(1) Daje se amnestija licima – jugoslovenskim državljanima, koja su u periodu od 1. januara 1999. godine do 31. maja 2001. godine na teritoriji opština Preševo, Medveđa i Bujanovac učinila, odnosno za koja postoji osnovana sumnja da su učinila krivično delo terorizma iz člana 125. i krivično delo udruživanja radi neprijateljske delatnosti iz člana 136, propisana Krivičnim zakonom Savezne Republike Jugoslavije („Službeni list SFRJ”, br. 44/76, 36/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90, 45/90, 54/90 i „Službeni list SRJ”, br. 35/92, 16/93, 37/93, 24/94 i 61/2001).
(2) Amnestija iz stava 1. ovog člana obuhvata i lica – jugoslovenske državljane, koja su učinila, odnosno za koja postoji osnovana sumnja da su učinila krivično delo terorizma iz člana 125. u vezi sa članom 139. sta. 1. i 3. i krivično delo udruživanja radi neprijateljske delatnosti iz člana 136. u vezi sa članom 139. st. 1. i 3. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije.
(3) Amnestija iz st. 1. i 2. ovog člana obuhvata oslobođenje od krivičnog gonjenja i oslobođenje od izvršenja kazne.
(1) Ako protiv lica iz člana 1. ovog zakona nije pokrenut krivični postupak, postupak se neće pokrenuti, a ako je krivični postupak u toku – obustaviće se.
(2) Ako je licu iz člana 1. ovog zakona pravosnažno izrečena kazna zatvora, oslobodiće se od izvršenja te kazne u celini ili u delu koji nije izvršen.
Za lice protiv koga se vodi krivični postupak ili je taj postupak pravosnažno okončan, rešenje o amnestiji donosi nadležni sud prvog stepena po službenoj dužnosti.
(1) Ako se lice iz člana 1. na koje se odnosi amnestija nalazi u pritvoru, nadležni prvostepeni sud doneće rešenje o ukidanju pritvora.
(2) Za lice iz člana 1. koje se nalazi na izdržavanju kazne zatvora rešenje o oslobođenju od daljeg izdržavanja kazne doneće prvostepeni sud opšte nadležnosti na čijem se području nalazi kazneno-popravna ustanova.
(3) Rešenja iz st. 1. i 2. ovog člana doneće se po službenoj dužnosti, u roku od tri dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(1) Protiv rešenja o primeni amnestije žalbu mogu izjaviti tužilac, okrivljeni i njegov branilac, osuđeni i lice koje je ovlašćeno da u korist optuženog izjavi žalbu ako je ono podnelo zahtev.
(2) Žalba iz stava 1. ovog člana ne zadržava izvršenje rešenja.