stav.

Pravilnik · Elektronske komunikacije i ptt saobraćaj

Pravilnik o tehničko-eksploatacionim uslovima radio-difuznih stanica za amplitudno-modulisane emisije

59 članova. Prečišćen tekst, objavljen u: 57/1975.

I Opšte odredbe

Član 1

(1) Ovim pravilnikom utvrđuju se frekvencijsko područje i radio-kanali za rad radio-difuznih predajnika amplitudno-modulisanim emisijama u područjima dugih, srednjih i kratkih talasa i propisuju minimalne tehničke karakteristike prijemnog signala i radio-difuznih predajnika.

(2) Frekvencijsko područje, radio-kanali i tehničke karakteristike prijemnog signala i predajnika iz stava 1. ovog člana moraju da obezbeđuju neometan prijem amplitudno-modulisanih radio-difuznih emisija i da ne stvaraju smetnje drugim radio-službama.

Član 2

Radio-difuzne stanice za amplitudno-modulisane emisije mogu se koristiti samo ako ispunjavaju uslove predviđene ovim pravilnikom.

Član 3

(1) Za bolje korišćenje isključivih frekvencija može se koristiti rad radio-difuznih predajnika po principu sinhronizovane mreže – rad više predajnika na istoj predajnoj frekvenciji upravljanoj ili kontrolisanoj sa jednog mesta.

(2) Radio-difuzni predajnici koji rade na sinhronizovanoj mreži moraju imati tačnost frekvencije od 0,02 Hz.

(3) Isključive frekvencije su one frekvencije koje su međunarodnim planovima raspodele frekvencija date na isključivo korišćenje pojedinim zemljama.

II Frekvencijski opseg, radio-kanal i tačnost frekvencije

Član 4

Radio-difuzni predajnici sa amplitudno-modulisanim emisijama rade u područjima drugih (DT), srednjih (ST) i kratkih (KT) talasa.

Član 5 Područje dugih talasa

Radio-difuzni predajnici sa amplitudno-modulisanim emisijama koji rade u području dugih talasa koriste frekvencijski opseg od 150 do 285 kHz.

Član 6

(1) Frekvencijski opseg od 150 do 285 kHz sadrži 15 radio-kanala sa određenom nosećom frekvencijom i talasnom dužinom, i to:

(2) Radio-kanal

(3) Noseća frekvencija

(4) fo (kHz)

(5) Talasna dužina

(6) (m)

(7) 1

(8) 155

(9) 1935

(10) 2

(11) 146

(12) 1829

(13) 3

(14) 173

(15) 1734

(16) 4

(17) 182

(18) 1648

(19) 5

(20) 191

(21) 1571

(22) 6

(23) 200

(24) 1500

(25) 7

(26) 209

(27) 1435

(28) 8

(29) 218

(30) 1376

(31) 9

(32) 227

(33) 1322

(34) 10

(35) 236

(36) 1271

(37) 11

(38) 245

(39) 1224

(40) 12

(41) 254

(42) 1181

(43) 13

(44) 263

(45) 1141

(46) 14

(47) 272

(48) 1103

(49) 15

(50) 281

(51) 1068

(52) Dozvoljeno odstupanje noseće frekvencije u frekvencijskom opsegu od 155 do 285 kHz iznosi 10 Hz.

Član 7 Područje srednjih talasa

Radio-difuzni predajnici sa amplitudno-modulisanim emisijama koji rade u području srednjih talasa koriste frekvencijski opseg od 525 do 1605 kHz.

Član 8

(1) Frekvencijski opseg od 525 do 1605 kHz sadrži 121 radio-kanal sa određenom nosećom frekvencijom i talasnom dužinom, i to:

(2) Tabela koja se odnosi na ovaj frekvencijski opseg, objavljena je u „Službenom listu SFRJ”, broj 57/75, na strani 1542.

(3) Dozvoljeno odstupanje noseće frekvencije u frekvencijskom opsegu od 525 do 1605 kHz iznosi 10 Hz.

Član 9 Područje kratkih talasa

Radio-difuzni predajnici sa amplitudno-modulisanim emisijama koji rade u području kratkih talasa koriste određene frekvencijske podopsege u frekvencijskom opsegu od 5950 do 26100 kHz.

Član 10

(1) Frekvencijski opseg od 5950 do 26100 kHz sadrži 8 podopsega, i to:

(2) – podopseg 49 m : 5950 – 6200 kHz

(3) – podopseg 42 m : 7100 – 7300 kHz

(4) – podopseg 31 m : 9500 – 9775 kHz

(5) – podopseg 25 m : 11700 – 11975 kHz

(6) – podopseg 19,5 m : 15100 – 15450 kHz

(7) – podopseg 17 m : 17700 – 17900 kHz

(8) – podopseg 14 m : 21450 – 21750 kHz

(9) – podopseg 11,5 m : 25600 – 26100 kHz

(10) Dozvoljeno odstupanje noseće frekvencije iznosi: 15 h 10–6, odnosno 15 Hz po MHz.

III Minimalne tehničke karakteristike prijemnog signala i njegova zaštita

Član 11

(1) Minimalna zaštita korisnog signala od smetnji za rad radio-stanica na istoj frekvenciji (± 50 Hz) u područjima dugih i srednjih talasa, koje rade na frekvencijama koje su prema međunarodnoj raspodeli dodeljene Jugoslaviji (Kopenhagen 1948), treba da bude 40 dB, ako je nivo korisnog i ometajućeg signala stabilan.

(2) Minimalna zaštita korisnog signala od smetnji za rad radio-stanica na istoj frekvenciji (± 50 Hz) u područjima dugih i srednjih talasa, koje rade na frekvencijama koje nisu prema međunarodnoj raspodeli dodeljene Jugoslaviji (Kopenhagen 1948) treba da bude 27 dB, ako je nivo korisnog i ometajućeg signala stabilan.

(3) Ako je nivo korisnog signala stabilan a nivo smetnji promenljiv sa vremenom, kao minimalnu zaštitu korisnog signala od smetnji treba računati vrednosti između jačine polja korisnog signala i jačine polja smetnji koja biva premašena vrednošću merenoj u ponoć za 50% noći u toku jedne godine.

Član 12

Minimalno koristan signal koji se mora zaštititi za sva radio-difuzna područja iznosi 1 mV/m ili 60 dB (V/m).

Član 13

(1) Minimalna zaštita korisnog signala od smetnji na različitim frekvencijama u području dugih i srednjih talasa, data je zavisno od razlike noseće frekvencije korisnog signala koji je stabilan i noseće frekvencije ometajućeg signala koji je stabilan ili promenljiv.

(2) Vrednost zaštite iz stava 1. ovog člana data je krivom A i V na slici 1.

(3) Slika 1 – Zaštita u funkciji frekvencijske razlike između korisnog i ometajućeg signala, objavljena je u „Službenom listu SFRJ”, broj 57/75, na strani 1543.

(4) gde: Kriva A daje vrednost zaštite pri srednjoj kompresiji (maksimalna dinamika 30 dB) modulacije na ulazu predajnika,

(5) Kriva V daje vrednost zaštite pri jakoj kompresiji čija je dinamika za 10 dB veća od dinamike slabe kompresije.

(6) Napomena: Kriva A i V važe samo ako koristan signal i ometajući signal imaju isti stepen kompresije.

(7) Pri utvrđivanju vrednosti zaštite veće od 50 dB mora se voditi računa o uticaju nelinearnih izobličenja predajnika.

IV Širina amplitudno-modulisane emisije

Član 14

(1) Kod amplitudno-modulisane radio-difuzne emisije dozvoljena je najviša neprigušena modulacija frekvencije za područja dugih i srednjih talasa od 4500 Hz, a za područja kratkih talasa od 6400 Hz.

(2) Širina potrebnog opsega (2Bn) za radio-difuzne amplitudno-modulisane emisije u područjima dugih i srednjih talasa je 9000 Hz, a za područje kratkih talasa 12800 Hz.

Član 15

(1) Dozvoljena zračenja van potrebnog opsega određena su krivom na slici 2.

(2) Slika 2 – Dozvoljena zračenja van potrebnog opsega, objavljena je u „Službenom listu SFRJ”, broj 57/75, na strani 1543.

(3) Apscisa:

(4) f–f0

(5) za f>f0

(6) Bn

(7) f0–f

(8) f<f0

(9) Bn

(10) Ordinata: Gustina snage, u decibelima, u odnosu na gustinu snage koja bi postojala ako bi ukupna snaga, izuzimajući snagu noseće frekvencije, bila raspoređena ravnomerno unutar širine potrebnog opsega.

(11) Oznake znače: 2Bn – širina potrebnog opsega,

(12) f0 - noseća frekvencija.

V Minimalne tehničke karakteristike radio-difuznog predajnika

Član 16

(1) U radio-saobraćaju može se koristiti radio-difuzni predajnik sa amplitudno-modulisanim emisijama koji na mestu prijema daje signal propisanih minimalnih tehničkih karakteristika.

(2) Radio-difuzni predajnik iz stava 1. ovog člana mora imati minimalne tehničke karakteristike prema odredbama ovog pravilnika.

Član 17

(1) Predajnik izlazne snage veće od 1 kW treba da ima veštačko opterećenje jednako nominalnoj izlaznoj impedanci predajnika.

(2) U određenom frekvencijskom području greška prilagođenja veštačke antene ne sme da prelazi vrednost 1.1.

(3) U frekvencijskom području do trostruke vrednosti najviše noseće frekvencije, ulazna impedanca veštačke antene može odstupati od propisane vrednosti, ali njena apsolutna vrednost i fazni ugao moraju biti naznačeni zavisno od frekvencije.

Član 18

Amplituda noseće frekvencije modulisane 90% frekvencijom 1000 Hz pri konstantnom naponu napajanja, ne sme se promeniti više od 4% u odnosu na amplitudno nemodulisane noseće frekvencije.

Član 19

(1) Predajnik mora da ima na visokofrekvencijskom ulazu preklopnik koji služi za biranje jednog od dovodnih napona za spoljno pobuđivanje, kao i napona iz kvarcom kontrolisanog pobuđivača smeštenog u predajniku.

(2) Iza preklopnika iz stava 1. ovog člana, kod predajnika za srednje i duge talase frekvencija se ne sme dalje deliti ili umnožavati.

Član 20

(1) Impedanca na priključku za spoljno pobuđivanje iznosi 50 oma sa troškom prilagođenja do 1,2.

(2) Za daljinsko upravljanje predajnika mora biti dovoljna snaga spoljnog pobuđivanja od 1 W na 50 oma.

Član 21

(1) Između preklopnika iz člana 19. ovog pravilnika i prvog stupnja predajnika mora biti predviđeno mesto rastavljanja za mogućnost ubacivanja razdvojenog stepena kod udvojenih predajnika.

(2) Preporučuje se da se obezbedi slobodno mesto za razdvojni stepen, preklopnik stepena i pripadajući uređaj za kontrolu.

Član 22

(1) Promena radne frekvencije, u predviđenom frekvencijskom području predajnika, mora biti omogućena u trajanju do 1 časa bez posebnih pomoćnih sredstava i prespajanja lemljenjem.

(2) Kod kratkotalasnih predajnika mora biti omogućen prelaz na drugu već pripremljenu radnu frekvenciju u roku od najviše 2 minuta.

Član 23

(1) Radi olakšanja podešavanja kod predajnika čija je snaga veća od 20 kW, treba predvideti izlazni stepen predajnika i izlazna kola predajnika sa ugrađenom napravom za podešavanje sa reflektometrom.

(2) Naprava za podešavanje mora omogućiti tačno podešavanje kako kod pune tako i kod smanjene izlazne snage i mora biti podešena za priključak zaštitnog uređaja protiv razdešavanja.

Član 24

(1) Koaksijalni kabl za napajanje antene treba da ima talasni otpor od 50 oma. Ako je upotrebljen poseban napojni vod, njegov se otpor mora posebno naznačiti. U oba slučaja mora da postoji mogućnost da se snaga predajnika prenosi na opterećenje sa greškom prilagođenja s = 2.

(2) s=

(3) V max

(4) =

(5) 1+(r)

(6) gde je:

(7) V min

Član 25 r = koeficijent refleksije

(1) U izlaznom stepenu predajnika, snage veće od 10 kW, potrebno je graditi merne uređaje za visokofrekvencijsku snagu i prilagođenje, a za predajnike snage veće od 20 kW sa mogućnošću priključka zaštitnog uređaja od razdešavanja. Merni instrumenti koji se upotrebljavaju u radio-stanicama moraju u pogledu tačnosti odgovarati klasi 1,5 a strujni transformatori klasi 1.

(2) Na izlazu predajnika snage preko 1 kW potrebno je ugraditi merni priključak sa konektorom tipa N (z) koji treba d obezbedi napon od 25 V na 50 oma.

Član 26

Niskofrekvencijska ulazna snaga u modulatoru na frekvenciji 1000 Hz za 100% modulaciju treba da je manja od + 6 dBm.

Član 27

Na ulazu u modulator mora da se nalazi atenuator sa mogućnošću regulacije ± 8 dB, u skokovima od po 0,5 dB.

Član 28

(1) Za ulazne napone sinusnog oblika, predajnik mora da podnese stepen modulacije od 100% u frekvencijskom području od 100 Hz do 3000 Hz.

(2) Postignuti stepen modulacije iz stava 1. ovog člana ne sme da opadne ispod 80% kod modulacione frekvencije od 40 Hz i 95% kod modulacione frekvencije od 4500 Hz. Opadanje stepena modulacije je linearno sa logaritamskom podelom frekvencije na apscisi (slika 3).

(3) Slika 3 – Zavisnost stepena modulacije koji predajnik mora da podnese u funkciji frekvencije, objavljena je u „Službenom listu SFRJ”, broj 57/75, na strani 1544.

Član 29

(1) Amplitudno-frekvencijska karakteristika predajnika za srednje talase i duge talase pri zadržavanju istog niskofrekvencijskog ulaznog nivoa modulacione frekvencije, merena sa ulaznim nivoom koji daje stepen modulacije od 50% od 1000 Hz, ne sme da odstupi u frekvencijskom području od 50 do 4000 Hz za više od 1 dB. U ukupnom frekvencijskom području od 40 do 4500 Hz odstupanje ne sme biti veće od 2 dB u odnosu na vrednost merenu za 1000 Hz. U frekvencijskom području ispod 20 Hz i iznad 5.000 Hz to odstupanje treba da je veće od 20 dB, a ispod 20 Hz i iznad 5.000 Hz taj odnos se ne sme smanjiti.

(2) Amplitudno-frekvencijska karakteristika predajnika za kratke talase pri zadržavanju istog niskofrekvencijskog ulaznog nivoa modulacione frekvencije, merena sa ulaznim nivoom koji daje stepen modulacije od 50% kod 1000 Hz, ne sme da odstupi u frekvencijskom području od 40 do 5.400 Hz za više od 1 dB. U ukupnom frekvencijskom području od 40 do 6.400 Hz odstupanje ne sme biti veće od 2 dB u odnosu na vrednost merenu za 1000 Hz. U frekvencijskom području ispod 20 Hz i iznad 7.500 Hz to odstupanje treba da je veće od 20 dB, a ispod 20 Hz i iznad 7.500 Hz taj odnos se ne sme smanjiti.

Član 30

Amplitudno-frekvencijska karakteristika predajnika kod ulaznog nivoa koji odgovara stepenu modulacije od 80% ne sme da odstupa u odnosu na karakteristiku merenu prema članu 29. ovog pravilnika ni na jednoj frekvenciji više od 0,5 dB.

Član 31

(1) Pri stepenu modulacije od 80%, faktor harmoničnih izobličenja ne sme prekoračiti sledeće vrednosti:

(2) Frekvencije

(3) Pri isporuci ili tehničkom pregledu

(4) U eksploataciji

(5) 40 Hz

(6) 3,0%

(7) 5,0%

(8) 120 Hz

(9) 1,5%

(10) 2,5%

(11) 1000 Hz

(12) 1,5%

(13) 2,5%

(14) 4500 Hz

(15) 3,0%

(16) 5,0%

(17) Za manje stepene modulacije od 80% faktor harmoničnih izobličenja ne sme prelaziti vrednosti iz tabele u ovom članu.

Član 32

(1) Pri stepenu modulacije od 50% maksimalno dozvoljena intermodulaciona izobličenja drugog i trećeg reda iznosi 2%. Intermodulaciona izobličenja drugog reda (d2) i trećeg rada (d3) definišu se kao:

(2) gde je:

(3) A = amplituda

(4) f1 = prva intermodulaciona frekvencija

(5) f2 = druga intermodulaciona frekvencija.

(6) Napomena: Naponi frekvencije f1 i f2 su jednake amplitude, a frekvencijska razlika f = f1 – f2 ima vrednost između 71 i 400 Hz.

Član 33

(1) Potiskivanje smetnji stranog napona, kod amplitudno-modulisane emisije, u odnosu na nivo napona kod 100% modulacije sa 1000 Hz treba da je veća od 50 dB, bez psofometrijskog filtra.

(2) Potiskivanje nivoa šuma predajnika treba da je veće od 60 dB u odnosu na nivo napona kod 100% modulacije sa 1000 Hz sa psofometrijskim filtrom.

Član 34

(1) Srednja snaga predajnika na ma kojoj harmoničnoj ili sporednoj frekvenciji, a koja se prenosi na napojni vod antene ili na veštačku antenu, mora da bude najmanje 40 dB ispod srednje snage na osnovnoj frekvenciji, a ne sme da prelazi vrednost od 50 mW (slika 4).

(2) Slika 4 – Srednje snage predajnika na ma kojoj harmoničnoj ili sporednoj frekvenciji, objavljena je u „Službenom listu SFRJ”, broj 57/75, na strani 1545.

Član 35

Tehničke karakteristike predajnika, osim vrednosti izlazne snage, moraju ostati u granicama propisanim ovim pravilnikom pri odstupanju napona mreže od odgovarajuće nominalne vrednosti za ±5% i – 10% i frekvencije mreže od nominalne vrednoti (50 Hz) za ±2%.

Član 36

(1) Temperatura prostorije u kojoj predajnik radi treba da je u granicama +5°S do + 35°S.

(2) Relativna vlažnost vazduha u prostoriji u kojoj predajnik radi treba da je manja od 90%.

Član 37

Jačina visokofrekvencijskog polja u pogonskoj prostoriji dozvoljena je maksimalno 10 V/m za bilo koju frekvenciju.

Član 38

Jačina magnetnog polja frekvencije mreže ne sme u prostoriji predajnika prelaziti vrednost od 50 miliersteda, odnosno 4 A/m.

Član 39

Propisani uslovi rada, uključujući i tehničke karakteristike i snagu, moraju biti zadržani kod nominalnog napona i nominalne frekvencije mreže u celom garantnom roku cevi.

Član 40

Pri ispadanju pojedinih faza mreže ne smeju predajnik i delovi postrojenja predajnika pretrpeti nikakvu štetu.

Član 41

Pri normalnom anodnom naponu i 100% modulacijom sa frekvencijom 1000 Hz, predajnik mora da izdrži udarno udvostručenje niskofrekvencijskog ulaznog napona (povećanje za 6 dB).

Član 42

Predajnik mora da podnese rad u trajanju od 24 časa sa normalnom radnom modulacijom. Pri tom radu ne sme se ni na jednom delu predajnika utvrditi pregrejavanje ni oštećenje koje bi dovelo u pitanje sposobnost predajnika za trajan rad.

Član 43

Kratak spoj i prazan hod na izlaznim priključcima predajnika mora biti moguć pri punoj modulaciji, a da ne nastupe štetne posledice na uređajima, instrumentima i podsklopovima predajnika.

Član 44

(1) Instrumenti radio-stanice za merenje visokofrekvencijske struje i napona moraju imati tačnost od ±5%.

(2) Visokofrekvencijski merači snage moraju imati tačnost od ±5%. Tačnost pokazivanja stepena prilagođenja mora iznositi najmanje ±0,1 u području za s=1,0 do 1,5.

VI Minimalne tehničke karakteristike udvojenih radio-difuznih predajnika

Član 45

(1) Udvojeni radio-difuzni predajnici moraju da ispunjavaju, pored minimalnih tehničkih karakteristika iz čl. 16. do 44. ovog pravilnika, tehničke karakteristike stepena za razdvajanje i stepena za spajanje (slika 5).

(2) Slika 5 – Udvojeni radio-difuzni predajnici, objavljena je u „Službenom listu SFRJ”, broj 57/75, na strani 1546.

Član 46

(1) Potrebna snaga pobuđivanja stepena za razdvajanje ne sme biti veća od 1 W.

(2) Impedanca na priključku stepena za razdvajanje kod otvorenog izlaza iznosi 50 oma, sa greškom prilagođenja manjom od 1,2.

(3) Ulazno kolo mora biti izvedeno tako da prilikom greške u cevima u jednom ogranku, izlazni napon drugog ogranka može da padne najviše 10%.

Član 47

(1) Stepen za razdvajanje ima dva izlaza od kojih svaki treba da im izlazni nivo signala od 1 W na impedanci od 50 oma.

(2) Stepen za razdvajanje mora imati mogućnost međusobnog faznog pomeranja oba izlazna napona u granicama od 0° do ±180°. Pri faznom pomeranju, amplitude oba izlazna napona mogu se menjati za najviše 5%.

(3) Stepen za razdvajanje mora imati mogućnost regulisanja svakog pojedinog izlaznog napona u granicama od 0 do 100%, nezavisno jedan od drugog, a da se pri tom međusobni položaj faza ne promeni za više od 50.

Član 48

Pri praznom hodu ili kratkom spoju na jednom izlazu stepena za razdvajanje ne sme se promeniti amplituda napona njegovog drugog izlaza za više od 10%.

Član 49

Pored stepena za razdvajanje, mora da postoji i polje za prespajanje, preko koga se vodi signal za pobuđivanje direktno na ulaz jednog ili drugog predajnika, zaobilazeći stepen za razdvajanje.

Član 50

Dugme za podešavanje faznog pomeranja mora imati veliki prenosni odnos kretanja i mogućnost kočenja skale za podešavanje.

Član 51

(1) Stepen za spajanje mora biti izveden tako da omogući prespajanje u vremenu od najviše 1 sekunde:

  1. 1) predajnika I i II preko stepena za spajanje na antenu. Veštačka antena, u tom slučaju, spojena je sa nultom tačkom stepena za spajanje;
  2. 2) predajnika I direktno na antenu, a predajnika II na veštačku antenu;
  3. 3) predajnika II direktno na antenu, a predajnika I na veštačku antenu.

(2) Za vreme prespajanja, noseća frekvencija oba predajnika mora da bude automatski blokirana.

Član 52

(1) Vektorska promena ulazne impedance jedne tačke napajanja stepena za spajanje ne sme iznositi više od 5% za sve promene impedance druge tačke napajanja koje se mogu kretati između praznog hoda i kratkog spoja.

(2) Ako se izlazni priključci stepena za spajanje zatvore sa po 50 oma aktivne otpornosti, ulazni otpori obe tačke za napajanje stepena za spajanje moraju imati vrednost od 50 oma sa dozvoljenom greškom prilagođenja do 1,1.

Član 53

Ako se stepen za spajanje napaja samo putem jednog predajnika, napon na drugom ulaznom priključku koji je zatvoren sa otporom od 50 oma, ne sme iznositi više od 10% napona napajanja.

Član 54

(1) Udvojeni predajnici moraju imati veštačku antenu.

(2) Veštačka antena mora privremeno podneti opterećenje oba predajnika koji su modulisani 100%.

Član 55

(1) Stepen za spajanje treba da ima instrumente za merenje i kontrolu sledećih veličina:

  1. 1) fazne razlike između oba visokofrekventna napona koji se dovode na ulaz stepena za spajanje;
  2. 2) ukupne struje u spojnom kablu između stepena za spajanje i antene.

(2) Na izlazu stepena za spajanje treba izvesti merni priključak sa kolektorom tipa N (z) koji treba da da visokofrekventni napon od 25 V na 50 oma.

(3) Na svim instrumentima dozvoljene granične vrednosti treba označiti crvenom bojom. Mora postojati mogućnost da se glavne električne veličine (struja antene, fazna razlika oba visokofrekventna napona) mogu očitati i na instrumentima smeštenim kod stepena za razdvajanje.

VII Utvrđivanje tehničkih karakteristika radio-difuznih emisija i predajnika tih emisija

Član 56

Utvrđivanje tehničkih karakteristika radio-difuznih amplitudno-modulisanih emisija i predajnika tih emisija vrši se jedinstvenim mernim metodama koje su propisane važećim jugoslovenskim standardima.

VIII Prelazne i završne odredbe

Član 57

(1) Ako radio-difuzne stanice za amplitudno-modulisane emisije koje su postavljene i puštene u rad pre dana stupanja na snagu ovog pravilnika stvaraju smetnje u radio-saobraćaju, njihove tehničke karakteristike moraju se uskladiti sa odredbama ovog pravilnika radi otklanjanja tih smetnji, u roku od 6 meseci od dana utvrđivanja radio-smetnji.

(2) Ako se tehničke karakteristike radio-difuzne stanice za amplitudno-modulisane emisije iz stava 1. ovog člana, ne mogu dovesti u sklad sa odredbama ovog pravilnika, te stanice se ne mogu koristiti.

Član 58

Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o otklanjanju smetnji od amplitudno-modulisanih radio-difuznih emisija, („Službeni list SFRJ”, br. 12/73), osim odredaba koje se odnose na minimalne tehničke karakteristike radio-difuznih prijemnika za amplitudno-modulisane emisije.

Član 59

(1) Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu SFRJ”.

(2) VIII/1-Br 1488/1

(3) 30. maja 1975. godine

(4) Beograd

(5) Zamena predsednika

(6) Saveznog komiteta za

(7) saobraćaj i veze,

(8) Đurđe Miković, s.r.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.