II Opšti tehnički i eksploatacioni uslovi za radio-stanice
(1) Radio-stanice mogu da rade na podeljenim frekvencijama unutar frekvencijskih opsega između 1605 i 16460 kHz koji su namenjeni odgovarajućim radio-službama, prema tabeli br. 1:
(2) Tabela br. 1
(3) Frekvencijski opseg
(4) Radio-služba
(5) 1605 do 2170 kHz
(6) stalna i pokretna
(7) 2194 do 2498 kHz
(8) ”
(9) 2502 do 2625 kHz
(10) ”
(11) 2650 do 2850 kHz
(12) ”
(13) 3155 do 3400 kHz
(14) ”
(15) 3500 do 3800 kHz
(16) ”
(17) 3800 do 3900 kHz
(18) stalna i kopnena pokretna
(19) 3950 do 4063 kHz
(20) stalna
(21) 4438 do 4650 kHz
(22) stalna i pokretna
(23) 4750 do 4995 kHz
(24) stalna i kopnena pokretna
(25) 5005 do 5250 kHz
(26) stalna
(27) 5250 do 5480 kHz
(28) stalna i kopnena pokretna
(29) 5730 do 5950 kHz
(30) stalna
(31) 6765 do 7000 kHz
(32) ”
(33) 7300 do 8195 kHz
(34) ”
(35) 9040 do 9500 kHz
(36) ”
(37) 9775 do 9995 kHz
(38) ”
(39) 10100 do 11175 kHz
(40) ”
(41) 11400 do 11700 kHz
(42) ”
(43) 11975 do 12330 kHz
(44) ”
(45) 13360 do 14000 kHz
(46) ”
(47) 14350 do 14990 kHz
(48) ”
(49) 15450 do 16460 kHz
(50) ”
(51) Za radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima (manjim od 200 km) koriste se prvenstveno, frekvencije iz frekvencijskih opsega između 1605 i 4000 kHz.
(52) Kad se za radio-telegrafske veze koriste frekvencije iz frekvencijskih opsega između 4000 i 16460 kHz, emitovanje se vrši sa minimalnom snagom koja je potrebna da se obezbedi zadovoljavajući rad.
(1) Radio-stanice moraju imati, pored radnih frekvencija, jednu zajedničku frekvenciju.
(2) Frekvencija 3819 kHz je zajednička frekvencija za opasnost, poziv i odgovor u radio-telegrafiji. Kad rade na toj frekvenciji, radio-stanice koriste vrstu emisija A2J (sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca) za ručnu predaju i prijem „na sluh" pomoću međunarodnog morzeovog koda.
(1) Način rada između radio-stanica je jednofrekvencijski simpleks.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, način rada između radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju može biti i dvofrekvencijski simpleks ili, kad se koriste uređaji za automatsku korekciju greške, dupleks.
(1) Radio-stanice mogu koristiti u radu sledeće vrste emisija:
- 1) A2J (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala, jedan bočni opseg, potisnut glavni nosilac) – (u daljem tekstu: A2J (A1);
- 2) A2J (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim pomeranjem frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala, jedan bočni opseg, potisnut glavni nosilac) – (u daljem tekstu: A2J (F1).
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, radio-stanice mogu predavati u rad i vrstu emisije A2N (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim prekidanjem audio-frekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala ili tastovanim prekidanjem glavnog nosioca modulisanog sa audiofrekvencijskim signalom pomoću telegrafskog signala, jedan bočni opseg, pun glavni nosilac), kad je potrebno da se omogući upotreba radio-prijemnika namenjenih za prijem vrste emisije A2 (amplitudska modulacija glavnog nosioca, radio-telegrafija sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca pomoću telegrafskog signala ili tastovanim prekidanjem glavnog nosioca modulisanog sa audiofrekvencijskim signalom pomoću telegrafskog signala, dva bočna opsega, pun glavni nosilac).
Radio-stanice koriste u radu gornji bočni opseg emisije.
Dodeljena frekvencija je viša od noseće (referentne) frekvencije za:
- 1) nominalnu vrednost frekvencije audio-frekvencijskog pomoćnog nosioca – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1);
- 2) nominalnu vrednost centralne frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1);
- 3) polovinu nominalne vrednosti frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca ili modulišućeg audiofrekvencijskog signala – kod radio-stanica namenjenih za predaju vrste emisije A2N.
(1) Izlazna snaga radio-prijemnika izražava se:
- 1) kao vršna snaga obvojnice – kod radio-stanica za vrstu emisija A2J (A1) ili A2N;
- 2) kao srednja snaga – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1).
(2) Nazivna izlazna snaga radio-predajnika izražena u skladu sa odredbom stava 1. ovog člana, ne sme biti manja od 0,02 kW, ni veća od sledećih vrednosti:
- 1) 1 kW – za stalne i matične radio-stanice;
- 2) 0,4 kW – za kopnene pokretne radio-stanice.
(3) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, nazivna izlazna snaga radio-predajnika koji se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine) ne sme biti manja od 0,1 kW, ni veća od sledećih vrednosti:
- 1) 3 kW – za stalne i matične radio-stanice;
- 2) 1 kW – za kopnene pokretne radio-stanice.
(1) Za emisije radio-stanica iz člana 7. ovog pravilnika, širina potrebnog opsega jednaka je vrednostima određenim pomoću izraza datih u tabeli br. 2:
(2) Tabela br. 2
(3) Vrsta emisije
(4) Izrazi za izračunavanje širine potrebnog opsega
(5) A2J (A1)
(6) B0 = KVt
(7) A2J (F1)
(8) B0 = 2,6 D + 0,55 Vt –
(9) za 1,5 m 5,5;
(10) B0 = 2,1D + 1,9 Vt –
(11) za 5,5 m 20
(12) A2N
(13) V=M + 0,5 KVt – za emisiju sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca; B0 = M + KVt – za emisiju sa tastovanim prekidanjem glavnog nosioca modulisanog audiofrekvencijskim signalom.
(14) Legenda: Oznake u tabeli br. 2 predstavljaju: B0 – širinu potrebnog opsega, Hz: K – opšti numerički faktor koji zavisi od dozvoljenog izobličenja telegrafskog signala usled ograničavanja širine opsega; Vt – brzinu telegrafisanja u Bd: 2D – pomeraj frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca ili radio-frekvencijskog izlaznog signala, u Hz; m = 2D/Vt – indeks modulacije; M – frekvenciju audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca ili modulišućeg audiofrekvencijskog signala, u Hz.
(15) Opšti numerički faktor (K) u tabeli br. 2 iz stava 1. ovog člana jednak je:
- 1) 5 – za radio-telegrafske veze s fedingom;
- 2) 3 – za radio-telegrafske veze bez fedinga.
(1) Brzina telegrafisanja ne sme biti veća od sledećih vrednosti:
- 1) 200 Bd – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1);
- 2) 50 Bd – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 1. ovog člana, kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera, koje ne koriste uređaje za automatsku korekciju greške, brzina telegrafisanja ne sme biti veća od 100 dB.
(1) Nominalna vrednost frekvencije ili centralne frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca radio-predajnika je u sledećem opsegu:
- 1) od 350 do 2600 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1);
- 2) od 350 do 1000 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, nominalna vrednost frekvencije ili centralne frekvencije audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca radio-predajnika je u sledećem opsegu:
- 1) od 800 do 1000 Hz – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju, radi obezbeđenja optimalnog prijema „na sluh";
- 2) od 1500 do 2500 Hz (prvenstveno 1700 Hz) – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju i vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1), radi obezbeđenja slabljenja sporednih zračenja prema uslovu iz člana 43. stav 2. ovog pravilnika.
(1) Radio-stanice za vrstu emisije A2J (F1) moraju koristiti najmanju vrednost pomeraja frekvencije koja je kompatibilna sa najvećom regularno upotrebljavanom brzinom telegrafisanja, dužinom radio-telegrafske vrste, uslovima prostiranja i stabilnošću frekvencije radio-uređaja.
(2) Kad se u radio-stanicama iz stava 1. ovog člana upotrebljavaju radio-uređaji dovoljno visoke stabilnosti frekvencije (član 15) i selektivnosti, za nove sisteme radio-telegrafskih veza koriste se, prvenstveno, vrednosti pomeraja frekvencije određene u tabeli br. 3:
(3) Tabela br. 3
(4) Maksimalna brzina telegrafisanja, u Bd
(5) pomeraj frekvencija,
(6) u Hz
(7) sinhronizovana
(8) nesinhronizovana
(9) –
(10) 50
(11) 70
(12) 100
(13) 50 i 75
(14) 85
(15) 200
(16) 100
(17) 170
(18) –
(19) 200
(20) 340
(21) Kad se u radio-stanicama iz stava 1. ovog člana detekcija obavlja pomoću uskopojasnih filtera i detektora bez inercije, ili kad je nemoguće postići potrebnu stabilnost frekvencije i selektivnost radio-uređaja, za sisteme radio-telegrafskih veza koriste se, prvenstveno, vrednosti pomeraja frekvencije od 200 Hz, 280 Hz, 340 Hz i 400 Hz. Privremeno se mogu koristiti i vrednosti pomeraja frekvencije od 140 Hz, 280 Hz i 560 Hz, ali se vrednost od 560 Hz ne sme usvajati za nove sisteme radio-telegrafskih veza.
(22) Kod radio-stanica iz člana 1. ovog stava, frekvencije koje odgovaraju značajnim stanjima telegrafske modulacije moraju ispunjavati uslove veze određene u tabeli br. 4:
(23) Tabela br. 4
(24) Frekvencija emisije
(25) Radio-telegrafske veze koje koriste teleprinter ili uređaje sa perforacijom
(26) Radio-telegrafske veze koje koriste međunarodni morzeov kod
(27) Međunarodni telegrafski alfabet br. 2
(28) Emitovani 7-mo- elementni signal2)
(29) Viša frekvencija
(30) Razmak
(31) Start
(32) Bez perforacije A1)
(33) B
(34) Znak
(35) Niža frekvencija
(36) Znak
(37) Stop
(38) Sa perforacijom Z1)
(39) Y
(40) Razmak
- 1) na žičnoj vezi; 2) na radio-kanalu.
Apsolutna vrednost ukupne greške frekvencije (greške modulatorskog i demodulatorskog stepena kao i greške stepena za transponovanje frekvencije, na oba kraja veze), u toku održavanja radio-telegrafskih veza između radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1) koje koriste vrednosti pomeraja frekvencija određene u članu 14. stav 2. ovog pravilnika, ne sme biti veća od 12 Hz.
Kad god je moguće, stalne i matične radio-stanice za automatsku radio-telegrafiju koriste prostorni ili, eventualno, polarizacioni diverziti (višestruki) prijem, radi poboljšanja karakteristika radio-telegrafskih veza koje se ostvaruju pomoću jednosferskih radio-talasa i radi smanjenja snage radio-predajnika korespondentnih radio-stanica.
(1) Ako se drugim merama ne može osigurati prihvatljiv stepen greške na radio-teleprinterskim vezama, radio-stanice za automatsku radio-telegrafiju koriste uređaje za automatsku korekciju greške, radi zaštite od uticaja radio-šuma, radio-smetnji i fedinga.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, koriste se prvenstveno uređaji jednokanalnog simpleksnog ili dupleksnog sistema za korekciju greške u saglasnosti sa preporukama 518. i 519. Međunarodnog konsultativnog komiteta za radio-veze (Kjoto, 1973. godine).
(1) Pouzdanost radio-telegrafskih veza mora biti obezbeđena najmanje za 50% dana u mesecu.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, pouzdanost radio-telegrafskih veza koje se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine), kao i za automatsku radio-telegrafiju, mora biti obezbeđena najmanje za 90% dana u mesecu.
(3) Minimalan broj i red veličine frekvencija u kompletu frekvencija koji obezbeđuju pouzdanost radio-telegrafskih veza iz st. 1. i 2. ovog člana, određuju se proračunom.
(1) Kad se radio-telegrafske veze ostvaruju pomoću jonosferskih radio-talasa, radna frekvencija ne sme biti veća od maksimalno upotrebljive frekvencije (MUF), ni manja od:
- 1) 0,6 H MUF – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
- 2) vrednosti određene sa dijagrama prikazanog na crtežu br. 1, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju koje se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine), radna frekvencija ne sme biti veća od optimalne radne frekvencije (0,85 H MUF).
(3) Kad se radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima ostvaruju pomoću prizemnih radio-talasa, radna frekvencija radio-stanica je ispod 4000 kHz .
(4) Za odabiranje najpovoljnijih radio frekvencija iz kompleta frekvencija, koriste se uslovi dati u st. 1. i 2. ovog člana i mesečne jonosferske prognoze Geomagnetskog instituta iz Grocke.
(1) Minimalna jačina polja koja se štiti na mestu prijema, za 90% dana u odsustvu industrijskog radio-šuma, jednaka je:
- 1) vrednostima određenim u tabeli br. 5 – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
- 2) vrednostima iz tabele br. 5 uvećanim za 4 dB – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.
(2) Minimalna jačina polja iz stava 1. ovog člana data je u tabeli br. 5.
(3) Tabela br. 5
(4) Fre-kven-cija u MHz
(5) Minimalna jačina polja koja se štiti na mestu prijema radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju u dB (V/m )
(6) Decembar
(7) Januar
(8) Februar
(9) Mart
(10) April
(11) Maj
(12) Juni
(13) Juli
(14) Avgust
(15) Septembar
(16) Oktobar
(17) Novembar
(18) N2P1D1
(19) N1P2D2
(20) N2P1D1
(21) N1P2D2
(22) N2P1D1
(23) N1P2D2
(24) N2P1D1
(25) N1P2D2
(26) 1
(27) 2
(28) 3
(29) 4
(30) 5
(31) 1,5
(32) 14
(33) 9
(34) –
(35) 9
(36) 16
(37) –
(38) 3
(39) –
(40) 9
(41) 22
(42) 4
(43) –
(44) 9
(45) 19
(46) 4
(47) –
(48) 9
(49) 12
(50) 6
(51) –
(52) 9
(53) 19
(54) 13
(55) –
(56) 5
(57) 29
(58) 23
(59) 12
(60) 20
(61) 14
(62) –
(63) 9
(64) 2
(65) 13
(66) 9
(67) –
(68) 10
(69) 16
(70) –
(71) 2
(72) –
(73) 10
(74) 21
(75) 5
(76) –
(77) 10
(78) 18
(79) 5
(80) –
(81) 10
(82) 12
(83) 5
(84) –
(85) 10
(86) 18
(87) 12
(88) –
(89) 7
(90) 27
(91) 21
(92) 9
(93) 19
(94) 13
(95) –
(96) 10
(97) 3
(98) 13
(99) 10
(100) –
(101) 11
(102) 15
(103) 0
(104) –
(105) 11
(106) 19
(107) 6
(108) –
(109) 11
(110) 17
(111) 4
(112) –
(113) 11
(114) 11
(115) 5
(116) –
(117) 11
(118) 16
(119) 12
(120) –
(121) 9
(122) 24
(123) 19
(124) 4
(125) 17
(126) 12
(127) –
(128) 11
(129) 4
(130) 12
(131) 10
(132) –
(133) 11
(134) 14
(135) 1
(136) –
(137) 11
(138) 18
(139) 6
(140) –
(141) 11
(142) 16
(143) 6
(144) –
(145) 11
(146) 11
(147) 6
(148) –
(149) 11
(150) 15
(151) 11
(152) –
(153) 9
(154) 22
(155) 17
(156) 2
(157) 16
(158) 11
(159) –
(160) 11
(161) 5
(162) 11
(163) 10
(164) –
(165) 12
(166) 13
(167) 2
(168) –
(169) 12
(170) 17
(171) 7
(172) –
(173) 10
(174) 15
(175) 7
(176) –
(177) 12
(178) 10
(179) 7
(180) –
(181) 12
(182) 14
(183) 11
(184) –
(185) 6
(186) 20
(187) 16
(188) 1
(189) 15
(190) 11
(191) –
(192) 10
(193) 6
(194) 11
(195) 9
(196) –
(197) 10
(198) 12
(199) 3
(200) –
(201) 10
(202) 15
(203) 7
(204) –
(205) 7
(206) 13
(207) 7
(208) –
(209) 10
(210) 10
(211) 7
(212) –
(213) 11
(214) 13
(215) 11
(216) –
(217) 4
(218) 19
(219) 16
(220) 3
(221) 14
(222) 11
(223) –
(224) 7
(225) 7
(226) 9
(227) 9
(228) –
(229) 8
(230) 10
(231) 3
(232) –
(233) 8
(234) 13
(235) 7
(236) –
(237) 5
(238) 11
(239) 7
(240) –
(241) 8
(242) 9
(243) 7
(244) –
(245) 9
(246) 12
(247) 10
(248) –
(249) 2
(250) 17
(251) 15
(252) 5
(253) 12
(254) 11
(255) –
(256) 7
(257) 8
(258) 7
(259) 8
(260) –
(261) 5
(262) 8
(263) 2
(264) –
(265) 5
(266) 11
(267) 6
(268) –
(269) 3
(270) 9
(271) 6
(272) –
(273) 5
(274) 8
(275) 7
(276) –
(277) 6
(278) 11
(279) 10
(280) 0
(281) 16
(282) 15
(283) 6
(284) 11
(285) 11
(286) –
(287) 2
(288) 10
(289) 2
(290) 4
(291) –
(292) 2
(293) 3
(294) –
(295) 1
(296) –
(297) 2
(298) 6
(299) 2
(300) 0
(301) 4
(302) 2
(303) –
(304) 2
(305) 5
(306) 7
(307) –
(308) 1
(309) 8
(310) 10
(311) 3
(312) 13
(313) 14
(314) 7
(315) 8
(316) 11
(317) 1
(318) 12
(319) – 3
(320) –
(321) 1
(322) 0
(323) –
(324) 2
(325) –
(326) 6
(327) 0
(328) 1
(329) –
(330) 3
(331) 1
(332) –
(333) 1
(334) –
(335) 3
(336) 0
(337) 1
(338) 6
(339) 0
(340) 4
(341) 9
(342) 4
(343) 10
(344) 13
(345) 8
(346) 5
(347) 10
(348) 3
(349) 15
(350) – 11
(351) –
(352) 9
(353) –
(354) 2
(355) –
(356) 10
(357) –
(358) 12
(359) 5
(360) –
(361) 7
(362) –
(363) 11
(364) 0
(365) –
(366) 9
(367) –
(368) 11
(369) –
(370) 2
(371) – 7
(372) 9
(373) –
(374) 3
(375) –
(376) 3
(377) 5
(378) 4
(379) 4
(380) 10
(381) 8
(382) –
(383) 2
(384) 5
(385) 1
(386) Vrednosti jačine polja u tabeli br. 5. iz stava 2. ovog člana odnose se na šest dnevnih perioda lokalnog vremena, i to: N2 : 00 do 04 časa; P1 : 04 do 08 časova; D1:08 do 12 časova; N1: 20 do 24 časa; R2:16 do 20 časova; D2:12 do 16 časova.
(387) Za frekvencije koje se razlikuju od datih u prvoj koloni tabele br. 5 iz stava 2. ovog člana, vrednosti minimalnih jačina polja koje se štite mogu se dobiti interpolacijom.
(388) Za određivanje stvarnih jačina polja na mestu prijema radio-stanica koriste se:
- 1) mesečne jonosferske prognoze Geomagnetskog instituta iz Grocke – kad se radio-telegrafske veze ostvaruju pomoću jednosferskih radio-talasa;
- 2) merenja ili krive prostiranja prizemnih radio-talasa date u preporuci 368. Međunarodnog konsultativnog komiteta za radio-veze (Kjoto, 1978. godine) – kad se radio-telegrafske veze na kratkim rastojanjima ostvaruju pomoću prizemnih radio-talasa.
(1) Odnos zaštite koji obezbeđuje povoljan prijem radio-stanica određen je u tabeli br. 7, a za procent dana i procent vremena u tabeli br. 6:
(2) Tabela br. 6
(3) Vrsta radio-telegrafije
(4) Zaštita od dugotrajnih promena intenziteta željenog, odnosno neželjenog signala, u % dana
(5) Zaštita od kratkotrajnih promena (fedinga) željenog, odnosno neželjenog signala u % vremena
(6) Ručna (za prijem „na sluh")
(7) 90
(8) 90
(9) Ručna (za prijem „na sluh" u meteorološkim radio-službama i radio-službama novinskih agencija), sistem „Hell"
(10) 90
(11) 90
(12) Automatska bez korekcije greške
(13) 90
(14) 99,91)
(15) Automatska sa korekcijom greške
(16) 90
- 902)
- 1) Pod pretpostavkom da se koristi sistem diverziti-prijema sa dva elementa.
- 2) Za efikasnost prenosa od 90%
(17) Tabela br. 7
(18) Vrsta radio-telegrafije
(19) Odnos zaštite u dB
(20) Frekvencijski opseg:
(21) od 1605 do 3500 kHz
(22) Frekvencijski opseg:
(23) od 3500 do 16460 kHz
(24) Povoljan prijem
(25) Ograničeno povoljan prijem
(26) Povoljan prijem
(27) Ograničeno povoljan prijem
(28) Ručna (za prijem „na sluh")
(29) 11
(30) 5 do 10
(31) 15
(32) 7 do 14
(33) Ručna (za prijem „na sluh" u meteorološkim radio-službama i radio-službama novinskih agencija), sistem „Hell"
(34) 13
(35) 5 do 12
(36) 17
(37) 7 do 16
(38) Automatska bez korekcije greške
(39) 17
(40) 10 do 16
(41) 26
(42) 13 do 25
(43) Automatska sa korekcijom greške
(44) 12
(45) 7 do 11
(46) 14
(47) 8 do 13
(48) Pod ograničeno povoljnim prijemom iz tabele br. 7 iz stava 1. ovog člana podrazumeva se prijem pri kom je za izvesne časove, sezone ili faze sunčeve aktivnosti verovatnoća pojave štetne radio-smetnje veća od verovatnoće koja se smatra poželjnom, ali nije tolika da bi se mogla proglasiti nepovoljnom.
(49) Vrednosti odnosa zaštite propisane u tabeli br. 7 iz stava 1. ovog člana, odnose se na medijansku vrednost vršne jačine polja željenog i neželjenog signala koji padaju unutar propusnog opsega radio-prijemnika čija je širina jednaka vrednosti određenoj prema članu 60. ovog pravilnika.
(1) Lokacija stalnih i matičnih radio-stanica mora biti takva da se u potpunosti ostvari efikasnost zračenja antena, tj. lokacija mora biti pogodna, a provodnost zemljišta zadovoljavajuća.
(2) Lokacija stalnih i matičnih radio-stanica mora biti tako izabrana da se u potpunosti pokriva tačka ili zona prijema izbegavajući, što je moguće više, pričinjavanje štetnih radio-smetnji ostalim radio-stanicama.
(3) Za lokaciju stalnih i matičnih radio-stanica mora se birati zona sa najmanjim nivoom radio-šuma, izbegavajući po mogućstvu zonu grada da bi se snaga radio-predajnika korespondentnih radio-stanica mogla svesti na minimum.
(1) U radio-telegrafskoj mreži stalnih radio-stanica, jedna od njih određuje se za preuzimanje funkcije upravne radio-stanice.
(2) Upravna radio-stanica iz stava 1. ovog člana obezbeđuje:
- 1) brzu razmenu poruka između stalnih radio-stanica u radio-telegrafskoj mreži;
- 2) efikasnost rada i disciplinu u radio-telegrafskoj mreži;
- 3) primenjivanje važećih postupaka predviđenih Međunarodnim pravilnikom o radio-saobraćaju, odnosno Zakonom o osnovama sistema veza i Pravilnikom o radu radio-stanica („Službeni list SFRJ", br. 17/78), od strane svih stalnih radio-stanica u radio-telegrafskoj mreži;
- 4) određivanje i koordinacija vremena promene radnih frekvencija (uzimajući u obzir podatke o prostiranju, uslove rada i frekvencije koje su dodeljene za korišćenje stalnim radio-stanicama u radio-telegrafskoj mreži), kao što su promene od dnevnih na noćne frekvencije.
Član 24 Zajednički uslovi
(1) Radio-uređaji moraju biti izgrađeni tako da omoguće najmanje ručnu predaju i prijem „na sluh" vrste emisija A2J (A1), za rad u jednofrekvencijskom simpleksu.
(2) Pored uslova iz stava 1. ovog člana, radio-uređaji za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera moraju da omoguće rad sa brzinom telegrafisanja od 50 Bd i, po mogućstvu, brzinom od 75 Bd, 100 Bd i 200 Bd.
(1) Frekvencijski opseg radio-uređaja može iznositi najviše od 1,6 do 30 MHz, a ne sme biti manji od:
- 1) 2 do 12 MHz – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
- 2) 2 do 16 MHz – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.
(2) Unutar nazivnog frekvencijskog opsega, radio-uređaji moraju da omoguće rad najmanje na:
- 1) tri prethodno određene frekvencije – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
- 2) pet prethodno određenih frekvencija – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.
(3) Jedna od frekvencija iz tač. 1. i 2. stava 2. ovog člana mora biti zajednička frekvencija u skladu sa članom 5. stav 1. ovog pravilnika.
(1) Napajanje radio-uređaja električnom energijom vrši se iz sledećih izvora:
- 1) nominalnog naizmeničnog napona od 220 V i nominalne frekvencije od 50 Hz;
- 2) nominalnog jednosmernog napona od 12 V ili 24 V, sa negativnim polom na masi.
(2) Izuzetno od odredbe tačke 1. stav 1. ovog člana, napajanje radio-predajnika izlazne snage veće od 1 kW vrši se iz trofaznog izvora nominalnog naizmeničnog napona od 380/220 V (sa nultim provodnikom) i nominalne frekvencije od 50 Hz.
(3) Za radio-uređaje koji se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine) mora biti obezbeđeno rezervno napajanje.
(4) Radio-uređaji moraju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom pri promeni napona napajanja za:
- 1) ± 10% od nominalnog naizmeničnog napona određenog u tački 1. stava 1. ovog člana i stavu 2. ovog člana:
- 2) – 10% i + 30% od nominalnog jednosmernog napona određenog u tački 2. stava 1. ovog člana.
(1) Radio-uređaji moraju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom pod sledećim uslovima:
- 1) pri promeni temperature okoline u opsegu od +5 do + 45°S;
- 2) pri promeni relativne vlažnosti okoline do 90% na temperaturi od +40°S;
- 3) pri promeni atmosferskog pritiska – do vrednosti koja odgovara nadmorskoj visini od 2000 m;
- 4) posle sinusoidalnih vibracija amplitude do 3 mm u u frekvencijskom opsegu od 1 do 10 Hz i amplitude do 0,35 mm u frekvencijskom opsegu od 10 do 55 Hz (samo za radio-uređaje koji se koriste u kopnenim pokretnim radio-stanicama, tj. vozilima);
- 5) posle najmanje 10 udara u svakoj ravni, pri čemu svaki udar sačinjava polutalasno sinusoidalno ubrzanje amplitude do 10 g (gde je g = 9,81 m/s2 – ubrzanje zemljine teže) u trajanju od 11 ms (samo za radio-uređaje koji se koriste u kopnenim pokretnim radio-stanicama, tj. vozilima).
(2) Rad radio-uređaja, sa dozvoljenim pogoršanjem vrednosti karakteristika u odnosu na granične vrednosti propisane ovim pravilnikom, mora biti obezbeđen i pod sledećim uslovima:
- 1) pri promeni temperature okoline u opsegu od –25 do +55°S;
- 2) pri promeni relativne vlažnosti okoline do 95% na temperaturi od + 50°S.
(3) Ispitivanja radio-uređaja, radi provere usaglašenosti sa uslovima određenim u st. 1. i 2. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskim standardima JUS N.A5.705, JUS N.A5.710, JUS N.A5.715, JUS N.A5.725 i JUS N.A5.730.
(1) Radio-uređaji moraju biti u stanju da rade sa karakteristikama propisanim ovim pravilnikom jedan minut posle uključivanja napajanja.
(2) Ako radio-uređaji sadrže sklopove koji moraju prethodno da se zagreju da bi ispravno radili, vreme zagrevanja ne sme biti duže od 30 minuta od uključivanja napajanja.
(3) Kad se primenjuje uslov iz stava 2. ovog člana, izvor napajanja kola za zagrevanje mora biti tako konstruisan da može ostati uključen i kad su druga napajanja radio-uređaja isključena. Ako je za tu svrhu ugrađen poseban preklopnik na radio-uređajima, njegova namena mora biti jasno označena.
(1) Radio-uređaji moraju biti izrađeni za neprekidni rad.
(2) Neprekidni rad iz stava 1. ovog člana označava rad radio-predajnika sa nazivnom izlaznom snagom i rad radio-prijemnika sa nazivnom audiofrekvencijskom izlaznom snagom, pod normalnim uslovima opterećenja, za vreme od 24 časa.
(1) Mehanička i električna konstrukcija radio-uređaja mora biti takva da omogućava, saglasno nameni, njihovo korišćenje u stalnim instalacijama ili pokretnim instalacijama (vozilima).
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, mehanička i električna konstrukcija radio-uređaja koji su predviđeni da se koriste u radio-službama bezbednosti (ljudskih života i imovine) mora biti takva da omogućava rad u stalnim instalacijama i pokretnim instalacijama (vozilima).
Pouzdanost radio-uređaja mora biti takva da srednje vreme između otkaza ne sme biti manje od 1000 časova.
(1) Radio-uređaji za ručnu radio-telegrafiju opremljeni su sklopovima koji omogućavaju prelaz sa predaje na prijem, i obratno, bez ručne komutacije.
(2) Kad su radio-uređaji u poziciji predaje, mora biti obezbeđena trajna vizuelna kontrola pomoću svetlosne signalizacije ili odgovarajućeg indikatora.
(3) Promena frekvencije radio-uređaja mora biti omogućena u najkraćem mogućem roku, a najduže za jedan minut.
(4) Prelaz radio-uređaja s jedne na drugu vrstu emisije mora biti omogućen sa jednom komandom.
Radio-uređaji za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera moraju da omoguće prenos sa prostom i duplom telegrafskom strujom u skladu sa uslovima iz člana 86. ovog pravilnika.
Radio-uređaji moraju imati kompletnu tehničku dokumentaciju, i to:
- 1) primopredajni merni protokol;
- 2) opis uređaja;
- 3) specifikaciju električnih i mehaničkih karakteristika u skladu sa odredbama ovog pravilnika;
- 4) uputstvo za rukovanje i održavanje;
- 5) potpunu električnu šemu uređaja;
- 6) komplet montažnih šema;
- 7) specifikaciju ugrađenih delova sa brojem za narudžbinu.
Radio-uređaji moraju biti izgrađeni, postavljeni i eksploatisani tako da budu ispunjeni zahtevi za bezbednost prema jugoslovenskim standardima JUS N.N0.203, JUS N.N0.204 i propisima o zaštiti na radu.
Član 36 Uslovi za radio-predajnike
(1) Tolerancija frekvencije radio-predajnika iznosi ± 100 Hz.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, tolerancija frekvencije radio-predajnika za vrstu emisije A2J (F1) iznosi:
- 1) ± 10 Hz – kod stalnih radio-stanica;
- 2) ± 20 Hz – kod matičnih radio-stanica.
(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa tolerancijom frekvencije iz st. 1. i 2. ovog člana, vrši se merenjem maksimalne greške frekvencije, na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.321.
(1) Stabilnost frekvencije radio-predajnika, za kratke periode reda 15 minuta iznosi ± 40 Hz.
(2) Uslov iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na radio-predajnike sa tolerancijom frekvencije propisanom u članu 36. stav 2. ovog pravilnika.
(3) Ispitivanje radio-predajnika radi provere usaglašenosti sa kratkotrajnom stabilnošću frekvencije iz stava 1. ovog člana, vrši se merenjem maksimalne promene frekvencije na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.321.
(1) Nominalna impedansa izlaznog opterećenja radio-predajnika iznosi 50 oma (nesimetrično).
(2) Radio-predajnici moraju imati mogućnost ručnog ili automatskog prilagođavanja izlaznog pojačavača na promenljive karakteristike izlaznog opterećenja, tako da se izlazna snaga znatnije ne menja ni pri povećanju odnosa stojećih talasa do vrednosti od 2:1.
(1) Izlazna snaga radio-predajnika, na bilo kojoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega, može da odstupa od svoje nazivne vrednosti najviše za ± 15 dB.
(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz stava 1. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.322.
(1) Širina zauzetog opsega emisijom radio-predajnika ne sme biti veća od širine potrebnog opsega određene u skladu sa uslovima iz člana 11. ovog pravilnika.
(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se pod sledećim uslovima:
- 1) pri tastovanju sa nizom od 16 pravougaonih tačaka u sekundi (jednaki naizmenični znaci i razmaci, bez emisije za vreme razmaka) – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
- 2) pri tastovanju sa telegrafskim signalom tipa 1:1 (odnosno trajanja znaka i razmaka 1:1) nazivne brzine telegrafisanja – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju;
- 3) pri nazivnom pomeraju frekvencije – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1);
- 4) pri nazivnom faktoru modulacije – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.
(1) Obvojnica spektra van opsega emisije radio-predajnika mora biti unutar odgovarajuće granične krive određene u st. 2. i 3. ovog člana.
(2) Za vrstu emisije A2J (A1) granična kriva polazi od tačaka (±Vt/2 – 27 dB sa strminom od 30 dB po oktavi i pruža se najmanje preko jedne oktave do tačaka (±5 Vt – 57 dB). Van tih tačaka, nivo svih emitovanih komponenti mora biti ispod – 57 dB. Referentni nivo odgovara srednjoj snazi emisije.
(3) Za vrstu emisije A2J (F1), granična kriva polazi od tačaka koje odgovaraju graničnim frekvencijama, širine potrebnog opsega i pruža se do – 60 dB. Van tačaka u kojima ta kriva dostiže nivo od – 60 dB nivo svih emitovanih komponenata mora biti ispod – 60 dB. Referentni nivo odgovara srednjoj snazi emisije. Početne ordinate krive i njena strmina određeni su u tabeli br. 8:
(4) Tabela br. 8
(5) Indeks modulacije (m)
(6) Početne ordinate, u dB
(7) Strmina, u dB po oktavi
(8) 1,5 m < 6
(9) – 15
(10) 13 + 1,8 m
(11) 6 m < 8
(12) – 18
(13) 19 + 0,8 m
(14) 8 m < 20
(15) – 19
(16) 19 + 0,8 m
(17) Granične krive iz st. 2. i 3. ovog člana prikazane su na crtežima br. 2 i 3. respektivno (istim redom), koji su odštampani uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.
(18) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa zahtevom iz stava 1. ovog člana, vrši se pod uslovima testovanja i modulacije određenim u članu 40. stav 2. ovog pravilnika, pomoću analizatora radio-frekvencijskog spektra. Propusni opseg filtera analizatora, za slabljenje od 3 dB, ne sme biti veći od 0,3 ft (gde je ft = V/2 – frekvencija telegrafisanja).
(1) Radi smanjenja emisije van opsega prema uslovima iz člana 41. ovog pravilnika, radio-predajnici za vrstu emisije A2J (A1) ili A2J (F1), moraju imati ulazne filtre za uobličavanje telegrafskih signala, proračunate za nazivne brzine telegrafisanja.
(2) Vreme uspostavljanja telegrafskog signala iznosi oko:
- 1) 20% početnog trajanja telegrafske tačke, tj. reda 1(/5V) – kod radio-predajnika za vrstu emisije A2J (A1);
- 2) 8% početnog trajanja telegrafske tačke, tj. približno 1/(12V) – kod radio-predajnika za vrstu emisije A2J (F1).
(1) Srednja snaga bilo kog sporednog zračenja koja napaja antenski vod ili veštačko opterećenje određeno u članu 53. ovog pravilnika, na ma kojoj diskretnoj frekvenciji, mora biti:
- 1) najmanje 40 dB ispod srednje snage na osnovnoj frekvenciji – za radio-predajnike izlazne snage od 0,5 kW;
- 2) manja od 50 mW – za radio-predajnike izlazne snage veće od 0,5 kW.
(2) Kod radio-predajnika za vrste emisija A2J (A1) i A2J (F1), granične vrednosti iz stava 1. ovog člana odnose se i na sporedna zračenja proizvedena usled nedovoljnog slabljenja glavnog nosioca, radio-frekvencijske komponente neželjenog (donjeg) bočnog opsega i radio-frekvencijske komponente koje odgovaraju drugom i ostalim višim harmonicima audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca.
(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz stava 1. ovog člana vrši se pri nazivnoj izlaznoj snazi u odsustvu telegrafske modulacije (tastovanja).
(1) Kad su radio-predajnici priključeni na veštačko opterećenje koje ne zrači bilo koje sporedno zračenje kućišta, na ma kojoj diskretnoj frekvenciji, ne sme biti veće od zračenja koje bi se javilo kad bi se antenski sistem napajao sa maksimalno dozvoljenom snagom (na frekvenciji tog sporednog zračenja) određenom u članu 43. stav 1. ovog pravilnika.
(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa zahtevom iz stava 1. ovog člana, vrši se pod uslovima određenim u članu 43. stav 3. ovog pravilnika, korišćenjem metode zamene. Po toj metodi radio-predajnik se zamenjuje generatorom radio-frekvencijskog signala priključenim na antenski sistem i podešenim da pokazuje na frekvenciji određenog sporednog zračenja istu vrednost na meraču jačine polja postavljenom na lokaciji koja je udaljena od antene nekoliko talasnih dužina.
Tolerancija frekvencije audiofrekvencijkog pomoćnog nosioca ili modulišućeg audiofrekvencijskog signala radio-predajnika iznosi:
- 1) ± 10 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1);
- 2) ± 2 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1);
- 3) ± 50 Hz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2N.
(1) Pomeraj frekvencije radio-predajnika za vrstu emisije A2J (F1) može da odstupa od svoje nazivne vrednosti najviše za ± 3%.
(2) Uslov iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na radio-predajnike koji koriste pomeraje frekvencije određene u članu 14. stav 2. (tabela br. 3) ovog pravilnika.
(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.346.
(1) Nazivni faktor modulacije radio-predajnika za vrstu emisije A2N ne sme biti manji od 70%.
(2) Faktor modulacije radio-predajnika iz stava 1. ovog člana može da odstupa od svoje nazivne vrednosti najviše za ± 4%.
(3) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz st. 1. i 2. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.346.
(1) Promena amplitude glavnog nosioca radio-predajnika za vrstu emisije A2N (sa tastovanim prekidanjem audiofrekvencijskog pomoćnog nosioca) ne sme biti veći od 15%.
(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se pri nazivnom faktoru modulacije i nazivnoj izlaznoj snazi, korišćenjem selektivnog radio-frekvencijskog voltmetra ili analizatora radio-frekvencijskog spektra. Pošto se izmeri amplituda glavnog nosioca u odsustvu modulacije (U0) i amplituda glavnog nosioca u prisustvu modulaciju (U’0) promena amplitude, izražena u % izračunava se pomoću izraza 100 (1-U’0/U0).
(1) Nivo šuma i brujanja radio-predajnika ne sme biti veći od sledećih vrednosti:
- 1) – 25 dB – kod radio-stanica za ručnu radio-telegrafiju;
- 2) – 40 dB – kod radio-stanica za automatsku radio-telegrafiju.
(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnim vrednostima iz stava 1. ovog člana, vrši se na način utvrđen u jugoslovenskom standardu JUS N.N6.349, i to:
- 1) merenjem AM nivoa šuma i brujanja – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1) ili A2N;
- 2) merenjem FM nivoa šuma i brujanja – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1).
Kad su radio-predajnici za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera tastovani ulaznim telegrafskim signalom tipa 1:1, pri bilo kojoj nazivnoj brzini telegrafisanja, stepen izohronog telegrafskog izobličenja ne sme biti veći od 5%.
(1) Ako nazivna izlazna snaga prelazi 0,1 kW, radio-predajnici moraju imati mogućnost da smanje izlaznu snagu najmanje za 3 dB.
(2) Radio-predajnici nazivne izlazne snage jednake ili veće od 1 kW moraju imati ugrađen instrument za merenje izlazne snage, odnosa stojećih talasa i radio-frekvencijskog napona na ulazu u antenski vod.
(1) Radio-predajnici moraju biti zaštićeni od kratkog spoja ili praznog hoda antenskih priključaka.
(2) Ako je potrebno da se bilo kom delu radio-predajnika dovede napon napajanja sa izvesnim zakašnjenjem, to zakašnjenje obavlja se automatski.
(1) Radio-predajnici stalnih i matičnih radio-stanica nazivne izlazne snage jednake ili veće od 1 kW moraju imati veštačko opterećenje, radi izbegavanja štetnih radio-smetnji prilikom ispitivanja, eksperimentisanja i podešavanja.
(2) Nominalna impedansa veštačkog opterećenja jednaka je nominalnoj impedansi izlaznog opterećenja radio-predajnika određenoj u članu 38. stav 1. ovog pravilnika.
(3) Odnos stojećih talasa na ulazu u veštačko opterećenje ne sme biti veći od sledećih vrednosti:
- 1) 1.1 – unutar nazivnog frekvencijskog opsega radio-predajnika;
- 2) 1.4 – u opsegu od fmax do, najmanje 3 fmax (gde je fmax – gornja granična frekvencija nazivnog frekvencijskog opsega radio-predajnika).
(4) Veštačko opterećenje se izgrađuje tako da može podneti punu izlaznu snagu radio-predajnika u toku jednog časa.
Član 54 Uslovi za radio-prijemnike
(1) Greška podešavanja frekvencije radio-prijemnika ne sme biti veća od sledećih vrednosti:
- 1) ± 100 Hz – ako je frekvencija lokalnog oscilatora stabilizovana pomoću kvarca;
- 2) ± 300 Hz – ako je frekvencija lokalnog oscilatora kontinualno promenljiva bez stabilizacije sa kvarcom.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, greška podešavanja frekvencije radio-prijemnika za vrste emisija A2J (F1) ne sme biti veća od sledećih vrednosti;
- 1) ± 10 Hz – kod stalnih radio-stanica;
- 2) ± 20 Hz – kod matičnih radio-stanica.
(1) Stabilnost podešenosti frekvencije radio-prijemnika, za kratke periode reda 15 minuta, iznosi ± 40 Hz.
(2) Uslov iz stava 1. ovog člana ili člana 54. stav 2. ovog pravilnika ne odnosi se na radio-prijemnike.
(1) Komanda za ručno podešavanje frekvencije radio-prijemnika mora omogućavati smanjenje greške u podešavanju bar na ± 10 Hz.
(2) Osim ručne komande iz stava 1. ovog člana, radio-prijemnici za vrstu emisije A2J (F1) mogu biti opremljeni i sklopovima za automatsku regulaciju frekvencije. Ta regulacija obezbeđuje da krajnja greška podešavanja frekvencije bude manja od ± 5% vrednosti pomeraja frekvencije ulaznog signala.
Nominalna ulazna impedansa radio-predajnika iznosi 50 oma (nesimetrično).
Osetljivost radio-prijemnika na bilo kojoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega mora biti takva da pri odnosu audiofrekvencijskog signala i šuma od 20 dB elektromotorna sila (EMS) 50 – omskog izvora ulaznog signala ne sme biti veća od sledećih vrednosti;
- 1) 2 µV (EMS) – kad je propusni opseg jednak 1 kHz;
- 2) 2 VµV(EMC) – kad se propusni opseg (B), izražen u kHz, razlikuje od vrednosti iz tačke 1. ovog člana.
Faktor šuma radio-predajnika za automatsku radio-telegrafiju na bilo kojoj frekvenciji unutar nazivnog frekvencijskog opsega ne sme biti veća od 10 dB.
Propusni opseg radio-prijemnika ne sme biti manji od širine potrebnog opsega određene prema uslovima iz člana 11. ovog pravilnika, ni veći od sledećih vrednosti:
- 1) 1 kHz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (A1);
- 2) 1,5 kHz – kod radio-stanica za vrstu emisije A2J (F1).
Slabljenje na simetričnoj frekvenciji, međufrekvenciji i ostalim sporednim frekvencijama radio-prijemnika ne sme biti manje od 60 dB u odnosu na nivo osetljivosti meren prema uslovima iz člana 58. ovog pravilnika.
(1) Kad je nivo željenog ulaznog signala jednak 1 mV (EMC), nivo neželjenog ulaznog signala koji prouzrokuje blokiranje radio-prijemnika ne sme biti manji od 100 mV (EMS).
(2) Ispitivanje radio-predajnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana vrši se pomoću neželjenog nemodulisanog ulaznog signala čija frekvencija odstupa za ± 20 kHz u odnosu na frekvenciju željenog ulaznog signala i čiji nivo se podešava dok se audiofrekvencijska izlazna snaga ne smanji za 3 dB.
(1) Kad je nivo željenog ulaznog signala jednak 10 µV (EMS) nivo jednog od dva neželjena ulazna signala koji prouzrokuju radio-frekvencijsku intermodulaciju u radio-prijemniku ne sme biti manji od 5 mV (EMC).
(2) Ispitivanje radio-prijemnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se pomoću dV jednaka neželjena nemodulisana ulazna signala čije frekvencije odstupaju za ± f i ± 2f (gde je f = 20 kHz) u odnosu na frekvenciju željenog ulaznog signala i čiji nivoi se istovremeno podešavaju dok audiofrekvencijska izlazna snaga proizvedena usled radio-frekvencijske intermodulacije ne bude 20 dB ispod audiofrekvencijske izlazne snage proizvedene usled željenog ulaznog signala.
Automatskom regulacijom pojačanja radio-prijemnika obezbeđuje se da se pri promeni nivoa ulaznog signala u opsegu od 2µV (EMS) do 2 mV (EMS) nivo audiofrekvencijskog izlaznog signala ne promeni za više od 5 dB.
Snaga ma kog sporednog zračenja sa kojom radio-prijemnici napajaju antenski vod ili 50-omsko završno opterećenje, na bilo kojoj diskretnoj frekvenciji (prvenstveno na osnovnoj frekvenciji i harmoničnim frekvencijama lokalnog oscilatora), ne sme biti veća od 2 nW.
(1) Nazivna audiofrekvencijska izlazna snaga radio-prijemnika ne sme biti manja od sledećih vrednosti:
- 1) 10 mW – na priključcima za slušalice ili priključcima za 600-omski simetrični vod:
- 2) 500 mW – na priključcima za zvučnik.
(2) Kod radio-prijemnika sa priključkom za 600-omski simetrični vod regulator audiofrekvencijskog pojačanja mora omogućiti podešavanje audiofrekvencijske izlazne snage u stepenima od po 1 dB najmanje u opsegu od –10 dB (mW) do + 10 dB (mW).
(1) Radio-prijemnici za automatsku radio-telegrafiju moraju imati iza poslednjeg demodultora niskopropusne filtre proračunate za nazivne brzine telegrafisanja.
(2) Kod radio-prijemnika iz stava 1. ovog člana, namenjenih za prijem vrste emisije A2J (A1) širina frekvencijskog opsega izražena u Hz iza poslednjeg detektorskog stepena mora biti jednaka 2,5 V, (gde je Vt – brzina telegrafisanja u Bd).
(3) Kod radio-prijemnika iz stava 1. ovog člana, namenjenih za prijem vrste emisije A2J (F1) širina frekvencijskog opsega, izražena u Hz, iza diskriminatora mora biti jednaka 1,4 Vt.
(1) Kad je nivo ulaznog signala radio-prijemnika za automatsku radio-telegrafiju pomoću teleprintera veći od 5 µV (EMS) stepen izohronog telegrafskog izobličenja ne sme biti veći od 5%, pri ma kojoj nazivnoj brzini telegrafisanja.
(2) Ispitivanje radio-prijemnika, radi provere usaglašenosti sa graničnom vrednošću iz stava 1. ovog člana, vrši se sa ulaznim signalom čija je amplituda tastovano prekidana (vrsta emisije A1 ili frekvencija tastovano pomerana (vrsta emisije (F1) pomoću telegrafskog signala tipa 1:1.
Radio-prijemnici moraju biti zaštićeni od oštećenja, ako se na njihovim ulazima pojavi kontinualan radio-frekvencijski signal efektivne vrednosti napona od 30 V (EMS) u trajanju od 15 minuta.