stav.

Pravilnik · Elektronske komunikacije i ptt saobraćaj

Pravilnik o tehničkim i eksploatacionim uslovima pod kojima se mogu koristiti radio-stanice za amplitudski modulisane radio-telegrafske emisije sa jednim bočnim opsegom

99 članova. Prečišćen tekst, objavljen u: 70/1981.

I Uvodne odredbe

Član 1

Ovim pravilnikom propisuju se tehnički i eksploatacioni uslovi pod kojima se mogu koristiti radio-stanice za amplitudski modulisane radio-telegrafske emisije sa jednim bočnim opsegom (u daljem tekstu: radio-stanice) u stalnim i kopnenim pokretnim radio-službama radi obezbeđivanja jedinstva funkcionalnih sistema radio-telegrafskih veza u kojima će radio-stanice raditi, efikasnog korišćenja frekvencija i smanjenja radio-smetnji.

Član 2

(1) Tehnički i eksploatacioni uslovi propisani ovim pravilnikom ne odnose se na:

  1. 1) radio-stanice koje se koriste u međunarodnim radio-telegrafskim vezama;
  2. 2) radio-stanice koje se uključuju u telegrafsku mrežu sistema veza JPTT-a;
  3. 3) radio-stanice za višekanalne (multipleksne) radio-telegrafske emisije;
  4. 4) prenosne radio-stanice kod kojih su antene u integralnom sklopu radio-uređaja; i
  5. 5) amaterske radio-stanice.

(2) Niže navedeni izrazi, u smislu ovog pravilnika, imaju sledeća značenja:

  1. 1) antena je deo antenskog sistema koji se koristi za zračenje ili prijem radio-talasa;
  2. 2) antenski vod je deo antenskog sistema pomoću kog se radio-frekvencijska energija prenosi od radio-predajnika do antene ili od antene do radio-prijemnika;
  3. 3) antenski prilagodni transformator je deo antenskog sistema koji se koristi za prilagođavanje impedanse antene i karakteristične impedanse antenskog voda;
  4. 4) automatska korekcija greške je metoda prenosa čiji je cilj da detektuje i automatski koriguje grešku emitovanog signala;
  5. 5) blokiranje radio-prijemnika je smanjenje audiofrekvencijske izlazne snage za određenu vrednost usled prisustva neželjenog ulaznog signala na određenoj bliskoj frekvenciji;
  6. 6) brzina telegrafisanja je recipročna vrednost jediničnog intervala merenog u sekundama. Ta brzina se izražava u bodima (Bd);
  7. 7) faktor šuma radio-prijemnika je odnos, izražen u dB, snage šuma merene na poslednjem međufrekvencijskom izlazu radio-prijemnika i snage šuma koja bi postojala na tom izlazu kad bi termički šum, prouzrokovan otpornom komponentom impedanse izvora, bio jedini izvor šuma u radio-prijemniku;
  8. 8) frekvencijski opseg radio-uređaja je opseg frekvencija u okviru kojeg radio-uređaj može biti podešen za rad;
  9. 9) greška podešavanja frekvencije radio-prijemnika je razlika između frekvencije očitane na pokazivaču njegove podešenosti i frekvencije ulaznog signala na koju je radio-prijemnik podešen;
  10. 10) izlazno opterećenje radio-prijemnika je antena i antenski vod ili, za svrhu ispitivanja, veštačko opterećenje;
  11. 11) maksimalno upotrebljiva frekvencija je najviša frekvencija kojom se može, u određeno vreme, ostvariti radio-telegrafska veza pomoću jonosferske refleksije između dve određene tačke;
  12. 12) marka prijemnika teleprintera je najveći stepen start-stopnog telegrafskog izobličenja koji može uticati na reprodukciju svih signala koje prijemnik može da primi a da ne prestane da ih korektno prevodi, s tim što signali koji čine reprodukciju ne moraju slediti jedan drugog bez kašnjenja;
  13. 13) minimalna jačina polja koja se štiti je najmanja vrednost jačine polja koja je potrebna da se obezbedi zadovoljavajući prijem pod određenim uslovima, u prisustvu prirodnog ili industrijskog radio-šuma koji postoji u stvarnom radu, ali u odsustvu radio-smetnji od drugih radio-predajnika;
  14. 14) neusmerena antena je antena čije su osobine zračenja iste za sve pravce u horizontalnoj ravni;
  15. 15) odnos stojećih talasa na antenskom vodu je odnos najveće i najmanje amplitude struje ili napona određene na susednim maksimumima i minimumima stojećih talasa koji se prenose antenskim vodom;
  16. 16) odnos zaštite je minimalni odnos, izražen u dB, željenog i neželjenog signala na ulazu radio-prijmenika koji, pod određenim uslovima, omogućava da se ostvari određen kvalitet prijema na izlazu radio-prijemnika;
  17. 17) osetljivost radio-prijemnika je merilo sposobnosti radio-prijemnika da prima slabe ulazne signale i proizvodi izlazne signale upotrebljive jačine i prihvatljivog kvaliteta;
  18. 18) polarizacija antene je karakteristika antene određena polarizacijom zračnog radio-talasa, tj. orijentacijom vektora električnog polja u odnosu na površinu zemlje;
  19. 19) pouzdanost radio-telegrafske veze je verovatnoća uspešnog ostvarivanja radio-telegrafske veze na određenoj frekvenciji u određeno vreme;
  20. 20) prenos sa duplom telegrafskom strujom je oblik binarnog telegrafskog prenosa u kom pozitivni i negativni smerovi struja određuju značajna stanja telegrafske modulacije;
  21. 21) prenos sa prostom telegrafskom strujom je oblik telegrafskog prenosa koji se vrši pomoću jednosmernih struja;
  22. 22) propusni opseg radio-prijemnika je opseg frekvencija na čijim granicama slabljenje iznosi 6 dB u odnosu na centralnu frekvenciju;
  23. 23) radio-frekvencijska intermodulacija u radio-prijemniku je prenos kojim se, zbog nesavršeno linearnih radio-frekvencijskih stepena, proizvode neželjeni izlazni signali usled jednovremenog prisustva dva ili više neželjena ulazna signala na određenim frekvencijama van propusnog opsega;
  24. 24) radio-predajnik je radio-uređaj koji se koristi za pretvaranje telegrafskih signala u zahtevane amplitudski modulisane radio-frekvencijske signale sa jednim bočnim opsegom;
  25. 25) radio-prijemnik je radio-uređaj koji se koristi za pretvaranje amplitudski modulisanih radio-frekvencijskih signala sa jednim bočnim opsegom u zahtevane telegrafske signale;
  26. 26) slabljenje na simetričnoj frekvenciji (ili međufrekvencijski, ili sporednoj frekvenciji) radio-prijemnika je odnos, izražen u dB, nivoa neželjenog ulaznog signala na simetričnoj frekvenciji (ili međufrekvenciji, ili sporednoj frekvenciji) i određenog nivoa željenog ulaznog signala, kad neželjeni i željeni ulazni signal proizvode, svaki posebno, istu određenu vrednost odnosa audiofrekvencijskog signala i šuma na izlazu;
  27. 27) spektar van opsega emisije je deo snage spektra emisije koji je van širine potrebnog opsega, osim sporednih zračenja;
  28. 28) srednje vreme između otkaza je stvarno vreme rada radio-uređaja podeljeno sa ukupnim brojem otkaza radio-uređaja za to vreme;
  29. 29) stabilnost podešenosti frekvencije radio-prijemnika je maksimalno dozvoljena promena podešenosti frekvencije za određeno vreme, kad se podešavanje ne koriguje;
  30. 30) start-stopni sistem je telegrafski sistem kod kog svaka grupa kodnih elemenata koji odgovaraju alfabetskom signalu započinje startnim signalom i završava se sa stopnim signalom;
  31. 31) stepen greške znaka je odnos broja pogrešno primljenih znakova i ukupnog broja predatih znakova;
  32. 32) stepen izohronog telegrafskog izobličenja je odnos izražen u procentima apsolutne vrednosti maksimalno izmerene razlike između stvarnih i odgovarajućih teoretskih intervala koji razdvajaju bilo koja dva značajna trenutka (ali ne uzastopna) telegrafske modulacije (ili reprodukcije) i jediničnog intervala;
  33. 33) stepen start-stopnog telegrafskog izobličenja je odnos, izražen u procentima: apsolutne vrednosti maksimalno izmerene razlike između stvarnih i odgovarajućih teorijskih intervala koji razdvajaju sve značajne trenutke telegrafske modulacije (ili reprodukcije) od značajnog trenutka prethodnog startnog signala i jediničnog intervala;
  34. 34) teleprinter je stort-stepni aparat koji sadrži predajnik sa tastaturom i prijemnik sa štampačem;
  35. 35) usmerena antena je antena koja u neke pravce horizontalne ravni zrači jače u odnosu na druge;
  36. 36) vreme uspostavljanja telegrafskog signala je vreme u toku kog se telegrafska struja promeni od jedne desetine do devet desetina (ili obratno) vrednosti postignute u ustaljenom stanju;
  37. 37) zračenje kućišta je bilo koje zračenje predajnog radio-sistema, na ma kojoj frekvenciji, koje potiče od izvora drukčijih od antene ili antenskog sistema.

(3) Ostali izrazi upotrebljeni u ovom pravilniku imaju značenja data u Međunarodnom pravilniku o radio-saobraćaju („Službeni list SFRJ", Dodatak: Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 6/61), Zakonu o osnovama sistema veza i jugoslovenskim standardima navedenim u ovom pravilniku.

(4) U izvornom tekstu Pravilnika nema člana označenog brojem 3.

II Opšti tehnički i eksploatacioni uslovi za radio-stanice

Član 4

(1) Radio-stanice mogu da rade na podeljenim frekvencijama unutar frekvencijskih opsega između 1605 i 16460 kHz koji su namenjeni odgovarajućim radio-službama, prema tabeli br. 1:

(2) Tabela br. 1

(3) Frekvencijski opseg

(4) Radio-služba

(5) 1605 do 2170 kHz

(6) stalna i pokretna

(7) 2194 do 2498 kHz

(8) ”

(9) 2502 do 2625 kHz

(10) ”

(11) 2650 do 2850 kHz

(12) ”

(13) 3155 do 3400 kHz

(14) ”

(15) 3500 do 3800 kHz

(16) ”

(17) 3800 do 3900 kHz

(18) stalna i kopnena pokretna

(19) 3950 do 4063 kHz

(20) stalna

(21) 4438 do 4650 kHz

(22) stalna i pokretna

(23) 4750 do 4995 kHz

(24) stalna i kopnena pokretna

(25) 5005 do 5250 kHz

(26) stalna

(27) 5250 do 5480 kHz

(28) stalna i kopnena pokretna

(29) 5730 do 5950 kHz

(30) stalna

(31) 6765 do 7000 kHz

(32) ”

(33) 7300 do 8195 kHz

(34) ”

(35) 9040 do 9500 kHz

(36) ”

(37) 9775 do 9995 kHz

(38) ”

(39) 10100 do 11175 kHz

(40) ”

(41) 11400 do 11700 kHz

(42) ”

(43) 11975 do 12330 kHz

(44) ”

(45) 13360 do 14000 kHz

(46) ”

(47) 14350 do 14990 kHz

(48) ”

(49) 15450 do 16460 kHz

(50) ”

(51) Za radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima (manjim od 200 km) koriste se prvenstveno, frekvencije iz frekvencijskih opsega između 1605 i 4000 kHz.

(52) Kad se za radio-telegrafske veze koriste frekvencije iz frekvencijskih opsega između 4000 i 16460 kHz, emitovanje se vrši sa minimalnom snagom koja je potrebna da se obezbedi zadovoljavajući rad.

Član 5

(1) Radio-stanice moraju imati, pored radnih frekvencija, jednu zajedničku frekvenciju.

(2) Frekvencija 3819 kHz je zajednička frekvencija za opasnost, poziv i odgovor u radio-telegrafiji. Kad rade na toj frekvenciji, radio-stanice koriste vrstu emisija A2J (sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca) za ručnu predaju i prijem „na sluh" pomoću međunarodnog morzeovog koda.

Član 6

(1) Način rada između radio-stanica je jednofrekvencijski simpleks.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, način rada između radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju može biti i dvofrekvencijski simpleks ili, kad se koriste uređaji za automatsku korekciju greške, dupleks.

Član 7

(1) Radio-stanice mogu koristiti u radu sledeće vrste emisija:

  1. 1) A2J (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala, jedan bočni opseg, potisnut glavni nosilac) – (u daljem tekstu: A2J (A1);
  2. 2) A2J (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim pomeranjem frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala, jedan bočni opseg, potisnut glavni nosilac) – (u daljem tekstu: A2J (F1).

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, radio-stanice mogu predavati u rad i vrstu emisije A2N (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim prekidanjem audio-frekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala ili tastovanim prekidanjem glavnog nosioca modulisanog sa audiofrekvencijskim signalom pomoću telegrafskog signala, jedan bočni opseg, pun glavni nosilac), kad je potrebno da se omogući upotreba radio-prijemnika namenjenih za prijem vrste emisije A2 (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala ili tastovanim prekidanjem glavnog nosioca modulisanog sa audiofrekvencijskim signalom pomoću telegrafskog signala, dva bočna opsega, pun glavni nosilac).

Član 8

Radio-stanice koriste u radu gornji bočni opseg emisije.

Član 9

Dodeljena frekvencija je viša od noseće (referentne) frekvencije za:

  1. 1) nominalnu vrednost frekvencije audio-frekvencijskog pomoćnog nosioca – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1);
  2. 2) nominalnu vrednost centralne frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1);
  3. 3) polovinu nominalne vrednosti frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca ili modulišućeg audiofrekvencijskog signala – kod radio-stanica namenjenih za predaju vrste emisije A2N.

Član 10

(1) Izlazna snaga radio-prijemnika izražava se:

  1. 1) kao vršna snaga obvojnice – kod radio-stanica za vrstu emisija A2J (A1) ili A2N;
  2. 2) kao srednja snaga – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1).

(2) Nazivna izlazna snaga radio-predajnika izražena u skladu sa odredbom stava 1. ovog člana, ne sme biti manja od 0,02 kW, ni veća od sledećih vrednosti:

  1. 1) 1 kW – za stalne i matične radio-stanice;
  2. 2) 0,4 kW – za kopnene pokretne radio-stanice.

(3) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, nazivna izlazna snaga radio-predajnika koji se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine) ne sme biti manja od 0,1 kW, ni veća od sledećih vrednosti:

  1. 1) 3 kW – za stalne i matične radio-stanice;
  2. 2) 1 kW – za kopnene pokretne radio-stanice.

Član 11

(1) Za emisije radio-stanica iz člana 7. ovog pravilnika, širina potrebnog opsega jednaka je vrednostima određenim pomoću izraza datih u tabeli br. 2:

(2) Tabela br. 2

(3) Vrsta emisije

(4) Izrazi za izračunavanje širine potrebnog opsega

(5) A2J (A1)

(6) B0 = KVt

(7) A2J (F1)

(8) B0 = 2,6 D + 0,55 Vt –

(9) za 1,5  m  5,5;

(10) B0 = 2,1D + 1,9 Vt –

(11) za 5,5  m  20

(12) A2N

(13) V=M + 0,5 KVt – za emisiju sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca; B0 = M + KVt – za emisiju sa tastovanim prekidanjem glavnog nosioca modulisanog audiofrekvencijskim signalom.

(14) Legenda: Oznake u tabeli br. 2 predstavljaju: B0 – širinu potrebnog opsega, Hz: K – opšti numerički faktor koji zavisi od dozvoljenog izobličenja telegrafskog signala usled ograničavanja širine opsega; Vt – brzinu telegrafisanja u Bd: 2D – pomeraj frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca ili radio-frekvencijskog izlaznog signala, u Hz; m = 2D/Vt – indeks modulacije; M – frekvenciju audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca ili modulišućeg audiofrekvencijskog signala, u Hz.

(15) Opšti numerički faktor (K) u tabeli br. 2 iz stava 1. ovog člana jednak je:

  1. 1) 5 – za radio-telegrafske veze s fedingom;
  2. 2) 3 – za radio-telegrafske veze bez fedinga.

Član 12

(1) Brzina telegrafisanja ne sme biti veća od sledećih vrednosti:

  1. 1) 200 Bd – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1);
  2. 2) 50 Bd – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 1. ovog člana, kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera, koje ne koriste uređaje za automatsku korekciju greške, brzina telegrafisanja ne sme biti veća od 100 dB.

Član 13

(1) Nominalna vrednost frekvencije ili centralne frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca radio-predajnika je u sledećem opsegu:

  1. 1) od 350 do 2600 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1);
  2. 2) od 350 do 1000 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, nominalna vrednost frekvencije ili centralne frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca radio-predajnika je u sledećem opsegu:

  1. 1) od 800 do 1000 Hz – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju, radi obezbeđenja optimalnog prijema „na sluh";
  2. 2) od 1500 do 2500 Hz (prvenstveno 1700 Hz) – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju i vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1), radi obezbeđenja slabljenja sporednih zračenja prema uslovu iz člana 43. stav 2. ovog pravilnika.

Član 14

(1) Radio-stanice za vrstu emisije A2J (F1) moraju koristiti najmanju vrednost pomeraja frekvencije koja je kompatibilna sa najvećom regularno upotrebljavanom brzinom telegrafisanja, dužinom radio-telegrafske vrste, uslovima prostiranja i stabilnošću frekvencije radio-uređaja.

(2) Kad se u radio-stanicama iz stava 1. ovog člana upotrebljavaju radio-uređaji dovoljno visoke stabilnosti frekvencije (član 15) i selektivnosti, za nove sisteme radio-telegrafskih veza koriste se, prvenstveno, vrednosti pomeraja frekvencije određene u tabeli br. 3:

(3) Tabela br. 3

(4) Maksimalna brzina telegrafisanja, u Bd

(5) pomeraj frekvencija,

(6) u Hz

(7) sinhronizovana

(8) nesinhronizovana

(9) –

(10) 50

(11) 70

(12) 100

(13) 50 i 75

(14) 85

(15) 200

(16) 100

(17) 170

(18) –

(19) 200

(20) 340

(21) Kad se u radio-stanicama iz stava 1. ovog člana detekcija obavlja pomoću uskopojasnih filtera i detektora bez inercije, ili kad je nemoguće postići potrebnu stabilnost frekvencije i selektivnost radio-uređaja, za sisteme radio-telegrafskih veza koriste se, prvenstveno, vrednosti pomeraja frekvencije od 200 Hz, 280 Hz, 340 Hz i 400 Hz. Privremeno se mogu koristiti i vrednosti pomeraja frekvencije od 140 Hz, 280 Hz i 560 Hz, ali se vrednost od 560 Hz ne sme usvajati za nove sisteme radio-telegrafskih veza.

(22) Kod radio-stanica iz člana 1. ovog stava, frekvencije koje odgovaraju značajnim stanjima telegrafske modulacije moraju ispunjavati uslove veze određene u tabeli br. 4:

(23) Tabela br. 4

(24) Frekvencija emisije

(25) Radio-telegrafske veze koje koriste teleprinter ili uređaje sa perforacijom

(26) Radio-telegrafske veze koje koriste međunarodni morzeov kod

(27) Međunarodni telegrafski alfabet br. 2

(28) Emitovani 7-mo- elementni signal2)

(29) Viša frekvencija

(30) Razmak

(31) Start

(32) Bez perforacije A1)

(33) B

(34) Znak

(35) Niža frekvencija

(36) Znak

(37) Stop

(38) Sa perforacijom Z1)

(39) Y

(40) Razmak

  1. 1) na žičnoj vezi; 2) na radio-kanalu.

Član 15

Apsolutna vrednost ukupne greške frekvencije (greške modulatorskog i demodulatorskog stepena kao i greške stepena za transponovanje frekvencije, na oba kraja veze), u toku održavanja radio-telegrafskih veza između radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1) koje koriste vrednosti pomeraja frekvencija određene u članu 14. stav 2. ovog pravilnika, ne sme biti veća od 12 Hz.

Član 16

Kad god je moguće, stalne i matične radio-stanice za automatsku radio-telegrafiju koriste prostorni ili, eventualno, polarizacioni diverziti (višestruki) prijem, radi poboljšanja karakteristika radio-telegrafskih veza koje se ostvaruju pomoću jednosferskih radio-talasa i radi smanjenja snage radio-predajnika korespondentnih radio-stanica.

Član 17

(1) Ako se drugim merama ne može osigurati prihvatljiv stepen greške na radio-teleprinterskim vezama, radio-stanice za automatsku radio-telegrafiju koriste uređaje za automatsku korekciju greške, radi zaštite od uticaja radio-šuma, radio-smetnji i fedinga.

(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, koriste se prvenstveno uređaji jednokanalnog simpleksnog ili dupleksnog sistema za korekciju greške u saglasnosti sa preporukama 518. i 519. Međunarodnog konsultativnog komiteta za radio-veze (Kjoto, 1973. godine).

Član 18

(1) Pouzdanost radio-telegrafskih veza mora biti obezbeđena najmanje za 50% dana u mesecu.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, pouzdanost radio-telegrafskih veza koje se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine), kao i za automatsku radio-telegrafiju, mora biti obezbeđena najmanje za 90% dana u mesecu.

(3) Minimalan broj i red veličine frekvencija u kompletu frekvencija koji obezbeđuju pouzdanost radio-telegrafskih veza iz st. 1. i 2. ovog člana, određuju se proračunom.

Član 19

(1) Kad se radio-telegrafske veze ostvaruju pomoću jonosferskih radio-talasa, radna frekvencija ne sme biti veća od maksimalno upotrebljive frekvencije (MUF), ni manja od:

  1. 1) 0,6 H MUF – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
  2. 2) vrednosti određene sa dijagrama prikazanog na crtežu br. 1, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju koje se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine), radna frekvencija ne sme biti veća od optimalne radne frekvencije (0,85 H MUF).

(3) Kad se radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima ostvaruju pomoću prizemnih radio-talasa, radna frekvencija radio-stanica je ispod 4000 kHz .

(4) Za odabiranje najpovoljnijih radio frekvencija iz kompleta frekvencija, koriste se uslovi dati u st. 1. i 2. ovog člana i mesečne jonosferske prognoze Geomagnetskog instituta iz Grocke.

Član 20

(1) Minimalna jačina polja koja se štiti na mestu prijema, za 90% dana u odsustvu industrijskog radio-šuma, jednaka je:

  1. 1) vrednostima određenim u tabeli br. 5 – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
  2. 2) vrednostima iz tabele br. 5 uvećanim za 4 dB – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.

(2) Minimalna jačina polja iz stava 1. ovog člana data je u tabeli br. 5.

(3) Tabela br. 5

(4) Fre-kven-cija u MHz

(5) Minimalna jačina polja koja se štiti na mestu prijema radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju u dB (V/m )

(6) Decembar

(7) Januar

(8) Februar

(9) Mart

(10) April

(11) Maj

(12) Juni

(13) Juli

(14) Avgust

(15) Septembar

(16) Oktobar

(17) Novembar

(18) N2P1D1

(19) N1P2D2

(20) N2P1D1

(21) N1P2D2

(22) N2P1D1

(23) N1P2D2

(24) N2P1D1

(25) N1P2D2

(26) 1

(27) 2

(28) 3

(29) 4

(30) 5

(31) 1,5

(32) 14

(33) 9

(34) –

(35) 9

(36) 16

(37) –

(38) 3

(39) –

(40) 9

(41) 22

(42) 4

(43) –

(44) 9

(45) 19

(46) 4

(47) –

(48) 9

(49) 12

(50) 6

(51) –

(52) 9

(53) 19

(54) 13

(55) –

(56) 5

(57) 29

(58) 23

(59) 12

(60) 20

(61) 14

(62) –

(63) 9

(64) 2

(65) 13

(66) 9

(67) –

(68) 10

(69) 16

(70) –

(71) 2

(72) –

(73) 10

(74) 21

(75) 5

(76) –

(77) 10

(78) 18

(79) 5

(80) –

(81) 10

(82) 12

(83) 5

(84) –

(85) 10

(86) 18

(87) 12

(88) –

(89) 7

(90) 27

(91) 21

(92) 9

(93) 19

(94) 13

(95) –

(96) 10

(97) 3

(98) 13

(99) 10

(100) –

(101) 11

(102) 15

(103) 0

(104) –

(105) 11

(106) 19

(107) 6

(108) –

(109) 11

(110) 17

(111) 4

(112) –

(113) 11

(114) 11

(115) 5

(116) –

(117) 11

(118) 16

(119) 12

(120) –

(121) 9

(122) 24

(123) 19

(124) 4

(125) 17

(126) 12

(127) –

(128) 11

(129) 4

(130) 12

(131) 10

(132) –

(133) 11

(134) 14

(135) 1

(136) –

(137) 11

(138) 18

(139) 6

(140) –

(141) 11

(142) 16

(143) 6

(144) –

(145) 11

(146) 11

(147) 6

(148) –

(149) 11

(150) 15

(151) 11

(152) –

(153) 9

(154) 22

(155) 17

(156) 2

(157) 16

(158) 11

(159) –

(160) 11

(161) 5

(162) 11

(163) 10

(164) –

(165) 12

(166) 13

(167) 2

(168) –

(169) 12

(170) 17

(171) 7

(172) –

(173) 10

(174) 15

(175) 7

(176) –

(177) 12

(178) 10

(179) 7

(180) –

(181) 12

(182) 14

(183) 11

(184) –

(185) 6

(186) 20

(187) 16

(188) 1

(189) 15

(190) 11

(191) –

(192) 10

(193) 6

(194) 11

(195) 9

(196) –

(197) 10

(198) 12

(199) 3

(200) –

(201) 10

(202) 15

(203) 7

(204) –

(205) 7

(206) 13

(207) 7

(208) –

(209) 10

(210) 10

(211) 7

(212) –

(213) 11

(214) 13

(215) 11

(216) –

(217) 4

(218) 19

(219) 16

(220) 3

(221) 14

(222) 11

(223) –

(224) 7

(225) 7

(226) 9

(227) 9

(228) –

(229) 8

(230) 10

(231) 3

(232) –

(233) 8

(234) 13

(235) 7

(236) –

(237) 5

(238) 11

(239) 7

(240) –

(241) 8

(242) 9

(243) 7

(244) –

(245) 9

(246) 12

(247) 10

(248) –

(249) 2

(250) 17

(251) 15

(252) 5

(253) 12

(254) 11

(255) –

(256) 7

(257) 8

(258) 7

(259) 8

(260) –

(261) 5

(262) 8

(263) 2

(264) –

(265) 5

(266) 11

(267) 6

(268) –

(269) 3

(270) 9

(271) 6

(272) –

(273) 5

(274) 8

(275) 7

(276) –

(277) 6

(278) 11

(279) 10

(280) 0

(281) 16

(282) 15

(283) 6

(284) 11

(285) 11

(286) –

(287) 2

(288) 10

(289) 2

(290) 4

(291) –

(292) 2

(293) 3

(294) –

(295) 1

(296) –

(297) 2

(298) 6

(299) 2

(300) 0

(301) 4

(302) 2

(303) –

(304) 2

(305) 5

(306) 7

(307) –

(308) 1

(309) 8

(310) 10

(311) 3

(312) 13

(313) 14

(314) 7

(315) 8

(316) 11

(317) 1

(318) 12

(319) – 3

(320) –

(321) 1

(322) 0

(323) –

(324) 2

(325) –

(326) 6

(327) 0

(328) 1

(329) –

(330) 3

(331) 1

(332) –

(333) 1

(334) –

(335) 3

(336) 0

(337) 1

(338) 6

(339) 0

(340) 4

(341) 9

(342) 4

(343) 10

(344) 13

(345) 8

(346) 5

(347) 10

(348) 3

(349) 15

(350) – 11

(351) –

(352) 9

(353) –

(354) 2

(355) –

(356) 10

(357) –

(358) 12

(359) 5

(360) –

(361) 7

(362) –

(363) 11

(364) 0

(365) –

(366) 9

(367) –

(368) 11

(369) –

(370) 2

(371) – 7

(372) 9

(373) –

(374) 3

(375) –

(376) 3

(377) 5

(378) 4

(379) 4

(380) 10

(381) 8

(382) –

(383) 2

(384) 5

(385) 1

(386) Vrednosti jačine polja u tabeli br. 5. iz stava 2. ovog člana odnose se na šest dnevnih perioda lokalnog vremena, i to: N2 : 00 do 04 časa; P1 : 04 do 08 časova; D1:08 do 12 časova; N1: 20 do 24 časa; R2:16 do 20 časova; D2:12 do 16 časova.

(387) Za frekvencije koje se razlikuju od datih u prvoj koloni tabele br. 5 iz stava 2. ovog člana, vrednosti minimalnih jačina polja koje se štite mogu se dobiti interpolacijom.

(388) Za određivanje stvarnih jačina polja na mestu prijema radio-stanica koriste se:

  1. 1) mesečne jonosferske prognoze Geomagnetskog instituta iz Grocke – kad se radio-telegrafske veze ostvaruju pomoću jednosferskih radio-talasa;
  2. 2) merenja ili krive prostiranja prizemnih radio-talasa date u preporuci 368. Međunarodnog konsultativnog komiteta za radio-veze (Kjoto, 1978. godine) – kad se radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima ostvaruju pomoću prizemnih radio-talasa.

Član 21

(1) Odnos zaštite koji obezbeđuje povoljan prijem radio-stanica određen je u tabeli br. 7, a za procent dana i procent vremena u tabeli br. 6:

(2) Tabela br. 6

(3) Vrsta radio-telegrafije

(4) Zaštita od dugotrajnih promena intenziteta željenog, odnosno neželjenog signala, u % dana

(5) Zaštita od kratkotrajnih promena (fedinga) željenog, odnosno neželjenog signala u % vremena

(6) Ručna (za prijem „na sluh")

(7) 90

(8) 90

(9) Ručna (za prijem „na sluh" u meteorološkim radio-službama i radio-službama novinskih agencija), sistem „Hell"

(10) 90

(11) 90

(12) Automatska bez korekcije greške

(13) 90

(14) 99,91)

(15) Automatska sa korekcijom greške

(16) 90

  1. 902)
  2. 1) Pod pretpostavkom da se koristi sistem diverziti-prijema sa dva elementa.
  3. 2) Za efikasnost prenosa od 90%

(17) Tabela br. 7

(18) Vrsta radio-telegrafije

(19) Odnos zaštite u dB

(20) Frekvencijski opseg:

(21) od 1605 do 3500 kHz

(22) Frekvencijski opseg:

(23) od 3500 do 16460 kHz

(24) Povoljan prijem

(25) Ograničeno povoljan prijem

(26) Povoljan prijem

(27) Ograničeno povoljan prijem

(28) Ručna (za prijem „na sluh")

(29) 11

(30) 5 do 10

(31) 15

(32) 7 do 14

(33) Ručna (za prijem „na sluh" u meteorološkim radio-službama i radio-službama novinskih agencija), sistem „Hell"

(34) 13

(35) 5 do 12

(36) 17

(37) 7 do 16

(38) Automatska bez korekcije greške

(39) 17

(40) 10 do 16

(41) 26

(42) 13 do 25

(43) Automatska sa korekcijom greške

(44) 12

(45) 7 do 11

(46) 14

(47) 8 do 13

(48) Pod ograničeno povoljnim prijemom iz tabele br. 7 iz stava 1. ovog člana podrazumeva se prijem pri kom je za izvesne časove, sezone ili faze sunčeve aktivnosti verovatnoća pojave štetne radio-smetnje veća od verovatnoće koja se smatra poželjnom, ali nije tolika da bi se mogla proglasiti nepovoljnom.

(49) Vrednosti odnosa zaštite propisane u tabeli br. 7 iz stava 1. ovog člana, odnose se na medijansku vrednost vršne jačine polja željenog i neželjenog signala koji padaju unutar propusnog opsega radio-prijemnika čija je širina jednaka vrednosti određenoj prema članu 60. ovog pravilnika.

Član 22

(1) Lokacija stalnih i matičnih radio-stanica mora biti takva da se u potpunosti ostvari efikasnost zračenja antena, tj. lokacija mora biti pogodna, a provodnost zemljišta zadovoljavajuća.

(2) Lokacija stalnih i matičnih radio-stanica mora biti tako izabrana da se u potpunosti pokriva tačka ili zona prijema izbegavajući, što je moguće više, pričinjavanje štetnih radio-smetnji ostalim radio-stanicama.

(3) Za lokaciju stalnih i matičnih radio-stanica mora se birati zona sa najmanjim nivoom radio-šuma, izbegavajući po mogućstvu zonu grada da bi se snaga radio-predajnika korespondentnih radio-stanica mogla svesti na minimum.

Član 23

(1) U radio-telegrafskoj mreži stalnih radio-stanica, jedna od njih određuje se za preuzimanje funkcije upravne radio-stanice.

(2) Upravna radio-stanica iz stava 1. ovog člana obezbeđuje:

  1. 1) brzu razmenu poruka između stalnih radio-stanica u radio-telegrafskoj mreži;
  2. 2) efikasnost rada i disciplinu u radio-telegrafskoj mreži;
  3. 3) primenjivanje važećih postupaka predviđenih Međunarodnim pravilnikom o radio-saobraćaju, odnosno Zakonom o osnovama sistema veza i Pravilnikom o radu radio-stanica („Službeni list SFRJ", br. 17/78), od strane svih stalnih radio-stanica u radio-telegrafskoj mreži;
  4. 4) određivanje i koordinacija vremena promene radnih frekvencija (uzimajući u obzir podatke o prostiranju, uslove rada i frekvencije koje su dodeljene za korišćenje stalnim radio-stanicama u radio-telegrafskoj mreži), kao što su promene od dnevnih na noćne frekvencije.

Član 24 Zajednički uslovi

(1) Radio-uređaji moraju biti izgrađeni tako da omoguće najmanje ručnu predaju i prijem „na sluh" vrste emisija A2J (A1), za rad u jednofrekvencijskom simpleksu.

(2) Pored uslova iz stava 1. ovog člana, radio-uređaji za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera moraju da omoguće rad sa brzinom telegrafisanja od 50 Bd i, po mogućstvu, brzinom od 75 Bd, 100 Bd i 200 Bd.

Član 25

(1) Frekvencijski opseg radio-uređaja može iznositi najviše od 1,6 do 30 MHz, a ne sme biti manji od:

  1. 1) 2 do 12 MHz – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
  2. 2) 2 do 16 MHz – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.

(2) Unutar nazivnog frekvencijskog opsega, radio-uređaji moraju da omoguće rad najmanje na:

  1. 1) tri prethodno određene frekvencije – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
  2. 2) pet prethodno određenih frekvencija – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.

(3) Jedna od frekvencija iz tač. 1. i 2. stava 2. ovog člana mora biti zajednička frekvencija u skladu sa članom 5. stav 1. ovog pravilnika.

Član 26

(1) Napajanje radio-uređaja električnom energijom vrši se iz sledećih izvora:

  1. 1) nominalnog naizmeničnog napona od 220 V i nominalne frekvencije od 50 Hz;
  2. 2) nominalnog jednosmernog napona od 12 V ili 24 V, sa negativnim polom na masi.

(2) Izuzetno od odredbe tačke 1. stav 1. ovog člana, napajanje radio-predajnika izlazne snage veće od 1 kW vrši se iz trofaznog izvora nominalnog naizmeničnog napona od 380/220 V (sa nultim provodnikom) i nominalne frekvencije od 50 Hz.

(3) Za radio-uređaje koji se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine) mora biti obezbeđeno rezervno napajanje.

(4) Radio-uređaji moraju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom pri promeni napona napajanja za:

  1. 1) ± 10% od nominalnog naizmeničnog napona određenog u tački 1. stava 1. ovog člana i stavu 2. ovog člana:
  2. 2) – 10% i + 30% od nominalnog jednosmernog napona određenog u tački 2. stava 1. ovog člana.

Član 27

(1) Radio-uređaji moraju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom pod sledećim uslovima:

  1. 1) pri promeni temperature okoline u opsegu od +5 do + 45°S;
  2. 2) pri promeni relativne vlažnosti okoline do 90% na temperaturi od +40°S;
  3. 3) pri promeni atmosferskog pritiska – do vrednosti koja odgovara nadmorskoj visini od 2000 m;
  4. 4) posle sinusoidalnih vibracija amplitude do 3 mm u u frekvencijskom opsegu od 1 do 10 Hz i amplitude do 0,35 mm u frekvencijskom opsegu od 10 do 55 Hz (samo za radio-uređaje koji se koriste u kopnenim pokretnim radio-stanicama, tj. vozilima);
  5. 5) posle najmanje 10 udara u svakoj ravni, pri čemu svaki udar sačinjava polutalasno sinusoidalno ubrzanje amplitude do 10 g (gde je g = 9,81 m/s2 – ubrzanje zemljine teže) u trajanju od 11 ms (samo za radio-uređaje koji se koriste u kopnenim pokretnim radio-stanicama, tj. vozilima).

(2) Rad radio-uređaja, sa dozvoljenim pogoršanjem vrednosti karakteristika u odnosu na granične vrednosti propisane ovim pravilnikom, mora biti obezbeđen i pod sledećim uslovima:

  1. 1) pri promeni temperature okoline u opsegu od –25 do +55°S;
  2. 2) pri promeni relativne vlažnosti okoline do 95% na temperaturi od + 50°S.

(3) Ispitivanja radio-uređaja, radi provere usaglašenosti sa uslovima određenim u st. 1. i 2. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskim standardima JUS N.A5.705, JUS N.A5.710, JUS N.A5.715, JUS N.A5.725 i JUS N.A5.730.

Član 28

(1) Radio-uređaji moraju biti u stanju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom jedan minut posle uključivanja napajanja.

(2) Ako radio-uređaji sadrže sklopove koji moraju prethodno da se zagreju da bi ispravno radili, vreme zagrevanja ne sme biti duže od 30 minuta od uključivanja napajanja.

(3) Kad se primenjuje uslov iz stava 2. ovog člana, izvor napajanja kola za zagrevanje mora biti tako konstruisan da može ostati uključen i kad su druga napajanja radio-uređaja isključena. Ako je za tu svrhu ugrađen poseban preklopnik na radio-uređajima, njegova namena mora biti jasno označena.

Član 29

(1) Radio-uređaji moraju biti izrađeni za neprekidni rad.

(2) Neprekidni rad iz stava 1. ovog člana označava rad radio-predajnika sa nazivnom izlaznom snagom i rad radio-prijemnika sa nazivnom audiofrekvencijskom izlaznom snagom, pod normalnim uslovima opterećenja, za vreme od 24 časa.

Član 30

(1) Mehanička i električna konstrukcija radio-uređaja mora biti takva da omogućava, saglasno nameni, njihovo korišćenje u stalnim instalacijama ili pokretnim instalacijama (vozilima).

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, mehanička i električna konstrukcija radio-uređaja koji su predviđeni da se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine) mora biti takva da omogućava rad u stalnim instalacijama i pokretnim instalacijama (vozilima).

Član 31

Pouzdanost radio-uređaja mora biti takva da srednje vreme između otkaza ne sme biti manje od 1000 časova.

Član 32

(1) Radio-uređaji za ručnu radio-telegrafiju opremljeni su sklopovima koji omogućavaju prelaz sa predaje na prijem, i obratno, bez ručne komutacije.

(2) Kad su radio-uređaji u poziciji predaje, mora biti obezbeđena trajna vizuelna kontrola pomoću svetlosne signalizacije ili odgovarajućeg indikatora.

(3) Promena frekvencije radio-uređaja mora biti omogućena u najkraćem mogućem roku, a najduže za jedan minut.

(4) Prelaz radio-uređaja s jedne na drugu vrstu emisije mora biti omogućen sa jednom komandom.

Član 33

Radio-uređaji za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera moraju da omoguće prenos sa prostom i duplom telegrafskom strujom u skladu sa uslovima iz člana 86. ovog pravilnika.

Član 34

Radio-uređaji moraju imati kompletnu tehničku dokumentaciju, i to:

  1. 1) primopredajni merni protokol;
  2. 2) opis uređaja;
  3. 3) specifikaciju električnih i mehaničkih karakteristika u skladu sa odredbama ovog pravilnika;
  4. 4) uputstvo za rukovanje i održavanje;
  5. 5) potpunu električnu šemu uređaja;
  6. 6) komplet montažnih šema;
  7. 7) specifikaciju ugrađenih delova sa brojem za narudžbinu.

Član 35

Radio-uređaji moraju biti izgrađeni, postavljeni i eksploatisani tako da budu ispunjeni zahtevi za bezbednost prema jugoslovenskim standardima JUS N.N0.203, JUS N.N0.204 i propisima o zaštiti na radu.

Član 36 Uslovi za radio-predajnike

(1) Tolerancija frekvencije radio-predajnika iznosi ± 100 Hz.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, tolerancija frekvencije radio-predajnika za vrstu emisije A2J (F1) iznosi:

  1. 1) ± 10 Hz – kod stalnih radio-stanica;
  2. 2) ± 20 Hz – kod matičnih radio-stanica.

(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa tolerancijom frekvencije iz st. 1. i 2. ovog člana, vrši se merenjem maksimalne greške frekvencije, na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.321.

Član 37

(1) Stabilnost frekvencije radio-predajnika, za kratke periode reda 15 minuta iznosi ± 40 Hz.

(2) Uslov iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na radio-predajnike sa tolerancijom frekvencije propisanom u članu 36. stav 2. ovog pravilnika.

(3) Ispitivanje radio-predajnika radi provere usaglašenosti sa kratkotrajnom stabilnošću frekvencije iz stava 1. ovog člana, vrši se merenjem maksimalne promene frekvencije na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.321.

Član 38

(1) Nominalna impedansa izlaznog opterećenja radio-predajnika iznosi 50 oma (nesimetrično).

(2) Radio-predajnici moraju imati mogućnost ručnog ili automatskog prilagođavanja izlaznog pojačavača na promenljive karakteristike izlaznog opterećenja, tako da se izlazna snaga znatnije ne menja ni pri povećanju odnosa stojećih talasa do vrednosti od 2:1.

Član 39

(1) Izlazna snaga radio-predajnika, na bilo kojoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega, može da odstupa od svoje nazivne vrednosti najviše za ± 15 dB.

(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz stava 1. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.322.

Član 40

(1) Širina zauzetog opsega emisijom radio-predajnika ne sme biti veća od širine potrebnog opsega određene u skladu sa uslovima iz člana 11. ovog pravilnika.

(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se pod sledećim uslovima:

  1. 1) pri tastovanju sa nizom od 16 pravougaonih tačaka u sekundi (jednaki naizmenični znaci i razmaci, bez emisije za vreme razmaka) – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
  2. 2) pri tastovanju sa telegrafskim signalom tipa 1:1 (odnosno trajanja znaka i razmaka 1:1) nazivne brzine telegrafisanja – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju;
  3. 3) pri nazivnom pomeraju frekvencije – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1);
  4. 4) pri nazivnom faktoru modulacije – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.

Član 41

(1) Obvojnica spektra van opsega emisije radio-predajnika mora biti unutar odgovarajuće granične krive određene u st. 2. i 3. ovog člana.

(2) Za vrstu emisije A2J (A1) granična kriva polazi od tačaka (±Vt/2 – 27 dB sa strminom od 30 dB po oktavi i pruža se najmanje preko jedne oktave do tačaka (±5 Vt – 57 dB). Van tih tačaka, nivo svih emitovanih komponenti mora biti ispod – 57 dB. Referentni nivo odgovara srednjoj snazi emisije.

(3) Za vrstu emisije A2J (F1), granična kriva polazi od tačaka koje odgovaraju graničnim frekvencijama, širine potrebnog opsega i pruža se do – 60 dB. Van tačaka u kojima ta kriva dostiže nivo od – 60 dB nivo svih emitovanih komponenata mora biti ispod – 60 dB. Referentni nivo odgovara srednjoj snazi emisije. Početne ordinate krive i njena strmina određeni su u tabeli br. 8:

(4) Tabela br. 8

(5) Indeks modulacije (m)

(6) Početne ordinate, u dB

(7) Strmina, u dB po oktavi

(8) 1,5  m < 6

(9) – 15

(10) 13 + 1,8 m

(11) 6  m < 8

(12) – 18

(13) 19 + 0,8 m

(14) 8  m < 20

(15) – 19

(16) 19 + 0,8 m

(17) Granične krive iz st. 2. i 3. ovog člana prikazane su na crtežima br. 2 i 3. respektivno (istim redom), koji su odštampani uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.

(18) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa zahtevom iz stava 1. ovog člana, vrši se pod uslovima testovanja i modulacije određenim u članu 40. stav 2. ovog pravilnika, pomoću analizatora radio-frekvencijskog spektra. Propusni opseg filtera analizatora, za slabljenje od 3 dB, ne sme biti veći od 0,3 ft (gde je ft = V/2 – frekvencija telegrafisanja).

Član 42

(1) Radi smanjenja emisije van opsega prema uslovima iz člana 41. ovog pravilnika, radio-predajnici za vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1), moraju imati ulazne filtre za uobličavanje telegrafskih signala, proračunate za nazivne brzine telegrafisanja.

(2) Vreme uspostavljanja telegrafskog signala iznosi oko:

  1. 1) 20% početnog trajanja telegrafske tačke, tj. reda 1(/5V) – kod radio-predajnika za vrstu emisije A2J (A1);
  2. 2) 8% početnog trajanja telegrafske tačke, tj. približno 1/(12V) – kod radio-predajnika za vrstu emisije A2J (F1).

Član 43

(1) Srednja snaga bilo kog sporednog zračenja koja napaja antenski vod ili veštačko opterećenje određeno u članu 53. ovog pravilnika, na ma kojoj diskretnoj frekvenciji, mora biti:

  1. 1) najmanje 40 dB ispod srednje snage na osnovnoj frekvenciji – za radio-predajnike izlazne snage od 0,5 kW;
  2. 2) manja od 50 mW – za radio-predajnike izlazne snage veće od 0,5 kW.

(2) Kod radio-predajnika za vrste emisija A2J (A1) i A2J (F1), granične vrednosti iz stava 1. ovog člana odnose se i na sporedna zračenja proizvedena usled nedovoljnog slabljenja glavnog nosioca, radio-frekvencijske komponente neželjenog (donjeg) bočnog opsega i radio-frekvencijske komponente koje odgovaraju drugom i ostalim višim harmonicima audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca.

(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz stava 1. ovog člana vrši se pri nazivnoj izlaznoj snazi u odsustvu telegrafske modulacije (tastovanja).

Član 44

(1) Kad su radio-predajnici priključeni na veštačko opterećenje koje ne zrači bilo koje sporedno zračenje kućišta, na ma kojoj diskretnoj frekvenciji, ne sme biti veće od zračenja koje bi se javilo kad bi se antenski sistem napajao sa maksimalno dozvoljenom snagom (na frekvenciji tog sporednog zračenja) određenom u članu 43. stav 1. ovog pravilnika.

(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa zahtevom iz stava 1. ovog člana, vrši se pod uslovima određenim u članu 43. stav 3. ovog pravilnika, korišćenjem metode zamene. Po toj metodi radio-predajnik se zamenjuje generatorom radio-frekvencijskog signala priključenim na antenski sistem i podešenim da pokazuje na frekvenciji određenog sporednog zračenja istu vrednost na meraču jačine polja postavljenom na lokaciji koja je udaljena od antene nekoliko talasnih dužina.

Član 45

Tolerancija frekvencije audiofrekvencijkog pomoćnog nosioca ili modulišućeg audiofrekvencijskog signala radio-predajnika iznosi:

  1. 1) ± 10 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1);
  2. 2) ± 2 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1);
  3. 3) ± 50 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.

Član 46

(1) Pomeraj frekvencije radio-predajnika za vrstu emisije A2J (F1) može da odstupa od svoje nazivne vrednosti najviše za ± 3%.

(2) Uslov iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na radio-predajnike koji koriste pomeraje frekvencije određene u članu 14. stav 2. (tabela br. 3) ovog pravilnika.

(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.346.

Član 47

(1) Nazivni faktor modulacije radio-predajnika za vrstu emisije A2N ne sme biti manji od 70%.

(2) Faktor modulacije radio-predajnika iz stava 1. ovog člana može da odstupa od svoje nazivne vrednosti najviše za ± 4%.

(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz st. 1. i 2. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.346.

Član 48

(1) Promena amplitude glavnog nosioca radio-predajnika za vrstu emisije A2N (sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca) ne sme biti veći od 15%.

(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se pri nazivnom faktoru modulacije i nazivnoj izlaznoj snazi, korišćenjem selektivnog radio-frekvencijskog voltmetra ili analizatora radio-frekvencijskog spektra. Pošto se izmeri amplituda glavnog nosioca u odsustvu modulacije (U0) i amplituda glavnog nosioca u prisustvu modulaciju (U’0) promena amplitude, izražena u % izračunava se pomoću izraza 100 (1-U’0/U0).

Član 49

(1) Nivo šuma i brujanja radio-predajnika ne sme biti veći od sledećih vrednosti:

  1. 1) – 25 dB – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
  2. 2) – 40 dB – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.

(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz stava 1. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.349, i to:

  1. 1) merenjem AM nivoa šuma i brujanja – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1) ili A2N;
  2. 2) merenjem FM nivoa šuma i brujanja – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1).

Član 50

Kad su radio-predajnici za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera tastovani ulaznim telegrafskim signalom tipa 1:1, pri bilo kojoj nazivnoj brzini telegrafisanja, stepen izohronog telegrafskog izobličenja ne sme biti veći od 5%.

Član 51

(1) Ako nazivna izlazna snaga prelazi 0,1 kW, radio-predajnici moraju imati mogućnost da smanje izlaznu snagu najmanje za 3 dB.

(2) Radio-predajnici nazivne izlazne snage jednake ili veće od 1 kW moraju imati ugrađen instrument za merenje izlazne snage, odnosa stojećih talasa i radio-frekvencijskog napona na ulazu u antenski vod.

Član 52

(1) Radio-predajnici moraju biti zaštićeni od kratkog spoja ili praznog hoda antenskih priključaka.

(2) Ako je potrebno da se bilo kom delu radio-predajnika dovede napon napajanja sa izvesnim zakašnjenjem, to zakašnjenje obavlja se automatski.

Član 53

(1) Radio-predajnici stalnih i matičnih radio-stanica nazivne izlazne snage jednake ili veće od 1 kW moraju imati veštačko opterećenje, radi izbegavanja štetnih radio-smetnji prilikom ispitivanja, eksperimentisanja i podešavanja.

(2) Nominalna impedansa veštačkog opterećenja jednaka je nominalnoj impedansi izlaznog opterećenja radio-predajnika određenoj u članu 38. stav 1. ovog pravilnika.

(3) Odnos stojećih talasa na ulazu u veštačko opterećenje ne sme biti veći od sledećih vrednosti:

  1. 1) 1.1 – unutar nazivnog frekvencijskog opsega radio-predajnika;
  2. 2) 1.4 – u opsegu od fmax do, najmanje 3 fmax (gde je fmax – gornja granična frekvencija nazivnog frekvencijskog opsega radio-predajnika).

(4) Veštačko opterećenje se izgrađuje tako da može podneti punu izlaznu snagu radio-predajnika u toku jednog časa.

Član 54 Uslovi za radio-prijemnike

(1) Greška podešavanja frekvencije radio-prijemnika ne sme biti veća od sledećih vrednosti:

  1. 1) ± 100 Hz – ako je frekvencija lokalnog oscilatora stabilizovana pomoću kvarca;
  2. 2) ± 300 Hz – ako je frekvencija lokalnog oscilatora kontinualno promenljiva bez stabilizacije sa kvarcom.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, greška podešavanja frekvencije radio-prijemnika za vrste emisija A2J (F1) ne sme biti veća od sledećih vrednosti;

  1. 1) ± 10 Hz – kod stalnih radio-stanica;
  2. 2) ± 20 Hz – kod matičnih radio-stanica.

Član 55

(1) Stabilnost podešenosti frekvencije radio-prijemnika, za kratke periode reda 15 minuta, iznosi ± 40 Hz.

(2) Uslov iz stava 1. ovog člana ili člana 54. stav 2. ovog pravilnika ne odnosi se na radio-prijemnike.

Član 56

(1) Komanda za ručno podešavanje frekvencije radio-prijemnika mora omogućavati smanjenje greške u podešavanju bar na ± 10 Hz.

(2) Osim ručne komande iz stava 1. ovog člana, radio-prijemnici za vrstu emisije A2J (F1) mogu biti opremljeni i sklopovima za automatsku regulaciju frekvencije. Ta regulacija obezbeđuje da krajnja greška podešavanja frekvencije bude manja od ± 5% vrednosti pomeraja frekvencije ulaznog signala.

Član 57

Nominalna ulazna impedansa radio-predajnika iznosi 50 oma (nesimetrično).

Član 58

Osetljivost radio-prijemnika na bilo kojoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega mora biti takva da pri odnosu audiofrekvencijskog signala i šuma od 20 dB elektromotorna sila (EMS) 50 – omskog izvora ulaznog signala ne sme biti veća od sledećih vrednosti;

  1. 1) 2 µV (EMS) – kad je propusni opseg jednak 1 kHz;
  2. 2) 2 VµV(EMC) – kad se propusni opseg (B), izražen u kHz, razlikuje od vrednosti iz tačke 1. ovog člana.

Član 59

Faktor šuma radio-predajnika za automatsku radio-telegrafiju na bilo kojoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega ne sme biti veća od 10 dB.

Član 60

Propusni opseg radio-prijemnika ne sme biti manji od širine potrebnog opsega određene prema uslovima iz člana 11. ovog pravilnika, ni veći od sledećih vrednosti:

  1. 1) 1 kHz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1);
  2. 2) 1,5 kHz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1).

Član 61

Slabljenje na simetričnoj frekvenciji, međufrekvenciji i ostalim sporednim frekvencijama radio-prijemnika ne sme biti manje od 60 dB u odnosu na nivo osetljivosti meren prema uslovima iz člana 58. ovog pravilnika.

Član 62

(1) Kad je nivo željenog ulaznog signala jednak 1 mV (EMC), nivo neželjenog ulaznog signala koji prouzrokuje blokiranje radio-prijemnika ne sme biti manji od 100 mV (EMS).

(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana vrši se pomoću neželjenog nemodulisanog ulaznog signala čija frekvencija odstupa za ± 20 kHz u odnosu na frekvenciju željenog ulaznog signala i čiji nivo se podešava dok se audiofrekvencijska izlazna snaga ne smanji za 3 dB.

Član 63

(1) Kad je nivo željenog ulaznog signala jednak 10 µV (EMS) nivo jednog od dva neželjena ulazna signala koji prouzrokuju radio-frekvencijsku intermodulaciju u radio-prijemniku ne sme biti manji od 5 mV (EMC).

(2) Ispitivanje radio-prijemnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se pomoću dV jednaka neželjena nemodulisana ulazna signala čije frekvencije odstupaju za ± f i ± 2f (gde je f = 20 kHz) u odnosu na frekvenciju željenog ulaznog signala i čiji nivoi se istovremeno podešavaju dok audiofrekvencijska izlazna snaga proizvedena usled radio-frekvencijske intermodulacije ne bude 20 dB ispod audiofrekvencijske izlazne snage proizvedene usled željenog ulaznog signala.

Član 64

Automatskom regulacijom pojačanja radio-prijemnika obezbeđuje se da se pri promeni nivoa ulaznog signala u opsegu od 2µV (EMS) do 2 mV (EMS) nivo audiofrekvencijskog izlaznog signala ne promeni za više od 5 dB.

Član 65

Snaga ma kog sporednog zračenja sa kojom radio-prijemnici napajaju antenski vod ili 50-omsko završno opterećenje, na bilo kojoj diskretnoj frekvenciji (prvenstveno na osnovnoj frekvenciji i harmoničnim frekvencijama lokalnog oscilatora), ne sme biti veća od 2 nW.

Član 66

(1) Nazivna audiofrekvencijska izlazna snaga radio-prijemnika ne sme biti manja od sledećih vrednosti:

  1. 1) 10 mW – na priključcima za slušalice ili priključcima za 600-omski simetrični vod:
  2. 2) 500 mW – na priključcima za zvučnik.

(2) Kod radio-prijemnika sa priključkom za 600-omski simetrični vod regulator audiofrekvencijskog pojačanja mora omogućiti podešavanje audiofrekvencijske izlazne snage u stepenima od po 1 dB najmanje u opsegu od –10 dB (mW) do + 10 dB (mW).

Član 67

(1) Radio-prijemnici za automatsku radio-telegrafiju moraju imati iza poslednjeg demodultora niskopropusne filtre proračunate za nazivne brzine telegrafisanja.

(2) Kod radio-prijemnika iz stava 1. ovog člana, namenjenih za prijem vrste emisije A2J (A1) širina frekvencijskog opsega izražena u Hz iza poslednjeg detektorskog stepena mora biti jednaka 2,5 V, (gde je Vt – brzina telegrafisanja u Bd).

(3) Kod radio-prijemnika iz stava 1. ovog člana, namenjenih za prijem vrste emisije A2J (F1) širina frekvencijskog opsega, izražena u Hz, iza diskriminatora mora biti jednaka 1,4 Vt.

Član 68

(1) Kad je nivo ulaznog signala radio-prijemnika za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera veći od 5 µV (EMS) stepen izohronog telegrafskog izobličenja ne sme biti veći od 5%, pri ma kojoj nazivnoj brzini telegrafisanja.

(2) Ispitivanje radio-prijemnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se sa ulaznim signalom čija je amplituda tastovano prekidana (vrsta emisije A1 ili frekvencija tastovano pomerana (vrsta emisije (F1) pomoću telegrafskog signala tipa 1:1.

Član 69

Radio-prijemnici moraju biti zaštićeni od oštećenja, ako se na njihovim ulazima pojavi kontinualan radio-frekvencijski signal efektivne vrednosti napona od 30 V (EMS) u trajanju od 15 minuta.

IV Posebni tehnički i eksploatacioni uslovi za antene

Član 70

(1) Radio-stanice mogu raditi sa jednom ili više antena, prvenstveno, širokopojasnog tipa (širokopojasne antene).

(2) Kad su dužine radio-telegrafskih veza „tačka-tačka" jednake ili veće od 500 km, stalne radio-stanice moraju koristiti usmerene antene.

(3) Za matične i kopnene pokretne radio-stanice koriste se prvenstveno neusmerene antene.

Član 71

(1) Antene moraju biti građene tako da zrače ili primaju radio-talase najmanje na:

  1. 1) tri prethodno određene frekvencije unutar frekvencijskog opsega od 3 do 12 MHz – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
  2. 2) pet prethodno određenih frekvencija unutar frekvencijskog opsega od 3 do 16 MHz – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.

(2) Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, kad se radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima ostvaruju pomoću prizemnih radio-talasa, antene moraju da omoguće efikasnu predaju ili prijem najmanje na dve prethodno određene frekvencije unutar frekvencijskog opsega od 2 do 4 MHz.

(3) Jedna od frekvencija iz st. 1. i 2. ovog člana mora biti zajednička frekvencija iz člana 5. ovog pravilnika.

Član 72

(1) Polarizacija antena može biti horizontalna i vertikalna, odnosno horizontalna ili vertikalna.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, kod stalnih i matičnih radio-stanica koje se koriste za radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima, polarizacija antena treba da bude prvenstveno:

  1. 1) horizontalna – kad se veze ostvaruju pomoću jonosferskih radio-talasa;
  2. 2) vertikalna – kad se veze ostvaruju pomoću prizemnih radio-talasa.

Član 73

(1) Dobitak antena izražava se u vidu relativnog dobitka (kad je referentna antena polutalasni dipol u slobodnom prostoru).

(2) Relativni dobitak antena stalnih i matičnih radio-stanica, u smeru tačke ili zone prijema ne sme biti manji od 0 dB.

(3) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, relativni dobitak usmerenih antena iz člana 70. stav 2. ovog pravilnika, u smeru tačke prijema, ne sme biti manji od 5 dB.

Član 74

(1) Kad se u stalnim radio-stanicama koriste usmerene antene sa horizontalnom polarizacijom, azimut i elevacioni ugao glavnog lista zračenja antena moraju obezbeđivati da se, u bilo koje vreme, ostvari maksimalna jačina polja u korespondentnoj tački prijema.

(2) Za određivanje najpovoljnije vrednosti elevacionog ugla glavnog lista zračenja antena iz stava 1. ovog člana koriste se jonosferske prognoze Geomagnetskog instituta iz Grocke.

(3) Kad je najpovoljnija vrednost elevacionog () ugla iz stava 2. ovog člana određena, visina iznad tla antena iz stava 1. ovog člana, izražena u istim jedinicama kao i talasna dužina (), iznosi oko 0,25 /sin 

Član 75

(1) Nominalna ulazna impedansa antena (sa antenskim prilagodnim transformatorima) iznosi 50 oma (nesimetrično).

(2) Na ma kojoj radnoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega, odnos stojećih talasa na ulazu u antene (sa antenskim prilagodnim transformatorima) ne sme biti veći od 2.5:1.

Član 76

Slabljenje antenskih prilagodnih transformatora na ma kojoj radnoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega, ne sme biti veće od sledećih vrednosti:

  1. 1) 1 dB – kod predajnih ili primopredajnih antenskih sistema;
  2. 2) 2,5 dB – kod prijemnih antenskih sistema.

Član 77

(1) Za antenske vodove koriste se nesimetrični koaksijalni vodovi.

(2) Karakteristična impedansa antenskih vodova iz stava 1. ovog člana iznosi 50 oma.

(3) Slabljenje antenskih vodova iz stava 1. ovog člana, na frekvenciji od 10 MHz, ne sme biti veće od sledećih vrednosti;

  1. 1) 0.022 dB/m – za dužine vodova manje od 70 m;
  2. 2) 0,009 dB/m – za dužine vodova veće od 70 m.

Član 78

Antene, antenski prilagodni transformatori i antenski vodovi izgrađeni su tako da omoguće neprekidno napajanje sa radio-frekvencijskom snagom čija vrednost, pri maksimalnom odnosu stojećih talasa ne sme biti manja od nazivne izlazne snage pripadajućih radio-predajnika.

Član 79

Uzemljivači vertikalnih antena na tlu izgrađuju se na takav način da efikasnost zračenja tih antena ne bude manja od 70%.

Član 80

(1) Antene stalnih i matičnih radio-stanica moraju biti izgrađene i postavljene tako da bez naslaga leda mogu odoleti opterećenju vetra čija je brzina do 150 km/h.

(2) Antene, antenski prilagodni transformatori i antenski vodovi moraju omogućavati rad sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom pri promeni temperature okoline u opsegu od – 25 do + 55°S.

Član 81

Antene stalnih i matičnih radio-stanica postavljaju se, prvenstveno, na ravnom terenu bez prepreka na rastojanju najmanje od 2400 /2 (gde je:  – talasna dužina, u metrima,  – elevacioni ugao glavnog lista zračenja antene, u stepenima), da glavni list zračenja tih antena ne bi bio degradiran.

Član 82

Antene i antenski prilagodni transformatori ne smeju imati bilo kakve spoljne elemente za podešavanje pri promeni radne frekvencije, izuzev u slučaju kad se ovo podešavanje vrši putem daljinske komande.

Član 83

Antenske instalacije stalnih i matičnih radio-stanica koje se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine) moraju biti tako konstruisane da se mogu, po potrebi, lako transportovati i brzo postavljati ili spuštati.

V Posebni tehnički i eksploatacioni uslovi za teleprintere i radio-teleprinterske veze

Član 84 Uslovi za teleprintere

(1) Teleprinteri rade sa međunarodnim telegrafskim alfabetom br. 2 (petoelementni telegrafski kod), koristeći start-stopni sistem sinhronizacije.

(2) Kod start-stopnog sistema iz stava 1. ovog člana nominalna dužina trajanja predajnog ciklusa iznosi 7,5 jediničnih intervala, a dužina trajanja stopnog signala – 1,5 jediničnih intervala.

(3) Stanje A (polaritet startnog signala) i stanje Z (polaritet stopnog signala) start-stopnog petoelementnog telegrafskog kola moraju odgovarati uslovima prenosa datim u tabeli br. 9:

(4) Tabela br. 9

(5) Stanje

(6) Prenos sa prostom telegrafskom strujom: kratkospojno tastovanje

(7) Prenos sa duplom telegrafskom strujom

(8) A

(9) Odsustvo struje

Član 85 Pozitivna struja

(1) Teleprinteri rade sa brzinom telegrafisanja od 50 Bd.

(2) Kad je potrebno, teleprinteri mogu raditi i sa brzinom telegrafisanja od 75 Bd ili 100 Bd.

(3) Brzina telegrafisanja može da odstupa od svoje nominalne vrednosti najviše za ± 0,75%.

Član 86

Teleprinteri moraju omogućavati prenos sa prostom telegrafskom strujom od 40 mA pri telegrafskom naponu od 12 do 120 V, kao i prenos sa duplom telegrafskom strujom od ± 20 mA pri telegrafskom naponu od ± 6 do ± 60 V.

Član 87

Pri prenosu sa prostom telegrafskom strujom, teleprinteri moraju imati mogućnosti uključivanja u strujna kola sa kratkospojnim tastovanjem (prenos sa prekidanjem telegrafske struje) i prekidnim tastovanjem (prenos sa uspostavljanjem telegrafske struje).

Član 88

Pri promeni telegrafske struje za ± 10% od nominalne vrednosti, marža prijemnika teleprintera ne sme biti manja od sledećih vrednosti:

  1. 1) 40% – za brzinu telegrafisanja od 50 Bd;
  2. 2) 38% – za brzinu telegrafisanja od 75 Bd;
  3. 3) 35% – za brzinu telegrafisanja od 100 Bd.

Član 89

Stepen start-stopnog telegrafskog izobličenja predajnika teleprintera ne sme biti veći od sledećih vrednosti:

  1. 1) 40% – za brzinu telegrafisanja od 50 Bd;
  2. 2) 5% – za brzinu telegrafisanja od 75 Bd;
  3. 3) 7% – za brzinu telegrafisanja od 100 Bd.

Član 90

(1) Napon radio-smetnji koje teleprinter stvara ne sme biti veći od sledećih vrednosti:

  1. 1) 300 µV – na frekvenciji od 0,15 MHz;
  2. 2) 100 µV – na frekvenciji od 0,5 MHz;
  3. 3) 25 µV – na frekvenciji od 6 MHz i 30 MHz.

(2) Jačina polja radio-smetnji koje stvara teleprinter na rastojanju od 10 m, a u frekvencijskom opsegu od 30 do 300 MHz, ne sme biti veća od 40 µV/m.

(3) Ispitivanje teleprintera, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz st. 1. i 2. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskim standardima JUS N.N0.904 i JUS N.N0.905.

Član 91

Kod teleprintera na list, širina znakova na štampaču je takva da u jedan red teksta staje najviše 69 znakova.

Član 92

Isključivanje napajanja u motoru teleprintera opremljenih automatskim vremenskim prekidačem, ne sme se izvršiti pre nego što prođe najmanje 45 s po prijemu poslednjeg znaka.

Član 93

(1) Napajanje teleprintera električnom energijom vrši se iz izvora nominalnog naizmeničnog napona od 220 V i nominalne frekvencije od 50 Hz.

(2) Teleprinteri moraju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom pri promeni napona napajanja za ± 10% od nominalne vrednosti određene u stavu 1. ovog člana.

Član 94

(1) Teleprinteri moraju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom pri promeni temperature okoline u opsegu od + 5 do + 45°S.

(2) Ispitivanje teleprintera, radi provere usaglašenosti sa uslovom iz stava 1. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskim standardima JUS N. A5.705 i JUS N.A5.710.

Član 95 Uslovi za radio-teleprinterske veze

Kompletne radio-teleprinterske veze izgrađuju se i održavaju tako da njihov stepen start-stopnog telegrafskog izobličenja ne sme biti veći od 28% pri standardnom tekstu: „THE QUICK BROWN FOX JUMPS OVER THE LAZYDOG".

Član 96

(1) Kvalitet radio-teleprinterskih veza je takav da, pod normalnim uslovima prostiranja, stepen greške znaka ne sme biti veći od sledećih vrednosti:

  1. 1) 10–3 – bez automatske korekcije greške;
  2. 2) 10–4 – sa automatskom korekcijom greške.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, kvalitet radio-teleprinterskih veza na kratkim rastojanjima (manjim od oko 200 km) je takav da stepen greške znaka ne sme biti veći od 10–2.

VI Prelazne i završne odredbe

Član 97

(1) Radio-stanice koje su puštene u rad pre dana stupanja na snagu ovog pravilnika, a čije karakteristike ne odgovaraju tehničkim i eksploatacionim uslovima propisanim u ovom pravilniku, mogu nastaviti sa radom najduže do svoje amortizacije pod uslovom da ne stvaraju štetne radio-smetnje drugim radio-stanicama.

(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ako radio-stanice koje su puštene u rad pre dana stupanja na snagu ovog pravilnika, stvaraju štetne radio-smetnje drugim radio-stanicama, njihove karakteristike u pogledu radio-smetnji moraju se dovesti u sklad sa odredbama ovog pravilnika u roku od šest meseci od dana kad se utvrdi da radio-stanica stvara štetne radio-smetnje, ili moraju prestati sa radom.

Član 98

Ako su radio-stanice izrađene tako da omogućavaju i radio-telefonski prenos, na takve radio-stanice primenjivaće se i odredbe Pravilnika o tehničkim i eksploatacionim uslovima pod kojima se mogu koristiti radio-stanice za amplitudski modulisane radio-telefonske emisije sa jednim bočnim opsegom („Službeni list SFRJ”, br. 14/80).

Član 99

(1) Odredbe člana 36. stav 2. tačka 1. i člana 54. stav 2. tačka 1. ovog pravilnika primenjivaće se na sve nove radio-predajnike, odnosno radio-prijemnike puštene u rad posle 1. januara 1985. godine, a od 1. januara 1990. godine – na sve radio-predajnike, odnosno radio-prijemnike.

(2) Na uređaje iz stava 1. ovog člana do 1. januara 1985. godine, odnosno 1. januara 1990. godine primenjivaće se tolerancija frekvencije od ± 20 Hz.

Član 100

(1) Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu SFRJ”.

(2) Br. 2987

(3) 5. juna 1981. godine

(4) Beograd

(5) Predsednik

(6) Saveznog komiteta za

(7) saobraćaj i veze,

(8) Ante Zelić, s.r.

(9) Crteži 1, 2 i 3 objavljeni su u „Službenom listu SFRJ”, broj 70/81. na str. 1798 do 1800.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.