma osnovni znanя o rozvoю knїžovnogo яzika, pisma i pravopisu pri Rusnacoh.

2RЯK.1.1.3. Rozlikuє pravilne od nєpravilnogo vigvarяnя glasoh; zna osnovne podzelєne glasoh; ma osnovni znanя u vяzi zoz skladami i primenює ih pri rozkladanю slovoh na koncu šorika; zna osnovni pravila normi pri akcentovanю i zamerkovює eventualni rozliki medzi svoїm i knїžovnim akcentovanьom.

2RЯK.1.1.4. Pozna faйti i podfaйti slovoh; primenює normu pri formi slovoh u frekventnih slučaйoh (uklюčuюci i glasovo premenki pri formi slovoh); vidvoює časci slovoh pri formoh slovoh (ґramatična osnova i nastavok za formu) pri єdnostavnєйših slučaйoh; vidvoює časci slovoh pri tvorenю slovoh (prefiks, osnova, sufiks) pri єdnostavnih slovoh; prepoznava osnovni sposobi tvorenя slovoh; primenює normu pri tvorenю slovoh (uklюčuюci i glasovo premenki pri tvorenю slovoh); primenює postoяci modeli pri tvorenю novih slovoh.

2RЯK.1.1.5. Pravilno sklada virečenє; rozlikuє sintaksični єdinki; rozlikuє aktivni i pasivni virečenя; zna analizovac єdnostavni virečenя htori tvoreni po osnovnih modeloh i prešireni zoz dodatkami.

2RЯK.1.1.6. Ma leksični fond htori u skladze zoz strednїm urovnьom obrazovanя; pravi rozliku medzi formalnu i nєformalnu leksiku i hasnuє ih u skladze zoz nagodu; ma osnovni znanя o značenю slovoh; pozna osnovni leksični odnošenя (sinonimiю, antonimiю, gomonimiю); pozna metaforu яk leksični mehanїzem; nє ma odbivaюcosc ґu slovom stranskogo pohodzenя, alє ih nє prilapює nєkritično i avtomatski; pozna ponяce terminoh i frazeoloґizmoh; pozna naйvažnєйši slovnїki ruskogo яzika i zna ih hasnovac.

2. Oblasc KNЇŽOVNOSC

2RЯK.1.2.1. Pozna avtoroh dїloh zoz obovяzneй školskeй programi i lokalizuє ih do kontekstu tvorčogo opusa i knїžovnoistoriйnogo konteksta.

2RЯK.1.2.2. Pozna knїžovnoteoriйnu terminoloґiю i funkcionalno ю povяzuє zoz prikladami zoz knїžovnih1 i nєumetnїckih2 tekstoh predvidzenih u programi.

2RЯK.1.2.3. Pri tolmačenю knїžovnoumetnїckih i knїžovnonaukovih dїloh rozlikuє metodi nukašnьogo i vonkašnьogo pristupu.

2RЯK.1.2.4. Obačuє i zoz prikladami arґumentuє osnovni poetični, яzični, estetični i strukturni prikmeti knїžovnih dїloh zoz obovяzneй školskeй lektiri.

2RЯK.1.2.5. Obačuє osnovni prikmeti knїžovnosci яk diskursa i rozlikuє go od drugih družtvenih diskursoh.

2RЯK.1.2.6. Navodzi osnovni knїžovnoistoriйni i poetični prikmeti stilskih epohoh, naprяmoh i formaciйoh u rozvoю ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci i povяzuє ih zoz dїlami i pisatelяmi zoz obovяzneй lektiri u školskeй programi.

2RЯK.1.2.7. Analizuє vidvoєni problemi u knїžovnim dїlu i zna ih arґumentovac zoz primarnim tekstom.

–––––––––––––––

1 Knїžovni teksti oblapяю knїžovnoumetnїcki i knїžovnonaukovi teksti.

2 Nєumetnїcki teksti podrozumюю teksti zoz nauki o яziku i nauki o knїžovnosci, naukovopopularni teksti zoz tih oblascoh i, po potrebi, teksti zoz mediйoh i drugih žridloh htori prikladni pri obrobku nastavneй materiї zoz predmeta Ruski яzik i knїžovnosc.

2RЯK.1.2.8. Hasnuє preporučenu sekundarnu literaturu (knїžovnoistoriйnu, kriticku, avtopoetičnu, teoriйnu) i povяzuє ю zoz knїžovnima tekstami htori predvidzeni u programi.

2RЯK.1.2.9. Na osnovi dїloh ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci formuє čitatelьni zviknuca i znanя; pohopює ulogu čitanя pri tolkovanю knїžovnogo dїla i u vitvorйovanю яzičnogo, literaturnogo, kulturnogo i nacionalnogo identiteta.

3. Oblasc KULTURA VISLOVЙOVANЯ

2RЯK.1.3.1. Bešeduє яsno, počituюci ortoepski pravila standardnogo яzika; primenює knїžovnoяzični akcent abo porovnuє svoй akcent zoz knїžovnim i namaga še prispodobic go ґu nьomu; čečno i яsno čita naglas knїžovni i nєumetnїcki teksti; virazno čita i interpretuє lєgki knїžovnoumetnїcki teksti; u zvanїčnih situaciйoh bešeduє o єdnostavnih temoh zoz oblasci яzika, knїžovnosci i kulturi hasnuюci korektni яzični viraz (t.є. bešeduє čečno, bez zagakovanя, podporkoh, barz velьkih pavzoh i falšivih počatkoh, obdumuюci virečenє napredok) i z odvituюcu osnovnu terminoloґiю nauki o яziku i nauki o knїžovnosci, prilagodzuюci nagodom, situaciї sobešednїkovi i temi verbalni i nєverbalni яzični sredstva (trimanє, mimiku, ґestikulaciю); bešeduє hasnuюci prezentaciю; ma kulturu sluhanя cudzogo vikladanя; može z uvagu i zoz rozumenьom sluhac vikladanє strednєй čežini (npr. prepodavanє) z temu zoz яzika, knїžovnosci i kulturi; z nagodi sluhanя odredzenogo vikladanя zna zberac priznački.

2RЯK.1.3.2. Bešeduюci o odredzeneй temi (zoz яzika, knїžovnosci abo na šlєbodnu temu), яsno strukturuє bešedu i povяzuє єй časci na odvituюci sposob; rozlikuє važne od nєvažnogo i trima še osnovneй temi; sostavя єdnostavni bešedovani i pisani tekst hasnuюci še zoz opisom, pripovedanьom i vikladanьom (ekspoziciю); zna vokraci opisac svoйo čuvstva i dožice knїžovnogo abo drugogo umetnїckogo dїla; zžato prepripoved’ює єdnostavnєйši knїžovnoumetnїcki tekst i vidvoює йogo važni abo interesantni časci; rezimiruє єdnostavnєйši knїžovni i nєumetnїcki tekst.

2RЯK.1.3.3. U rozpravi abo čeranki dumanя na temi zoz knїžovnosci, яzika i kulturi zna u kratkih risoh vinєsc i obgruntovac ideю abo stanovisko za htore še zaklada, bešeduє odmerano, opera še na arґumenti, počituє cudze dumanє i bere go do oglяdu pod čas svoєй arґumentaciї; piše єdnostavni arґumentativni tekst na temi zoz knїžovnosci, яzika i kulturi.

2SJK.1.3.4. Hasnuє rusku kirilku i zna že še vona hasnuє i na internetu. Primenює osnovni pravopisni pravila u frekventnih prikladoh i zna hasnovac školske vidanє Pravopisu; u pisanю vidvoює časci teksta, dava naslovi i podnaslovi, zna citirac i parafrazirac; sostavя matursku robotu počituюci pravila virobku fahoveй roboti (hasnuє fusnoti i sostavя zmist i biblioґrafiю); sostavя pismo – privatne i službove, bioґrafiю (CV), molbu, žalbu, vimogu, oglašku; zna popolnїc rozlični formulari i obrasci.

2RЯK.1.3.5. Ma sposobnosc i zvičaй že bi pre rozlični namenki (informovanє, učenє, osobni rozvoй, estetske dožice, zabava...) čital teksti strednєй čežkosci (knїžovnoumetnїcki, fahovo i naukovopopularni teksti zoz oblasci nauki o яziku i knїžovnosci, teksti zoz mediйoh3); primenює predloženi strateґiї čitanя.

2RЯK.1.3.6. Rozumi knїžovni i nєumetnїcki tekst strednєй zloženosci: prepoznava їh namenu, prenahodzi eksplicitni i implicitni informaciї, vidvoює glavni ideї tekstu; provadzi rozvoй odredzeneй ideї u tekstu; porovnuє osnovni informaciї i ideї zoz dvoh abo veceй tekstoh.

2RЯK.1.3.7. Kriticki rozdumuє o knїžovnim tekstu strednєй zloženosci: rozlikuє obєktivni/virodostoйni fakt od avtoroveй interpretaciї; precenює (i to obgruntovює) či avtor nєumetnїckogo tekstu vinoši šicki potrebni informaciї i či dava dostatočni i virodostoйni dokazi za toto co tverdzi; precenює či avtor tekstu nєutralni abo anґažovani odnosno pristrasni, i obgruntovює svoю precenu; prepoznava bešedu nєnavisci, diskriminaciї, birokratski яzik, i ma vibudovane neґativne stanovisko ґu nїm; zna u єdnostavnih prikladoh ponuknuc alternativu birokratskomu яziku.

–––––––––––––––

3 Teksti htori odvituюci za obrobok nastavneй materiї zoz яzika i knїžovnosci.

2RЯK.1.3.8. Prepoznava strukturu, rozlični elementi, stilski harakteristiki (ekspresivnosc, slikovitosc, metaforičnosc) knїžovnogo i nєumetnїckogo teksta; prepoznava konotativne značenє slova u datim kontekstu i rozumi namenku konotativnogo značenя u knїžovnim i nєumetnїckim tekstu; odredzuє značenє nєpoznatogo slova na osnovi kontekstu i modelu tvorenя; rozumi značenє čitanя za zbogacovanє leksičnogo fonda.

Šlїduюci tverdzenя opisuю co školяr zna na strednїm urovnю u kažedй oblaci.

1. Oblasc ЯZIK

2RЯK.2.1.1. Ma širši znanя o яziku voobщe (htori to važni svoйstva яzika); prepoznava єdinki i zяvenя htori pripadaю rozličnim яzičnim urovnьom / podsistemom; ma osnovni znanя o pismu voobщe; ma osnovni znanя o pravopisu voobщe (etimoloґiйno- fonoloґiйni pravopis; ґramatično – loґična interpunkciя; ґrafema – slovo); ma osnovni znanя o яzikoh u švece (яzična zrodnosc, яzični tipi, яzični univerzaliї). Rozumi osnovni principi vodzenя diяloґu; rozumi ponяce bešedneй dїї. Pozna prikmeti variєtetoh ruskogo яzika htori nastali na osnovi mediюmu i tih htori sociяlno i funkcionalno usloveni.

2RЯK.2.1.2. Zna osnovni harakteristiki karpatskih diяlektoh; zna osnovni pravila pri vigvarяnю obidvoh variяntoh ruskogo яzika (keresturska i kocurska). Pri єdnostavnєйših slučaйoh prerucuє slova z єdneй variяnti do drugeй i obratno. Zmescuє rozvivanє knїžovnogo яzika pri Rusnacoh do družtvenogo, istoriйnogo i kulturnogo kontekstu.

2RЯK.2.1.3. Pozna bešedni orґani i sposob na htori še glasi produkuю; zna dzelїc glasi po šickih kriteriюmoh; rozumi ponяce fonemi; pozna prirodu ruskogo akcentu i rozlikuє go od serbskogo; zna mehanїzmi fonoloґiйno uslovenih glasovih premenkoh (viєdnačovanє konsonantoh po dzvonkosci i po mesce tvorenя, zlїvanє i asimilaciю vokaloh i tracenє konsonantoh).

2RЯK.2.1.4. Ma širši znanя o faйti slovoh; zna odredzic formu premenlїvogo slova i pohasnovac slovo u dateй formi; pozna ponяce morfemi; dzelї slovo na morfemi za tvorenє pri єdnostavnєйših slučaйoh i menuє toti morfemi; pozna osnovni sposobi tvorenя slovoh; primenює normu u vяzi zoz formu slovoh u menєй frekventnih slučaйoh.

2RЯK2.1.5. Hasnuє šicki sintaksični možlїvosci u ruskim яziku; rozlikuє osobovo i bezosobovo virečenя; analizuє virečenя htori zbudovani po rozličnih modeloh; ma širši znanя o sintaґmi; prepoznava osnovni faйti zavisnih predikatskih virečenьoh (tipični slučaї); zna osnovne o nєzavisno-zloženih odnošenьoh, konґruenciї i neґaciї; rozlikuє faйti nєzavisnih predikatskih virečenьoh; rozumi ponяce elipsi; ma osnovni znanя o hasnovanю pripadkoh i dїєslovnih formoh.

2RЯK.2.1.6. Ma bogati i rižnorodni leksični fond (uklюčuюci i intelektualnu i internacionalnu leksiku i pozna neйfrekventnєйši internacionalni prefiksi i sufiksi). Tot fond hasnuє u skladze zoz nagodu; vidzi яzik яk zbir možlїvoscoh htori mu služa že bi viražel individualne iskustviє i unaprяmel go ґu zbogacovanю vlasnogo slovnїka; pozna giperonimiю / giponimiю, paronimiю; rozlikuє leksični pasma; pozna metonimiю яk leksični mehanїzem.

2. Oblasc KNЇŽOVNOSC

2RЯK.2.2.1. Interpretuє knїžovni tekst tak že spatra йogo inteґraciйni faktori (dožiti kontekst, tematično-motivove pasmo, kompoziciя, podobi, formi pripovedanя, ideйne pasmo, яzično-stilski aspekti...).

2RЯK.2.2.2. Pozna knїžovnoteoriйnu terminoloґiю i adekvatno primenює knїžovnoteoriйni znanя pri tolmačenю knїžovnih dїloh predvidzenih zoz programu.

2RЯK.2.2.3. Rozlikuє metodi vonkašnьogo i nukašnьogo pristupu pri interpretaciї knїžovnoumetnїckogo i knїžovnonaukovogo dїla i adekvatno ih hasnuє pri pohopйovanю i tolkovanю tih faйtoh dїloh.

2RЯK.2.2.4. Obačuє i poяšnює poetični, estetični i strukturni prikmeti knїžovnoumetnїckih i knїžovnonaukovih dїloh u ramikoh školskeй lektiri; precenює či zloženi knїžovnonaukovi tekst (avtobioґrafiя, bioґrafiя, memoari, dnžovnїk, pismo, dragopis...) dobre strukturovani i kogerentni, či ideї яsno i precizno viloženi; obačuє stilski postupki u knїžovnoumetnїckim i knїžovnonaukovim tekstu; precenює яk odredzeni prikmeti teksta uplїvuю na йogo rozumenє i doprinoša tolmačenю značenя teksta.

2RЯK.2.2.5. Poяšnює osnovni elementi knїžovnosci яk diskursa u odnošenю na drugi družtveni diskursi (napr. prisustvo/odsustvo pripovedača, pripovedni fokus, status istoriйnogo i fiktivnogo itd ).

2RЯK.2.2.6. Ked tolmači knїžovnoumetnїcki i knїžovnonaukovi dїla zoz školskeй programi primenює znanя o osnovnih knїžovnoistoriйnih i poetičnih prikmetoh stilskih epohoh, ruhoh i formaciйoh u rozvoю ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci.

2RЯK.2.2.7. Samostoйnє obačuє i analizuє problemi u knїžovnim dїlu i zna arґumentovac svoйo stanovisko na osnovi primarnogo teksta.

2RЯK.2.2.8. Aktivno hasnuє preporučenu i širšu, sekundarnu literaturu (knїžovnoistoriйnu, kriticku, avtopoetičnu, teoriйnu) pri tolmačenю knїžovnoumetnїckih i knїžovnonaukovih dїloh predvidzenih u programi.

2RЯK.2.2.9. Na osnovi dїloh ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci rozviva čitatelьni shopnosci, sposobnosci i znanя značni za tolmačenє i vrednovanє rozličnih knїžovnoumetnїckih i knїžovnonaukovih dїloh i za rozvivanє яzičnogo, literaturnogo, kulturnogo i nacionalnogo identiteta; ma vibudovani čitatelьni smak яki harakteristični za kulturnogo i obrazovanogo človeka.

3. Oblasc KULTURA VISLOVЙOVANЯ

2RЯK.2.3.1. Bešeduє u zvanїčnih situaciйoh, яvno i pred vekšim auditoriюmom o temoh zoz oblasci яzika, knїžovnosci i kulturi, hasnuюci knїžovni яzik i odvituюcu terminoloґiю; učastvuє u яvnih rozgvarkoh zoz veceй učašnїkami; precenює sluhatelя odnosno auditoriюm i formuє svoю bešedu ґu йogo potrebom i možlїvoscom; ma potrebu i zvičaй rozvivac vlasnu bešednu kulturu; z uvagu i rozumenьom sluha zložene vikladanє (napr. prepodavanє) z temu zoz яzika, knїžovnosci i kulturi; sluha kriticki, precenююci bešednїkovu arґumentaciю i obєktivnosc.

2RЯK.2.3.2. Sostavя zloženi bešedni i pisani tekst (zoz яzika, knїžovnosci abo na šlєbodnu temu) hasnuюci opis, pripovedanє i vikladanє (ekspoziciю); u bešedneй abo pisaneй rozpravi precizno vinoši svoйo ideї i obgruntovює svoйo stanovisko; namaga še bešedovac i pisac interesantno, zoz diґresiяmi i hasnuюci cikavi detalї i odvituюci prikladi; obačuє poentu i viklada ю na odvituюci sposob; precizno vinoši svoйo dožice i upečatki z nagodi knїžovnogo tekstu i rezimiruє zloženši knїžovni i nєumetnїcki tekst na temi nєpostredno vяzani za nastavnu materiю; piše zvit i referat; primenююci pravopisnu normu u slučaйoh predvidzenih zoz programu.

2RЯK.2.3.3. Ma sposobnosc i zvičaй, za rozlični namenki (informovanє, učenє, osobni rozvoй, estetske dožice, zabava...), čitac zloženi teksti (knїžovnoumetnїcki teksti, fahovo i naukovopopularni teksti zoz oblasci nauki o яziku i knїžovnosci, teksti zoz mediйoh); ma vibudovani čitatelьni smak harakteristični za kulturnogo i obrazovanogo človeka; primenює zloženi strateґiї čitanя; vibera strateґiю čitanя htora odvituє namenki čitanя.

2RЯK.2.3.4. Rozumi zloženši knїžovni i nєumetnїcki tekst: prepoznava йogo namenku; prenahodzi eksplicitni i implicitni informaciї; vidvoює informaciї po zadatim kriteriю; vidvoює glavni ideї; provadzi rozvoй odredzeneй ideї; porovnuє informaciї i ideї zoz dvoh abo veceй tekstoh že bi rozumel odvituюci značenьski abo stilski aspekt po zadatim kriteriю; analizuє i tolmači gevti sistemi motivaciї htori še u knїžovnim dїlu zяvюю pri formovanю (harakterizaciї) podoboh i vibudovi podїйoh (pre lєpše i podpolnєйše rozumenє značenя knїžovnogo dїla); tolmači (na urovnю rozumenя) teksti operaюci še na drugi tekst/teksti.

2RЯK.2.3.5. Kritično rozdumuє o zloženim knїžovnim i nєumetnїckim tekstu: rozdvoює obєktivni fakt od avtoroveй interpretaciї; precenює či avtor tekstu nєutralni abo anґažovani odnosno pristrasni, obgruntovює svoю ocenu; rozlikuє ekplicitni i implicitni avtorovo stanoviska; arґumentovano vrednuє či avtor zloženogo ekspozitornogo abo arґumentovanogo teksta odvituюcogo za obrobok nastavneй materiї zoz яzika i knїžovnosci vinoši šicki potrebni informaciї i či dava dostatočni i virodostoйni dokazi za toto co tverdzi.

2RЯK.2.3.6. Precenює či zloženi nєumetnїcki tekst odvituюci za obrobok nastavneй materiї zoz яzika i knїžovnosci dobre strukturirani i kogerentni, či ideї viloženi яsno i precizno; obačuє stilski postupki u tih tekstoh; procenює kelьo odredzeni harakteristiki tekstu uplїvюю na йogo rozumenє.

Šlїduюci tverdzenя opisuю co školяr zna na naprednim urovnю u kažedй oblaci.

1. Oblasc ЯZIK

2RЯK.3.1.1. Rozumi že postoї cesna vяza medzi яzikom i dumanьom; яsne mu ponяce kateґorizaciї; pozna konverzaciйni maksimi (kvalitetu, kvanitetu, relevantnosci i sposobu); rozumi ponяce informativneй aktualizaciї virečenя i zna яk še ista posciguє; яsne mu ponяce tekstualneй kogeziї.

2RЯK.3.1.2. Pri podzelєnю slovoh na skladi povoluє še na pravila; pozna pravila prenošenя skladoh istogo slova do novogo šoriku; na єdnostavnih prikladoh zna ukazac kedi še akcent u ruskim яziku prenoši.

2RЯK.3.1.3. Ma detalьnєйši znanя o morfoloґiї u uzšim smislu i tvorenя slovoh u ruskim яziku (dzelї slovo na morfemi za tvorenє pri zloženih slučaйoh i menuє toti morfemi).

2RЯK.3.1.4. Ma detalьni znanя o hasnovanю pripadkoh i dїєslovnih formoh; zna analizovac komplikovani virečenя htori napraveni po rozličnih modeloh; pozna speciяlni nєzavisni virečenя; pozna ponяce konґruenciї u ruskim яziku.

2RЯK.3.1.5. Ma osnovni znanя o slovnїkoh i mikrostrukturneй časci slovnїkoh.

2. Oblasc KNЇŽOVNOSC

2RЯK.3.2.1. Čita, doživює i samostoйnє tolmači knїžovnoumetnїcki i knїžovnonaukovo dїla zoz obovяzneй školskeй programi, яk i dodatni (viborni) i fakultativni knїžovnoumetnїcki i knїžovnonaukovi teksti; pri interpretaciї zoz siґurnoscu hasnuє zdobuti znanя o tvorčim opusu avtora i knїžovnoistoriйnim kontekstu.

2RЯK.3.2.2. Dobre zna knїžovnoteoriйnu terminoloґiю i teoriйni znanя adekvatno primenює pri tolmačenю knїžovnoumetnїckih i knїžovnonaukovih dїloh htori predvidzeni u školskeй programi i drugih dїloh teй faйti rozličnih žanroh, zvonka školskeй programi.

2RЯK.3.2.3. U procesu tolmačenя knїžovnoumetnїckogo i knїžovnonaukovogo dїla, vibera, primenює i kombinuє adekvatni metodi nukašnьogo i vonkašnьogo pristupa.

2RЯK.3.2.4. Obačuє i tolmači poetični, яzični, estetični i strukturni prikmeti knїžovnoumetnїckih i knїžovnonaukovih tekstoh u ramikoh školskeй lektiri i zvonka školskeй programi; precenює i porovnuє stilski postupki u navedzenih faйtoh tekstoh.

2RЯK.3.2.5. Rozumi osnovni elementi knїžovnosci яk diskursa (porovnuє napr. prisustvo/odsustvo pripovedača, pripovedni fokus, status istoriйnogo i fiktivnogo itd.) u odnošenю na drugi družtveni diskursi i toti spoznanя hasnuє pri tolmačenu knїžovnih dїloh.

2RЯK.3.2.6. Ked tolmači i vrednuє knїžovnoumetnїcki i knїžovnonaukovi dїla primenює i porovnuє knїžovnoistoriйni i poetični prikmeti stilskih epohoh, ruhoh i formaciйoh u rozvoю ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci.

2RЯK.3.2.7. Samostoйnє obačuє i tolmači problemi i ideї u knїžovnim dїlu i svoйo stanovisko zna arґumentovac na osnovi primarnogo teksta i literaturno-filoloґiйnogo konteksta.

2RЯK.3.2.8. Ked tolmači knїžovne dїlo kriticki hasnuє preporučenu i samostoйnє vibranu sekundarnu literaturu (knїžovnoistoriйnu, kriticku, avtopoetičnu, teoriйnu).

2RЯK.3.2.9. Na osnovi dїloh ruskeй, serbskeй i švetoveй knїžovnosci (obovяzni i osobni vibor) i sekundarneй literaturi rozširює čitatelьni znanя, primenює strateґiї čitanя htori usoglašeni zoz tipom knїžovnogo dїla i zoz čitatelьnima cilяmi (dožice, viglєdovanє, tvorčosc); rozviva яzični, literaturni, kulturni i nacionalni identitet.

3. Oblasc KULTURA VISLOVЙOVANЯ

2RЯK.3.3.1. Diskutuє o zloženih temoh zoz яzika, knїžovnosci i kulturi; diskutuє o smislu i vrednoscoh knїžovnih tekstoh i o namenki i vrednoscoh nєumetnїckih tekstoh hasnuюci fahovu terminoloґiю.

2RЯK.3.3.2. Viklada (u zvanїčnih situaciйoh, яvno i pred vekšim auditoriюmom) i piše o temoh zoz oblasci яzika, knїžovnosci i kulturi; ma rozviti bešednїcki (oratorski) shopnosci; predpostavя rozlični stanoviska auditoriюma i u skladze zoz tim preoblematizuє poєdinєčni zmisti; prepoznava i analizuє verbalnu i nєverbalnu reakciю sobešednїkoh odnosno, auditoriюma i ґu tomu prilagodzuє svoю bešedu; sluhaюci bešednїka, precenює zmist i formu йogo bešedi i sposobu bešedovanя.

2RЯK.3.3.3. Kompoziciйno i loґicki skladno piše fahovi tekst na temi zoz knїžovnosci i яzika, яk i novinsku statю.

2RЯK.3.3.4. Orґanizuє, klasifikuє, poobщuє i na podobni sposob obrabя informaciї zoz knїžovnih i nєumetnїckih tekstoh na osnovi zadatogo i/abo samostoйno postavenogo kriteriя.

2RЯK.3.3.5. Preglїbeno kriticki rozdumuє o zloženim tekstu: precenює kelьo zloženi ekspozitorni tekst uspišno prenoši informaciї publiki htoreй є namenєni, obačuюci htori informaciї nєdostavaю; vidvoює dokaznu gradzu na htoreй avtor arґumentativnogo tekstu fundamentuє svoйo stanoviska i odredzuє sredstva z htorima ih vinoši; obačuє avtorovo griški u zaklюčovanю i pod.

2RЯK.3.3.6. Precenює stilski postupki u knїžovnim i nєumetnїckim tekstu; porovnuє stilski postupki u dvoh zloženih tekstoh (abo veceй nїh); tolmači їh ulogu u vitvorйovanю estetskih i značєnьskih harakteristikoh navedzenih faйtoh tekstoh.

2RЯK.3.3.7. Buduє svidomosc o sebe яk čitatelьovi – rozviva čitatelьnu autorefleksiю (rozumi ulogu čitanя u vlasnim rozvoю; ma rozvitu, kriticku svidomosc o svoїh čitatelьnih shopnoscoh...).

SLOVAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

SLOVENSKÝ JAZYK

Všeobecná kompetencia predmetu

Žiak má vedomosti z oblasti slovenského jazyka a slovenskej a svetovej literatúry. Ovláda ústnu a písomnú komunikáciu: hovorí a píše v súlade s pravidlami slovenského jazyka, tvorí logický a štylisticky zosúladený hovorený prejav a písaný text, rozumie a kriticky premýšľa o tom, čo prečíta, má vyvinutú slovnú zásobu. Číta, prežíva a analyzuje literárne dielo; využíva čítanie, aby lepšie pochopil seba, iných a svet vôkol seba; prečítal najdôležitejšie literárne diela zo svojho národného a svetového kultúrneho dedičstva. Má zvyk a potrebu rozvíjať hovorenú a čitateľskú kultúru kvôli vlastnému zdokonaľovaniu, ale aj kvôli zachovaniu a obohacovaniu národnej kultúry.

Základná úroveň

Hovorí jasne a plynule, uplatňuje pritom pravidlá spisovného jazyka; má vypestovanú kultúru pozorne počúvať cudzí výklad. Tvorí jednoduchší hovorený prejav alebo písaný text, ktorý je logický, dobre štruktúrovaný a štylisticky zosúladený; ovláda základné písané žánre dôležité pre školenie a zapojenie sa do spoločenského života. Na rôzne účely číta jednoduchšie literárne a neumelecké texty, rozumie jednoduchšie literárne a neumelecké texty a kriticky uvažuje nad jednoduchým literárnym a neumeleckým textom.

Má základné vedomosti o jazyku vôbec; rozlišuje spisovný slovenský jazyk od nárečia a má potrebu učiť sa, chrániť a pestovať spisovný jazyk. Má základné vedomosti o hláskach, slovách a vetách slovenského jazyka a vie používať určité gramatické pravidlá v reči a v písme. Má rozvinutú slovnú zásobu v súlade so strednou úrovňou vzdelávania a slová používa v súlade so situáciou.

Pozná autorov diel z povinného školského programu a lokalizuje ich do kontextu tvorby a do literárnohistorického kontextu. Uvádza základné literárnohistorické charakteristiky jednotlivých literárnych období, smerov a skupín v rozvoji slovenskej a svetovej literatúry a dáva ich do súvisu s dielami a spisovateľmi z povinného čítania zo školského programu. Všíma si a príkladmi argumentuje základné poetické, jazykové, estetické a štruktúrne charakteristiky literárnych diel z povinnej školskej lektúry. Formuje si čitateľské zvyky a vedomosti a uvedomuje si význam čítania pre vlastný duchovný vývoj.

Má pozitívny vzťah ku podujatiam, ktoré prezentujú jazykové a kultúrne hodnoty svojho národa.

Stredná úroveň

Hovorí pred auditóriom o témach z oblasti jazyka, literatúry a kultúry; zostavuje zložitejší hovorený prejav alebo písaný text, presne vyjadruje svoje idey; na rozličné účely číta zložitejšie literárne a neumelecké texty a má formovaný čitateľský vkus prislúchajúci vzdelanému človekovi; rozumie a kriticky uvažuje nad zložitejším literárnym a neumeleckým textom.

Má široké spektrum vedomostí o jazyku vôbec a základné vedomosti o jazykoch sveta. Pozná základné charakteristiky nárečí slovenského jazyka a zaraďuje vývoj spisovného jazyka Slovákov do spoločenského, historického a kultúrneho kontextu. Má široké spektrum vedomostí o hláskach, slovách a vetách slovenského jazyka a vie tie vedomosti uplatniť pri vyjadrovaní a písaní. Má bohatú slovnú zásobu a jazyk chápe ako veľký počet možností, ktoré mu slúžia na to, aby sa správne a presne vyjadroval.

Analyzuje kľúčové prvky štruktúry literárneho textu ako i jeho tematické, ideové, poetické, štylistické, jazykové, kompozičné a žánrové vlastnosti. Pozná literárne termíny a adekvátne ich uplatňuje pri analýze literárnych diel, ktoré sú určené programom. Samostatne si všíma a analyzuje problémy v literárnom diele a vie argumentovať faktami svoju mienku na základe primárneho textu. Používa odporúčanú sekundárnu literatúru pri analýze literárnych diel určených programom.

Má pozitívny vzťah ku podujatiam, ktoré prezentujú jazykové a kultúrne hodnoty svojho národa a iných národov.

Pokročilá úroveň

Diskutuje o zložitých témach z jazyka, literatúry a kultúry, ktoré sú určené učivom; má vyvinuté hovorové schopnosti; píše odborný text na témy z jazyka a literatúry; kriticky sa hlbšie zamýšľa nad zložitejším literárnym a neumeleckým textom, zapája aj autorove štylistické postupy; buduje vedomie o sebe ako čitateľovi.

Má podrobnejšie vedomosti o jazyku vôbec, ako i o gramatike slovenského jazyka. Má základné vedomosti o slovníkoch a vie používať rôzne druhy slovníkov.

Kriticky číta, analyzuje a hodnotí zložitejšie literárne diela z povinného a voliteľného školského programu. Používa viacero metód, aspektov a komparatívnych prístupov v analýze literárneho textu. Svoj posudok o literárnom diele odôvodňuje argumentmi, pričom má stále na zreteli primárny text, ako i iné texty, analyzuje a porovnáva ich poetické, estetické, štruktúrne a lingvistické vlastnosti, vrátane i zložitejšie štylistické postupy. Rozširuje si čitateľské vedomosti a uplatňuje stratégie čítania, ktoré sú v súlade s typom literárneho diela a s čitateľskými cieľmi (zážitok, výskum, tvorba).

Má pozitívny vzťah ku podujatiam, ktoré prezentujú jazykové a kultúrne hodnoty svojho národa a iných národov a aktívne berie účasť v nich.

Špecifická predmetová kompetencia: JAZYK

Základná úroveň

Má základné vedomosti o tom, čo je jazyk všeobecne a ktoré má funkcie; uctieva si svoj jazyk a uctieva si aj jazyky iných národov. Pozná základné charakteristiky nárečí slovenského jazyka a má vedomosti o nárečovom podklade spisovného jazyka; má základné vedomosti o rozvoji spisovného jazyka, písma a pravopisu Slovákov. Má základné vedomosti o hláskach slovenského jazyka; pozná slovné druhy, uplatňuje normu spisovného jazyka pri jednotlivých tvaroch slov a pri tvorení slov; správne tvorí vetu a vie analyzovať vety utvorené podľa základných typov. Má základné vedomosti o význame slov; pozná najdôležitejšie slovníky slovenského jazyka a vie ich používať. Vie prezentovať vlastné názory, vyjadruje sa jasne a plynule, uplatňuje pravidlá spisovného jazyka a pravidlá zdvorilosti; má vypestovanú kultúru pozorne počúvať cudzí výklad. Ovláda písanie jednoduchých foriem a základných žánrov (list, biografia, prosba, sťažnosť, žiadosť, prezentácia a pod.), uplatňuje základné pravidlá spisovného jazyka. Na konci stredoškolského vzdelávania vie napísať maturitnú prácu a uplatniť pravidlá pri písaní odbornej práce. Vie preložiť kratší odborný text zo slovenčiny do srbčiny alebo opačne a pritom uplatňuje normu slovenského spisovného jazyka.

Stredná úroveň

Má široké spektrum vedomostí o jazyku vôbec a základné vedomosti o jazykoch sveta, ich vzájomnom vzťahu a typoch. Pozná základné charakteristiky nárečí slovenského jazyka a základné pravidlá výslovnosti. Má široké spektrum vedomostí o hláskach slovenského jazyka; pozná pravidlá spisovnej výslovnosti, pravidlo o rytmickom krátení; má široké spektrum vedomostí o slovných druhoch, ich tvaroch a spôsoboch tvorenia; pozná typy viet a analyzuje vety utvorené podľa rozličných typov. Má bohatú slovnú zásobu a vie používať zodpovedajúce vhodné slová v súlade s príležitosťou; je zameraný na obohacovanie vlastnej slovnej zásoby. Zreteľne číta a stará sa o svoj vlastný prejav. Zostavuje zložitejšie písané texty na rôzne témy a uplatňuje normu spisovného jazyka. Používa odbornú literatúru a vie napísať správu a referát. Vie preložiť odborný text zo slovenčiny do srbčiny alebo opačne a pritom uplatňuje normu slovenského spisovného jazyka.

Pokročilá úroveň

Má rozsiahlejšie vedomosti o jazyku všeobecne a rozsiahlejšie vedomosti z gramatiky slovenského jazyka (zložení slov, význame pádov a slovesných tvarov, štruktúry vety); vie používať rôzne druhy slovníkov. Hovorí na zvolené témy ako skúsený rečník; pozorne počúva a hodnotí verbálne a neverbálne reakcie svojho spolubesedníka a jemu prispôsobuje svoj prejav. Vie napísať esej, odborný text a novinový článok a dôsledne uplatňuje normu spisovného jazyka. Vie preložiť jednoduchý literárny a neumelecký text zo slovenčiny do srbčiny alebo opačne a pritom uplatňuje normu slovenského spisovného jazyka.

Špecifická predmetová kompetencia: LITERATÚRA

Základná úroveň

Pravidelne číta literárne diela z povinného školského programu, pozná významných predstaviteľov a diela svetovej a slovenskej literatúry. Stručne podáva vlastnú mienku a hovorí o svojich pocitoch z prečítaného literárneho diela alebo z iného umeleckého diela. Všíma si a uvádza základné poetické, estetické a štrukturálne vlastnosti literárneho a neumeleckého textu vhodného na preberanie učiva z jazyka a literatúry; dokáže ich vymenovať a ilustrovať. Porozumie umeleckému a neumeleckému textu: pozná ich ciele, vyčleňuje hlavné idey v texte; sleduje rozvoj určitej idey v texte; uvádza príklady z textu a cituje časť/časti, aby rozanalyzoval text, alebo podporil vlastnú argumentáciu; rezimuje a parafrázuje časti textu a text vcelku. Vyčlenené problémy analyzuje v základných významových konotáciách. Základné literárne termíny funkčne spája s príkladmi z literárneho textu. Rozumie, prečo je čítanie dôležité pre formovanie a zveľaďovanie vlastnej osobnosti, obohacovanie slovnej zásoby. Rozvíja vlastné čitateľské kompetencie. Chápe význam literatúry pre formovanie jazykovej, literárnej, kultúrnej a národnej identity. Chápe význam zachovávania svojho literárneho dedičstva a literárnej kultúry.

Stredná úroveň

Analyzuje literárne diela z povinného školského programu a má základné poznatky o literárnohistorickom a poetickom kontexte, ktorý dané diela určuje. Samostatne si všíma a analyzuje významové a štýlové aspekty literárneho diela a vie argumentovať vlastné stanoviská na základe primárneho textu. Chápe a opisuje funkciu jazyka v procese tvorby. Pri analýze literárneho diela používa adekvátne metódy a stanoviská zosúladené s metodológiou literárnej vedy. Pozná literárnovedné, estetické a jazykovedné skutočnosti a prihliada na ne pri spracovaní jednotlivých diel, literárnych období a smerov v rozvoji slovenskej a svetovej literatúry. Bádateľským a kreatívnym spôsobom nadobúda vedomosti a čitateľské zručnosti, ktoré sú vo funkcii výskumu rozličných literárnych diel a žánrov a rozvoja literárnej, jazykovej, kultúrnej a národnej identity. Má vybudované čitateľské návyky a čitateľský vkus primeraný kultúrnemu a vzdelanému človekovi. Uplatňuje zložité čitateľské stratégie. Mení tie analytické prístupy, ktoré hodnotí ako neúčelové. Skúma, akým spôsobom určité štrukturálne, jazykové, štýlové a významové vlastnosti textu vplývajú na jeho porozumenie.

Pokročilá úroveň

Analyzuje poetické, estetické a štrukturálne charakteristiky literárneho textu. Spoľahlivo zaraďuje literárny text do literárnoteoretického a literárnohistorického kontextu. Uplatňuje zodpovedajúce postupy a terminológiu pri analýze, ktoré prináležia literárnemu dielu. Používa viacero metód a hľadísk a komparatívny prístup s cieľom prehĺbiť vlastné porozumenie a kritický názor o literárnom diele. Samostatne si všíma a analyzuje problémy v literárnom diele a svoje stanoviská vie argumentovať na základe primárneho textu a literárno-filologického kontextu. Kriticky spája primárny text so samostatne zvolenou sekundárnou literatúrou. Samostatne si volí diela na čítanie na základe určeného kritéria, dáva návrhy na čítanie a vysvetľuje ich. Pozná a uplatňuje spôsoby/stratégie čítania, ktoré prináležia typom textu (umeleckým a neumeleckým) a žánrom. Porozumie významu čítania vo vlastnom rozvoji, ako i v rozvoji spoločnosti. Má vyvinuté kritické povedomie o vlastných čitateľských schopnostiach.

Všeobecné štandardy výsledkov – vzdelávacie štandardy na konci všeobecného stredného vzdelávania pre predmet Slovenský jazyk a literatúra obsahujú výsledky pre oblasti: Jazyk, Literatúra a Jazyková kultúra. V rámci každej oblasti sú opísané požiadavky na troch úrovniach.

Nasledujúce výroky opisujú, čo žiak vie a je schopný na základnej úrovni v každej oblasti.

1. Oblasť JAZYK

2SJK.1.1.1. Má základné vedomosti o jazyku všeobecne (čo je jazyk, ktoré sú jeho funkcie); uctieva si svoj jazyk a uctieva si aj jazyky iných národov; rozozná stereotypné postoje voči jazyku. Pozná pojem textu; rozlišuje časti textu (úvod, hlavná časť, záver); pozná druhy textov (tvary diskurzu); má základné vedomosti zo sociolingvistiky: rozlišuje pojmy jednojazykový a viacjazykový (a pozná zodpovedajúcu jazykovú situáciu v Srbsku); chápe pojem jazyková variabilita a pozná základné variability.

2SJK.1.1.2. Rozlišuje spisovný jazyk od nárečia; pozná základné charakteristiky nárečí slovenského jazyka; má správny postoj k svojmu nárečiu a iným nárečiam slovenského jazyka (uctieva si svoje nárečie a iné nárečia slovenského jazyka) a zachováva si svoje nárečie; snaží sa naučiť, chrániť a pestovať spisovný jazyk; pozná najdôležitejšie gramatiky a normatívne príručky a vie ich používať; pozná základné údaje o mieste slovenského jazyka v rámci iných indoeurópskych a slovanských jazykov; má základné poznatky o vývine slovenského spisovného jazyka, písma a pravopisu Slovákov.

2SJK.1.1.3. Rozlišuje správnu výslovnosť hlások od nesprávnej výslovnosti hlások; pozná základné podelenie hlások; má základné vedomosti o slabike a uplatňuje ich pri rozdeľovaní slov na konci riadka; pozná základné pravidlá prízvuku a všíma si eventuálne rozdiely medzi svojím a spisovným prízvukom.

2SJK.1.1.4. Pozná ohybné a neohybné slovné druhy; uplatňuje spisovnú normu pri jednotlivých tvaroch slov vo frekventovaných príkladoch (vrátane aj hláskoslovné zmeny v súvislosti s tvarmi slov); vyčleňuje časti slova v súvislosti s tvarmi slov (slovotvorný základ a slovotvorná prípona) na jednoduchých príkladoch; vyčleňuje časti slova v súvislosti s tvorením slov (prefix, koreň, sufix) na jednoduchých príkladoch; pozná základné spôsoby tvorenia slov; uplatňuje spisovnú normu pri tvorení slov (vrátane aj hláskoslovné zmeny, ktoré nastávajú pri tvorení slov); uplatňuje existujúce modely pri tvorení nových slov.

2SJK.1.1.5. Správne tvorí vetu; rozoznáva syntaktické jednotky; rozlišuje aktívne a pasívne vety; vie analyzovať jednoduché vety utvorené podľa základných typov a zložené vety rozvité príslovkovým určením.

2SJK.1.1.6. Má slovnú zásobu, ktorá je v súlade so stredoškolskou úrovňou vzdelania; robí rozdiel medzi formálnym a neformálnym vyjadrovaním a používa ho v súlade so situáciou; má základné vedomosti o význame slov; pozná základné lexikálne vzťahy (synonymá, antonymá, homonymá); pozná metaforu ako lexikálny mechanizmus; používa slová cudzieho pôvodu, ale ich neprijíma nekriticky a automaticky; pozná pojmy termín a frazeologizmus; pozná najdôležitejšie slovníky slovenského jazyka a vie ich používať.

2. Oblasť LITERATÚRA

2SJK.1.2.1. Pozná autorov diel z povinného školského programu a dokáže ich zaradiť do kontextu tvorivého opusu a literárnohistorického kontextu.

2SJK.1.2.2. Pozná literárnoteoretickú terminológiu a funkčne ju spája s príkladmi z literárnych1 a neumeleckých2 textov určených programom.

2SJK.1.2.3. Pri analýze literárno-umeleckých a literárnovedných diel rozlišuje metódy vnútorného a vonkajšieho prístupu.

2SJK.1.2.4. Všíma si a príkladmi argumentuje základné poetické, jazykové, estetické a štrukturálne charakteristiky literárnych diel z povinnej školskej lektúry.

2SJK.1.2.5. Všíma si základné charakteristiky literatúry ako diskurzu a rozlišuje ho vo vzťahu k ostatným spoločenským diskurzom.

2SJK.1.2.6. Uvádza základné literárnohistorické a poetické vlastnosti štýlových epoch, smerov a formácií v rozvoji slovenskej a svetovej literatúry a dáva ich do súvisu s dielami a spisovateľmi z povinnej lektúry školského programu.

2SJK.1.2.7. Analyzuje zvýraznené problémy v literárnom diele a vie ich argumentovať základným textom.

2SJK.1.2.8. Používa odporúčanú sekundárnu literatúru (literárnohistorickú, kritickú, teoretickú) a dáva do súvisu s literárnymi textami určenými programom.

2SJK.1.2.9. Na základe diel slovenskej a svetovej literatúry formuje čitateľské zvyky a poznatky; chápe význam čítania pri analyzovaní literárneho diela a pri formovaní jazykovej, literárnej, kultúrnej a národnostnej identity.

3. Oblasť JAZYKOVÁ KULTÚRA

2SJK.1.3.1. Hovorí zreteľne, pritom uctieva ortoepické pravidlá spisovného jazyka; uplatňuje kodifikovaný prízvuk alebo porovnáva svoj prízvuk so spisovným a snaží sa ho s ním zladiť; plynule a zrozumiteľne číta nahlas literárne a neumelecké texty; výrazne číta a hovorí jednoduchšie literárno-umelecké texty; vo verejných situáciách hovorí o jednoduchých témach z oblasti jazyka, literatúry a kultúry, pritom používa korektné jazykové výrazy (t. j. hovorí plynule, bez zajakávania, nepoužíva floskuly a klišé, veľkých prestávok a falošných začiatkov, formuluje vetu dopredu) a zodpovedajúcou základnou terminológiou vedy o jazyku a vedy o literatúre, prispôsobuje sa príležitostiam, situácii, spolubesedníkovi a téme verbálne a neverbálne jazykové prostriedky (držanie, mimiku, gestikuláciu); rozpráva pri prezentácii; má vypestovanú kultúru počúvať cudzí výklad; je vstave pozorne a s pochopením počúvať výklad stredne zložitý (napr. prednášku) s témou z jazyka, literatúry a kultúry; počas počúvania nejakého výkladu vie si robiť záznamy.

2SJK.1.3.2. Keď hovorí a píše o nejakej téme (z jazyka, literatúry alebo voľná téma), jasne tvorí výrok a dáva do súvisu jeho časti na zodpovedajúci spôsob; rozlišuje dôležité od nedôležitého a neodbočuje od základnej témy; zostavuje jednoduchší hovorený prejav alebo písaný text pričom používa opis, rozprávanie alebo výklad (expozíciu); vie skrátka opísať svoje pocity a precítenie literárneho alebo iného umeleckého diela; koncízne reprodukuje jednoduchší literárno-umelecký text a vyčleňuje jeho dôležité alebo zaujímavé časti; resumuje jednoduchší literárny a neumelecký text.

–––––––––––––––

1 Literárne texty zahŕňajú literárno-umelecké a literárnovedné texty.

2 Pod neumeleckými textami chápeme jazykovedné texty a literárnovedné texty, vedecko-populárne texty z týchto oblastí a, podľa potreby, texty z médií a ďalších prameňov priliehavých pre spracovanie učiva z predmetu Slovenský jazyk a literatúra.

2SJK.1.3.3. V debate alebo výmene názorov na témy z literatúry, jazyka a kultúry vie v krátkych črtách prezentovať a vysvetliť ideu alebo postoj, ktorý zastáva, hovorí odmerane, opiera sa o argumenty, vie vypočuť cudziu mienku a zohľadňuje názor iného počas svojho argumentovania; píše jednoduchší argumentovaný text na témy z literatúry, jazyka a kultúry.

2SJK.1.3.4. Uplatňuje základné pravopisné pravidlá vo frekventovaných príkladoch a vie používať Pravidlá slovenského pravopisu; pri písaní vyčleňuje časti textu, uvádza názvy a podnázvy, vie citovať a parafrázovať; zostavuje maturitnú prácu a pritom dodržiava pravidlá vypracovania odbornej práce (používa poznámky pod čiarou a zostavuje obsah a bibliografiu); zostavuje list – osobný a oficiálny, životopis (CV), prosbu, sťažnosť, žiadosť, oznam; vie vyplniť rozličné tlačivá a formuláre.

2SJK.1.3.5. Má schopnosť a zvyk, aby na rozličné účely (informovanie, učenie, osobný vývoj, estetický zážitok, zábava...) čítal stredne zložité texty (literárno-umelecké texty, odborné a vedecko-populárne texty z oblasti vedy o jazyku a literatúre, texty z médií3); uplatňuje navrhnuté stratégie čítania.

2SJK.1.3.6. Rozumie stredne zložité literárne a neumelecké texty: rozpoznáva ich účel, vie nájsť explicitné a implicitné informácie, vyčleňuje hlavné idey v texte; sleduje vývoj určitej idey v texte; porovnáva základné informácie a idey z dvoch a viac textov; vie preložiť kratší odborný text zo slovenčiny do srbčiny alebo opačne a pritom uplatňuje normu slovenského spisovného jazyka.

2SJK.1.3.7. Kriticky posudzuje stredne zložitý literárny a neumelecký text: rozlišuje objektívny/dôveryhodný fakt od autorovej interpretácie; hodnotí (a to vysvetľuje), či autor neumeleckého textu uviedol všetky potrebné informácie a či poskytuje dostatočné a dôveryhodné dôkazy o tom, čo tvrdí; hodnotí, či je autor textu neutrálny alebo angažovaný, čiže predpojatý, a vysvetľuje svoje hodnotenie; rozlišuje prejav nenávisti, diskriminácie, byrokratický jazyk a má vypestovaný negatívny postoj voči nim; vie v jednoduchých príkladoch ponúknuť alternatívu byrokratickému jazyku.

2SJK.1.3.8. Vie určiť štruktúru, rozličné elementy, štylistické vlastnosti (expresivitu, obraznosť, metaforickosť) literárneho a neumeleckého textu; pozná konotatívny význam slova v danom kontexte a rozumie účel konotatívneho významu v literárnom a neumeleckom texte; určuje význam neznámych slov na základe kontextu a modelu tvorenia; chápe význam čítania kvôli obohacovaniu lexikálnej zásoby.

Nasledujúce výroky opisujú, čo žiak vie a je schopný na strednej úrovni v každej oblasti.

1. Oblasť JAZYK

2SJK.2.1.1. Má široké spektrum vedomostí o jazyku všeobecne (ktoré sú dôležité vlastnosti jazyka); pozná jednotky a javy, ktoré patria do rôznych jazykových úrovní/subsystémov; má základné vedomosti o písme všeobecne; má základné vedomosti z pravopisu všeobecne (etymologicko-fonologický pravopis, gramaticko-logická interpunkcia; graféma – hláska); má základné vedomosti o jazykoch sveta (jazyková príbuznosť, typológia jazykov, jazykové univerzálie). Pozná základné princípy dialógu; pozná termín rečový akt; pozná pojem deixie. Pozná vlastnosti variantov slovenského jazyka, ktoré sú výsledok média a tých, ktoré sú podmienené sociálne a funkčne.

2SJK.2.1.2. Pozná základné charakteristiky nárečí slovenského jazyka. Zaraďuje vývoj spisovného jazyka Slovákov do spoločenského, historického a kultúrneho kontextu.

2SJK.2.1.3. Pozná rečové ústroje a spôsob ako sa hlásky tvoria; vie deliť hlásky podľa rozličných kritérií; chápe pojem fonémy; pozná prízvuk a dĺžku a správne číta slová; pozná hláskoslovné fonologické zmeny (spodobovanie spoluhlások, striedanie hlások – striedanie spoluhlások, striedanie samohlások, pohyblivé a vkladné samohlásky).

2SJK.2.1.4. Má široké spektrum vedomostí o slovných druhoch; vie určiť tvar ohybného slova a použiť slovo v požadovanom tvare; pozná pojem morfémy; určuje morfémy v jednoduchých slovách a pomenúva morfémy; pozná základné spôsoby tvorenia slov; uplatňuje normu v súvislosti s tvarmi slov v menej frekventovaných prípadoch.

2SJK.2.1.5. Vie používať všetky syntaktické možnosti slovenského jazyka; rozlišuje jednočlenné a dvojčlenné vety; analyzuje vety

–––––––––––––––

3 Texty, ktoré sú vhodné na spracovanie učiva z jazyka a literatúry.

utvorené podľa rozličných modelov; má široké spektrum vedomostí o vetných skladoch; pozná základné druhy podraďovacieho súvetia (typické príklady); pozná základy o porovnávacích vzťahoch, zhode a negácii; rozlišuje druhy priraďovacieho súvetia; vie pochopiť pojem elipsy; má základné vedomosti o používaní pádov a slovesných tvarov.

2SJK.2.1.6. Má bohatú a diferencovanú slovnú zásobu (vrátane intelektuálnej a internacionálnej lexiky a pozná najfrekventovanejšie internacionálne prefixy a sufixy). Tento fond používa v súlade so situáciou; pozná jazyk ako množstvo možností, ktoré slúžia na vyjadrenie individuálnej skúsenosti s cieľom zveľadiť vlastnú slovnú zásobu; pozná hypernymiu/hyponymiu, paronymiu; rozlišuje lexikálne vrstvy; pozná metonymiu ako lexikálny mechanizmus.

2. Oblasť LITERATÚRA

2SJK.2.2.1. Interpretuje literárny text s nahliadnutím do jeho integračných činiteľov (zážitkový kontext, tematicko-motivačný segment, kompozícia, postavy, naratívne formy, ideový segment, jazykovo-štýlové aspekty...).

2SJK.2.2.2. Pozná literárnoteoretickú terminológiu a literárnoteoretické poznatky adekvátne uplatňuje pri analýze literárnych diel určených programom.

2SJK.2.2.3. Rozlišuje metódy vnútorného a vonkajšieho prístupu pri interpretácii literárno-umeleckého a literárnovedného diela a adekvátne ich uplatňuje pri porozumení a analýze týchto druhov diel.

2SJK.2.2.4. Všíma si a vysvetľuje poetické, jazykové, estetické a štrukturálne vlastnosti literárno-umeleckých a literárnovedných diel v rámci školskej lektúry; hodnotí, či je zložitý literárnovedný text (autobiografia, biografia, memoáre, denník, list, cestopis...) dobre štruktúrovaný a koherentný, či sú idey vystihnuté jasne a precízne; všíma si štýlové postupy v literárno-umeleckom a literárnovednom texte; hodnotí do akej miery určité charakteristiky textu vplývajú na jeho porozumenie a prispievajú analýze významu textu.

2SJK.2.2.5. Vysvetľuje základné prvky literatúry ako diskurzu vo vzťahu k ďalším spoločenským diskurzom (napr. prítomnosť/neprítomnosť rozprávača, naratívny fókus, status dejinného a fiktívneho atď.).

2SJK.2.2.6. Pri analýze literárno-umeleckých a literárnovedných diel zo školského programu uplatňuje vedomosti o základných literárnohistorických a poetických vlastnostiach štýlových epoch, smerov a formácií v rozvoji slovenskej a svetovej literatúry.

2SJK.2.2.7. Samostatne si všíma a analyzuje problémy v literárnom diele a vie argumentovať svoje stanoviská základným textom.

2SJK.2.2.8. Aktívne používa odporúčanú a širšiu, sekundárnu literatúru (literárnohistorickú, kritickú, teoretickú) pri analýze literárno-umeleckých a literárnovedných diel určených programom.

2SJK.2.2.9. Na základe diel slovenskej a svetovej literatúry rozvíja čitateľské zručnosti, schopnosti a poznatky významné pre analýzu a hodnotenie rozličných literárno-umeleckých a literárnovedných diel a pre formovanie jazykovej, literárnej, kultúrnej a národnostnej identity; má vybudovaný čitateľský vkus kultúrneho a vzdelaného človeka.

3. Oblasť JAZYKOVÁ KULTÚRA

2SJK.2.3.1. Hovorí vo verejných situáciách, verejne a pred väčším auditóriom o témach z oblasti jazyka, literatúry a kultúry, pritom používa spisovný jazyk a zodpovedajúcu terminológiu; zúčastňuje sa verejných rozhovorov s viacerými účastníkmi; hodnotí poslucháča čiže auditórium a prispôsobuje svoj prejav podľa jeho potrieb a možností; má potrebu a zvyk rozvíjať vlastnú kultúru vyjadrovania; pozorne a s porozumením počúva náročnejšie výklady (napr. prednášku) na tému z jazyka, literatúry a kultúry; počúva kriticky, pritom zvažuje hovoriaceho argumentáciu a objektivitu.

2SJK.2.3.2. Zostavuje zložitejší hovorený prejav alebo písaný text (z jazyka, literatúry alebo voľná téma) používa opis, rozprávanie alebo výklad (expozíciu); v hovorenej alebo písanej debate presne vyjadruje svoje idey a vysvetľuje svoj postoj; snaží sa hovoriť a písať zaujímavo, robí priliehavé digresie a vyberá zaujímavé detaily a zodpovedajúce príklady; všíma si pointu a vyjadruje ju na priliehavý spôsob; precízne vyjadruje svoje skúsenosti a dojmy v súvislosti s literárnym dielom alebo iným umeleckým dielom; koncízne reprodukuje zložitejší literárny text a resumuje zložitejší literárny a neumelecký text na témy, ktoré priamo súvisia s učivom; píše správu a referát; uplatňuje pravopisnú normu v prípadoch určených programom; vie preložiť odborný text zo slovenčiny do srbčiny alebo opačne a pritom uplatňuje normu slovenského spisovného jazyka.

2SJK.2.3.3. Má schopnosť a zvyk, aby na rozličné účely (informovanie, učenie, osobný vývoj, estetický zážitok, zábava...) čítal zložitejšie texty (literárno-umelecké texty, odborné a vedecko-populárne texty z oblasti vedy o jazyku a literatúre, texty z médií); má formovaný čitateľský vkus charakteristický pre kultúrneho a vzdelaného človeka; uplatňuje zložitejšie stratégie čítania; vyberá stratégiu čítania, ktorá zodpovedá účelu čítania.

2SJK.2.3.4. Rozumie zložitejšie literárne a neumelecké texty: pozná jeho účel; vyhľadáva explicitné a implicitné informácie; vyčleňuje informácie podľa určeného kritéria; vyčleňuje hlavné idey; sleduje rozvoj určitej idey; porovnáva informácie a idey z dvoch alebo viacerých textov, aby porozumel zodpovedajúcemu významovému alebo štylistickému aspektu podľa určeného kritéria; analyzuje a interpretuje tie systémy motivácie, ktoré sa v literárnom diele javia pri tvarovaní (charakterizácii) postáv a budovaní udalostí (kvôli lepšiemu a úplnejšiemu chápaniu významu literárneho diela); analyzuje (na úrovni porozumenia) texty, pričom sa opiera o iný text/texty.

2SJK.2.3.5. Kriticky uvažuje nad zložitejším literárnym a neumeleckým textom: oddeľuje objektívny fakt od autorovej interpretácie; zvažuje, či autor textu zaujal neutrálny postoj alebo angažovaný čiže predpojatý a vysvetľuje svoje hodnotenie; odlišuje explicitné a implicitné autorove postoje; argumentovane hodnotí, či autor zložitejšieho expozičného alebo argumentovaného textu vhodného na spracovanie učiva z jazyka a literatúry vyjadruje všetky potrebné informácie a či podáva dostatočné a dôveryhodné dôkazy pre to, čo tvrdí.

2SJK.2.3.6. Posudzuje, či je zložitejší neumelecký text vhodný na spracovanie učiva z jazyka a literatúry dobre štruktúrovaný a koherentný, či sú všetky idey vyjadrené jasne a presne; všíma si štylistické postupy v týchto textoch; zvažuje do akej miery určité vlastnosti textu vplývajú na jeho porozumenie.

Nasledujúce výroky opisujú, čo žiak vie a je schopný na pokročilej úrovni v každej oblasti.

1.Oblasť JAZYK

2SJK.3.1.1. Rozumie, že existuje úzka spätosť medzi jazykom a myslením; chápe pojem kategorizácie; pozná konverzačné maximum (kvality, kvantity, relevantnosti a spôsobu); chápe pojem informačnej aktualizácie vety a vie, ako to dosiahnuť; rozumie pojem textovej kohézie.

2SJK.3.1.2. Pri delení slov na slabiky prihliada na pravidlá; vie určiť nositeľa slabiky na príkladoch.

2SJK.3.1.3. Má široké spektrum vedomostí z morfológie a z tvorenia slov v slovenskom jazyku (člení slová na morfémy a v zložitejších príkladoch vie pomenovať morfémy).

2SJK.3.1.4. Má široké spektrum vedomostí o používaní pádov a slovesných tvarov; vie analyzovať zložitejšie vety utvorené podľa rozličných modelov; pozná druhy jednoduchých viet; pozná rôzne riešenia v súvislosti s kongruenciou.

2SJK.3.1.5. Má základné vedomosti o slovníkoch a vie používať rôzne druhy slovníkov.

2. Oblasť LITERATÚRA

2SJK.3.2.1. Číta, prežíva a samostatne vysvetľuje literárno-umelecké a literárnovedné diela z povinného školského programu, ako i dodatkové (voliteľné) a fakultatívne literárno-umelecké a literárnovedné texty; počas interpretácie spoľahlivo používa získané vedomosti o literárnom opuse autora a literárnohistorickom kontexte.

2SJK.3.2.2. Ovláda literárnoteoretickú terminológiu a teoretické poznatky adekvátne uplatňuje pri vysvetľovaní literárno-umeleckých a literárnovedných diel stanovených školským programom ako i ďalších diel rovnakého druhu žánrovo rozličných, mimo školského programu.

2SJK.3.2.3. V procese analýzy literárno-umeleckého a literárnovedného diela volí, uplatňuje a kombinuje adekvátne metódy vnútorného a vonkajšieho prístupu.

2SJK.3.2.4. Všíma si a vysvetľuje poetické, jazykové, estetické a štrukturálne charakteristiky literárno-umeleckých a literárnovedných textov v rámci školskej lektúry a mimo školského programu; hodnotí a prirovnáva štýlotvorné postupy v uvedených druhoch textov.

2SJK.3.2.5. Chápe základné prvky literatúry ako diskurzu (porovnáva napr. prítomnosť/neprítomnosť rozpávača, naratívny fókus, status dejinného a fiktívneho a pod.) vo vzťahu k ďalším spoločenským diskurzom a tie poznatky používa pri analýze literárnych diel.

2SJK.3.2.6. Pri analýze a hodnotení literárno-umeleckých a literárnovedných diel uplatňuje a porovnáva literárnohistorické a poetické charakteristiky štýlových epoch, smerov a formácií v rozvoji slovenskej a svetovej literatúry.

2SJK.3.2.7. Samostatne si všíma a analyzuje problémy a idey v literárnom diele a dokáže vlastné postoje argumentovať na základe primárneho textu a literárno-filologického kontextu.

2SJK.3.2.8. Pri analýze literárneho diela kriticky používa odporúčanú a samostatne zvolenú sekundárnu literatúru (literárnohistorickú, kritickú, teoretickú).

2SJK.3.2.9. Na základe diel slovenskej a svetovej literatúry (v rámci povinného a vlastného výberu) a sekundárnej literatúry zveľaďuje čitateľské kompetencie, uplatňuje čitateľské stratégie, ktoré sú v súlade s typom literárneho diela a s čitateľskými cieľmi (vlastná mienka, výskum, tvorba); rozvíja jazykovú, literárnu, kultúrnu a národnostnú identitu.

3. Oblasť JAZYKOVÁ KULTÚRA

2SJK.3.3.1. Diskutuje o zložitých témach z jazyka, literatúry a kultúry; diskutuje o zmysle a hodnotách literárnych textov a o účele a hodnotách neumeleckých textov a pritom používa odbornú terminológiu.

2SJK.3.3.2. Rozpráva (vo verejných situáciách, verejne a pred väčším auditóriom) a píše o témach z oblasti jazyka, literatúry a kultúry; má vyvinuté rečnícke (rétorické) schopnosti; počíta na rozličné postoje auditória a v súlade s tým spochybňuje jednotlivé obsahy; vie odlíšiť a analyzovať verbálnu a neverbálnu reakciu spolubesedníka, vlastne auditória a tomu prispôsobuje aj svoj prejav; pritom počúva hovoriaceho, hodnotí obsah a formu jeho prejavu a spôsobu rozprávania.

2SJK.3.3.3. Kompozične a logicky zosúladene píše odborný text na témy z literatúry a jazyka, ako i novinový článok; vie preložiť jednoduchý literárny a neumelecký text zo slovenčiny do srbčiny alebo opačne a pritom uplatňuje normu slovenského spisovného jazyka.

2SJK.3.3.4. Organizuje, triedi, zovšeobecňuje a na podobný spôsob spracúva informácie z literárnych a neumeleckých textov na základe zadaných úloh a/alebo samostatne určeného kritéria.

2SJK.3.3.5. Hlbšie kriticky uvažuje nad zložitejším textom: hodnotí, do akej miery zložitejší expozičný text úspešne prenáša informácie publiku, ktorému je predurčený, pritom si všíma, ktoré informácie chýbajú; oddeľuje dôkazový materiál, na ktorom autor argumentovaného textu založil svoje postoje a určuje prostriedky, ktorými ich vyjadruje; všíma si autorove chyby pri uzavieraní a pod.

2SJK.3.3.6. Hodnotí štylistické postupy v literárnom a neumeleckom texte; porovnáva štylistické postupy v dvoch zložitejších textoch (alebo aj viacerých); analyzuje ich úlohu v spĺňaní estetických a významových charakteristík uvedených druhov textov.

2SJK.3.3.7. Buduje vedomie o sebe ako o čitateľovi – rozvíja čitateľskú autoreflexiu (chápe úlohu čítania vo vlastnom vývoji; má rozvité kritické vedomie o svojich čitateľských schopnostiach...).