stav.

Uredba · Odbrana i bezbednost

Uredba o materijalnoj obavezi za potrebe odbrane

23 člana. Prečišćen tekst, objavljen u: 34/1992.

Donet na osnovu: Zakon o odbrani.

I Osnovne odredbe

Član 1

(1) Ovom uredbom uređuje se:

(2) 1. Način uzimanja materijalnih sredstava za potrebe civilne zaštite, službe osmatranja i obaveštavanja i jedinica veze rukovođenja i visina naknade za dopremanje i korišćenje;

(3) 2. Način utvrđivanja naknade za oštećena, uništena ili nestala materijalna sredstva uzeta za potrebe teritorijalne odbrane, civilne zaštite, službe osmatranja i obaveštavanja i jedinica veze rukovođenja;

(4) 3. Način uzimanja materijalnih sredstava u slučaju neposredne ratne opasnosti i u ratu za potrebe funkcionisanja državnih organa i preduzeća i drugih organizacija od posebnog značaja za odbranu.

Član 2

(1) Korisnici materijalnih sredstava popisanih za potrebe odbrane jesu:

(2) 1. Republika Srbija, za potrebe funkcionisanja državnih organa, za jedinice i štabove teritorijalne odbrane, službu osmatranja i obaveštavanja i jedinice veze rukovođenja, kao i za jedinice i štabove civilne zaštite koje obrazuje Republika;

(3) 2. preduzeća i druge organizacije – za potrebe jedinica civilne zaštite koje obrazuju;

(4) 3. preduzeća i druge organizacije od posebnog značaja za odbranu Republike – za potrebe vršenja proizvodnje i usluga u slučaju neposredne ratne opasnosti i u ratu.

Član 3

(1) Materijalna sredstva za potrebe odbrane koja su predmet materijalne obaveze popisuje Ministarstvo odbrane.

(2) Sredstva iz stava 1. ovog člana raspoređuju se prema izvršenom ratnom rasporedu za potrebe korisnika materijalnih sredstava popisanih za potrebe odbrane.

(3) Fizičkim i pravnim licima čija su sredstva popisana izdaje se potvrda koja sadrži podatke o sredstvu (vrsta, tip, marka, nosivost i drugi osnovni podaci), korisniku sredstva i mestu izvršenja predaje sredstva.

Član 4

Raspored sredstava vrši Ministarstvo odbrane na osnovu plana odbrane Republike Srbije, za potrebe funkcionisanja državnih organa, službu osmatranja i obaveštavanja, jedinice veze rukovođenja, kao i jedinice i štabove civilne zaštite koje obrazuje Republika, odnosno na osnovu zahteva preduzeća i drugih organizacija koje obrazuju jedinice civilne zaštite, kao i za potrebe preduzeća i drugih organizacija od posebnog značaja za odbranu Republike.

Član 5

(1) Korisnici sredstava dužni su da svoje potrebe za sredstvima blagovremeno utvrde i o tome u pismenoj formi obaveste Ministarstvo odbrane, uz navođenje podataka na osnovu kojih se može odrediti sredstvo (vrsta, veličina, kapacitet, nosivost, upotrebna svojstva, oprema i dr.).

(2) Korisnik sredstava može zahtevati uzimanje sredstava u miru najmanje 30 dana pre dana određenog za predaju, osim kada se radi o probnoj mobilizaciji ili mobilizacijskoj vežbi, u slučaju neposredne ratne opasnosti i elementarnih i drugih većih nepogoda i drugih opasnosti ili u slučaju rata.

(3) Ministarstvo odbrane popisuje i raspoređuje sredstva i o tome pismeno obaveštava podnosioca zahteva i imaoca sredstva.

Član 6

(1) Na osnovu zahteva korisnika sredstava Ministarstvo odbrane poziva imaoca sredstava radi predaje sredstava.

(2) Poziv iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o sredstvu i mestu i vremenu njegove predaje, napomenu da sredstvo može predati, pored imaoca sredstava, i drugo lice koga imalac ovlasti i upozorenje o odgovornosti imaoca sredstava u slučaju da se ne odazove pozivu.

Član 7

(1) Sredstvo se mora predati odgovarajućem korisniku sredstva u ispravnom stanju na način označen u pozivu.

(2) Ako se u vreme kada je određena predaja raspoređeno sredstvo ne zatekne kod imaoca sredstva ili se zatekne na takvoj udaljenosti da se ne može blagovremeno predati korisniku, imalac sredstva umesto tog sredstva predaje korisniku drugo odgovarajuće sredstvo.

(3) Ako imalac sredstava nema drugo odgovarajuće sredstvo koje bi, u smislu stava 2. ovog člana, predao korisniku, dužan je da o tome odmah izvesti Ministarstvo odbrane, koje će obezbediti raspored i upućivanje drugog odgovarajućeg sredstva.

Član 8

(1) Korisnik sredstva određuje ovlašćeno lice ili komisiju koja vrši prijem sredstava i tom prilikom utvrđuje njihovu ispravnost i podobnost za upotrebu, snabdevenost odgovarajućom opremom, alatom, priborom, rezervnim delovima, gorivom, tehničkom dokumentacijom i dr.

(2) Kada je korisnik sredstva Republika Srbija, lice, odnosno komisiju iz stava 1. ovog člana, određuje Ministarstvo odbrane, odnosno drugi državni organ za čije se potrebe sredstava uzimaju.

Član 9

(1) O primljenom sredstvu ili objektu ovlašćeno lice, odnosno komisiji, sačinjava zapisnik u dva primerka u kojem se navode identifikacioni podaci o sredstvu, činjenice o stanju sredstva, a posebno eventualni nedostaci i oštećenja koja su zapažena.

(2) Zapisnik potpisuje ovlašćeno lice, odnosno predsednik komisije i imalac sredstava, odnosno lice koje je predalo sredstvo.

(3) Uručenjem jednog primerka zapisnika imaocu, odnosno licu koje je predalo sredstvo, smatra se da je sredstvo uzeto, a ako korisnik nije preuzeo sredstvo iz bilo kog razloga smatra se da je imalac sredstva izvršio obavezu predaje sredstva.

(4) U slučaju da imalac sredstva, odnosno lice koje je predalo sredstvo, odbije da primi zapisnik, na zapisniku se konstatuje razlog odbijanja i time se smatra da je sredstvo primljeno.

Član 10

(1) Prilikom uzimanja sredstava ovlašćeno lice, odnosno predsednik komisije za prijem sredstava, obaveštava imaoca sredstva, odnosno lice koje je predalo sredstvo o mestu i vremenu vraćanja uzetog sredstva, što se konstatuje u zapisniku.

(2) Ukoliko se u vreme uzimanja sredstva ne može tačno odrediti vreme i mesto vraćanja ili je imalac sredstva odbio da primi primerak zapisnika, korisnik sredstva je dužan da obezbedi da se o tome naknadno blagovremeno pismeno obavesti imalac sredstva.

Član 11

Korisnik sredstva obezbeđuje čuvanje i održavanje sredstva do vraćanja imaocu, s tim što troškove čuvanja i održavanja posle vremena određenog za vraćanje snosi imalac sredstva.

Član 12

(1) Prilikom vraćanja sredstva ovlašćeno lice, odnosno komisija za prijem sredstava, sačinjava zapisnik o vraćanju sredstva u prisustvu imaoca sredstva, odnosno lica koga je on ovlastio za preuzimanje sredstva.

(2) Predajom jednog primerka zapisnika iz stava 1. ovog člana imaocu sredstva, odnosno licu koga je on ovlastio za preuzimanje sredstva, smatra se da je sredstvo vraćeno.

(3) Ukoliko imalac sredstva, odnosno lice koje je on ovlastio za preuzimanje sredstva, odbije da primi zapisnik, odnosno preuzme sredstvo, smatra se da je korisnik izvršio obavezu vraćanja sredstva imaocu sredstva i to se konstatuje na zapisniku.

(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana korisnik sredstva obezbeđuje na teret imaoca sredstva čuvanje sredstva, a imalac sredstva snosi rizik slučajne propasti stvari.

(5) U slučaju da imalac sredstva, odnosno lice koga on ovlasti ne dođe na mesto i u vreme određeno za vraćanje sredstva, smatra se da je odbio preuzimanje sredstva i u tom slučaju primenjuju se odredbe st. 3. i 4. ovog člana.

(6) Na zapisnik iz stava 1. ovog člana shodno se primenjuju odredbe čl. 8. i 9. ove uredbe.

III Naknada za dopremanje i korišćenje sredstva

Član 13

(1) Za dopremanje sredstva imaocu sredstva pripada naknada u visini stvarnih troškova dopremanja sredstva.

(2) Za korišćenje sredstva imaocu sredstva pripada naknada u iznosu koji bi imalac sredstva ostvario da je drugom licu dao na korišćenje to sredstvo radi vršenja neodložnih poslova u vremenu od predaje do vraćanja sredstva prema mesnim uslovima.

Član 14

(1) Naknada za korišćenje sredstva pripada od vremena predaje do vremena vraćanja sredstva.

(2) U vreme korišćenja uračunava se i vreme potrebno za dopremanje sredstva do mesta predaje i vreme potrebno za vraćanje sredstva do mesta odakle je dopremljeno.

(3) Ako se sredstvo koristi 12 ili više časova, isplaćuje se pun dnevni iznos naknade, a ako se koristi manje od 12 časova – polovina dnevnog iznosa.

(4) Naknada za korišćenje sredstva isplaćuje se u roku od 15 dana od dana vraćanja. Ako se sredstvo koristi duže od 30 dana, naknada se po zahtevu imaoca sredstva isplaćuje mesečno unazad.

Član 15

Prilikom vraćanja sredstva daje se i količina pogonskog goriva i maziva, odnosno stočne hrane koja je utrošena radi dopremanja i povratka sredstva, odnosno za ishranu stoke. Ako se ne daje gorivo i mazivo, odnosno stočna hrana, za tu količinu isplaćuje se odgovorajući novčani iznos prema mesnim tržnim cenama.

IV Postupak za utvrđivanje naknade za oštećena, uništena ili nestala sredstva u miru

Član 16

(1) Imaocu sredstva pripada naknada ako je uzeto sredstvo oštećeno, uništeno ili nestalo dok se nalazilo kod korisnika sredstava.

(2) Za uništeno ili nestalo sredstvo visina naknade se određuje prema tržišnoj vrednosti koju je to sredstvo imalo u vreme predaje korisniku sredstava.

(3) Za oštećenje sredstva koje je nastalo dok se sredstvo nalazilo kod korisnika, imaocu sredstva pripada naknada u visini razlike između tržišne vrednosti u vreme vraćanja imaocu sredstva, odnosno licu koga je on ovlastio za preuzimanje sredstva.

(4) Ako je korisnik sredstva pre vraćanja popravio sredstvo, imaocu sredstva pripada naknada za umanjenu vrednost koja preostaje nakon izvršene popravke.

Član 17

(1) Naknadu za oštećena, uništena ili nestala sredstva utvrđuje komisija koju obrazuje korisnik sredstava.

(2) Kada je korisnik sredstava Republika, komisiju obrazuje Ministarstvo odbrane ii drugi državni organ koji je korisnik sredstava.

(3) Za članove komisije određuju se lica koja prema svojoj stručnoj spremi, poslovima koje obavljaju i prirodi i karakteru štete mogu utvrditi sve bitne činjenice i predložiti odgovarajući način za naknadu štete i procene njenu visinu.

Član 18

Komisija je dužna da imaoca sredstva obavesti o vremenu i mestu svog rada, kako bi on mogao i neposredno da se izjasni o okolnostima značajnim za utvrđivanje obima i visine štete koja mu je prouzrokovana.

Član 19

(1) Komisija utvrđuje postojanje štete, okolnosti pod kojima je nastala, procenjuje tržišnu vrednost sredstva i predlaže na koji će se način šteta nadoknaditi.

(2) Komisija može predložiti imaocu sredstva jedan od sledećih načina naknade:

  1. 1) opravku oštećenog sredstva,
  2. 2) opravku oštećenog sredstva i isplatu razlike do odgovarajućeg iznosa za umanjenu vrednost sredstava,
  3. 3) zamenu oštećenog ili uništenog sredstva odgovarajućom vrstom i količinom ispravnih sredstava, kada je to moguće,
  4. 4) isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa,
  5. 5) drugi način koji bi bio ekonomičniji, a prihvatljiv za imaoca sredstva.

(3) Ako se predlaže isplata novčanog iznosa, komisija je dužna da proceni visinu štete i da predloži iznos koji bi trebalo isplatiti.

Član 20

O razmatranju pitanja vezanih za utvrđivanje i naknadu štete, komisija sačinjava zapisnik koji sadrži sve bitne podatke značajne za utvrđivanje štete i način njene naknade.

Član 21

(1) Ako je imalac sredstava saglasan da mu se isplati naknada za oštećeno sredstvo na način i u iznosu koji je komisija predložila, uz zapisnik o radu komisije priključuje se i pismena izjava imaoca sredstava da će se smatrati obeštećenim i da po osnovu te štete neće više imati nikakvih potraživanja.

(2) Zapisnik sa svim spisima koji su u toku postupka prikupljeni, komisija bez odlaganja dostavlja korisniku sredstva. Ako je korisnik sredstva Republika, zapisnik sa svim spisima dostavlja se nadležnom javnom pravobraniocu.

Član 22

Imalac sredstva koji se nije saglasio sa načinom otklanjanja štete koji je komisija predložila ili koji ne pristaje da mu se na ime naknade za oštećeno sredstvo isplati iznos koji je komisija predložila, može podneti tužbu nadležnom sudu.

V Završne odredbe

Član 23

(1) Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.

(2) 05 broj 88-4488/40

(3) U Beogradu, 27. maja 1992. godine

(4) Vlada Republike Srbije

(5) Potpredsednik,

(6) dr Nebojša Maljković, s. r.

Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.