stav.

Uredba · Zaštita prirode

Uredba o ekološkoj mreži

16 članova. Prečišćen tekst, objavljen u: 102/2010.

Donet na osnovu: Zakon o zaštiti prirode, Zakon o Vladi.

I Uvodna odredba

Član 1

Ovom uredbom se utvrđuje ekološka mreža (u daljem tekstu: ekološka mreža), kao i bliži način upravljanja i finansiranja ekološke mreže, radi očuvanja biološke i predeone raznovrsnosti, odnosno tipova staništa od posebnog značaja za očuvanje, obnavljanja i/ili unapređivanja narušenih staništa i očuvanje određenih vrsta.

II Sastav ekološke mreže

Član 2

Ekološku mrežu čine:

  1. 1) ekološki značajna područja;
  2. 2) ekološki koridori koji povezuju ekološki značajna područja na prostoru Republike Srbije, kao koridori od nacionalnog značaja i ekološki koridori koji omogućuju povezivanje sa ekološkim mrežama susednih zemalja, u skladu sa međunarodnim propisima kao ekološki koridori od međunarodnog značaja;
  3. 3) zaštitna zona tamo gde je potrebna da štiti ekološki značajna područja i ekološke koridore od mogućih štetnih spoljnih uticaja.

Član 3

Ekološki značajna područja iz člana 2. ove uredbe obuhvataju prostorne celine na kojima se nalaze:

  1. 1) određena zaštićena područja proglašena na osnovu zakona kojim se uređuje zaštita prirode sa prioritetnim ciljem očuvanja biodiverziteta, uključujući područja u postupku proglašenja zaštite i područja koja su odgovarajućim strateškim dokumentima planirana za zaštitu;
  2. 2) područja od posebnog interesa za očuvanje, odnosno Emerlad mreža, koja su identifikovana na osnovu Konvencije o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa (Bernske konvencije);
  3. 3) određena područja definisana na osnovu međunarodnih programa za identifikaciju značajnih područja za ptice (IBA), biljke (IPA) i dnevne leptire (PBA);
  4. 4) područja koja se nalaze na listi Konvencije o vlažnim staništima od međunarodnog značaja (Ramsarska područja ) ili su planirana za upis u tu listu;
  5. 5) određeni speleološki objekti;
  6. 6) pogranična ekološki značajna područja koja omogućuju povezivanje sa ekološkim mrežama susednih zemalja u skladu sa međunarodnim propisima;
  7. 7) određena područja tipova staništa od posebnog značaja za očuvanje identifikovana u skladu sa Pravilnikom o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetljivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama zaštite za njihovo očuvanje („Službeni glasnik RS”, broj 35/10);
  8. 8) određena staništa divljih vrsta utvrđenih u skladu sa Pravilnikom o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva („Službeni glasnik RS ”, broj 5/10);
  9. 9) ostala ekološki značajna područja koja nisu obuhvaćena ovim područjima koja su kao ekološki značajna utvrđena prostornim planovima.

Član 4

(1) Ekološka mreža se grafički dokumentuje preglednom kartom ekološke mreže i referalnom kartom u razmeri 1:300.000 koja se dopunjuje i čuva u ministarstvu nadležnom za poslove životne sredine i Zavodu za zaštitu prirode Srbije (u daljem tekstu: Zavod).

(2) Spisak ekološki značajnih područja dat je u Prilogu – Ekološki značajna područja Republike Srbije, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo.

(3) Ekološki koridori od međunarodnog značaja navedeni su u Prilogu 2 –Ekološki koridori od međunarodnog značaja u Republici Srbiji, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo.

(4) Osim ekoloških koridora iz stava 3. ovog člana, ekološki koridori mogu biti vodotoci u prirodnom i poluprirodnom stanju i kanali sa poluprirodnom vegetacijom, kao i drugi predeoni elementi (međe, živice, poljozaštitni pojasevi, pašnjaci, livade i drugi veštački koridori) koji stvaraju vezu između ekološki značajnih područja i koji su identifikovani u bazi podataka Zavoda i Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode (u daljem tekstu: Pokrajinski zavod).

(5) Zavod i Pokrajinski zavod u saradnji sa drugim stručnim i naučnim institucijama pripremaju dokumentaciju i vrše poslove identifikacije i kartiranja tipova staništa iz člana 3. tač. 7) i 8) ove uredbe.

(6) Baze podataka o staništima iz stava 5. ovog člana dopunjuju se saglasno izvršenju poslova na identifikaciji i kartiranju i vode se u Zavodu i Pokrajinskom zavodu, ne objavljuju se u „Službenom glasniku Republike Srbije” i dostupne su javnosti u skladu sa zakonom.

III Upravljanje ekološkom mrežom

Član 5

(1) Ekološkom mrežom upravlja se na način koji obezbeđuje očuvanje povoljnog stanja osetljivih, retkih, ugroženih i tipova staništa od posebnog značaja za očuvanje i populacija strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta, od nacionalnog i međunarodnog značaja, kao i održanje i unapređenje funkcionalne i prostorne povezanosti njenih delova.

(2) Pod upravljanjem ekološkom mrežom podrazumeva se upravljanje pojedinačnim ekološki značajnim područjima i ekološkim koridorima, radi održavanja i unapređivanja funkcionalne celovitosti ekološke mreže.

Član 6

(1) Zaštita ekološke mreže obezbeđuje se sprovođenjem propisanih mera zaštite radi očuvanja biološke i predeone raznovrsnosti, održivog korišćenja i obnavljanja prirodnih resursa i dobara i unapređenja zaštićenih područja, tipova staništa i staništa divljih vrsta u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode, i drugim propisima, kao i aktima o proglašenju zaštićenih područja i međunarodnim ugovorima.

(2) Mere zaštite ekološke mreže odnose se na pravna i fizička lica koja koriste prirodne vrednosti i obavljaju aktivnosti i radove, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode.

(3) Na području ekološke mreže primenjuju se mere, metode i tehničko-tehnološka rešenja sa ciljem očuvanja povoljnog stanja ekološki značajnih područja i unapređivanja narušenog stanja delova ekološke mreže.

(4) Pored mera zaštite iz stava 1. ovog člana, mere zaštite date su i u Prilogu 3. – Mere zaštite ekološke mreže, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo.

Član 7

(1) Područjem ekološke mreže koje je istovremeno i zaštićeno područje, u skladu sa zakonom upravlja upravljač tog zaštićenog područja.

(2) Ekološki značajnim područjem koje nije stavljeno pod zaštitu kao zaštićeno područje upravlja pravno lice koje osniva ili odredi Vlada na predlog ministarstva nadležnog za poslove zaštite životne sredine, odnosno organ nadležan za poslove zaštite životne sredine autonomne pokrajine, odnosno organ nadležan za poslove zaštite životne sredine jedinice lokalne samouprave, na čijoj se teritoriji nalazi područje ekološke mreže.

(3) Ekološkim koridorima koji se nalaze izvan zaštićenog područja upravlja pravno lice koje osniva ili odredi organ nadležan za poslove zaštite životne sredine jedinice lokalne samouprave, na čijem se području nalazi područje ekološke mreže.

(4) Ekološki značajnim područjem i/ili ekološkim koridorom koje nije stavljeno pod zaštitu kao zaštićeno područje, a nalazi se na teritoriji dve ili više jedinica lokalne samouprave, sporazumno upravljaju jedinice tih lokalnih samouprava.

Član 8

(1) Upravljanje delovima ekološke mreže sprovodi se na osnovu planova upravljanja.

(2) Plan upravljanja iz stava 1. ovog člana donosi pravno lice kome je povereno upravljanje delom ekološke mreže.

(3) Za deo ekološke mreže koji je istovremeno i zaštićeno područje donosi se plan upravljanja tog područja koji sadrži sve elemente upravljanja ovog dela ekološke mreže.

Član 9

Prostorni i urbanistički planovi, programi i osnove korišćenja prirodnih resursa moraju biti usaglašeni sa planovima upravljanja delova ekološke mreže i ovom uredbom.

IV Finansiranje

Član 10

(1) Finansiranje ekološke mreže obezbeđuje se iz:

  1. 1) sredstava budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave;
  2. 2) sredstva Fonda za zaštitu životne sredine;
  3. 3) naknada za korišćenje zaštićenog područja;
  4. 4) sredstva za očuvanje prioritetnih tipova staništa i ugroženih vrsta obezbeđuju se na osnovu projekata iz domaćih i međunarodnih fondova i kreditiranjem;
  5. 5) donacija, poklona i pomoći;
  6. 6) drugih izvora u skladu sa zakonom.

(2) Vlada će obezbediti sredstva u budžetu Republike Srbije za realizaciju projekata identifikacije i kartiranja staništa na teritoriji Republike Srbije i izradu karte staništa iz člana 4. stav 5. ove uredbe.

V Praćenje stanja ekološke mreže

Član 11

(1) Na području ekološke mreže obezbeđuje se praćenje stanja:

  1. 1) staništa populacija divljih vrsta;
  2. 2) tipova staništa od posebnog značaja očuvanje;
  3. 3) efektivnosti sprovedenih mera zaštite i unapređenja, kao i stepena ostvarenja utvrđenih ciljeva očuvanja i unapređivanja funkcionalnosti i integriteta ekološke mreže.

(2) Praćenje stanja ekološke mreže vrše Zavod i Pokrajinski zavod u saradnji sa drugim stručnim i naučnim institucijama i upravljačima, u skladu sa zakonom.

VI Nadzor

Član 12

Nadzor nad sprovođenjem ove uredbe vrši ministarstvo nadležno za poslove životne sredine.

VIII Prelazne i završne odredbe

Član 13

(1) Zavod i Pokrajinski zavod u saradnji sa Republičkim geodetskim zavodom identifikuju granice delova ekološke mreže, iz referalne karte iz člana 4. stav 1. i Priloga 1. i 2. ove uredbe, na državnoj karti u razmeri 1: 5000 u roku od dve godine od dana stupanja na snagu ove uredbe tako što na ortofoto podlozi državne karte preko koje su preklopljene granice katastarskih parcela nanose granice delova ekološke mreže.

(2) Do završetka poslova iz stava 1. ovog člana, pri izradi planova upravljanja delova ekološke mreže, prostornih i urbanističkih planova, razvojnih programa i projekata koriste se kartografski prikaz iz člana 4. stav 1. ove uredbe i podaci Zavoda koje te institucije predočavaju nosiocima izrade navedenih dokumenata u postupku izdavanja uslova zaštite prirode.

(3) Plan upravljanja iz člana 8. st. 2. i 3. ove uredbe biće doneti u roku od dve godine od dana stupanja na snagu ove uredbe.

Član 14

Ekološki značajna područja Evropske Unije NATURA 2000 biće identifikovana i postaju deo evropske ekološke mreže NATURA 2000 danom pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji.

Član 15

(1) Vlada, odnosno organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave, osnovaće odnosno odrediti pravno lice za upravljanje delom ekološke mreže, u skladu sa članom 7. ove uredbe u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ove uredbe.

(2) Postojeći prostorni i urbanistički planovi, projektna dokumentacija, osnove (šumske, lovne, poljoprivredne, vodoprivredne, ribolovne i dr.) programi i strategije u svim delatnostima koje utiču na delove ekološke mreže usaglasiće se sa planom upravljanja i ovom uredbom.

Član 16

(1) Ova uredba stupa na snagu osmog dana od objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

(2) 05 broj 110-9411/2010-3

(3) U Beogradu, 24. decembra 2010. godine

(4) Vlada

(5) Predsednik,

(6) dr Mirko Cvetković, s.r.

(7) Prilog 2

Prilozi

EKOLOŠKI KORIDORI OD MEĐUNARODNOG ZNAČAJA U REPUBLICI SRBIJI

Ekološki koridori od međunarodnog značaja su sledeći vodotoci i njihov obalski pojas:

1) Dunav, uključujući zaštićena područja SRP „Bagremara”, PP „Begečka jama”, SP „Kamenički park”, SP „Ivanovačka ada”, SP „Ritske šume na Mačkovom sprudu”, SP „Ribarsko ostrvo” u Novom Sadu (u postupku zaštite), kao i područja predviđena za zaštitu: Bogojevački rit, Rit između Plavne i Bačkog Novog Sela, Ritovi Podunavlja.

2) Tisa, uključujući zaštićena područja PP „Kamaraš, PP „Stara Tisa kod Bisernog ostrva”, kao i područja predviđena/rezervisana za zaštitu: Gornja Tisa i Donja Tisa.

3) Sava, Drina, Južna i Velika Morava, Tamiš, Kereš, Zlatica, Karaš, Nera, Brzava, Moravica, Bosut i Studva.

Prilog 3

MERE ZAŠTITE EKOLOŠKE MREŽE

1) zabranjeno je uništavanje i narušavanje staništa kao i uništavanje i uznemiravanje divljih vrsta;

2) zabranjena je promena namena površina pod prirodnom i poluprirodnom vegetacijom (livade, pašnjaci, tršćaci itd.)

3) zabranjena je promena morfoloških i hidroloških osobina područja od kojih zavisi funkcionalnost koridora;

4) planiranjem namene površina, kao i aktivnim merama zaštite očuvati i unaprediti prirodne i poluprirodne elemente koridora u skladu sa predeonim i vegetacijskim karakteristikama područja;

5) stimulisati tradicionalne vidove korišćenja prostora koji doprinose očuvanju i unapređivanju biodiverziteta;

6) preduzeti mere kojima se obezbeđuju sprečavanje, odnosno smanjenje, kontrola i sanacija svih oblika zagađivanja;

7) unaprediti ekološke koridore unutar građevinskih područja uspostavljanjem kontinuiteta zelenih površina čija struktura i namena podržava funkcije koridora;

8) na mestima ukrštanja ekoloških koridora sa elementima infrastrukturnih sistema koji formiraju barijere za migraciju vrsta, obezbediti tehničko-tehnološka rešenja za neometano kretanje divljih vrsta;

9) izvan zone stanovanja naselja zabranjena je izgradnja objekata čija namena nije direktno vezana za vodu na rastojanju manjem od 50 m od obale stajaćih voda, odnosno linije srednjeg vodostaja vodotoka.

MERE ZAŠTITE ZA ZAŠTITNU ZONU

1) zonalnim rasporedom urbano-ruralnih sadržaja, primenom odgovarajućih tehničko-tenholoških i drugih rešenja eliminisati ili ublažiti negativne uticaje na živi svet;

2) zabranjeno je obavljanje aktivnosti koje mogu dovesti do prodiranja i širenja invazivnih vrsta iz okruženja;

3) prilikom korišćenja prirodnih resursa potrebno je obezbediti očuvanje hidrološkog režima neophodnog za funkcionalnost ekološki značajnog područja i/ili ekološkog koridora;

4) stimulisati podizanje zaštitnog zelenila duž granica ekološkog koridora u skladu sa potrebama vrsta i stanišnih tipova područja.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.