Član 1
Ovom uredbom propisuju se postupci, sadržina i kriterijumi koji se odnose na okvirne sporazume za dodelu kapaciteta železničke infrastrukture, kao i obaveze upravljača infrastrukture u pogledu informisanja u vezi sa okvirnim kapacitetima.
Uredba · Železnički saobraćaj
18 članova. Prečišćen tekst, objavljen u: 74/2019.
Donet na osnovu: Zakon o železnici, Zakon o Vladi.
Ovom uredbom propisuju se postupci, sadržina i kriterijumi koji se odnose na okvirne sporazume za dodelu kapaciteta železničke infrastrukture, kao i obaveze upravljača infrastrukture u pogledu informisanja u vezi sa okvirnim kapacitetima.
Odredbe ove uredbe, osim odredbe člana 16. ove uredbe, ne primenjuju se na mrežu upravljača infrastrukture koji ne nudi okvirne sporazume i nema okvirne sporazume u primeni, a informaciju o tome upravljač infrastrukture unosi u Izjavu o mreži i tako je čini dostupnom potencijalnim podnosiocima zahteva za okvirnim sporazumima.
Ova uredba usklađena je sa načelima iz Implementacione uredbe Komisije (EU) 2016/545 od 7. aprila 2016. godine o procedurama i kriterijumima koji se primenjuju na okvirne sporazume za dodelu železničkog infrastrukturnog kapaciteta.
Pojedini izrazi upotrebljeni u ovoj uredbi imaju sledeće značenje:
(1) Izjava o okvirnom kapacitetu, pored pregleda okvirnog kapaciteta i broja trasa, podataka o količini i vrsti kapaciteta koji je dostupan na tim prugama, sadrži i podatke o maksimalnom kapacitetu koji je dostupan za okvirne sporazume za svaki rasporedni odsek pruge, i po potrebi rasporedni odsek i međustanična rastojanja, po kontrolnom periodu i, ako je primenljivo, po vrsti usluge.
(2) Izjavu o okvirnom kapacitetu sastavlja upravljač infrastrukture, poštujući komercijalnu poverljivost informacija.
(3) Izjava o okvirnom kapacitetu unosi se u Izjavu o mreži upravljača infrastrukture ili se objavljuje na internet stranici.
(4) Ako izjava o okvirnom kapacitetu nije uneta u Izjavu o mreži, u Izjavi o mreži obavezno se navodi internet stranica na kojoj je izjava o okvirnom kapacitetu objavljena ili na kojoj je objavljen opis opšte prirode svakog zaključenog okvirnog sporazuma.
(5) Na troškove objavljivanja i na jezik na kome se objavljuje izjava o okvirnom kapacitetu, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje železnica (u daljem tekstu: Zakon), koje se odnose na troškove objavljivanja i na jezik Izjave o mreži.
(6) Upravljač infrastrukture ažurira izjavu o okvirnom kapacitetu najkasnije tri meseca nakon zaključenja, značajnih izmena ili otkazivanja okvirnog sporazuma, poštujući komercijalnu poverljivost informacija.
(7) Odredbe st. 2–4. ovog člana primenjuju se i na ažuriranu izjavu o okvirnom kapacitetu.
(1) Upravljač infrastrukture može pozvati potencijalne podnosioce zahteva za dodelu okvirnog kapaciteta zaključivanjem okvirnog sporazuma ili za izmenu postojećeg okvirnog sporazuma (u daljem tekstu: zahtev za okvirnim sporazumom) da podnose zahteve za okvirnim sporazumima u skladu sa utvrđenim godišnjim ili višegodišnjim rokom. Po isteku utvrđenog roka, upravljač infrastrukture obrađuje podnete zahteve u što kraćem roku, a najkasnije sedam radnih dana od dana isteka roka za njihov prijem. U slučaju da je poziv potencijalnim podnosiocima zahteva za okvirnim sporazumom upućen u skladu sa višegodišnjim rokom, upravljač infrastrukture što je pre moguće, a najkasnije sedam radnih dana od dana isteka višegodišnjeg roka objavljuje godišnje rokove u skladu sa kojima se obrađuju zahtevi primljeni nakon isteka višegodišnjeg.
(2) Ako upravljač infrastrukture ne utvrdi godišnji ili višegodišnji rok iz stava 1. ovog člana i primi zahtev za zaključenje ili izmenu okvirnog sporazuma, dužan je da obavesti druge potencijalne podnosioce zahteva o svojoj nameri da zaključi okvirni sporazum i određuje im rok za dostavljanje odgovora, koji ne može biti kraći od jednog meseca ni duži od četiri meseca.
(3) Upravljač infrastrukture nema obavezu iz stava 2. ovog člana ako se primljeni zahtev odnosi na manju izmenu već zaključenog okvirnog sporazuma koja nema uticaj na druge okvirne sporazume.
(4) Upravljač infrastrukture odlučuje o zahtevima za okvirnim sporazumima što je pre moguće, a najkasnije 30 dana od dana prijema zahteva za okvirnim sporazumom.
(5) Ako se dva ili više podnetih zahteva za okvirnim sporazumima odnose na isti kapacitet, upravljač infrastrukture istovremeno ispituje i odlučuje o oba zahteva.
(6) Ako se okvirni sporazum koji se zaključuje ili menja u većoj meri odnosi na pruge koje se nalaze na železničkom teretnom koridoru i ako je upravni odbor koridora zahtevao da bude obavešten o tome, upravljač infrastrukture dostavlja traženu informaciju najkasnije mesec dana pre zaključenja ili značajnih izmena okvirnog sporazuma.
(7) Bez obzira na odluku da zaključi okvirni sporazum, upravljač infrastrukture može da odluči na nediskriminatornoj osnovi da ne ponudi okvirne sporazume na prugama koje su u skladu sa Zakonom proglašene za zagušene.
(8) Upravljač infrastrukture pre pozivanja podnosilaca zahteva da podnesu zahteve za okvirnim sporazumima u skladu sa stavom 1. ovog člana, u izjavi o okvirnom kapacitetu posebno označava pruge za koje se ne nude okvirni sporazumi.
(9) Postupak dodele okvirnog kapaciteta okončava se zaključivanjem novog okvirnog sporazuma, izmenom postojećeg okvirnog sporazuma kojim se proširuje ili povećava okvirni kapacitet ili odbijanjem zahteva za zaključenje novog ili izmenu postojećeg okvirnog sporazuma.
(10) U slučaju odbijanja zahteva za okvirnim sporazumom, upravljač infrastrukture dužan je da obrazloženu odluku o odbijanju zahteva za okvirnim sporazumom, u pisanoj formi, dostavi podnosiocu zahteva.
(11) Poziv za podnošenje zahteva za okvirnim sporazumom objavljuje se u Izjavi o mreži i na internet stranici upravljača infrastrukture.
(1) Pre donošenja odluke o zaključivanju novog okvirnog sporazuma, proširenja ili povećanja okvirnog kapaciteta u većoj meri u postojećem okvirnom sporazumu, upravljač infrastrukture uzima u obzir sledeće kriterijume:
(2) Pored kriterijuma iz stava 1. ovog člana, upravljač infrastrukture u Izjavi o mreži objavljuje i druge kriterijume koje ima nameru da uzme u obzir prilikom odlučivanja o dodeli okvirnog kapaciteta.
(1) Radi omogućavanja dodele okvirnog kapaciteta, upravljač infrastrukture dogovara vremenski okvir sa podnosiocem zahteva za svaki slučaj pojedinačno i u najvećoj mogućoj meri vremenski okvir usaglašava sa kontrolnim periodom. Vremenski okvir treba da bude usaglašen sa potrebama pružanja usluge prevoza.
(2) Vremenski okvir traje najduže 24 sata. U izuzetnim slučajevima, po zahtevu podnosioca zahteva i prethodnom odobrenju Direkcije za železnice, upravljač infrastrukture može da odobri vremenski okvir u trajanju dužem od 24 sata.
(3) U slučaju kada je vremenski okvir duži od dva sata, upravljač infrastrukture dodeljuje okvirni kapacitet približno jednako dvočasovnom kontrolnom periodu.
(4) Vremenski okviri koji su pod istim ili više različitih okvirnih sporazuma mogu se preklapati. Strane u okvirnom sporazumu mogu se usaglasiti oko učestalosti usluge.
(1) Upravljač infrastrukture deli svaki period od 24 sata na kontrolne periode u trajanju od najduže dva sata. Kada dodeljuje okvirni kapacitet upravljač infrastrukture pridružuje vremenski okvir kontrolom periodu.
(2) Kada upravljač infrastrukture dodeljuje okvirni kapacitet u procentu manjem od 70% maksimalnog kapaciteta za svaki kontrolni period na nekoj pruzi, može da odluči da ne primenjuje član 13. st. 3–6, član 14. i član 15. stav 1. ove uredbe u vezi sa tim kontrolnim periodom. Maksimalni kapacitet se računa na osnovu postojećih i planiranih vremena sleđenja vozova i procenjenog broja vozova na predmetnoj pruzi. Upravljač infrastrukture objavljuje u Izjavi o mreži metodologiju za izračunavanje maksimalnog kapaciteta za potrebe sprovođenja ovog člana.
(1) Okvirni sporazum sadrži sledeće odredbe:
(2) Okvirni sporazum može da sadrži i novčanu kaznu za slučaj izmena ili raskidanja sporazuma, kao i druge odredbe od značaja za korišćenje okvirnog kapaciteta, u skladu sa Zakonom.
(1) Okvirni sporazum zaključuje se, po pravilu, na period od pet godina i može se obnoviti na periode jednake njihovom prvobitnom trajanju, a u posebnim slučajevima upravljač infrastrukture može da pristane na kraće ili duže periode. Svaki period duži od pet godina mora biti opravdan postojanjem komercijalnih ugovora, specijalizovanih investicija ili rizika, u skladu sa Zakonom.
(2) Ako podnosilac zahteva za okvirnim sporazumom traži da korišćenje okvirnog kapaciteta koji je dodeljen na osnovu okvirnog sporazuma započne bilo kada, ali ne kasnije od pet godina od dana podnošenja zahteva za okvirnim sporazumom, upravljač infrastrukture prihvata takav zahtev, ako je duži vremenski period koji je potreban za početak pružanja usluge nastao kao posledica jednog od sledećih razloga:
(3) Upravljač infrastrukture ili podnosilac zahteva mogu zatražiti od Direkcije za železnice da odobri period koji je duži od perioda iz stava 1. ovog člana. Osim razloga navedenih u stavu 2. ovog člana, Direkcija za železnice može da odobri zahtev i iz drugih razloga.
(4) Kapacitet dodeljen na osnovu okvirnog sporazuma, a koji je ostao neiskorišćen kao posledica vremena potrebnog za početak pružanja usluge, ostaje na raspolaganju za korišćenje od strane ostalih podnosilaca zahteva.
(5) Upravljač infrastrukture ne može da odbije zahtev za okvirnim kapacitetom iz razloga što je zahtev primljen nakon isteka roka iz člana 6. stav 1. ove uredbe, već zahtev treba da bude obrađen u okviru sledećeg postupka dodele okvirnog kapaciteta na nediskriminatorskoj osnovi u skladu sa odredbama člana 6. ove uredbe. Ako upravljač infrastrukture poziva potencijalne podnosioce zahteva da podnesu zahteve za okvirnim sporazumima prema višegodišnjem roku i ako primi takve zahteve nakon isteka tog roka, obrađuje ih ili do godišnjeg roka u skladu sa članom 6. stav 1. ove uredbe ili u skladu sa članom 6. stav 2. ove uredbe.
(6) Za zahteve koji ispunjavaju uslove iz st. 2–4. ovog člana, datum prijema zahteva za okvirnim sporazumom se ne uzima u obzir kada se definiše period na koji se zaključuje okvirni sporazum. Ovo pravilo se ne primenjuje na podnosioce zahteva kojima je već dodeljen drugi okvirni kapacitet ili trase na istoj pruzi.
(1) Odredbe o kazni unose se u okvirni sporazum na zahtev strana učesnica u zaključivanju okvirnog sporazuma (u daljem tekstu: strana).
(2) Ako jedna od strana zatraži da okvirnim sporazumom budu predviđene kazne ne može da odbije reciprocitetne kazne koje zatraži druga strana.
(3) Okvirnim sporazumom mogu se odrediti kazne čiji iznos nije veći od troškova, direktnih gubitaka ili izdataka (uključujući gubitak prihoda) koji razumno nastaju ili za koje se razumno može očekivati da će nastati od strane koja je obeštećena zbog izmene ili raskida sporazuma. Obeštećena strana preduzima razumne korake kako bi sprečila ili umanjila obim izmene sporazuma, ili kako bi sprečila raskid ili smanjenje njegovog uticaja i, kako bi povratila neke od troškova, gubitaka ili izdataka ili druge mere za smanjivanje tih troškova, direktnih gubitaka ili izdataka (uključujući gubitak prihoda).
(4) Strane koje učestvuju u zaključivanju okvirnog sporazuma, sporazumno određuju visinu kazne u skladu sa stavom 3. ovog člana.
(5) Troškovi, direktni gubici ili izdaci (uključujući gubitak prihoda) iz stava 3. ovog člana mogu, između ostalog, obuhvatiti cenu koštanja trase voza koju upravljač infrastrukture ne može da naplati zbog izmene ili raskida okvirnog sporazuma ili prosečnu vrednost usluge prevoza koju prevoznik ne može da realizuje zbog izmene ili raskida okvirnog sporazuma.
(6) Upravljač infrastrukture ne može da zahteva isplatu kazni od podnosioca zahteva u iznosu većem od iznosa administrativnih troškova potrebnih za izmenu ili raskid okvirnog sporazuma, ako je:
(7) Pod administrativnim troškovima iz stava 6. ovog člana podrazumevaju se neposredni troškovi koji nastaju sprovođenjem postupka izmene ili raskida okvirnog sporazuma.
(8) Za utvrđivanje i obračun troškova iz stava 6. ovog člana shodno se primenjuju odredbe Pravilnika o metodologiji i načinu utvrđivanja troškova pružanja javne usluge („Službeni glasnik RS”, br. 14/13, 25/13 – ispravka i 99/13).
(9) Okvirnim sporazumom ne može se predvideti odustajanje od naplate kazni, ako podnosilac zahteva u odvojenom postupku zatraži drugi kapacitet umesto onog koji je otkazao na dobrovoljnoj osnovi.
(10) Naplata kazne se ne zahteva, ako izmena okvirnog sporazuma obuhvata samo manje značajne promene u dogovorenom kapacitetu.
(11) Na zahtev Direkcije za železnice upravljač infrastrukture pruža dokaze o blagovremenoj isplati kazni.
(1) Kada su postojeći okvirni sporazum i zahtev za novim ili izmenjenim okvirnim sporazumom, kao i zahtevi za novim okvirnim sporazumima međusobno u konfliktu, primenjuju se pravila za postupak koordinacije zahteva za trase iz člana 38. st. 3. i 4. Zakona.
(2) Upravljač infrastrukture u toku prvog postupka koordinacije preduzima mere kojima se obezbeđuje najbolja moguća usaglašenost konfliktnih zahteva ili zahteva i postojećih okvirnih sporazuma.
(3) Kada postojeći okvirni sporazumi i zahtevi za novim okvirnim sporazumima ili zahtevi za izmenom sporazuma ne mogu biti usaglašeni nakon prvog postupka koordinacije i nakon što zainteresovane strane u postupku odbiju predlog upravljača infrastrukture, upravljač infrastrukture će proceniti te zahteve, i ako je značajno, postojeće okvirne sporazume, u skladu sa kriterijumima iz člana 14. st. 2–4. ove uredbe.
(4) Na osnovu procene iz stava 3. ovog člana, upravljač infrastrukture će sprovesti drugi postupak koordinacije. Ako je i drugi postupak koordinacije neuspešan i ako zahtevani okvirni sporazum obezbeđuje bolju iskorišćenost infrastrukture, upravljač infrastrukture može da zahteva izmenu okvirnog kapaciteta dodeljenog na osnovu postojećih okvirnih sporazuma.
(5) Ako se drugi postupak koordinacije pokaže neuspešnim i ako zahtevani okvirni sporazum ne obezbeđuje bolju iskorišćenost infrastrukture u odnosu na jedan ili više postojećih konfliktnih okvirnih sporazuma, upravljač infrastrukture će odbiti zahtev.
(6) Upravljač infrastrukture može da odbije zahtevani okvirni sporazum ako dodatni prihod od zaključivanja novog okvirnog sporazuma ne pokriva najmanje iznos mogućih kazni, u skladu sa članom 12. ove uredbe i u skladu sa izmenom iz stava 4. ovog člana.
(7) Ako nije moguće zadovoljiti zahteve za okvirnim sporazumima iz razloga stvarnog ili očekivanog nedostatka kapaciteta, upravljač infrastrukture može da proglasi zagušenom deonicu na koju se odnose zahtevi u skladu sa članom 38. Zakona.
(1) Kada zbog konflikta sa postojećim okvirnim sporazumom zahtevi za trase ne mogu biti zadovoljeni u skladu sa rasporedom iz člana 36. Zakona, upravljač infrastrukture će sprovesti prvi postupak koordinacije u skladu sa članom 37. Zakona. Ovaj postupak koordinacije će se sprovesti i kada su sve strane okvirnog sporazuma načelno odustale od svojih vremenskih okvira ili ih izmenile. Ako upravljač infrastrukture ne može da usaglasi zahteve, upravljač infrastrukture procenjuje okvirne sporazume i zahteve za trasama u skladu sa kriterijumima navedenim u st. 2–4. ovog člana.
(2) Ako bi na osnovu kriterijuma iz stava 1. ovog člana, zahtevana trasa omogućila bolje iskorišćenje infrastrukture i ako dodatni prihod od dodele ove trase pokriva najmanje iznos mogućih kazni iz člana 12. ove uredbe, a koje bi nastale izmenom ili raskidom jednog ili više postojećih okvirnih sporazuma, upravljač infrastrukture može da traži izmene postojećih okvirnih sporazuma za sledeći period važenja reda vožnje, uzimajući u obzir sledeće kriterijume:
(3) Upravljač infrastrukture može da odredi redosled kriterijuma iz stava 2. ovog člana po njihovom značaju za dodelu kapaciteta.
(4) Uz prethodno odobrenje Direkcije za železnice, upravljač infrastrukture može da odredi dodatne kriterijume pored kriterijuma navedenih u stavu 2. ovog člana, kao i da odredi drugačiji redosled ovih kriterijuma po njihovom značaju.
(5) Upravljači infrastrukture, mogu zajednički da odluče o primeni dodatnih kriterijuma za međunarodni saobraćaj, kao i o izmenama njihovog značaja.
(6) Izuzetno od st. 1–4. ovog člana, upravljač infrastrukture može da odluči da se u slučaju konfliktnih zahteva za trase, pravila o dodeli kapaciteta prema članu 29. Zakona, uključujući kriterijume prioriteta koji se primenjuju u okviru godišnjeg postupka izrade reda vožnje u skladu sa čl. 38. i 40. Zakona, primenjuju i na zahteve za trase iz okvirnih sporazuma i na sve ostale zahteve za trasom.
(7) Ako upravljač infrastrukture tako odluči i ako konfliktni zahtevi ne mogu biti rešeni nakon prvog postupka koordinacije, u skladu sa stavom 1. ovog člana, upravljač infrastrukture takođe primenjuje pravila o dodeli kapaciteta u skladu sa članom 29. Zakona, uključujući prioritetne kriterijume u skladu sa čl. 38. i 39. Zakona. Ako upravljač infrastrukture odluči da primeni ovaj član, onda on to navodi u okvirnom sporazumu.
(1) Upravljač infrastrukture periodično razmatra okvirni sporazum sa podnosiocima zahteva radi razmatranja okvirnog kapaciteta. Podnosioci zahteva bez odlaganja informišu upravljača infrastrukture o svakoj trajnoj nameri da ne koriste ceo ili deo okvirnog kapaciteta.
(2) Ako tokom postupka godišnjeg raspoređivanja, podnosilac zahteva ne zahteva trasu na osnovu okvirnog sporazuma u skladu sa članom 35. stav 3. Zakona, upravljač infrastrukture smanjuje okvirni kapacitet za važeći godišnji period reda vožnje.
(3) Ako podnosilac zahteva bez odlaganja opravda odsustvo zahteva za trasom, kao i ako su razlozi za to izvan kontrole podnosioca zahteva, stav 2. ovog člana se ne primenjuje.
(4) Upravljač infrastrukture definiše i objavljuje u Izjavi o mreži zahteve vezane za udeo okvirnog kapaciteta koji će se koristi za okvirne sporazume. Taj udeo treba da bude definisan uzimajući u obzir kapacitet koji se koristi na pruzi. Ako ovo nije slučaj, Direkcija za železnice može zatražiti izmenu udela okvirnog kapaciteta.
(5) Kada jedna od strana sporazuma nema nameru da koristi udeo okvirnog kapaciteta tokom perioda od najmanje 30 dana, dužna je da bez odlaganja, a najkasnije mesec dana unapred, o tome obavesti upravljača infrastrukture.
(6) Kada jedna od strana sporazuma ne koristi ceo ili deo okvirnog kapaciteta tokom perioda od najmanje 30 dana i ako nije o tome obavestila upravljača infrastrukture najmanje 30 dana ranije, upravljač infrastrukture smanjuje kapacitet koji joj je dodeljen za period važećeg reda vožnje, osim kada je obaveštenje izostalo iz razloga koji su bili van njene kontrole. Upravljač infrastrukture može da smanji okvirni kapacitet dodeljen ovoj strani okvirnog sporazuma za neki naredni period važenja reda vožnje.
(7) Upravljač infrastrukture nudi okvirni kapacitet podnosiocu zahteva bez obzira na moguće pravo strane u sporazumu da zahteva taj kapacitet u skladu sa članom 39. st. 2. i 3. Zakona, koje se odnose na pitanje ad hoc zahteva.
(8) Kada upravljač infrastrukture nudi novi okvirni kapacitet podnosiocu zahteva, upravljač infrastrukture razmatra sve slučajeve u kojima podnosilac zahteva nije iskoristio okvirni kapacitet ili nije uspešno zahtevao trase vozova na osnovu okvirnog sporazuma, kao i razloge obrazloženja za takvo postupanje.
(1) Upravljač infrastrukture, u saradnji sa upravljačima infrastrukture iz drugih država, kada se pruža usluga međunarodnog saobraćaja, u najvećoj mogućoj meri obezbeđuje sledeće:
(2) Ako se zahtevani ili postojeći okvirni sporazum odnosi na uslugu iz međunarodnog saobraćaja, po zahtevu podnosioca zahteva, upravljači infrastrukture određuju jednog upravljača infrastrukture koji koordinira zahteve za okvirnim sporazumima ili zahteve za izmenom postojećih okvirnih sporazuma.
(3) Ako nije moguće uskladiti vremenske okvire i trase vozova, upravljači infrastrukture koordiniraju kako bi obezbedili odgovarajuću alternativu ili pisanim putem obrazlažu, ako ne postoji odgovarajuća alternativa. Podnosilac zahteva obaveštava upravljače infrastrukture koji su primili zahtev o svakom mogućem ili stvarnom zahtevu za drugim okvirnim sporazumom koji se odnosi na istu uslugu.
(4) Tokom koordinacije, upravljači infrastrukture uzimaju u obzir ograničenja kapaciteta kao što su ograničenja nastala kao posledica radova vezanih za održavanje, i o tome, bez odlaganja, obaveštavaju druge upravljače infrastrukture.
(5) Saradnja upravljača infrastrukture za potrebe sprovođenja ove uredbe ostvaruje se u skladu sa članom 30. Zakona i onda kada jedan ili više upravljača infrastrukture ne predlažu okvirne sporazume i kada ostvaruju saradnju sa ciljem dodele kapaciteta.
Upravljač infrastrukture će svoju Izjavu o mreži da uskladi sa odredbama ove uredbe i objavi izjavu o okvirnom kapacitetu do dana stupanja na snagu prvog reda vožnje donetog nakon objavljivanja ove uredbe u „Službenom glasniku Republike Srbijeˮ.
(1) Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbijeˮ.
(2) 05 broj 110-10312/2019
(3) U Beogradu, 17. oktobra 2019. godine
(4) Vlada
(5) Predsednik,
(6) Ana Brnabić, s.r.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.