III Vrednosti emisije isparljivih organskih jedinjenja pri određenoj potrošnji rastvarača i ukupne dozvoljene emisije isparljivih organskih jedinjenja iz postrojenja i aktivnosti
(1) Ukupna potrošnja organskih rastvarača, u odnosu na koju se propisuju vrednosti emisije isparljivih organskih jedinjenja, za bilo koju aktivnost koja se obavlja u više od jednog pogona u postrojenju, pomoćnom postrojenju ili procesu predstavlja zbir količina tog rastvarača potrošenih u svim pogonima u postrojenju, pomoćnom postrojenju ili procesu.
(2) Podaci o potrošnji organskih rastvarača iz stava 1. ovog člana odnosno o godišnjem ulazu i izlazu isparljivog organskog jedinjenja iz postrojenja vode se u skladu sa Prilogom 4 – Godišnji maseni bilans rastvarača, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo, svake godine za prethodnu godinu i čuva se dve godine.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, postojeća postrojenja, prvi godišnji maseni bilans rastvarača izrađuju za period pre početka primene ove uredbe, ukoliko raspolažu sa potrebnim podacima.
Opasne materije koje su zbog sadržaja isparljivih organskih jedinjenja klasifikovane kao kancerogene, mutagene ili toksične po reprodukciju a kojima su dodeljena obaveštenja o opasnosti H340, H350, H350i, H360D ili H360F ili oznake rizika R45, R46, R49, R60 ili R61 biće zamenjene kad god je to moguće i u što kraćem vremenskom periodu manje štetnim opasnim materijama.
(1) U slučaju da, u određenom postrojenju ili aktivnosti, zbir masenih protoka svih isparljivih organskih jedinjenja koja se tamo koriste, a navedena su u članu 7. ove uredbe, iznosi 10 g/h ili više, dozvoljena vrednost emisije je do 2 mg/normalni m3.
(2) U slučaju da, u određenom postrojenju ili aktivnosti, zbir masenih protoka svih halogenovanih isparljivih organskih jedinjenja koja se tamo koriste, a kojima su dodeljena obaveštenja o opasnosti H341 ili H351 ili oznake rizika R40 ili R68 iznosi 100 g/h ili više, dozvoljena vrednost emisije je do 20 mg/normalni m3.
(3) Stav 2. ovog člana primenjuje se i na materije koje nisu navedene u tom stavu koje spadaju u organske materije I klase, a sadržane su u propisu kojim se uređuju granične vrednosti emisija zagađujućih materija u vazduh.
(4) Ispuštanje isparljivih organskih jedinjenja navedenih u st. 1, 2. i 3. ovog člana kontroliše se kao emisija iz postrojenja kontrolisanim uslovima, ukoliko je to tehnički i ekonomski izvodljivo radi zaštite zdravlja ljudi i životne sredine.
(5) Ispuštanje isparljivih organskih jedinjenja kojima su dodeljena obaveštenja o opasnosti ili oznake rizika iz člana 7. ove uredbe moraju se uskladiti sa graničnim vrednostima emisije u što kraćem vremenskom periodu.
(1) Operater je dužan da preduzme sve neophodne mere predostrožnosti u cilju smanjenja emisija isparljivih organskih jedinjenja tokom perioda pokretanja i zaustavljanja postrojenja, u skladu sa članom 45. stav 1. Zakona.
(2) U slučaju kada se obavljaju kontinualna merenja, operater treba da obezbedi da:
- 1) nijedna od srednjih vrednosti emisije u toku 24-satnog normalnog rada postrojenja ili aktivnosti, sa izuzetkom pokretanja i zaustavljanja postrojenja i održavanja opreme, ne prelazi dozvoljenu vrednost emisije;
- 2) nijedna srednja satna vrednost ne prelazi vrednost koja je 1,5 puta veća od dozvoljene vrednosti emisije.
(3) U slučaju pojedinačnih merenja, smatra se da su zadovoljene vrednosti emisije isparljivih organskih jedinjenja ako:
- 1) svaka od izmerenih vrednosti ne prelazi dozvoljene vrednosti emisije;
- 2) nijedna srednja satna vrednost ne prelazi vrednost koja je 1,5 puta veća od dozvoljene vrednosti emisije.
(4) Ispunjenost uslova iz člana 8. ove uredbe proverava se na osnovu zbira masenih koncentracija pojedinačnih isparljivih organskih jedinjenja. U ostalim slučajevima, provera se vrši na osnovu ukupne mase organskog ugljenika koji se emituje, osim ako drugačije nije navedeno u ovoj uredbi.
(5) Dozvoljeno je dodavanje vazduha otpadnom gasu radi hlađenja ili razblaživanja kada je to tehnički opravdano, ali se ono ne uzima u obzir prilikom određivanja masene koncentracije zagađujuće materije u otpadnom gasu tj. masena koncentracija se određuje u nerazblaženom gasu.
(6) Operater postrojenja čuva podatke o emisijama tri godine.
(7) Operater je dužan da na zahtev Ministarstva dostavi tražene podatke o emisijama, saglasno članu 58. Zakona.
(1) Radi smanjenja emisije isparljivih organskih jedinjenja, u skladu sa članom 45. stav 1. Zakona, operater je dužan da obezbedi:
- 1) da su emisije isparljivih organskih jedinjenja iz postrojenja u okviru dozvoljene vrednosti emisija u otpadnim gasovima i vrednosti za fugitivne emisije, odnosno ukupne dozvoljene vrednosti emisija, kao i da su ispunjeni drugi zahtevi navedeni u Prilogu 5 – Potrošnja rastvarača i vrednosti emisija, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo i Prilogu 6 - Dozvoljene vrednosti emisija u industriji premazivanja vozila, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo; ili
- 2) primenu mera navedenih u šemi za smanjenje emisija pripremljenoj u skladu sa Prilogom 7 – Šema za smanjenje emisija, koji je odštampan uz ovu uredbu i čini njen sastavni deo, pod uslovom da se šemom za smanjenje emisija postiže smanjenje emisija jednako onom koje bi se postiglo primenom vrednosti emisija iz tačke 1) ovog člana.
(2) Izuzetno od stava 1. tačka 1) ovog člana, u slučaju da operater obrazloži nadležnom organu da za pojedinačno postrojenje postizanje dozvoljenih vrednosti emisije za fugitivne emisije nije tehnički i ekonomski izvodljivo, nadležni organ može dozvoliti da emisije prelaze tu vrednost emisije pod uslovom da se ne očekuju značajni rizici po zdravlje ljudi i životnu sredinu i da operater dostavi odgovarajući dokaz nadležnom organu da koristi najbolje dostupne tehnike.
(3) Izuzetno od stava 1. tačka 1) ovog člana, za aktivnosti premazivanja obuhvaćene tačkom 8. u Prilogu 5 koje se ne mogu izvoditi pod kontrolisanim uslovima, nadležni organ može dozvoliti da emisije iz postrojenja ne budu u skladu sa dozvoljenim vrednostima propisanim za ova postrojenja, ukoliko operater pokaže nadležnom organu da poštovanje vrednosti nije tehnički i ekonomski izvodljivo i da koristi najbolje dostupne tehnike.
(4) Za postrojenja u kojima se obavljaju dve ili više aktivnosti, kod kojih je potrošnja rastvarača veća od granice potrošnje rastvarača navedene u Prilogu 2 ove uredbe, zahtevi u pogledu emisija iz Priloga 5 ove uredbe moraju da se ispune ili za svaku aktivnost pojedinačno ili na način da ukupna emisija iz postrojenja nije veća od one koja bi se dobila u slučaju kada bi se primenile vrednosti emisije za svaku aktivnost pojedinačno.
(5) Za postrojenja u kojima se obavljaju dve ili više aktivnosti, i kod kojih je potrošnja rastvarača navedenih u čl. 7. i 8. veća od granice potrošnje rastvarača navedene u Prilogu 2 ove uredbe, zahtevi u pogledu emisija iz čl. 7. i 8. moraju da se ispune za svaku aktivnost pojedinačno.
(1) Za postojeća postrojenja u kojima se koriste postojeći uređaji za smanjivanje emisija i koja zadovoljavaju sledeće vrednosti emisija izražene kao ukupni ugljenik:
(2) – 50 mg S/normalni m3 u slučaju insineracije;
(3) – 150 mg S/normalni m3 u slučaju drugih uređaja za smanjivanje emisija,
(4) zahtevi u pogledu emisije iz Priloga 5 ove uredbe, smatraće se ispunjenim pod uslovom da ukupne emisije celog postrojenja ne prelaze emisije koje bi se javile da su ispunjeni svi ostali zahtevi iz Priloga 5 ove uredbe.
(1) Za postrojenja koja ne koriste šemu za smanjenje emisija, smanjenje emisija isparljivih organskih jedinjenja postiže se na osnovu pojedinačnih merenja emisije, a u slučaju da su emisije ukupnog organskog ugljenika na izlazu iz uređaja za smanjivanje emisija veće od 10 kg/h. na osnovu kontinualnih merenja emisije isparljivih organskih jedinjenja.
(2) Pojedinačna merenja za nova ili znatno promenjena postrojenja prvi put se vrše najranije tri meseca, a najkasnije šest meseci od datuma puštanja postrojenja u rad, a potom na svake tri godine.
(3) Kontinualna merenja emisije za nova ili znatno promenjena postrojenja uspostavljaju se pre stavljanja postrojenja u rad.
(1) Šema za smanjenje emisija zasniva se na prihvatljivim tehničkim i tehnološkim pretpostavkama kojom se obezbeđuje adekvatno snabdevanje materijama koje se koriste kao zamena isparljivim organskim rastvaračima od samog početka primene šeme za smanjenje emisija.
(2) Operater postojećeg postrojenja, kao i operater novog postrojenja, koji odluče da primene šemu za smanjenje emisije, tu šemu primenjuju u skladu sa članom 10. stav 1. tačka 2) ove uredbe, o čemu obaveštavaju Ministarstvo i dostavljaju mu šemu koju primenjuje.
Prilozi
PRILOG 1
LISTA AKTIVNOSTI
Ovaj prilog sadrži aktivnosti navedene u članu 3. ove uredbe u postrojenjima navedenim u Prilogu 2.
U svakoj od navedenih tačaka, aktivnost uključuje čišćenje opreme kao i održavanje i popravke, ali ne i čišćenje proizvoda, osim ako odredbama ove uredbe nije drugačije propisano.
Aktivnosti u kojima se koriste organski rastvarači:
1) „nanošenje lepka (adheziva)” je proces nanošenja lepka na neku površinu, osim prijanjajućih premaza i laminiranja koji se koriste u štampanju;
2) „proces premazivanja” je bilo koja aktivnost kod koje se jednokratno ili višekratno nanose kontinualni slojevi premaza na:
(a) vozila sledećih kategorija, u skladu sa propisom kojim se uređuje podela motornih i priključnih vozila i tehnički uslovi za vozila u saobraćaju na putevima:
– nove automobile, iz kategorije M1 i kategorije N1 ukoliko se premazuju u istom postrojenju kao i vozila kategorije M1;
– kamionske kabine za smeštaj vozača, kao i celokupni smeštajni prostor za tehničku opremu vozila N2 i N3;
– kamione u kategorijama vozila N1, N2 i N3, ali ne i kamionske kabine;
– autobuse u kategoriji vozila M2 i M3;
– prikolice kategorije O1, O2, O3 i O4;
(b) metalne i plastične površine, uključujući avione, brodove, vozove i drugo, kao i primena sredstava za razdvajanje ili gumenih presvlaka;
(v) drvene površine;
(g) tekstil, tkanine, folije i papir;
(d) kožu.
Proces premazivanja ne odnosi se na premazivanje metalnih podloga metodom elektroforeze i hemijskog raspršivanja. Ako je proces premazivanja postupak u kojem se na isti predmet bilo kojom tehnikom nanosi štampa, takav postupak se smatra delom aktivnosti procesa premazivanja. Procesi štampanja kao posebne aktivnosti nisu uključeni u proces premazivanja ali mogu biti obuhvaćeni ovom uredbom, ukoliko se mogu podvesti pod aktivnost iz tačke 8);
3) „premazivanje (oblaganje) kalema” je svaki proces u kojem se kalemi od čelika, nerđajućeg čelika, obloženog čelika, legura bakra ili aluminijumskih traka oblažu filmom polimera ili laminatnim premazom u kontinualnom procesu;
4) „hemijsko čišćenje” je bilo koja industrijska ili komercijalna aktivnost kod koje se isparljiva organska jedinjenja koriste u postrojenju za čišćenje odevnih predmeta, nameštaja i slične potrošne robe, sa izuzetkom ručnog uklanjanja mrlja u tekstilnoj industriji i industriji odeće;
5) „proizvodnja obuće” je svaki proces proizvodnje kompletne obuće;
6) „proizvodnja premaza, lakova, mastila i lepka” je proizvodnja finalnih proizvoda za premazivanje, lakova, boja i lepka, kao i međuproizvoda ako se proizvode u istom postrojenju
mešanjem pigmenata, smola i adhezivnih materijala sa organskim rastvaračem ili nekim drugim supstancama koje su nosači,
uključujući disperzivne i preddisperzivne procese, podešavanje viskoznosti i nijansi i pakovanje finalnih proizvoda u rezervoare;
7) „proizvodnja farmaceutskih proizvoda” podrazumeva hemijsku sintezu, fermentaciju, ekstrakciju, formulisanje i dovršavanje hemijskih proizvoda i, ukoliko se izvodi na istom mestu, proizvodnju međuproizvoda;
8) „štampanje” je svaki proces reprodukcije teksta i/ili slika u kojem se, putem nosača slike, mastilo prenosi na bilo kakav tip površine. Ono uključuje i sa tim povezane tehnike lakiranja, premazivanja i laminiranja. Međutim, samo sledeći podprocesi obuhvaćeni su ovom uredbom:
– fleksografija je proces štampanja u kojem se koristi gumeni ili elastični fotopolimerni nosač slike koji je ispupčen u odnosu na ostatak površine, koristeći tečna mastila koja se suše isparavanjem;
– heatset web offset štampanje je proces štampanja kod kojeg je nosač slike u istoj ravni sa ostatkom površine pri čemu se materijal koji se štampa uvodi u mašinu kontinualno, iz kotura. Deo kojim se ne štampa je obrađen tako da privlači vodu i na taj način odbija mastilo. Deo kojim se štampa je obrađen tako da prima i prenosi mastilo na površinu za štampanje. Isparavanje se odvija u peći u kojoj se topao vazduh koristi za zagrevanje štampanog materijala;
– laminiranje vezano za proces štampanja je lepljenje dva ili više fleksibilnih materijala da bi se proizveli laminati;
– rotogravura za publikacije je rotogravura koja se koristi za štampanje papira za časopise, brošure, kataloge, ili slične proizvode, pomoću mastila na bazi toluena;
– rotogravura je proces štampanja pomoću cilindričnog nosač slike u kojem se nosač slike nalazi ispod ostatka površine koristeći tečna mastila koja se suše isparavanjem. Udubljenja se popunjavaju mastilom a višak se otklanja sa dela na kome se ne štampa pre nego što površina koja se štampa dođe u dodir sa cilindrom i primi mastilo iz udubljenja;
– roto sito štampa je proces štampanja u kojem se mastilo prenosi na površinu koju treba štampati potiskivanjem kroz porozni nosač slike, pri čemu je deo kojim se štampa otvoren, a deo kojim se ne štampa zatvoren, koristeći tečna mastila koja se suše isparavanjem, pri čemu se materijal koji se štampa uvodi u mašinu kontinualno, iz kotura;
– lakiranje je proces kojim se lak ili adhezivni premaz nanosi na fleksibilni materijal u cilju kasnijeg zatvaranja ambalaže;
9) „prerada gume” je svaki proces mešanja, drobljenja, mlevenja, valjanja, presovanja i vulkanizacije prirodne ili sintetičke gume kao i pomoćni procesi za obradu prirodne ili sintetičke gume radi dobijanja krajnjeg proizvoda;
10) „čišćenje površina” je svaki proces, osim hemijskog čišćenja, u kojem se koriste organski rastvarači za uklanjanje prljavštine sa površine materijala uključujući i odmašćivanje. Čišćenje koje se sastoji od više od jednog koraka pre ili posle neke druge aktivnosti smatra se jednom operacijom čišćenja. Ovaj proces ne odnosi se na čišćenje opreme već na čišćenje površine proizvoda;
11) „ekstrakcija biljnih ulja i životinjskih masti i rafinacija biljnih ulja” je bilo koji proces kod kojeg se obavlja ekstrakcija biljnog ulja iz semena i drugog biljnog materijala, prerada suvih ostataka za dobijanje stočne hrane, prečišćavanje masti i biljnih ulja dobijenih iz semena, iz biljnog i/ili životinjskog materijala;
12) „završna obrada vozila” je svako industrijsko i komercijalno premazivanje i srodni poslovi odmašćivanja kroz koje se obavlja:
premazivanje drumskih vozila ili njihovih delova koje se izvodi u cilju popravke vozila, zaštite ili ukrašavanja, izvan proizvodnih pogona;
prvobitno premazivanje drumskih vozila ili njihovih delova pomoću materijala za završnu obradu, kada se taj postupak obavlja izvan originalne proizvodne linije; ili
premazivanje prikolica (uključujući poluprikolice), kategorija O u skladu sa propisom kojim se uređuje podela motornih i priključnih vozila i tehnički uslovi za vozila u saobraćaju na putevima;
13) „nanošenje premaza na savitljive žice i oblaganje savitljivih žica sintetičkim i prirodnim polimerima” je bilo koja aktivnost premazivanja metalnih provodnika koja se koristi za namotavanje kalema u transformatorima i motorima i drugo;
14) „impregnacija drveta” je svaki proces zaštite drveta zaštitnim sredstvima; „laminacija drveta i plastike” je bilo koji proces spajanja drveta i/ili plastike da bi se dobili laminirani proizvodi.
PRILOG 4
GODIŠNJI MASENI BILANS RASTVARAČA
I. Načela
Godišnji maseni bilans rastvarača koristi se za:
1) proveru ispunjavanja zahteva;
2) utvrđivanje mogućnosti smanjivanja emisija u budućnosti;
3) omogućavanje obaveštavanja javnosti o potrošnji rastvarača, emisijama rastvarača i ispunjavanja zahteva ove uredbe.
II. Definicije
Sledeće definicije predstavljaju okvir za izvođenje masenog bilansa.
Ulazi organskih rastvarača (I):
I1 Količina organskih rastvarača ili njihova količina u kupljenim smešama koji se koriste kao ulaz u procesu u vremenskom periodu tokom koga se izračunava maseni bilans.
I2 Količina organskih rastvarača ili njihova količina u kupljenim smešama koji su sakupljeni i ponovo se koriste kao ulaz rastvarača u procesu. Obnovljeni rastvarač obračunava se svaki put kada se koristi za obavljanje neke aktivnosti.
Izlazi organskih rastvarača (O):
O1 Emisije u otpadnim gasovima.
O1 = O1.1 + O1.2
O1.1 Emisije sakupljenih otpadnih gasova tretiranih tehnologijom za smanjenje emisije izduvnih gasova.
O1.2. Emisije sakupljenih otpadnih gasova koji nisu tretirani tehnologijom za smanjenje emisije izduvnih gasova.
O2 Organski rastvarači koji se gube u vodi, pri čemu se, prilikom izračunavanja O5 uzima u obzir prečišćavanje otpadnih voda.
O3 Količina organskih rastvarača koja u proizvodima koji izlaze iz procesa ostaje kao nečistoća ili talog.
O4 Fugitivne emisije organskih rastvarača u vazduh. Ove emisije uključuju provetravanje prostorija kada se vazduh oslobađa u životnu sredinu kroz prozore, vrata, prolaze i slične otvore.
O5 Organski rastvarači i/ili organska jedinjenja koja se gube usled hemijskih ili fizičkih reakcija (uključujući one koji se uništavaju, npr. insineracijom ili drugim postupcima prečišćavanja otpadnih gasova ili otpadnih voda ili se zadržavaju npr. adsorpcijom ukoliko ne spadaju pod O6, O7 ili O8).
O6 Organski rastvarači koji su sadržani u sakupljenom otpadu.
O7 Organski rastvarači ili organski rastvarači sadržani u smešama koje se prodaju ili su namenjene prodaji kao komercijalno vredni proizvodi.
O8 Organski rastvarači sadržani u smešama koje su sakupljene za ponovnu upotrebu ali ne kao ulaz u proces, ako ne spadaju pod O7.
O9 Organski rastvarači koji se ispuštaju na druge načine.
III. Upotreba Godišnjeg masenog bilansa rastvarača za proveru usklađenosti
Upotreba plana upravljanja rastvaračima određuje se na sledeći način:
1) Potrošnja (S) se može izračunati pomoću sledeće jednačine:
S = I1 - O8
2) za procenu usklađenosti sa ukupnom dozvoljenom vrednošću emisija ili ciljne emisije iz šeme za smanjenje emisija u skladu sa Prilogom 7.
Emisije (E) se mogu izračunati pomoću sledeće jednačine:
a) E = F + O1 za izračunavanje fugitivne emisije u skladu sa indirektnom metodom pod a1) ili direktnom metodom pod a2);
b) E = F + O1.1 za izračunavanje fugitivne emisije u skladu sa indirektnom metodom pod b1) ili direktnom metodom pod b2).
3) Određivanje fugitivnih emisija
Vrednost fugitivne emisije izražena je kao deo ulaza koji se može izračunati pomoću sledeće jednačine:
I = I1 + I2
a) Metodologija
Fugitivne emisije izračunavaju se direktnom ili indirektnom metodom.
Indirektna metoda
a1) Ukoliko sakupljeni neprečišćeni gasovi nisu klasifikovani kao fugitivne emisije iz Priloga 5:
F = I1 – O1 – O5 – O6 – O7 – O8
b1) Ukoliko su sakupljeni neprečišćeni gasovi klasifikovani kao fugitivne emisije iz Priloga 5:
F = I1 – O1.1 – O5 – O6 – O7 – O8
Direktna metoda
a2) Ukoliko sakupljeni neprečišćeni gasovi nisu klasifikovani kao fugitivne emisije iz Priloga 5:
F = O2 + O3 + O4 + O9
b2) Ukoliko su sakupljeni neprečišćeni gasovi klasifikovani kao fugitivne emisije iz Priloga 5:
F = O1.2 + O3 + O4 + O9
Ova količina može biti određena direktnim merenjem količina ali može se izračunati i drugim načinima, na primer, pomoću efikasnosti zadržavanja emisija u procesu.
b) Učestalost
Fugitivne emisije mogu se odrediti kratkim ali sveobuhvatnim nizom merenja. Postupak nije potrebno ponavljati dok se oprema ne modifikuje.