Član 1
Ovim zakonom uređuju se uslovi i način obavljanja javnog prevoza putnika i prevoza lica za sopstvene potrebe u drumskom saobraćaju u domaćem i međunarodnom prevozu, pružanja staničnih usluga na autobuskim stanicama i inspekcijski nadzor.
Drumski saobraćaj
202 člana. Prečišćen tekst, poslednja izmena Sl. glasnik RS 9/2020 · istorija izmena.
Ovim zakonom uređuju se uslovi i način obavljanja javnog prevoza putnika i prevoza lica za sopstvene potrebe u drumskom saobraćaju u domaćem i međunarodnom prevozu, pružanja staničnih usluga na autobuskim stanicama i inspekcijski nadzor.
Pojedini izrazi, upotrebljeni u ovom zakonu, imaju sledeća značenja:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
Prevoz putnika i lica u drumskom saobraćaju obavlja se u skladu sa odredbama potvrđenih međunarodnih sporazuma, uz poštovanje principa uzajamnosti, odredbama ovog zakona i drugih propisa donetih na osnovu ovog zakona.
(1) Prevoz u drumskom saobraćaju obavlja se autobusima i putničkim vozilima koja ispunjavaju uslove utvrđene propisima kojima se uređuje bezbednost saobraćaja na putevima i propisima o standardima za pojedine vrste autobusa, odnosno putničkih vozila.
(2) Autobusi i putnička vozila kojima domaći prevoznik, domaće privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik i poljoprivrednik obavlja prevoz u drumskom saobraćaju moraju biti registrovana na teritoriji Republike Srbije.
(1) U autobusu, odnosno putničkom vozilu kojim se obavlja prevoz u drumskom saobraćaju, osim putničkog vozila privrednih subjekata kojima se obavlja prevoz za sopstvene potrebe, putničkog vozila u svojini fizičkog lica kojim to lice vrši prevoz za lične potrebe i putničkog vozila kojim se obavlja taksi prevoz putnika, mora se nalaziti putni nalog za autobus, odnosno putničko vozilo, popunjen na propisan način, potpisan od strane vozača i ovlašćenog lica.
(2) Izdavanje i vođenje putnih naloga kao i evidencija o izdatim putnim nalozima vrši se na propisan način.
(3) Ministar nadležan za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministar) propisuje sadržinu putnog naloga, način izdavanja i vođenja putnog naloga, kao i način vođenja evidencije o izdatim putnim nalozima.
(4) Sadržina putnog naloga iz stava 3. ovog člana sadrži naročito ime, prezime i potpis vozača, ime i prezime članova posade, potpis lica ovlašćenog za izdavanje putnog naloga kao podatke o ličnosti.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
(1) Autobus kojim se obavlja prevoz u drumskom saobraćaju, osim autobusa kojim se obavlja gradski i prigradski prevoz putnika, mora da ima na bočnim stranama ispisano poslovno ime prevoznika, a može da ima i njegov znak koji uživa zaštitu u skladu sa zakonom kojim se uređuju žigovi.
(2) Na krovu autobusa, odnosno putničkog vozila kojim se obavlja prevoz u drumskom saobraćaju, osim autobusa i putničkog vozila kojim se obavlja osposobljavanje kandidata za vozače i putničkog vozila kojim se obavlja taksi prevoz, ne mogu se stavljati krovne oznake sa poslovnim imenom ili drugim natpisima, kao ni krovne oznake bez natpisa.
(3) Primalac lizinga i zakupac autobusa smatra se vlasnikom autobusa u smislu prava i obaveza iz st. 1. i 2. ovog člana.
U putničkom vozilu kojim se obavlja prevoz, osim putničkog vozila kojim se obavlja taksi prevoz, ne može se nalaziti taksimetar.
(1) Autobusi uzeti u zakup kojima se obavlja domaći i međunarodni javni prevoz, kao i prevoz za sopstvene potrebe, ne mogu se davati u podzakup.
(2) Autobusi uzeti u lizing kojima se obavlja domaći i međunarodni javni prevoz, kao i prevoz za sopstvene potrebe mogu se koristiti u skladu sa propisima kojima se uređuje posao lizinga motornih vozila.
Dostavljanje rešenja donetih o upravnim stvarima primenom propisa kojima se uređuje prevoz putnika u drumskom saobraćaju i drugih akata nastalih u vođenju upravnog postupka vrši se u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak.
Javni prevoz putnika obavlja se kao domaći i međunarodni prevoz.
(1) Domaći javni prevoz putnika (u daljem tekstu: domaći prevoz) obavlja se kao linijski prevoz, vanlinijski prevoz, poseban linijski prevoz i taksi prevoz.
(2) Domaći linijski prevoz obavlja se kao:
Međunarodni prevoz putnika obavlja se kao linijski prevoz, poseban linijski prevoz i vanlinijski prevoz i to kao bilateralni, multilateralni i tranzitni prevoz.
Limo servis smatra se javnim prevozom.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Domaći ili međunarodni prevoz koji putničkim vozilom ili autobusom obavlja domaće, odnosno strano lice koje nema svojstvo prevoznika, a koji se obavlja dva ili više puta tokom dana, nedelje ili meseca, na istom ili sličnom prevoznom putu ili se lica koja se prevoze ukrcavaju ili iskrcavaju na autobuskim stajalištima ili na istim ili sličnim mestima ukrcavanja ili iskrcavanja, i lica koja se prevoze nisu u srodstvu sa licem koje upravlja vozilom smatra se javnim prevozom koji je ovim zakonom zabranjen.
(2) Javnim prevozom iz stava 1. ovog člana smatraće se naročito i:
U autobusu kojim se obavlja javni prevoz, ako posebnim propisima nije drugačije uređeno, ne mogu se prevoziti deca ispod šest godina starosti bez pratioca, lica obolela od zaraznih bolesti, alkoholisana lica koja uznemiravaju druge putnike i ometaju posadu autobusa, životinje, posmrtni ostaci, eksplozivi, lako zapaljive, otrovne, radioaktivne, nagrizajuće materije, organski peroksidi i sl.
(1) Domaći i međunarodni prevoz obavlja se na osnovu licence za obavljanje svih ili pojedinih vrsta javnog prevoza u drumskom saobraćaju (u daljem tekstu: licenca za prevoz).
(2) Ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: Ministarstvo) izdaje licencu za prevoz i izvod licence za prevoz (u daljem tekstu: izvod licence) privrednom društvu, drugom pravnom licu ili preduzetniku sa sedištem na teritoriji Republike Srbije.
(3) Licenca za prevoz i izvod licence su neprenosivi.
(4) Ministar propisuje izgled i sadržinu obrasca zahteva za izdavanje licence, izgled i sadržinu licence za prevoz i izvoda licence.
(1) Domaći prevoznik dužan je da original licence za prevoz čuva u sedištu.
(2) U autobusu domaćeg prevoznika za vreme obavljanja prevoza mora se nalaziti original izvoda licence.
(3) Domaći prevoznik ne može bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje licence za prevoz ili izvoda licence da omogući drugim pravnim ili fizičkim licima koja ne ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom da obavljaju domaći, odnosno međunarodni prevoz.
(1) Licenca za prevoz izdaje se za sledeće vrste prevoza:
(2) Ministarstvo izdaje izvode licence za sve autobuse koji ispunjavaju uslove utvrđene ovim zakonom, kao i uslove utvrđene propisima kojima se uređuje bezbednost saobraćaja na putevima, a koji su uneti u rešenje o izdavanju licence za prevoz i izvoda licence.
(1) Licenca za prevoz izdaje se sa rokom važenja od 10 godina.
(2) Izvod licence važi najduže do isteka roka važenja licence za prevoz.
(1) Domaći prevoznik koji ima licencu za domaći vanlinijski prevoz putnika može da obavlja domaći vanlinijski prevoz i domaći poseban linijski prevoz.
(2) Domaći prevoznik koji ima licencu za međunarodni vanlinijski prevoz putnika može da obavlja domaći i međunarodni vanlinijski prevoz i domaći i međunarodni poseban linijski prevoz.
(3) Domaći prevoznik koji ima licencu za domaći linijski prevoz putnika može da obavlja domaći linijski prevoz, domaći vanlinijski prevoz i domaći poseban linijski prevoz.
(4) Domaći prevoznik koji ima licencu za međunarodni linijski prevoz putnika može da obavlja domaći i međunarodni linijski prevoz, domaći i međunarodni vanlinijski prevoz i domaći i međunarodni poseban linijski prevoz.
Licenca za prevoz izdaje se privrednom društvu, drugom pravnom licu ili preduzetniku koji ispunjava uslove u pogledu:
(1) Uslov u pogledu poslovnog ugleda ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik ako:
(1) nije pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane obavljanja određenih poslova u privrednom i finansijskom poslovanju,
(2) nije pravnosnažno osuđivano za krivično delo protiv imovine, privrede, bezbednosti javnog saobraćaja, prava po osnovu rada, pravnog saobraćaja, opšte sigurnosti ljudi i imovine i životne sredine,
(3) nije pravnosnažno osuđivano na kaznu zatvora za druga krivična dela,
(4) nije, u poslednje dve godine, bilo tri ili više puta pravnosnažnom presudom privrednog suda, kažnjeno za teži privredni prestup za koji je propisana novčana kazna u iznosu preko 100.000 dinara u oblastima javnog prevoza u drumskom saobraćaju i bezbednosti saobraćaja na putevima;
(1) nije pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane vršenja delatnosti javnog prevoza u drumskom saobraćaju propisana zakonom kojim se uređuju privredni prestupi,
(2) nije, u poslednje dve godine, bilo tri ili više puta pravnosnažnom presudom privrednog suda, kažnjeno za teži privredni prestup u oblasti javnog prevoza u drumskom saobraćaju i bezbednosti saobraćaja na putevima za koji je propisana novčana kazna preko 750.000 dinara;
(1) nije pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane vršenja delatnosti javnog prevoza u drumskom saobraćaju propisana zakonom kojim se uređuju prekršaji,
(2) nije, u poslednje dve godine, bilo tri ili više puta pravnosnažnom presudom prekršajnog suda, kažnjeno za teži prekršaj u oblasti javnog prevoza u drumskom saobraćaju i bezbednosti saobraćaja na putevima za koji je propisana novčana kazna preko 300.000 dinara.
(10) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik ponovo stiče poslovni ugled kada prestanu pravne posledice presude kojom je izrečena zaštitna mera, odnosno kada prestanu pravne posledice presude osuđivanom licu iz stava 1. ovog člana.
Uslov u pogledu finansijske sposobnosti ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik koji izmiruje svoje poreske i poslovne obaveze i raspolaže kapitalom i rezervama u iznosu od:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
(1) Uslov u pogledu profesionalne osposobljenosti ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik, ako lice odgovorno za prevoz ima sertifikat o profesionalnoj osposobljenosti.
(2) Ministarstvo izdaje sertifikat o profesionalnoj osposobljenosti i donosi rešenje o oslobađanju od polaganja ispita o profesionalnoj osposobljenosti na osnovu uslova iz stava 3. ovog člana.
(3) Uslov za oslobađanje od polaganja ispita o profesionalnoj osposobljenosti ispunjava lice koje:
(4) Lice iz stava 1. ovog člana može da obavlja poslove upravljanja prevozom kod najviše četiri domaća prevoznika čiji ukupni vozni park čine najviše 50 autobusa.
(5) Protiv rešenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba Vladi.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Ispit o profesionalnoj osposobljenosti iz člana 23. stav 2. ovog zakona polaže se pred komisijom koju obrazuje Ministar.
(2) Ministar propisuje program i način polaganja ispita o profesionalnoj osposobljenosti.
(3) Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim sertifikatima o profesionalnoj osposobljenosti iz člana 23. stav 1. ovog zakona.
(4) Ministar propisuje sadržinu i način vođenja evidencije sertifikata o profesionalnoj osposobljenosti, kao i izgled i sadržinu obrasca sertifikata o profesionalnoj osposobljenosti.
(5) Evidencija i obrazac iz stava 4. ovog člana sadrže naročito ime, prezime, mesto i datum rođenja lica koje ima sertifikat o profesionalnoj osposobljenosti kao podatke o ličnosti.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Uslov u pogledu voznog parka ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik, ako u vlasništvu ili u lizingu ima:
(2) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik može autobuse uzeti u zakup na period od najmanje šest meseci, ako ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana.
(3) Ugovor o zakupu iz stava 2. ovog člana mora biti overen kod organa nadležnog za overu ako je jedna od ugovornih strana fizičko lice.
(1) Uslov u pogledu vozača ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik, ako ima u radnom odnosu broj vozača koji nije manji od broja autobusa unetih u pismeni zahtev za izdavanje licence za domaći i međunarodni linijski prevoz.
(2) Uslov u pogledu vozača ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik, ako ima u radnom odnosu najmanje jednog vozača za obavljanje domaćeg i međunarodnog vanlinijskog prevoza.
(3) Vozač iz st. 1. i 2. ovog člana ne može biti lice kome nisu prestale pravne posledice osude za krivična dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja.
(4) U autobusu domaćeg prevoznika za vreme obavljanja prevoza mora se nalaziti ugovor o radu za vozače, odnosno drugi ugovor u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada ili overena fotokopija tih ugovora za vozače koji su radno angažovani.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 31/2019
(1) Uslov u pogledu stvarnog i stabilnog sedišta ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik ako ima sedište na teritoriji Republike Srbije.
(2) U sedištu iz stava 1. ovog člana moraju se nalaziti poslovne prostorije u kojima se čuvaju osnovni poslovni dokumenti, posebno računovodstveni dokumenti, dokumenti o ljudskim resursima, dokumenti koji sadrže podatke o vremenu vožnje i vremenu odmora vozača, putni nalozi, putni listovi i drugi dokumenti bitni za obavljanje delatnosti javnog prevoza.
(1) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik za izdavanje licence za prevoz podnosi pismeni zahtev na propisanom obrascu, sa unetim podacima o uslovima za izdavanje licence za prevoz, uz koji prilaže dokaze o ispunjenosti tih uslova (u daljem tekstu: podnosilac zahteva).
(2) Podnosiocu zahteva koji ispunjava uslove iz člana 20. ovog zakona Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju licence za prevoz i izvoda licence.
(3) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev za izdavanje licence za prevoz ako se utvrdi da podnosilac zahteva ne ispunjava uslove iz člana 20. ovog zakona.
(4) Rešenje iz st. 2. i 3. ovog člana je konačno.
(1) Prevoznik je dužan da o promeni podataka o uslovima na osnovu kojih je izdata licenca za prevoz u roku od 15 dana od dana nastale promene obavesti Ministarstvo.
(2) Ako se promenom podataka smanjuje pravo na broj izdatih izvoda licence prevoznik je dužan da Ministarstvu vrati izdate izvode licence koji čine razliku između broja izdatih izvoda licence i broja koji odgovara promenjenim podacima.
(3) Prevoznik je dužan da Ministarstvu vrati licencu za prevoz i izvode licence, ako promenjeni podaci menjaju sadržinu izdate licence za prevoz.
(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju licence za prevoz i izvoda licence kojim se zamenjuje važeće rešenje o izdavanju licence za prevoz i izvoda licence.
(1) Prevoznik je dužan da izgubljenu, ukradenu ili uništenu licencu za prevoz, odnosno izvod licence oglasi nevažećim u „Službenom glasniku Republike Srbije”, u roku od osam dana od dana kada je licenca za prevoz, odnosno izvod licence izgubljen, ukraden ili uništen, kao i da u istom roku pismenim putem obavesti Ministarstvo.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, na zahtev prevoznika, Ministarstvo izdaje duplikat licence za prevoz, odnosno izvoda licence posle dostavljanja dokumenta kojim se potvrđuje da je važeća licenca za prevoz, odnosno izvod licence oglašen nevažećim.
(1) Licenca za prevoz prestaje da važi:
(2) U slučaju iz stava 1. tačka 2) ovog člana Ministarstvo donosi rešenje o prestanku važenja licence za prevoz.
(3) Rešenje iz stava 2. ovog člana je konačno.
Zahtev za produženje roka važenja licence za prevoz podnosi se na propisanom obrascu za izdavanje licence najkasnije 90 dana pre isteka roka važenja.
(1) Ministarstvo donosi rešenje o oduzimanju licence za prevoz i izvoda licence, ako domaći prevoznik prestane da ispunjava neki od uslova za izdavanje licence za prevoz, propisanih ovim zakonom.
(2) Rešenje iz stava 1. ovog člana je konačno.
(3) Domaći prevoznik dužan je da u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja iz stava 1. ovog člana licencu za prevoz i sve primerke izvoda licence vrati Ministarstvu.
(1) Ministarstvo vodi registar izdatih i oduzetih licenci za prevoz i izvoda licence.
(2) Ministar propisuje sadržinu i način vođenja registra iz stava 1. ovog člana.
(1) Ministarstvo vrši proveru ispunjenosti uslova za izdavanje licence za prevoz, s tim da period između dve provere ne može biti duži od pet godina.
(2) Ako se u vršenju provere iz stava 1. ovog člana utvrdi da je prevoznik prestao da ispunjava uslov poslovnog ugleda ili profesionalne osposobljenosti iz razloga što lice odgovorno za prevoz ne ispunjava uslove iz člana 21. stav 1. tačka 1) ovog zakona ili uslov iz člana 23. stav 1. ovog zakona može mu se odobriti obavljanje prevoza u skladu sa izdatom licencom za prevoz ako poslove upravljanja prevozom obavlja lice koje ispunjava uslove iz člana 21. stav 1. tačka 1) ovog zakona s tim da u roku od šest meseci dostavi Ministarstvu dokaz o ispunjenosti uslova.
(3) Ako se u vršenju provere iz stava 1. ovog člana utvrdi da je prevoznik prestao da ispunjava uslov poslovnog ugleda ili profesionalne osposobljenosti zbog smrti ili privremene sprečenosti za rad lica odgovornog za prevoz, može mu se odobriti obavljanje prevoza u skladu sa izdatom licencom za prevoz s tim da u roku od devet meseci dostavi Ministarstvu dokaz o ispunjenosti tih uslova.
(4) Ako se u vršenju provere iz stava 1. ovog člana utvrdi da je prevoznik prestao da ispunjava uslov finansijske sposobnosti može mu se odobriti obavljanje prevoza u skladu sa izdatom licencom za prevoz, s tim da Ministarstvo prethodno oceni, na osnovu analize finansijskog plana prevoznika, da će taj uslov biti ispunjen u roku koji ne može biti duži od šest meseci.
(5) Ako se u vršenju provere iz stava 1. ovog člana utvrdi da je prevoznik prestao da ispunjava uslov iz čl. 25 i 27. ovog zakona može mu se odobriti obavljanje prevoza u skladu sa izdatom licencom za prevoz, s tim da u roku od šest meseci dostavi Ministarstvu dokaz o ispunjenosti uslova.
(6) Ako u ostavljenom roku prevoznik ne dostavi dokaze o ispunjenosti uslova za izdavanje licence Ministarstvo donosi rešenje o oduzimanju licence i izvoda licence.
(7) Rešenje iz st. 2, 3, 4. i 5. ovog člana Ministarstvo ne može doneti više od tri puta u periodu od 10 godina.
(8) Rešenje iz st. 2, 3, 4. i 5. ovog člana je konačno.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
Licenca za prevoz ne izdaje se za obavljanje taksi prevoza i prevoza lica za sopstvene potrebe.
(1) Ministarstvo razmenjuje, na principu uzajamnosti, podatke o izdatim licencama za prevoz, obaveštenja o izvršenim prekršajima i preduzetim administrativnim merama, sa organima nadležnim za poslove saobraćaja drugih država.
(2) Ministarstvo, na principu uzajamnosti, ostvaruje saradnju sa organima iz stava 1. ovog člana, s ciljem da se u najvećoj mogućoj meri obezbedi primena propisa kojima se uređuje međunarodni prevoz.
(1) Delatnost pružanja staničnih usluga obuhvata:
(2) Korisnici staničnih usluga su prevoznici i putnici.
(3) Pružalac staničnih usluga može pružati i druge usluge prevoznicima, putnicima i drugim korisnicima.
(1) Delatnost pružanja staničnih usluga na autobuskim stanicama može da obavlja privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik koji ima licencu za pružanje staničnih usluga (u daljem tekstu: pružalac usluga).
(2) Ministarstvo izdaje licencu za pružanje staničnih usluga.
(3) Licenca za pružanje staničnih usluga je neprenosiva.
(4) Ministar propisuje izgled i sadržinu obrasca licence iz stava 1. ovog člana.
(1) Pružalac usluga dužan je da original licence za pružanje staničnih usluga čuva u sedištu.
(2) Pružalac usluga ne može bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje licence za pružanje staničnih usluga da omogući drugim pravnim ili fizičkim licima koja ne ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom da obavljaju delatnost pružanja staničnih usluga.
(1) Licenca za pružanje staničnih usluga izdaje se sa rokom važenja do pet godina.
(2) Licenca za pružanje staničnih usluga izdaje se privrednom društvu, drugom pravnom licu ili preduzetniku koji ispunjava uslov u pogledu poslovnog ugleda, ima sedište na teritoriji Republike Srbije, ima izmirene novčane obaveze prema domaćim prevoznicima na način propisan zakonom kojim se uređuju rokovi izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama i ako autobuska stanica ispunjava uslove propisane ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona.
(3) Pod izmirenim novčanim obavezama iz stava 2. ovog člana podrazumevaju se novčane obaveze koje privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik ima prema prevoznicima, po osnovu voznih karata koje prodaje u ime i za račun prevoznika.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Uslov u pogledu poslovnog ugleda iz člana 41. stav 2. tačka 1) ispunjava privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik ako:
(1) nije pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane obavljanja određenih poslova u privrednom i finansijskom poslovanju,
(2) nije pravnosnažno osuđivano za krivično delo protiv imovine, privrede, prava po osnovu rada, pravnog saobraćaja, opšte sigurnosti ljudi i imovine i životne sredine,
(3) nije pravnosnažno osuđivano na kaznu zatvora za druga krivična dela,
(4) nije, u poslednje dve godine, bilo tri ili više puta pravnosnažnom presudom privrednog suda, kažnjeno za teži privredni prestup za koji je propisana novčana kazna u iznosu preko 100.000 dinara u oblasti pružanja staničnih usluga u drumskom saobraćaju;
(1) nije pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane vršenja delatnosti pružanja staničnih usluga u drumskom saobraćaju propisana zakonom kojim se uređuju privredni prestupi,
(2) nije, u poslednje dve godine, bilo tri ili više puta pravnosnažnom presudom privrednog suda, kažnjeno za teži privredni prestup u oblasti pružanja staničnih usluga u drumskom saobraćaju za koji je propisana novčana kazna preko 750.000 dinara;
(1) nije pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane vršenja delatnosti pružanja staničnih usluga u drumskom saobraćaju propisana zakonom kojim se uređuju prekršaji,
(2) nije, u poslednje dve godine, bilo tri ili više puta pravnosnažnom presudom prekršajnog suda, kažnjeno za teži prekršaj u oblasti pružanja staničnih usluga u drumskom saobraćaju za koji je propisana novčana kazna preko 300.000 dinara.
(10) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik ponovo stiče poslovni ugled kada prestanu pravne posledice presude kojom je izrečena zaštitna mera, odnosno kada prestanu pravne posledice presude osuđivanom licu iz stava 1. ovog člana.
(1) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik podnosi zahtev za izdavanje licence za pružanje staničnih usluga uz koji prilaže dokaze o ispunjenosti uslova.
(2) Privrednom društvu, drugom pravnom licu ili preduzetniku koji ispunjava uslove iz člana 41. stav 2. ovog zakona Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju licence za pružanje staničnih usluga.
(3) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev za licence za pružanje staničnih usluga ako se utvrdi da podnosilac zahteva ne ispunjava uslove iz člana 41. stav 2. ovog zakona.
(4) Rešenje iz st. 2. i 3. ovog člana je konačno.
(1) Licenca za pružanje staničnih usluga prestaje da važi:
(2) U slučaju iz stava 1. tačka 2) ovog člana Ministarstvo donosi rešenje o prestanku važenja licence za pružanje staničnih usluga.
(3) Rešenje iz stava 2. ovog člana je konačno.
Zahtev za produženje roka važenja licence za pružanje staničnih usluga podnosi se najkasnije 90 dana pre isteka roka važenja.
(1) Ministarstvo vodi registar izdatih licenci za pružanje staničnih usluga.
(2) Ministar propisuje sadržinu i način vođenja registra iz stava 1. ovog člana.
(1) Pružalac usluga dužan je da pruža usluge prevoznicima i putnicima pod jednakim uslovima i u skladu sa odredbama ovog zakona i opštim uslovima poslovanja autobuskih stanica.
(2) Pružalac usluga dužan je da na vidnom mestu istakne izvod iz reda vožnje, opšte uslove međumesnog prevoza i opšte uslove poslovanja autobuske stanice.
(1) Privredna komora Srbije propisuje opšte uslove poslovanja autobuskih stanica.
(2) Opšti uslovi poslovanja autobuskih stanica sadrže naročito:
(1) Pružalac usluga dužan je da stanične usluge pruža i naplaćuje u skladu sa kategorijom autobuske stanice.
(2) Vlada na predlog Ministarstva propisuje način utvrđivanja najviše cene stanične usluge.
(1) Privredna komora Srbije propisuje akt o kategorizaciji autobuskih stanica po prethodno pribavljenoj saglasnosti Ministarstva.
(2) Akt o kategorizaciji autobuskih stanica sadrži naročito kategorije autobuskih stanica, vrste kriterijuma za kategorizaciju autobuskih stanica, metodologiju vrednovanja kriterijuma, graničnu vrednost broja bodova, metodologiju utvrđivanja kategorije, sastav i način rada komisije koja sprovodi postupak za utvrđivanje kategorije autobuske stanice, telo Privredne komore Srbije koje odlučuje o kategoriji autobuske stanice.
(3) Telo određeno aktom iz stava 2. ovog člana donosi rešenje o kategoriji autobuske stanice.
(4) Protiv rešenja iz stava 3. ovog člana može se izjaviti žalba Ministarstvu.
(1) Domaći prevoznik dužan je da dostavi registrovani, odnosno odobreni red vožnje za svaku liniju, kao i važeći cenovnik, pružaocima usluga na autobuskim stanicama koje su unete u red vožnje, najkasnije pet dana pre početka obavljanja prevoza.
(2) Pružalac usluga dužan je da sačini izvod iz reda vožnje i istakne ga na vidnom mestu u autobuskoj stanici, najkasnije dva dana pre početka obavljanja prevoza.
(3) Pružalac usluga dužan je da prevozniku omogući nesmetan prijem, korišćenje i otpremu autobusa sa perona autobuske stanice koja je uneta u registrovani, odnosno odobren red vožnje.
(4) Pružalac usluga dužan je da putniku koji ima voznu kartu izdatu na autobuskoj stanici, prelaznu voznu kartu, povratnu voznu kartu ili mesečnu voznu kartu, omogući nesmetan pristup autobusu na peronu.
(1) Zabranjeno je pružaocu usluga da pruža usluge prevozniku koji obavlja prevoz, a nema registrovani red vožnje, odnosno nema dozvolu za međunarodni linijski prevoz.
(2) Pružalac usluga može vršiti prijem i otpremu autobusa u posebnom linijskom i u vanlinijskom prevozu na posebno označenim peronima, prevozniku koji ima licencu za prevoz za tu vrstu prevoza.
(1) Pružalac usluga dužan je da vodi tačnu evidenciju polazaka i dolazaka autobusa na propisanom obrascu.
(2) Pružalac usluga dužan je da, najkasnije do desetog u mesecu, na osnovu evidencije iz stava 1. ovog člana, dostavi izveštaj o neobavljanju linijskog prevoza po registrovanim, odnosno odobrenim redovima vožnje, za prethodni mesec, republičkoj inspekciji za drumski saobraćaj.
(3) Ministar propisuje izgled i sadržinu obrasca i način vođenja evidencije polazaka i dolazaka autobusa.
(1) Autobuska stanica je saobraćajni objekat koji ima:
(2) Autobusko stajalište ima propisane oznake i izgrađenu, odnosno obeleženu saobraćajnu površinu za zaustavljanje autobusa, za ukrcavanje i iskrcavanje putnika i utovar i istovar prtljaga.
(3) Za korišćenje autobuskog stajališta ne može se prevoznicima i putnicima naplaćivati naknada.
(4) Ministar propisuje bliže saobraćajno-tehničke i druge uslove za izgradnju, održavanje i eksploataciju autobuskih stanica i autobuskih stajališta.
(5) U slučaju da autobuska stanica ne ispunjava neki od propisanih uslova smatraće se autobuskim stajalištem na taj način što pružalac usluga prevoznicima i putnicima nema pravo da naplaćuje stanične usluge ako mu je izrečena inspekcijska mera zabrane naplate staničnih usluga dok ne ispuni propisane uslove.
(6) U slučaju iz stava 5. ovog člana pružalac usluga dužan je da prevoznicima i putnicima pruža stanične usluge dok autobuska stanica ne ispuni propisane uslove.
(1) Pružalac usluga koji ne izmiruje novčane obaveze prema domaćim prevoznicima na način propisan zakonom kojim se uređuju rokovi izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, ne može da naplaćuje staničnu uslugu prijema i otpreme autobusa ako mu je izrečena inspekcijska mera zabrane naplate staničnih usluga dok ne izmiri novčane obaveze.
(2) O izmirenju novčanih obaveza iz stava 1. ovog člana pružalac usluga je dužan da obavesti Ministarstvo.
(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, pružalac usluga dužan je da prevoznicima omogući nesmetan prijem, korišćenje i otpremu autobusa sa perona autobuske stanice koja je uneta u registrovani, odnosno odobreni red vožnje dok ne izmiri novčane obaveze.
(1) Prevoznik, pružalac usluga, putnička i turistička agencija dužna je da u linijskom prevozu, osim u gradskom i prigradskom prevozu, putniku izda čitko popunjenu, numerisanu voznu kartu za određenu relaciju, sa upisanim nazivom prevoznika, datumom polaska, vremenom polaska i cenom prevoza, a prevoznik i numerisanu potvrdu za prevoz putničkog prtljaga.
(2) Vozne karte i druge prevozne isprave za registrovane, odnosno odobrene redove vožnje se prodaju i izdaju u odgovarajućoj prostoriji autobuske stanice na obeleženim šalterima, u poslovnim prostorijama prevoznika, u putničkim i turističkim agencijama, i u autobusu kada pružalac usluga zaključi prodaju i izdavanje voznih karata i drugih prevoznih isprava, odnosno kada se putnici ukrcavaju na autobuskom stajalištu.
(3) Prevoznici, pružaoci usluga, putničke i turističke agencije mogu prodavati vozne karte i druge prevozne isprave i putem interneta.
(4) Prevoznici, pružaoci usluga, putničke i turističke agencije dužni su da vozne karte i druge prevozne isprave prodaju i izdaju u skladu sa registrovanim, odnosno odobrenim redom vožnje i važećim cenovnikom.
(5) Prodaja i izdavanje voznih karata i drugih prevoznih isprava u domaćem prevozu na autobuskoj stanici zaključuje se najkasnije pet minuta pre polaska autobusa, s tim što je pružalac usluga dužan da licu, odnosno korisniku prevoza omogući nesmetan pristup autobusu na peronu, sve do polaska autobusa.
Jedinice lokalne samouprave uređuju i obezbeđuju, u skladu sa zakonom, organizaciju i način obavljanja javnog prevoza putnika koji se obavlja na teritoriji jedinice lokalne samouprave i taksi prevoza.
(1) Linijski prevoz obavlja se u skladu sa ovim zakonom, propisima donetim na osnovu ovog zakona i opštim uslovima međumesnog prevoza.
(2) Privredna komora Srbije propisuje opšte uslove međumesnog prevoza.
(3) Opšti uslovi međumesnog prevoza iz stava 2. ovog člana sadrže naročito način i uslove ukrcavanja putnika u autobus na autobuskim stanicama i autobuskim stajalištima, povlastice za prevoz određenih kategorija putnika, uslove za smeštaj i čuvanje prtljaga koji je primljen na prevoz, pravila korišćenja autobusa i uslove uskraćivanja prevoza (zabrana pušenja, uznemiravanja putnika i vozača i sl.), vrste naknada i doplata za posebne usluge, mogućnost korišćenja prelaznih voznih karata, način upoznavanja korisnika prevoza sa uslovima prevoza i sl.
(4) Opšti uslovi međumesnog prevoza objavljuju se u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
(5) Prevoznik i posada autobusa dužni su da na zahtev korisnika prevoza daju na uvid opšte uslove međumesnog prevoza.
(1) Međumesni prevoz obavlja se autobusom koji ispunjava propisane uslove za međugradske autobuse sa najmanje osamnaest sedišta.
(2) Na linijama do 50 kilometara međumesni prevoz može da se obavlja i prigradskim autobusom.
(3) Na linijama do 15 kilometara međumesni prevoz može da se obavlja i prigradskim i gradskim autobusom.
(1) Organ jedinice lokalne samouprave, svojom odlukom određuje stajališta koja mogu da se koriste za određenu vrstu linijskog prevoza, koja se objavljuje u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave.
(2) Odluka iz stava 1. ovog člana kojom se određuju stajališta za međumesni prevoz donosi se po prethodno pribavljenoj saglasnosti Ministarstva.
(3) Organ jedinice lokalne samouprave može menjati namenu stajališta koja su važećim odlukama određena za međumesni prevoz i koja su na dan stupanja na snagu ovog zakona uneta u registrovane redove vožnje, uz saglasnost Ministarstva.
(4) Organ jedinice lokalne samouprave može menjati namenu stajališta koja su korišćena za međumesni prevoz i koja su na dan stupanja na snagu ovog zakona uneta u registrovane redove vožnje, a za koja nisu donete odluke o određivanju stajališta za međumesni prevoz, uz saglasnost Ministarstva.
(5) Organ jedinice lokalne samouprave dužan je da u naselju ili naseljenom mestu obezbedi najmanje jedno stajalište za međumesni prevoz.
(6) U slučaju uklanjanja stajališta u naselju, na relaciji koja je deo linije u registrovanom redu vožnje, zbog promene režima saobraćaja, odnosno promene planskog dokumenta, organ jedinice lokalne samouprave dužan je da obezbedi stajalište za međumesni prevoz na toj relaciji.
(7) Stajalište koje je obezbeđeno na način iz stava 6. ovog člana zamenjuje stajalište koje je uklonjeno i ne smatra se novim stajalištem u registrovanom redu vožnje.
(1) Odluku iz člana 60. stav 1. ovog zakona organ jedinice lokalne samouprave dužan je da dostavi Privrednoj komori Srbije u roku od osam dana od dana objavljivanja u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave.
(2) Privredna komora Srbije vodi evidenciju autobuskih stajališta za međumesni prevoz.
(1) Međumesni prevoz obavlja se na osnovu registrovanog reda vožnje.
(2) Prevoz po registrovanom redu vožnje u međumesnom prevozu može da obavlja samo prevoznik na čije poslovno ime je registrovan red vožnje, osim prevoznika kome je na osnovu člana 68. ovog zakona dozvoljeno privremeno obavljanje međumesnog prevoza.
(3) Zabranjeno je prevozniku na čije poslovno ime je registrovan red vožnje zaključivanje ugovora o zajedničkom obavljanju međumesnog prevoza sa drugim prevoznicima po tom redu vožnje.
(1) Vreme polaska iz početne i krajnje autobuske stanice, odnosno autobuskog stajališta i vreme dolaska i polaska na svim autobuskim stanicama i autobuskim stajalištima u redu vožnje, mora biti usklađeno sa vremenom vožnje primerenim za bezbedno odvijanje saobraćaja.
(2) Brisan je raniji stav 2. (vidi član 4. Zakona - 41/2018-31)
(3) Privredna komora Srbije propisuje daljinar za međumesni prevoz.
(1) Red vožnje u međumesnom prevozu može da se registruje samo na jednog prevoznika.
(2) Red vožnje u međumesnom prevozu registruje i overava Ministarstvo sa rokom važenja 5 godina i početkom važenja od 1. oktobra tekuće godine.
(3) Izuzetno od roka važenja reda vožnje iz stava 2. ovog člana, red vožnje može da važi od datuma propisanim odlukom iz člana 66, a najkasnije do roka važenja redova vožnje registrovanih te kalendarske godine.
(4) Ministarstvo vodi registar overenih redova vožnje u međumesnom prevozu koji sadrži naročito redni broj, poslovno ime prevoznika, naziv linije, broj polazaka na liniji, rok važenja reda vožnje i sl.
(5) Ministar propisuje sadržinu obrasca reda vožnje, sadržinu i način vođenja registra i način overe reda vožnje u međumesnom prevozu.
(6) Jedinica lokalne samouprave uređuje način registracije i overe reda vožnje u gradskom i prigradskom prevozu.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
(1) Registraciju i overu reda vožnje za linijski prevoz vrši:
(2) Zahtev za registraciju i overu reda vožnje u međumesnom prevozu podnosi se od 15. do 30. maja tekuće godine.
(3) Uz zahtev za registraciju i overu reda vožnje u međumesnom prevozu prevoznik je dužan da dostavi fotokopiju reda vožnje koji je registrovan u Ministarstvu, a čiji rok važenja ističe, odnosno original reda vožnje koji je usaglašen u Privrednoj komori Srbije.
(4) Ministarstvo donosi rešenje o registraciji i overi reda vožnje za međumesni prevoz ako prevoznik ima licencu za domaći linijski prevoz putnika, odnosno licencu za međunarodni linijski prevoz putnika i red vožnje koji je registrovan u Ministarstvu, a čiji rok važenja ističe, odnosno red vožnje koji je usaglašen u Privrednoj komori Srbije.
(5) Prevoznik je dužan da preuzme registrovani red vožnje u periodu od 10. do 20. jula tekuće godine.
(6) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev za registraciju i overu reda vožnje u međumesnom prevozu, ako prevoznik ne ispunjava uslove iz stava 4. ovog člana.
(7) Rešenje iz st. 4. i 6. ovog člana je konačno.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
(1) Prevoznik dostavlja Privrednoj komori Srbije predlog reda vožnje sa zahtevom da se predloženi red vožnje usaglasi sa registrovanim redovima vožnje u međumesnom prevozu.
(2) Predlog reda vožnje mora biti sačinjen u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donetim na osnovu ovog zakona i ne može imati autobusko stajalište kao početno, odnosno krajnje, ako u naselju ili naseljenom mestu u kome se nalazi to autobusko stajalište postoji autobuska stanica.
(3) Ministarstvo propisuje uslove i postupak usaglašavanja predloga reda vožnje sa registrovanim redovima vožnje u međumesnom prevozu.
(4) Privredna komora Srbije sprovodi postupak usaglašavanja predloga redova vožnje sa registrovanim redovima vožnje u međumesnom prevozu jednom u toku kalendarske godine.
(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana, u slučaju izgradnje državnih puteva prvog A i prvog B reda, Ministarstvo može doneti odluku o vanrednom usaglašavanju redova vožnje za predloge koji sadrže isključivo novoizgrađenu deonicu.
(6) Na osnovu odluke iz stava 5. ovog člana, Privredna komora Srbije sprovodi postupak vanrednog usaglašavanja u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donetim na osnovu njega.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
(1) Prevoznik može podneti zahtev za izmenu registrovanog reda vožnje u roku važenja reda vožnje.
(2) Ministarstvo donosi rešenje kojim odobrava prevozniku izmenu reda vožnje, do isteka roka važenja registrovanog reda vožnje ako:
(3) Zahtev za izmenu registrovanog reda vožnje iz razloga koji su propisani u stavu 2. tač. 2) i 3) ovog člana, a koji je u istoj kalendarskoj godini usaglašen u Privrednoj komori Srbije i registrovan u Ministarstvu, može se podneti posle isteka godinu dana od početka važenja registrovanog reda vožnje, odnosno važenja režima obavljanja prevoza na liniji.
(4) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev iz stava 1. ovoga člana ako prevoznik zahteva izmenu registrovanog reda vožnje koja nije propisana u stavu 2. ovog člana.
(5) Rešenje iz st. 2. i 4. ovog člana je konačno.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018, 9/2020
(1) U slučaju prestanka obavljanja međumesnog prevoza po registrovanom redu vožnje zbog prestanka važenja licence za prevoz ili brisanja reda vožnje iz registra, pod uslovom da na toj relaciji drugi prevoznici ne obavljaju međumesni prevoz, Ministarstvo donosi rešenje kojim se drugom prevozniku dozvoljava privremeno obavljanje međumesnog prevoza po registrovanom redu vožnje po kome je prestalo obavljanje međumesnog prevoza najkasnije do 1. oktobra sledeće kalendarske godine.
(2) U postupku usaglašavanja predloga redova vožnje u Privrednoj komori Srbije red vožnje iz stava 1. ovog člana ne smatra se registrovanim redom vožnje.
(3) Ministar propisuje uslove i postupak određivanja prevoznika za privremeno obavljanje međumesnog prevoza po registrovanom redu vožnje po kome je prestalo obavljanje međumesnog prevoza.
(4) Rešenje iz stava 1. ovog člana je konačno.
O otpočinjanju obavljanja linijskog prevoza prevoznik obaveštava korisnike prevoza putem sredstava javnog informisanja ili na drugi odgovarajući način.
(1) Prevoznik je dužan da se pridržava registrovanog reda vožnje.
(2) Ukrcavanje i iskrcavanje putnika u autobus u linijskom prevozu vrši se na autobuskim stanicama i autobuskim stajalištima koja su uneta u registrovani red vožnje.
(1) Prevoznik je dužan da u linijskom prevozu primi svakog putnika u granicama raspoloživih mesta upisanih u saobraćajnu dozvolu.
(2) Prevoznik je dužan da obezbedi prevoz prtljaga istovremeno s prevozom putnika kome prtljag pripada, u skladu sa opštim uslovima međumesnog prevoza.
Prevoznik ne može bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje registrovanog reda vožnje da omogući drugim pravnim ili fizičkim licima koja ne ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom da obavljaju međumesni prevoz.
(1) U toku važenja reda vožnje linijski prevoz može se privremeno obustaviti ili izmeniti u slučajevima:
(2) Prevoznik je dužan da o obustavi, odnosno izmeni prevoza iz stava 1. ovog člana, bez odlaganja obavesti Ministarstvo, odnosno organ nadležan za registraciju i overu reda vožnje, a putem sredstava javnog informisanja i korisnike prevoza.
(1) Registrovani red vožnje, odnosno polazak iz registrovanog reda vožnje Ministarstvo će brisati iz registra ako prevoznik:
(2) Ministarstvo donosi rešenje o brisanju registrovanog reda vožnje odnosno polaska iz reda vožnje iz registra i u slučaju kada Sud časti Privredne komore Srbije utvrdi da je prevoznik povredio dobre poslovne običaje u prevozu.
(3) Rešenje iz st. 1. i 2. ovog člana je konačno.
(4) Prevoznik kome je brisan polazak iz reda vožnje iz registra dužan je da u roku od deset dana od dana dostavljanja rešenja iz st. 1. i 2. ovog člana podnese Ministarstvu zahtev za izmenu registrovanog reda vožnje.
(5) Zahtevi za brisanje registrovanog reda vožnje, odnosno polaska iz registrovanog reda vožnje u međumesnom prevozu iz registra mogu se podnositi Ministarstvu od 1. oktobra do 15. avgusta.
(1) Prevoznik koji namerava da prestane da obavlja međumesni prevoz po registrovanom redu vožnje dužan je da, najmanje 10 dana pre nameravanog datuma prestanka obavljanja prevoza, podnese zahtev za odjavu registrovanog reda vožnje i u istom roku obavesti pružaoce usluga i korisnike prevoza putem sredstava javnog informisanja ili na drugi odgovarajući način.
(2) Ministarstvo donosi rešenje o brisanju registrovanog reda vožnje iz registra, sa datumom prestanka obavljanja međumesnog prevoza navedenim u zahtevu iz stava 1. ovog člana.
(3) Rešenje iz stava 2. ovog člana je konačno.
U autobusu kojim se obavlja linijski prevoz mora se nalaziti:
(1) Linijski prevoz može da se obavlja kao BIS prevoz.
(2) U autobusu kojim se obavlja BIS prevoz moraju se nalaziti dokumenta iz člana 76. ovog zakona.
(1) Prevoznik je dužan da obezbedi identifikacionu ispravu vozaču, koji upravlja autobusom kojim se obavlja međumesni prevoz.
(2) Zabranjeno je upravljanje autobusom, kojim se obavlja međumesni prevoz, bez identifikacione isprave.
(3) Identifikaciona isprava sadrži naročito ime, prezime i fotografiju vozača, kao podatke o ličnosti, poslovno ime prevoznika, pečat i potpis ovlašćenog lica prevoznika.
(1) Vanlinijski prevoz obavlja se na osnovu putnog lista i pismenog ugovora zaključenog između prevoznika i korisnika prevoza, odnosno privrednog društva, drugog pravnog lica ili preduzetnika koji posreduje u zaključivanju ugovora o prevozu kojim se utvrđuje naročito prevozni put sa utvrđenim polazištem i odredištem, vreme početka obavljanja prevoza, mesta ukrcavanja i iskrcavanja putnika i cena prevoza.
(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana koji je prevoznik zaključio sa fizičkim licem, koje nije preduzetnik, mora biti overen kod organa nadležnog za overu.
(3) U vanlinijskom prevozu prevoznik može za jednu vožnju zaključiti samo jedan ugovor koji mora biti numerisan i zaključen samo sa jednim korisnikom.
(4) Ukrcavanje i iskrcavanje putnika u vanlinijskom prevozu vrši se samo na mestima koja su utvrđena ugovorom iz stava 1. ovog člana, na kojima je dozvoljeno zaustavljanje i parkiranje i moguće bezbedno ukrcavanje i iskrcavanje.
(5) Prevoznici koji obavljaju vanlinijski prevoz ne mogu ukrcavati i iskrcavati putnike na autobuskim stajalištima.
(6) Ugovor na osnovu koga se obavlja vanlinijski prevoz mora biti sačinjen čitko i zaključen i overen pečatom i potpisom ovlašćenog lica prevoznika pre postavljanja autobusa za ukrcavanje putnika u polazištu.
(7) Prevoznik je dužan da putni list i ugovor o prevozu čuva dve godine od dana obavljenog prevoza.
(1) Zahtev za izdavanje knjige putnih listova podnosi se Ministarstvu.
(2) Uz zahtev iz stava 1. ovog člana prevoznik je dužan da dostavi fotokopiju jedne od licenci propisanih u članu 17. stav 1. ovog zakona i knjigu popunjenih putnih listova.
(3) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju knjige putnih listova.
(4) Ministarstvo donosi rešenje o odbijanju zahteva za izdavanje knjige putnih listova ako prevoznik ne ispunjava uslove iz stava 2. ovog člana.
(5) Rešenje iz st. 3. i 4. ovog člana je konačno.
(6) Prevoznik ne može bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje putnog lista da omogući drugim pravnim ili fizičkim licima koja ne ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom da obavljaju domaći vanlinijski prevoz.
Ministar propisuje izgled i sadržinu knjige putnih listova, izgled i sadržinu obrasca putnog lista, kao i način popunjava putnog lista.
Vanlinijski prevoz koji se obavlja autobusom:
(1) U autobusu kojim se obavlja vanlinijski prevoz mora se nalaziti primerak ugovora na osnovu koga se obavlja prevoz, popunjen putni list i istaknut na prednjoj strani autobusa natpis: „Vanlinijski prevoz”.
(2) Putni list iz stava 1. ovog člana mora biti popunjen čitko, tačno i zaključen i overen pečatom i potpisom ovlašćenog lica prevoznika pre postavljanja autobusa za ukrcavanje putnika u polazištu.
(3) Zabranjeno je precrtavati i ispravljati podatke unete u putni list.
(4) Putni list iz stava 1. ovog člana mora biti zaključen i overen posebno za svaku vožnju sadržanu u ugovoru o prevozu i u njemu se ne može nalaziti veći broj imena putnika od broja raspoloživih mesta upisanih u saobraćajnoj dozvoli autobusa.
(1) Poseban linijski prevoz je prevoz radnika iz mesta stanovanja na posao i sa posla, kao i đaka i studenata iz mesta stanovanja do škole i iz škole, sa posebnim identifikacionim voznim ispravama (nedeljna, mesečna, godišnja i sl.), koji se obavlja na osnovu pismenog ugovora i spiska putnika i bez primanja drugih putnika.
(2) Zaključivanje ugovora iz stava 1. ovog člana sa fizičkim licem, koje nije preduzetnik, nije dozvoljeno.
(3) Ugovorom iz stava 1. ovog člana, koji mora biti numerisan, utvrđuje se naročito prevozni put sa utvrđenim polazištem i odredištem, mesta ukrcavanja i iskrcavanja putnika, plan obavljanja prevoza i cena prevoza.
(4) U svakoj pojedinačnoj vožnji kojom se izvršava ugovor o posebnom linijskom prevozu, autobusom se mogu prevoziti samo radnici, đaci, odnosno studenti korisnika prevoza sa kojim je zaključen ugovor (određenog privrednog subjekta, određene organizacije, određene ustanove i dr.).
(5) Ukrcavanje i iskrcavanje putnika u posebnom linijskom prevozu vrši se na mestima koja su utvrđena ugovorom iz stava 1. ovog člana.
(6) Prevoznici koji obavljaju poseban linijski prevoz mogu ukrcavati i iskrcavati putnike na autobuskim stajalištima.
(7) Spisak putnika iz stava 1. ovog člana na osnovu koga se obavlja poseban linijski prevoz mora biti popunjen čitko, tačno i zaključen i overen pečatom i potpisom ovlašćenog lica prevoznika.
(8) Prevoznik je dužan da ugovor o prevozu i spisak putnika čuva dve godine od dana obavljenog prevoza.
(1) U autobusu kojim se obavlja poseban linijski prevoz mora se nalaziti primerak ugovora na osnovu koga se obavlja prevoz, spisak putnika za svaku pojedinačnu vožnju kojom se izvršava ugovor o posebnom linijskom prevozu i na prednjem delu autobusa natpis: „Poseban linijski prevoz”.
(2) Spisak putnika iz stava 1. ovog člana mora biti popunjen čitko, zaključen i overen pečatom i potpisom ovlašćenog lica prevoznika, pre postavljanja autobusa za ukrcavanje putnika u polazištu.
(1) Prevoznik koji je ugovorio poseban linijski prevoz dužan je da putnicima obezbedi identifikacione vozne isprave.
(2) Zabranjeno je prevozniku koji obavlja poseban linijski prevoz da prevozi putnike bez identifikacionih voznih isprava.
(3) Identifikaciona vozna isprava sadrži naročito ime, prezime i fotografiju putnika, kao podatke o ličnosti, naziv korisnika prevoza, prevozni put, rok važenja, potpis i pečat izdavaoca vozne isprave.
(1) Taksi prevoz obavlja se na osnovu rešenja o odobravanju taksi prevoza (u daljem tekstu: odobrenje) koje izdaje opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, u okviru dozvoljenog broja taksi vozila koji je utvrđen aktom iz člana 94. stav 4. ovog zakona.
(2) Odobrenje se izdaje privrednom društvu ili preduzetniku koji u registru privrednih subjekata ima registrovanu pretežnu delatnost „taksi prevozˮ i koji ispunjava uslove u pogledu sedišta, vozača, vozila i poslovnog ugleda.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Uslov u pogledu sedišta ispunjava privredno društvo ako ima sedište na teritoriji jedinice lokalne samouprave koja izdaje odobrenje. U sedištu moraju se nalaziti poslovne prostorije u kojima se čuvaju osnovni poslovni dokumenti, posebno računovodstveni dokumenti, dokumenti o ljudskim resursima i drugi dokumenti bitni za obavljanje delatnosti taksi prevoza.
(2) Uslov u pogledu sedišta ispunjava preduzetnik ako na teritoriji jedinice lokalne samouprave koja izdaje odobrenje ima sedište i prebivalište.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Vozač mora da ispunjava sledeće uslove:
(2) Vozač ne može biti lice koje je osuđeno na kaznu zatvora dužu od dve godine za krivično delo protiv života i tela, polne slobode, imovine, bezbednosti javnog saobraćaja, zdravlja ljudi i javnog reda i mira, dok traju pravne posledice osude, kao ni lice kome je izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom, dok traje izrečena mera.
(3) Vozač mora da ima položen ispit o poznavanju jedinice lokalne samouprave ako prema podacima Republičkog zavoda za statistiku na poslednjem popisu stanovništva jedinica lokalne samouprave ima više od 100.000 stanovnika.
(4) Jedinica lokalne samouprave propisuje program, način i troškove polaganja ispita iz stava 3. ovog člana. Program sadrži oblast koja se odnosi na poznavanje propisa kojima se uređuje taksi prevoz i oblast o poznavanju jedinice lokalne samouprave, a može da sadrži i poznavanje stranog jezika.
(5) Vozač mora biti u radnom odnosu kod preduzetnika ili privrednog društva.
(6) U preduzetničkoj radnji uslove za vozača mora da ispunjava preduzetnik.
(7) Vozač koji ima kvalifikacionu karticu vozača ili vozačku dozvolu sa upisanim kodom „95” ili sertifikat o stručnoj kompetentnosti za obavljanje poslova profesionalnog vozača smatra se da ispunjava uslove propisane u stavu 1. tač. 2) i 3) ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
Vozilo mora da ispunjava sledeće uslove:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
(1) Privredno društvo ne ispunjava uslov poslovnog ugleda ako mu je pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane vršenja delatnosti javnog prevoza u drumskom saobraćaju propisana zakonom kojim se uređuju privredni prestupi ili zakonom kojim se uređuju prekršaji, dok traje izrečena mera.
(2) Preduzetnik ne ispunjava uslov poslovnog ugleda ako mu je pravnosnažno izrečena zaštitna mera zabrane vršenja delatnosti javnog prevoza u drumskom saobraćaju propisana zakonom kojim se uređuju prekršaji, dok traje izrečena mera.
(3) Privredno društvo ili preduzetnik ne ispunjava uslov poslovnog ugleda ako ima neizmirene poreske obaveze po osnovu registrovane delatnosti.
(4) Dugovanja koja se redovno izmiruju po osnovu reprograma duga ne smatraju se neizmirenim poreskim obavezama u smislu stava 3. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, najmanje jednom u tri godine, vrši proveru ispunjenosti uslova za obavljanje taksi prevoza.
(2) Ako se u vršenju provere utvrdi da je taksi prevoznik prestao da ispunjava neki od uslova za obavljanje taksi prevoza, opštinsko, odnosno gradsko veće ukinuće odobrenje, s tim što se pre ukidanja odobrenja određuje rok u kome je taksi prevoznik dužan da dostavi dokaze o ispunjenosti propisanih uslova, osim dokaza o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Zahtev za izdavanje odobrenja podnosi se opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za poslove saobraćaja.
(2) Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, izdaje odobrenje za obavljanje taksi prevoza na teritoriji te jedinice lokalne samouprave ako je broj vozila koji se unosi u odobrenje u okviru dozvoljenog broja taksi vozila i ako privredno društvo i preduzetnik ispunjava uslove iz čl. 87, 87a, 87b, 87v tač. 1)–5) i 87g ovog zakona.
(3) Privredno društvo i preduzetnik dužan je da u roku od 40 dana od dana prijema odobrenja prijavi početak obavljanja delatnosti organu nadležnom za registraciju privrednih subjekata kao i da opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za poslove saobraćaja, dostavi dokaze o ispunjenosti uslova iz člana 87v tač. 6)–9) ovog zakona.
(4) Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, na osnovu izdatog odobrenja iz stava 2. ovog člana izdaje uverenje koje sadrži marku, tip i broj šasije vozila, na osnovu koga se u skladu sa propisima kojima se uređuje bezbednost saobraćaja na putevima, izdaju registarske tablice čija registarska oznaka sadrži latinična slova TH na zadnje dve pozicije, prema mestu sedišta privrednog društva, odnosno preduzetnika.
(5) Ako u ostavljenom roku ne budu dostavljeni dokazi iz stava 3. ovog člana, opštinsko, odnosno gradsko veće ukinuće odobrenje.
(6) Taksi prevozniku koji u ostavljenom roku dostavi dokaze iz stava 3. ovog člana, opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, izdaje taksi dozvolu za vozača i taksi dozvolu za vozilo.
(7) Taksi prevoznik ima pravo da otpočne da obavlja taksi prevoz na osnovu izdatog odobrenja posle izdavanja dozvola iz stava 6. ovog člana.
(8) Obrasce taksi dozvola iz stava 6. ovog člana propisuje jedinica lokalne samouprave.
(9) Taksi prevoznik koji promeni pravnu formu ili izvrši statusnu promenu može da obavlja taksi prevoz na osnovu novog odobrenja koje opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, izdaje na zahtev pravnog sledbenika taksi prevoznika, samo ako su ispunjeni uslovi iz čl. 87, 87a, 87b, 87v i 87g ovog zakona i ako je broj vozila koji se unosi u novo odobrenje u okviru dozvoljenog broja taksi vozila.
(10) Taksi prevoznik dužan je da opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za poslove saobraćaja, prijavi svaku promenu u pogledu vozila i vozača za koje su izdate odgovarajuće taksi dozvole, u roku od 15 dana od dana nastale promene.
(11) Taksi prevoznik dužan je da opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za poslove saobraćaja, prijavi prekid obavljanja delatnosti u roku od dva dana od dana prijave u registru privrednih subjekata.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
Odobrenje prestaje da važi po sili zakona:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) U putničkom vozilu kojim se obavlja taksi prevoz mora biti na vidnom mestu za korisnika prevoza ugrađen ispravan, overen taksimetar i istaknuta taksi dozvola za vozača.
(2) Brisani su raniji st. 2. i 3. (vidi član 8. Zakona - 83/2018-62)
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Vozilo kojim se obavlja taksi prevoz obeležava se isticanjem krovne oznaka koja ima instalirano osvetljenje i sadrži natpis „TAHIˮ, broj krovne oznake i oznaku izdavaoca krovne oznake.
(2) Taksi prevoznik koristi krovnu oznaku koju izdaje opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja ili krovnu oznaku koju izdaje pravno lice sa kojim taksi prevoznik ima zaključen ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji o pružanju usluge radio veze ili usluge informacionih tehnologija.
(3) Pravno lice izdaje krovnu oznaku taksi prevozniku koji dostavi saglasnost opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja.
(4) Jedinica lokalne samouprave propisuje izgled i dimenzije krovne oznake koju izdaje opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, kao i uslove i način davanja saglasnosti za korišćenje krovne oznake koju izdaje pravno lice.
(5) Zabranjeno je izdavati i koristiti krovne oznake bez prethodno pribavljene saglasnosti opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja.
(6) Reklamni panoi na krovu taksi vozila mogu se postavljati u skladu sa propisima o bezbednosti saobraćaja na putevima.
(7) Reklamni pano mora biti postavljen tako da ne zaklanja krovnu oznaku.
(8) Reklamne nalepnice na bočnim stranama i vratima taksi vozila moraju biti u skladu sa propisima o bezbednosti saobraćaja na putevima.
(9) Zabranjeno je postavljati reklamne panoe i nalepnice na kojima se reklamira usluga lica koje ne poseduje odobrenje, saglasnost ili drugi akt nadležnog organa, ako je odobrenje, saglasnost ili drugi akt nadležnog organa propisan kao uslov za obavljanje te delatnosti.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Putničkim vozilom kojim se obavlja taksi prevoz zabranjeno je obavljanje linijskog prevoza.
(2) Brisan je raniji stav 2. (vidi član 10. Zakona - 83/2018-62)
(3) Taksi prevoznik ne može koristiti autobuska stajališta koja su određena za međumesni prevoz.
(1) Taksi prevoznik može da obavlja taksi prevoz samo na teritoriji jedinice lokalne samouprave koja mu je izdala odobrenje.
(2) Izuzetno, taksi prevoznik može da obavi taksi prevoz preko teritorije, odnosno prevoz koji se završava na teritoriji jedinice lokalne samouprave za koju nema odobrenje, ako je taksi prevoz započet na teritoriji jedinice lokalne samouprave koja mu je izdala odobrenje.
(3) Taksi prevoznik koji obavi prevoz u smislu stava 2. ovog člana dužan je da odmah po izlasku putnika iz vozila ukloni krovnu oznaku.
(4) U slučaju kada je potrebno da istog putnika vrati, taksimetar mora biti uključen sve vreme čekanja.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Taksi vozač je dužan da primi u vozilo svakog putnika u granicama raspoloživih sedišta i izvrši vožnju do zahtevanog odredišta.
(2) Taksi vozač može odbiti zahtev za prevozom ako se odredište prevoza ne nalazi na teritoriji jedinice lokalne samouprave za koju ima odobrenje.
(3) Taksi vozač može odbiti zahtev za prevozom ako oceni da je prtljag putnika takav da može da ošteti ili uprlja prtljažni prostor, kao i u slučaju kada je prtljag kabast ili težak i ne može da stane u prtljažni prostor, odnosno može izazvati preopterećenje taksi vozila.
(4) Pod prtljagom smatra se kofer, putna torba, kofa, sklopiva invalidska kolica, sklopiva kolica za bebe, sportska oprema i druge stvari čije su dimenzije veće od 40x20x55 cm, odnosno mase veće od 8 kg.
(5) Pod ručnim prtljagom smatra se ženska tašna, aktn tašna, prenosivi računar, kišobran, fotoaparat, štap za pomoć pri kretanju, štake i slične stvari koje putnik sam čuva, nosi sa sobom i unosi u taksi vozilo u prostor za putnike.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Prilikom obavljanja prevoza mora biti uključen taksimetar, osim u slučaju kada prevoz otpočinje sa taksi stajališta na lokacijama od posebnog interesa za jedinicu lokalne samouprave.
(2) Taksi vozač je dužan da prilikom otpočinjanja prevoza uključi taksimetar, odnosno preuzme od putnika potvrdu o fiksnoj ceni kada prevoz otpočinje sa taksi stajališta na lokacijama od posebnog interesa za jedinicu lokalne samouprave.
(3) Lokacija od posebnog interesa za jedinicu lokalne samouprave je aerodrom, železnička stanica, autobuska stanica i luka, koja je aktom jedinice lokalne samouprave utvrđena kao takva.
(4) Taksi prevoznik je dužan da za izvršenu uslugu prevoza naplati cenu prevoza u iznosu koji pokazuje taksimetar u trenutku završetka prevoza ili cenu iz potvrde o fiksnoj ceni prevoza sa lokacija iz stava 3. ovog člana.
(5) Taksi prevoznik je dužan da izda račun korisniku usluge taksi prevoza za obavljeni prevoz, koji sadrži naziv i sedište taksi prevoznika, datum, relaciju ili kilometražu i cenu prevoza.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Taksi vozač je dužan da vožnju obavi najkraćom trasom do odredišta, a ako to nije i najpovoljnija trasa u pogledu cene prevoza, dužan je da preporuči povoljniju trasu, osim u slučaju kada putnik zahteva određenu trasu.
(2) Kada se vožnja obavlja sa lokacije od posebnog interesa za lokalnu samoupravu taksi vozač bira trasu.
(3) Kada je taksi vozilo u funkciji javnog prevoza, taksi vozač je dužan da istakne krovnu oznaku.
(4) Osvetljenje krovne oznake mora biti isključeno uvek kada je putnik u vozilu.
(5) Usluga taksi prevoza koji otpočinje sa taksi stajališta pruža se vozilom po izboru korisnika usluge, osim usluge taksi prevoza koji otpočinje sa taksi stajališta na lokaciji od posebnog interesa.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Taksi vozilom ne mogu se prevoziti deca mlađa od šest godina bez punoletnog pratioca.
(2) Taksi vozilom ne mogu se prevoziti posmrtni ostaci i uginule životinje.
(3) Lica koja se nasilno ponašaju, lica pod dejstvom alkohola ili droge, lica koja mogu zaprljati ili oštetiti unutrašnjost taksi vozila i kućni ljubimci, mogu se prevoziti taksi vozilom samo uz saglasnost taksi vozača.
(4) U delu putničkog vozila kojim se obavlja taksi prevoz namenjenom za prevoz putnika ne mogu se smeštati stvari koje nisu ručni prtljag, osim uz saglasnost taksi vozača.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Privredni subjekti iz člana 87. ovog zakona ne mogu bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje krovne oznake, odobrenja, taksi dozvole, taksi vozila i drugo, da omoguće drugim pravnim licima, preduzetnicima ili fizičkim licima da obavljaju taksi prevoz.
(2) Zabranjeno je pružanje usluge radio veze, odnosno usluge informacionih tehnologija ili pružanje usluge na drugi način, sa ciljem:
(3) Privredni subjekti koji pružaju usluge radio veze, odnosno usluge informacionih tehnologija, dužni su da posluju u skladu sa propisima kojima se uređuju elektronske komunikacije, elektronsko poslovanje i elektronska trgovina.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
U vozilu kojim se obavlja taksi prevoz mora se nalaziti:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Jedinica lokalne samouprave propisuje bliže uslove za obavljanje taksi prevoza.
(2) Jedinica lokalne samouprave, u skladu sa saobraćajno-tehničkim uslovima, donosi program kojim definiše organizovanje taksi prevoza u okviru kojeg se određuje i optimalan broj taksi vozila.
(3) Saobraćajno-tehnički uslovi iz stava 2. ovog člana definišu se u petogodišnjem periodu, a na osnovu karakteristika prevoznih zahteva-vožnji i stanja tehničkog regulisanja saobraćaja na teritoriji jedinice lokalne samouprave.
(4) Jedinica lokalne samouprave na osnovu programa iz stava 2. ovog člana donosi akt kojim utvrđuje dozvoljeni broj vozila za obavljanje taksi prevoza.
(5) Ako ne donese program iz stava 2. ovog člana, jedinica lokalne samouprave dozvoljeni broj vozila za obavljanje taksi prevoza utvrđuje na sledeći način:
(6) pri čemu se kao broj stanovnika jedinice lokalne samouprave uzima podatak Republičkog zavoda za statistiku sa poslednjeg popisa stanovništva.
(7) Jedinica lokalne samouprave svojom odlukom bliže uređuje način obavljanja taksi prevoza. Jedinica lokalne samouprave svojom odlukom utvrđuje i usklađuje cenu u okviru taksi tarife po kojoj se taksi prevoz mora obavljati na njenoj teritoriji.
(8) Odlukom iz stava 6. ovog člana utvrđuje se cenovnik usluga taksi prevoza u kome je prikazana cena taksi usluge pređenog kilometra, starta, minuta čekanja, dolaska na adresu po pozivu, prevoz prtljaga po komadu, kao i fiksna cena prevoza sa lokacije od posebnog interesa za jedinicu lokalne samouprave.
(9) Taksimetar mora biti podešen isključivo u skladu sa odlukom iz stava 6. ovog člana i cenovnikom iz stava 7. ovog člana.
(10) Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja vodi registar taksi prevoznika, taksi vozača, taksi vozila i krovnih oznaka za svako vozilo za koje je izdata taksi dozvola.
(11) Registar iz stava 9. ovog člana sadrži naročito poslovno ime, sedište i matični broj taksi prevoznika, broj i datum odobrenja, ime i prezime taksi vozača, kao podatke o ličnosti, broj taksi dozvole za vozača, odnosno vozilo, broj šasije i registarske tablice taksi vozila.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
Međunarodni prevoz obavlja se autobusom koji ima isključivo mesta za sedenje i odvojen prostor za smeštaj prtljaga, proizvedenim posle 1. oktobra 1993. godine.
(1) Domaćem prevozniku zabranjeno je obavljanje međunarodnog linijskog, posebnog linijskog i vanlinijskog prevoza putničkim vozilom.
(2) Stranom prevozniku zabranjeno je obavljanje međunarodnog linijskog, posebnog linijskog i vanlinijskog prevoza putničkim vozilom.
Na obavljanje međunarodnog posebnog linijskog prevoza primenjuju se odredbe čl. 84–86. ovog zakona.
(1) Na teritoriji Republike Srbije zabranjeno je obavljanje kabotaže.
(2) Prevoz na teritoriji Republike Srbije, koji je organizovan isključivo za grupe putnika koje je na teritoriju Republike Srbije dovezao strani prevoznik u obavljanju povremenog prevoza, ne smatra se kabotažom ukoliko je naveden u putnom listu i ukoliko ga obavlja strani prevoznik koji je dovezao putnike.
(1) Linijski prevoz obavlja se na osnovu dozvole za linijski prevoz.
(2) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju dozvole iz stava 1. ovog člana.
(3) Sastavni deo dozvole iz stava 1. ovog člana je odobreni red vožnje.
(4) Linijski prevoz obavlja se iz naselja ili naseljenih mesta koja su uneta u odobrene redove vožnje.
(5) Prevoznik može da koristi samo autobuske stanice i autobuska stajališta za međumesni prevoz u naseljima i naseljenim mestima iz stava 4. ovog člana, a koje je dužan da odredi u redu vožnje.
(6) U naselju ili naseljenom mestu koje je uneto u odobreni red vožnje i koje ima autobusku stanicu prevoznik je dužan da odredi autobusku stanicu, a može da odredi i najviše dva autobuska stajališta.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Dozvola za linijski prevoz izdaje se na ime prevoznika i neprenosiva je.
(2) Dozvola za linijski prevoz izdaje se sa rokom važenja do pet godina, osim ako potvrđenim međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno. U slučaju kada sa državom u kojoj se nalazi sedište stranog prevoznika nije zaključen međunarodni sporazum, dozvole se izdaju sa rokom važenja od jedne godine ili na drugi period koji Ministarstvo dogovori sa nadležnim organom druge države.
(3) Ministarstvo vodi registar izdatih dozvola za linijski prevoz.
(4) Ministar propisuje izgled i sadržinu obrasca zahteva za izdavanje dozvole za linijski prevoz za domaćeg prevoznika, izgled i sadržinu obrasca dozvole za linijski prevoz, sadržinu i način vođenja registra izdatih dozvola za linijski prevoz.
(1) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju dozvole za linijski prevoz domaćem prevozniku na osnovu zahteva za izdavanje dozvole za linijski prevoz ako:
(2) Ministarstvo može doneti rešenje o izdavanju dozvole iz stava 1. ovog člana na osnovu zahteva dva ili više domaćih prevoznika koja glasi na ime svih prevoznika.
(3) Ministar donosi rešenje o odbijanju zahteva ako nije ispunjen neki od uslova iz stava 1. ovog člana.
(4) Ministar donosi rešenje iz stava 3. ovog člana i u slučaju kada nadležni organ druge države u roku od godinu dana kada je Ministarstvo dostavilo zahtev domaćeg prevoznika ne obavesti Ministarstvo o postupanju po zahtevu, osim ako potvrđenim međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno.
(5) Rešenje iz st. 1, 2, 3. i 4. ovog člana je konačno.
(1) Strani prevoznik podnosi zahtev za izdavanje dozvole za linijski prevoz Ministarstvu preko nadležnog organa države u kojoj se nalazi njegovo sedište.
(2) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju dozvole za linijski prevoz stranom prevozniku na osnovu zahteva za izdavanje dozvole za linijski prevoz ako je, uz poštovanje načela uzajamnosti, postignut dogovor sa nadležnim organom države sa kojom se uspostavlja linija i ako postoji saglasnost država preko čijih teritorija linija prolazi.
(3) U slučaju kada nadležni organ države sedišta stranog prevoznika predloži Ministarstvu drugog stranog prevoznika koji ima nameru da obavlja prevoz umesto stranog prevoznika kome je izdata dozvola za linijski prevoz, Ministarstvo može doneti rešenje o izdavanju dozvole za linijski prevoz tom prevozniku pod istim uslovima pod kojim je izdata važeća dozvola, uz saglasnost domaćeg prevoznika.
(4) Dozvolu iz stava 3. ovog člana Ministarstvo izdaje kada nadležni organ države sedišta stranog prevoznika dostavi sve primerke originala važeće dozvole.
(1) Podvozar je prevoznik koji ima licencu za međunarodni linijski prevoz i koji taj prevoz obavlja u ime i za račun prevoznika kome je izdata dozvola.
(2) Podvozar može da obavlja linijski prevoz na osnovu dozvole u kojoj je upisan, osim ako potvrđenim međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno.
(3) Prevoznik kome je izdata dozvola, a koji namerava da obavlja linijski prevoz sa podvozarom, dužan je da podnese zahtev za upis naziva podvozara u dozvolu.
(4) Zahtev iz stava 3. domaći prevoznik podnosi Ministarstvu, a strani prevoznik preko nadležnog organa države u kojoj se nalazi njegovo sedište.
(5) Ministarstvo donosi rešenje kojim odobrava domaćem prevozniku upis naziva podvozara u dozvolu, ako podvozar ima licencu za međunarodni linijski prevoz.
(6) Ministarstvo donosi rešenje kojim odobrava stranom prevozniku upis naziva podvozara u dozvolu uz saglasnost domaćeg prevoznika.
(7) Ministarstvo donosi rešenje o odbijanju zahteva ako nije ispunjen uslov iz st. 5. i 6. ovog člana.
(8) Prevoznik kome je izdata dozvola i podvozar moraju imati sedište na teritoriji iste države, osim ako potvrđenim međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno.
(9) Rešenje iz st. 5, 6. i 7. je konačno.
(1) Domaći prevoznik dostavlja Ministarstvu predlog reda vožnje sa zahtevom da se predloženi red vožnje usaglasi sa redovima vožnje koji su u postupku izdavanja dozvole za linijski prevoz i sa redovima vožnje za koje je izdata dozvola.
(2) Vreme polaska iz početne i krajnje autobuske stanice, odnosno autobuskog stajališta i vreme dolaska i polaska na svim autobuskim stanicama i autobuskim stajalištima u redu vožnje, mora biti usklađeno sa vremenom vožnje primerenim za bezbedno odvijanje saobraćaja.
(3) Predlog reda vožnje mora biti sačinjen u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima donetim na osnovu ovog zakona.
(1) Postupak usaglašavanja predloženih redova vožnje domaćih prevoznika sprovodi Ministarstvo.
(2) Ministar propisuje izgled i sadržinu obrasca reda vožnje, postupak i uslove usaglašavanja predloženih redova vožnje.
(1) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odobrava red vožnje ako se u sprovođenju postupka usaglašavanja predloženi red vožnje usaglasi sa redovima vožnje koji su u postupku izdavanja dozvole za linijski prevoz i sa redovima vožnje za koje je izdata dozvola.
(2) Rešenje iz stava 1. ovog člana donosi se sa rokom važenja od 30 dana u kome je domaći prevoznik dužan da podnese zahtev za izdavanje dozvole za linijski prevoz.
(3) Red vožnje smatraće se neusaglašenim ako domaći prevoznik u roku iz stava 2. ovog člana ne podnese zahtev za izdavanje dozvole za linijski prevoz.
(4) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev za utvrđivanje usaglašenog reda vožnje ako se u postupku usaglašavanja utvrdi da predloženi red vožnje ne ispunjava uslove utvrđene propisom iz člana 105. ovog zakona.
(5) Rešenje iz st. 1. i 4. ovog člana je konačno.
(1) Domaćem prevozniku kome je na osnovu člana 111. stav 1. tač. 3, 4. i 5, odnosno stranom prevozniku kome je na osnovu člana 112. stav 1. tač. 3, 4. i 5. doneto rešenje o oduzimanju dozvole za linijski prevoz ne može, u roku od dve godine od dana dostavljanja rešenja, biti odobren red vožnje na istoj liniji.
(2) Domaćem prevozniku kome je na osnovu člana 111. stav 1. tač. 3, 4. i 5, odnosno stranom prevozniku kome je na osnovu člana 112. stav 1. tač. 3, 4. i 5. doneto rešenje o oduzimanju dozvole za linijski prevoz ne može, u roku od dve godine od dana dostavljanja rešenja, biti odobren red vožnje na liniji, koja je bila uspostavljena sa određenom državom, a čiji red vožnje sadrži autobuske stanice, odnosno autobuska stajališta koja je sadržavao odobreni red vožnje koji je sastavni deo dozvole koja je oduzeta.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
(1) Domaći prevoznik kome je izdata dozvola za linijski prevoz, može podneti Ministarstvu zahtev za izmenu odobrenog reda vožnje ili itinerera.
(2) U postupku po zahtevu iz stava 1. ovog člana domaći prevoznik koristi propisani obrazac zahteva za izdavanje dozvole za linijski prevoz.
(3) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju dozvole za linijski prevoz po zahtevu iz stava 1. ovog člana ako je postignut dogovor sa nadležnim organom države sa kojom je uspostavljena linija i država preko čijih teritorija linija prolazi i ako izmena ne zahteva sprovođenje postupka usaglašavanja.
(4) Ministarstvo sprovodi postupak usaglašavanja reda vožnje ako izmena iz stava 1. ovog člana zahteva sprovođenje postupka usaglašavanja.
(5) Postupak usaglašavanja za izmenu odobrenog reda vožnje sprovodi Ministarstvo.
(6) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev za izmenu odobrenog reda vožnje ili itinerera ako nije postignut dogovor sa nadležnim organom države sa kojom je uspostavljena linija i država preko čijih teritorija linija prolazi.
(7) Rešenje iz st. 3. i 6. ovog člana je konačno.
(1) Zahtev za produženje važenja dozvole za linijski prevoz domaći prevoznik podnosi tri meseca pre isteka roka važenja dozvole za linijski prevoz na liniji uspostavljenoj sa susednom državom, odnosno četiri meseca pre isteka roka važenja dozvole za linijski prevoz za ostale uspostavljene linije.
(2) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju dozvole za linijski prevoz domaćem prevozniku, odnosno stranom prevozniku, po zahtevu za produženje roka važenja dozvole ako su ispunjeni uslovi iz člana 101. stav 1. ovog zakona.
(3) U postupku za produženje važenja dozvole za linijski prevoz domaći prevoznik koristi propisani obrazac zahteva za izdavanje dozvole za linijski prevoz.
(4) Ministarstvo donosi rešenje kojim se odbija zahtev za izdavanje produženja roka važenja dozvole ako nisu ispunjeni uslovi iz člana 101. stav 1. ovog zakona ili ako se u periodu važenja dozvole, prevoz u skladu sa dozvolom za linijski prevoz nije obavljao duže od tri meseca u kontinuitetu.
(5) Rešenje iz st. 2. i 4. ovog člana je konačno.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
Ministarstvo može da izda dozvolu za linijski prevoz domaćem, odnosno stranom prevozniku, sa rokom važenja ne dužim od šest meseci, po zahtevu za produženje roka važenja dozvole za linijski prevoz ako oceni da se postupak dogovaranja sa nadležnim organima drugih država preko čijih teritorija linija prolazi ne može okončati do roka koji je potreban za nesmetan nastavak obavljanja linijskog prevoza.
(1) Ministarstvo donosi rešenje o oduzimanju dozvole za linijski prevoz domaćem prevozniku ako:
(2) Rešenje iz stava 1. ovog člana je konačno.
(1) Ministar donosi rešenje o oduzimanju dozvole za linijski prevoz stranom prevozniku ako:
(2) Rešenje iz stava 1. ovog člana je konačno.
Rešenje o oduzimanju dozvole za linijski prevoz stranom prevozniku Ministarstvo dostavlja nadležnom organu države sa kojom je bila uspostavljena linija.
(1) Ministarstvo donosi rešenje o oduzimanju dozvola za linijski prevoz domaćem i stranom prevozniku kojima je dozvoljeno obavljanje prevoza na istoj liniji, ako se prevoz po odobrenom redu vožnje ne obavlja duže od tri meseca u kontinuitetu.
(2) Brisan je raniji stav 2. (vidi član 9. Zakona - 9/2020-23)
(3) Rešenje iz stava 1. ovog člana je konačno.
(4) Ministarstvo dostavlja rešenje iz stava 1. ovog člana stranom prevozniku preko nadležnog organa države u kojoj se nalazi njegovo sedište.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 9/2020
(1) U autobusu kojim se obavlja linijski prevoz putnika mora se nalaziti:
(2) U autobusu kojim strani prevoznik obavlja prevoz iz stava 1. ovog člana mora se nalaziti i izvod licence za međunarodni prevoz putnika izdat u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom države sedišta i ugovor o radu, odnosno overena fotokopija ugovora o radu vozača zaključenog između vozača koji upravlja autobusom i prevoznika, odnosno potvrda da je vozač u radnom odnosu kod prevoznika, sa prevodom na srpski jezik.
(1) Prevoznik je dužan da linijski prevoz obavlja u skladu sa dozvolama za linijski prevoz koje je izdalo Ministarstvo i nadležni organi država preko čijih teritorija prolazi linija, odobrenim redom vožnje i važećim cenovnikom.
(2) Domaći prevoznik dužan je da na liniji za koju je izdata dozvola za linijski prevoz otpočne prevoz, u roku od 30 dana od dana dostavljanja dozvola za linijski prevoz, osim ako je ugovorom zaključenim sa stranim prevoznikom predviđeno da prevoz otpočinje strani prevoznik.
(3) Domaći prevoznik ne može bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje dozvole za linijski prevoz da omogući drugim pravnim ili fizičkim licima koja ne ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom da obavljaju međunarodni linijski prevoz.
(1) U autobusu kojim se obavlja linijski prevoz, na prednjoj strani autobusa, mora biti istaknut naziv linije.
(2) O otpočinjanju obavljanja linijskog prevoza domaći, odnosno strani prevoznik obaveštava korisnike prevoza putem sredstava javnog informisanja ili na drugi odgovarajući način.
Domaći prevoznik može istovremeno da obavlja međunarodni linijski prevoz i međumesni prevoz ako su itinerer međunarodnog linijskog prevoza i autobuske stanice i autobuska stajališta uneti u odobreni red vožnje na teritoriji Republike Srbije identični sa itinererom međumesnog prevoza i autobuskim stanicama i autobuskim stajalištima unetim u registrovani red vožnje.
(1) Linijski prevoz može da se obavlja kao BIS prevoz.
(2) U autobusu kojim se obavlja BIS prevoz moraju se nalaziti dokumenta iz člana 115. ovog zakona.
(1) Domaći prevoznik dužan je dva puta godišnje da dostavi Ministarstvu izveštaj o obavljanju linijskog prevoza po odobrenom redu vožnje.
(2) Izveštaj iz stava 1. ovog člana za prvih šest meseci dostavlja se najkasnije do 15. jula tekuće godine, a za drugih šest meseci najkasnije do 15. januara naredne godine.
(3) Ministar propisuje izgled i sadržinu obrasca izveštaja iz stava 1. ovog člana.
(1) Strani prevoznik dužan je da u obavljanju linijskog prevoza u tranzitu preko teritorije Republike Srbije ima dozvolu koju izdaje Ministarstvo.
(2) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju dozvole za linijski prevoz u tranzitu stranom prevozniku na zahtev nadležnog organa države sedišta stranog prevoznika u skladu sa potvrđenim međunarodnim sporazumom.
(3) Dozvolu iz stava 1. Ministarstvo izdaje kada nadležni organ države sedišta stranog prevoznika izda dozvolu za linijski prevoz preko svoje teritorije.
(4) U obavljanju linijskog prevoza u tranzitu preko teritorije Republike Srbije stranom prevozniku zabranjeno je ukrcavanje i iskrcavanje putnika na teritoriji Republike Srbije.
(1) Domaći prevoznik koji namerava da prestane da obavlja linijski prevoz za koji mu je izdata dozvola za linijski prevoz dužan je da, najmanje 30 dana pre nameravanog datuma prestanka obavljanja prevoza, podnese obrazloženi zahtev za prestanak obavljanja linijskog prevoza Ministarstvu i u istom roku obavesti korisnike prevoza putem sredstava javnog informisanja ili na drugi odgovarajući način.
(2) Ministar donosi rešenje o prestanku obavljanja prevoza po zahtevu iz stava 1. ovog člana.
(3) Rešenje iz stava 2. ovog člana je konačno.
(4) Domaći prevoznik je dužan da u roku od petnaest dana od prestanka obavljanja prevoza vrati dozvole Ministarstvu.
(5) Ministarstvo obaveštava nadležni organ države sa kojom je uspostavljena linija da je strani prevoznik dužan da, u roku od tri meseca od dana kada je nadležni organ obavešten o rešenju iz stava 2. ovog člana, zaključi ugovor o kooperativnom obavljanju linijskog prevoza sa drugim domaćim prevoznikom koji u istom roku treba da podnese zahtev Ministarstvu za izdavanje dozvole za linijski prevoz i ispuni sve uslove iz člana 101. stav 1. ovog zakona, osim uslova usaglašenog reda vožnje.
(1) U toku važenja dozvole za linijski prevoz domaći, odnosno strani prevoznik može privremeno obustaviti ili izmeniti linijski prevoz u slučajevima:
(2) Domaći, odnosno strani prevoznik je dužan da o obustavi odnosno izmeni prevoza iz stava 1. ovog člana, bez odlaganja obavesti Ministartvo, a putem sredstava javnog informisanja i korisnike prevoza.
(1) Domaći prevoznik je dužan da vozaču koji upravlja autobusom kojim se obavlja međunarodni linijski prevoz, obezbedi identifikacionu ispravu.
(2) Upravljanje autobusom kojim se obavlja međunarodni linijski prevoz, bez identifikacione isprave nije dozvoljeno.
(3) Identifikaciona isprava sadrži naročito: ime, prezime i fotografiju vozača, kao podatke o ličnosti, poslovno ime prevoznika, pečat i potpis ovlašćenog lica prevoznika.
Na uspostavljanje i obavljanje multilateralnog prevoza primenjuju se odredbe čl. 95–124. ovog zakona.
(1) Vanlinijski prevoz obavlja se kao povremeni i naizmenični prevoz.
(2) Povremeni prevoz obavlja se kao:
(1) da su putnici prethodno sa istim prevoznikom prevezeni na teritoriju druge države, gde se ponovo ukrcavaju i prevoze na teritoriju države sedišta prevoznika,
(2) da je grupa organizovana na osnovu ugovora o organizovanju putovanja, koji je zaključen pre njihovog dolaska na teritoriju druge države, gde se ukrcavaju i prevoze na teritoriju države sedišta prevoznika,
(3) da su putnici pozvani da putuju na teritoriju države sedišta prevoznika, pri čemu troškove prevoza snosi pravno ili fizičko lice koje je uputilo poziv;
(6) Naizmenični prevoz obavlja se kao prevoz organizovanih grupa putnika za više turističkih putovanja, od istog mesta polaska ili mesta udaljenog najviše do 50 km od mesta polaska do istog mesta odredišta ili mesta udaljenog najviše do 50 km od mesta odredišta, s tim što se svaka grupa koja je obavila putovanje u odlasku vraća u istom sastavu, tako da se prva vožnja u povratku i poslednja vožnja u odlasku, u nizu naizmeničnih vožnji, obavlja praznim autobusom.
(7) Prevoz iz st. 2. i 3. ovog člana domaći prevoznik obavlja na osnovu putnog lista, a strani prevoznik na osnovu dozvole za obavljanje odgovarajuće vrste vanlinijskog prevoza i putnog lista, osim ako je potvrđenim međunarodnim sporazumom drugačije predviđeno.
(8) Prevoz iz stava 2. tač. 1) i 2) ovog člana strani prevoznik obavlja na osnovu putnog lista ako sa državom sedišta stranog prevoznika nije zaključen međunarodni sporazum.
(1) Zahtev za izdavanje knjige putnih listova domaći prevoznik podnosi Ministarstvu.
(2) Uz zahtev iz stava 1. ovog člana, domaći prevoznik je dužan da dostavi fotokopiju licence iz člana 17. stav 1. tačka 1), odnosno tačka 3) ovog zakona i knjigu popunjenih putnih listova.
(3) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju knjige putnih listova.
(4) Ministarstvo donosi rešenje o odbijanju zahteva za izdavanje knjige putnih listova ako prevoznik ne ispunjava uslove iz stava 2. ovog člana.
(5) Rešenje iz st. 3. i 4. ovog člana je konačno.
(6) Domaći prevoznik ne može bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje putnog lista da omogući drugim pravnim ili fizičkim licima koja ne ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom da obavljaju međunarodni vanlinijski prevoz.
Ministarstvo propisuje izgled i sadržinu knjige putnih listova, izgled i sadržinu obrasca putnog lista, kao i način popunjavanja putnog lista za domaćeg prevoznika.
(1) Putni list domaći ili strani prevoznik, pre polaska iz polazišta popunjava, potpisuje, overava i zaključuje u polazištu posle ukrcavanja putnika u autobus.
(2) Domaći, odnosno strani prevoznik dužan je da na graničnom prelazu da putni list na overu nadležnom carinskom organu Republike Srbije.
(3) Putni list iz stava 1. ovog člana nadležni carinski organ Republike Srbije na graničnom prelazu overava (stavljanjem pečata, datuma i potpisa) domaćem, odnosno stranom prevozniku prilikom ulaska u Republiku Srbiju i prilikom izlaska iz Republike Srbije.
(1) Ministarstvo izdaje stranom prevozniku dozvolu za vanlinijski prevoz u skladu sa uslovima propisanim ovim zakonom i potvrđenim međunarodnim sporazumom na osnovu zahteva nadležnog organa države na čijoj teritoriji se nalazi njegovo sedište.
(2) Uz zahtev iz stava 1. ovog člana strani prevoznik prilaže dokumentaciju iz koje se nesumnjivo može utvrditi za koju vrstu vanlinijskog prevoza se zahteva dozvola.
(3) Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju dozvole iz stava 1. ovog člana ili obaveštava nadležni organ države na čijoj teritoriji se nalazi sedište stranog prevoznika da bi obavljanjem zahtevanog prevoza bili narušeni interesi domaćih prevoznika.
(4) U slučaju da sa državom iz stava 1. ovog člana nije zaključen međunarodni sporazum, Ministarstvo može sa nadležnim organom te države da dogovori da se za vanlinijski prevoz izda dozvola.
(5) Dozvola iz st. 1. i 3. ovog člana izdaje se na ime prevoznika i neprenosiva je.
(6) Rešenje iz stava 3. ovog člana je konačno.
(1) U slučaju vanlinijskog prevoza, za koji je potvrđenim međunarodnim sporazumom predviđeno obavljanje na osnovu dozvole za vanlinijski prevoz, a dozvole nisu razmenjene sa nadležnim organom države preko čije teritorije se obavlja prevoz, domaći prevoznik dostavlja zahtev za izdavanje dozvole za vanlinijski prevoz tom organu preko Ministarstva.
(2) U slučaju da sa državom iz stava 1. ovog člana nije zaključen međunarodni sporazum, Ministarstvo može sa nadležnim organom te države da dogovori da se za vanlinijski prevoz izda dozvola.
(3) Zahtev iz stava 1. ovog člana domaći prevoznik podnosi Ministarstvu 30 dana pre otpočinjanja vanlinijskog prevoza, uz koji se prilaže dokumentacija iz koje se nesumnjivo može utvrditi za koju vrstu vanlinijskog prevoza se zahteva dozvola.
(1) Domaći prevoznik podnosi zahtev za dodelu dozvole za vanlinijski prevoz za koji je potvrđenim međunarodnim sporazumom predviđeno obavljanje na osnovu dozvole za vanlinijski prevoz, a dozvole su razmenjene sa nadležnim organom države preko čije teritorije se obavlja prevoz.
(2) Ministar propisuje uslove dodeljivanja dozvola za vanlinijski prevoz domaćim prevoznicima i način korišćenja i razduživanja dozvola za vanlinijski prevoz koje su razmenjene sa nadležnim organom države preko čije teritorije se obavlja prevoz.
(3) Ministar donosi rešenje o zabrani dodeljivanja dozvola za vanlinijski prevoz u trajanju od 30 dana do šest meseci ako utvrdi da domaći prevoznik nije koristio i razdužio dozvole za vanlinijski prevoz na način utvrđen propisom iz stava 2. ovog člana.
(4) Ministar donosi rešenje kojim se odbija zahtev iz stava 1. ovog člana ako je doneto rešenje iz stava 3. ovog člana.
(5) Rešenje iz st. 3. i 4. ovog člana je konačno.
Ministar propisuje izgled i sadržinu obrasca dozvole za povremeni prevoz i obrasca dozvole za naizmenični prevoz.
U autobusu kojim domaći prevoznik obavlja vanlinijski prevoz mora se nalaziti:
U autobusu kojim strani prevoznik obavlja vanlinijski prevoz na teritoriji Republike Srbije mora se nalaziti:
(1) U obavljanju vanlinijskog prevoza više organizovanih grupa putnika istim autobusom, za svaku grupu popunjava se poseban putni list.
(2) Domaći prevoznik dužan je da putni list popuni na propisan način i da prevoz obavlja u skladu sa popunjenim putnim listom.
(3) Strani prevoznik dužan je da vanlinijski prevoz obavlja u skladu sa izdatom dozvolom za vanlinijski prevoz.
(4) Strani prevoznik koji obavlja vanlinijski prevoz za koji je potvrđenim međunarodnim sporazumom predviđeno da se obavlja bez dozvole, dužan je da prevoz obavlja u skladu sa popunjenim putnim listom.
(5) Zabranjeno je precrtavati i ispravljati podatke unete u putni list.
(6) Domaći prevoznik je dužan da čuva putni list i ugovor o prevozu, odnosno dokumentaciju iz koje se nesumnjivo može utvrditi vrsta vanlinijskog prevoza koja je obavljena na osnovu putnog lista dve godine od dana obavljenog prevoza.
(1) Ako organ nadležan za poslove saobraćaja države na čijoj teritoriji je domaći prevoznik obavljao prevoz u suprotnosti sa potvrđenim međunarodnim sporazumom koje je zaključila Republika Srbija u oblasti obavljanja međunarodnog prevoza putnika, obavesti Ministarstvo o učinjenim povredama, Ministarstvo može preduzeti sledeće administrativne mere:
(2) Ministarstvo donosi rešenje o administrativnim merama iz stava 1. ovog člana.
(3) Protiv rešenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba Vladi.
(1) Privredno društvo ili preduzetnik može da obavlja limo servis ako poseduje rešenje opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja, kojim je utvrđeno da privredno društvo ili preduzetnik ispunjava uslove u pogledu sedišta propisane u članu 87a stav 1. ovog zakona, uslove u pogledu poslovnog ugleda propisane u članu 87g st. 1. i 2. ovog zakona, kao i uslove u pogledu vozila i vozača.
(2) Limo servis može se obavljati samo putničkim vozilima koja imaju jednu od sledećih karakteristika:
(3) Putničko vozilo iz stava 2. tačka 4) ovog člana mora na bočnim stranama imati poslovno ime prevoznika i natpis „limo servisˮ.
(4) Primalac lizinga i zakupac putničkog vozila iz stava 2. tačka 4) ovog člana smatra se vlasnikom u pogledu prava i obaveza iz stava 3. ovog člana.
(5) Uslov u pogledu vozila ispunjava privredno društvo ili preduzetnik ako u vlasništvu ili lizingu ima najmanje jedno putničko vozilo iz stava 2. ovog člana.
(6) Ako ispunjava uslov iz stava 5. ovog člana, privredno društvo ili preduzetnik za obavljanje limo servisa može koristiti putnička vozila iz stava 2. ovog člana i po osnovu zakupa, koji ne može biti kraći od šest meseci.
(7) Ugovor o zakupu putničkog vozila mora biti overen kod organa nadležnog za overu, ako je jedna od ugovornih strana fizičko lice.
(8) Putnička vozila kojima se obavlja limo servis, a koja su uzeta u zakup, ne mogu se davati u podzakup.
(9) Uslov u pogledu vozača ispunjava privredno društvo ili preduzetnik, ako u radnom odnosu ima najmanje jednog vozača.
(10) Vozač putničkog vozila iz stava 2. tač. 1)–3) ovog člana mora da ima najmanje 21 godinu starosti, kao i da najmanje tri godine ima vozačku dozvolu V kategorije.
(11) Vozač putničkog vozila iz stava 2. tačka 4) ovog člana mora da ima kvalifikacionu karticu vozača ili vozačku dozvolu sa upisanim kodom „95”.
(12) Prevoznik je dužan da opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za poslove saobraćaja, prijavi svaku promenu u pogledu sedišta i vozila koja su uneta u rešenje iz stava 1. ovog člana, u roku od 15 dana od dana nastale promene.
(13) Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, vodi evidenciju prevoznika koji imaju pravo na obavljanje limo servisa.
(14) Evidencija iz stava 13. ovog člana sadrži poslovno ime privrednog društva i preduzetnika, broj i datum rešenja iz stava 1. ovog člana i registarske oznake putničkih vozila kojima ima pravo da obavlja prevoz.
(15) Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, dužna je da dva puta godišnje dostavi Ministarstvu izveštaj o privrednim subjektima koji imaju pravo da obavljaju limo servis, sa podacima iz stava 14. ovog člana.
(16) Izveštaj iz stava 15. ovog člana za prvih šest meseci tekuće godine dostavlja se najkasnije do 15. jula tekuće godine, a za drugih šest meseci tekuće godine najkasnije do 15. januara naredne godine.
(17) Na privredna društva i preduzetnike iz stava 1. ovog člana koji obavljaju prevoz vozilima iz stava 2. tačka 4) ovog člana, kao i na fizička lica koja upravljaju ovim vozilima, primenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju radno vreme posade vozila u drumskom prevozu i tahografi.
(18) Protiv konačnog rešenja iz stava 1. ovog člana može se pokrenuti upravni spor.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
(1) Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja najmanje jednom u tri godine vrši proveru ispunjenosti uslova za obavljanje limo servisa.
(2) Ako se u vršenju provere utvrdi da je prevoznik prestao da ispunjava neki od uslova za obavljanje limo servisa, opštinsko, odnosno gradsko veće ukinuće rešenje iz člana 137a stav 1. ovog zakona, s tim što se pre ukidanja rešenja određuje rok u kom je prevoznik dužan da dostavi dokaze o ispunjenosti propisanih uslova, osim dokaza o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Limo servis može se obavljati samo putničkim vozilima čije su registarske oznake unete u rešenje iz člana 137a stav 1. ovog zakona.
(2) Za vreme obavljanja limo servisa, u donjem desnom uglu vetrobranskog stakla putničkog vozila iz člana 137a stav 2. tač. 1)–3) ovog zakona mora se nalaziti tabla na kojoj je ispisano poslovno ime prevoznika i reči „limo servisˮ.
(3) U vozilu kojim se obavlja limo servis mora se nalaziti fotokopija rešenja ili rešenje u elektronskom obliku iz člana 137a stav 1. ovog zakona, ugovor iz člana 137d stav 1. ovog zakona i ugovor o radu za vozača, odnosno drugi ugovor u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada ili overena fotokopija, odnosno elektronski oblik tih ugovora za vozače koji su radno angažovani.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Prevoznik je dužan da:
(2) Vozač putničkog vozila mora biti u radnom odnosu ili radno angažovan kod prevoznika.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Limo servis obavlja se na osnovu ugovora, zaključenog u pisanom ili elektronskom obliku, tako što se putničko vozilo iznajmljuje u celini. Svrhu, cilj i trajanje prevoza utvrđuje korisnik prevoza i svi putnici su saglasni sa destinacijom i tokom putovanja, odnosno vrstom usluge. Cena prevoza se ne obračunava i ne naplaćuje na način koji je karakterističan za ostale vrste prevoza (taksi prevoz, linijski prevoz, vanlinijski prevoz i poseban linijski prevoz).
(2) U vozilu kojim se obavlja prevoz mora se nalaziti dokumentacija iz koje se nesumnjivo može utvrditi svrha, cilj i trajanje putovanja, kao i način obračunavanja cene prevoza.
(3) Cena prevoza se obračunava na osnovu jedinice vremena (čas ili dan), pri čemu trajanje prevoza ne može biti kraće od tri časa.
(4) Nije dozvoljeno zaključivanje ugovora suprotno stavu 1. ovog člana.
(5) Limo servis ne može se nuditi na javnim površinama (putevima, trgovima, taksi ili autobuskim stajalištima i sl.).
(6) Limo servis se može obaviti samo ako je prevoz prethodno ugovoren u sedištu prevoznika.
(7) Prevoznik je dužan da u sedištu evidentira prevoz pre otpočinjanja prevoza.
(8) Nakon izvršenja prevoza vozilo se mora bez odlaganja vratiti u sedište, osim ako se otpočinje prevoz po novom ugovoru o prevozu, koji je zaključen i evidentiran pre nego što je vozilo napustilo sedište.
(9) Zabranjeno je prihvatanje, posredovanje, obavljanje i oglašavanje limo servisa koje korisnika prevoza dovodi u zabludu o kojoj vrsti prevoza se radi.
(10) Zabranjeno je obavljanje limo servisa na takav način da prevoz ima elemente drugih vrsta prevoza, kao što su relacija, unapred definisano vreme polaska i dolaska i mesta ulaska i izlaska putnika, kao i odredišta.
(11) Zabranjeno je pružanje usluge radio veze, odnosno usluge informacionih tehnologija ili pružanje usluge na drugi način, sa ciljem:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik, može vršiti prevoz za sopstvene potrebe, bez naplate usluge prevoza, i to:
(2) Poljoprivrednik može vršiti domaći prevoz za sopstvene potrebe, bez naplate usluge prevoza i to članova porodičnog poljoprivrednog domaćinstva i lica za potrebe obavljanja svoje delatnosti.
Prevozom za sopstvene potrebe, u smislu ovog zakona, smatra se i prevoz lica koji vrše:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Domaće privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik ili poljoprivrednik može da vrši domaći prevoz za sopstvene potrebe ako ima autobus ili putničko vozilo u vlasništvu ili u lizingu.
(2) Domaće privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik može da vrši međunarodni prevoz za sopstvene potrebe ako ima autobus u vlasništvu ili u lizingu.
(3) Domaće privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik može da vrši međunarodni prevoz za sopstvene potrebe i autobusom uzetim u zakup, ako prethodno ispuni uslov iz stava 2. ovog člana.
(1) U autobusu kojim se vrši domaći prevoz za sopstvene potrebe mora se nalaziti numerisan i čitko popunjen spisak lica koja se prevoze, potpisan od strane vlasnika, odnosno imaoca autobusa. Spisak lica koja se prevoze mora biti zaključen pre postavljanja autobusa za ukrcavanje u polazištu.
(2) Spisak lica iz stava 1. ovog člana čuva se dve godine od dana izvršenog prevoza.
(3) Na prednjoj strani autobusa, odnosno putničkog vozila, kojim se vrši domaći prevoz za sopstvene potrebe mora se nalaziti natpis: „Prevoz za sopstvene potrebe”.
(1) Za vršenje međunarodnog prevoza za sopstvene potrebe, koji se u načinu obavljanja smatra međunarodnim vanlinijskim prevozom, Ministarstvo donosi rešenje o izdavanju knjige putnih listova i rešenje o dodeli dozvola za vanlinijski prevoz.
(2) Rešenje o izdavanju knjige putnih listova donosi se na način propisan članom 127. ovog zakona.
(3) Rešenje o dodeli dozvola za vanlinijski prevoz donosi se na način propisan čl. 131. i 132. ovog zakona.
(1) Domaće privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik može vršiti međunarodni prevoz za sopstvene potrebe ako je upisan u registar privrednih društava, drugih pravnih lica i preduzetnika koji vrše međunarodni prevoz za sopstvene potrebe.
(2) Domaće privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik podnosi zahtev za upis u registar iz stava 1. ovog člana Ministarstvu.
(3) Brisan je raniji stav 3. (vidi član 8. Zakona - 41/2018-31)
(4) Ministarstvo donosi rešenje o upisu u registar iz stava 1. ovog člana ako su ispunjeni uslovi iz člana 140. stav 2. ovog zakona.
(5) Ministarstvo donosi rešenje o odbijanju zahteva ako nije ispunjen neki od uslova iz člana 140. stav 2. ovog zakona.
(6) Na zahtev privrednog društva, drugog pravnog lica ili preduzetnika, Ministarstvo izdaje potvrdu o upisu u registar privrednih društava, drugih pravnih lica i preduzetnika koji vrše međunarodni prevoz za sopstvene potrebe, koja sadrži registarske oznake autobusa.
(7) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik dužan je da o promeni podataka o uslovima na osnovu kojih je izvršen upis u registar iz stava 1. ovog člana u roku od 15 dana od dana nastale promene obavesti Ministarstvo.
(8) Ministarstvo donosi rešenje o upisu promene podataka u registar iz stava 1. ovog člana.
(9) Privredno društvo, drugo pravno lice ili preduzetnik dužan je da Ministarstvu vrati potvrdu o upisu u registar iz stava 1. ovog člana ako je prestao da koristi autobus za koji je izdata potvrda ili ako promenjeni podaci menjaju sadržinu izdate potvrde.
(10) Rešenje iz st. 3, 4. i 7. je konačno.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Ministarstvo vodi registar privrednih društava, drugih pravnih lica i preduzetnika koji vrše međunarodni prevoz za sopstvene potrebe.
(2) Ministar propisuje sadržinu i način vođenja registra iz stava 1. ovog člana, kao i obrazac potvrde o upisu u registar iz stava 1. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) U autobusu kojim se vrši međunarodni prevoz za sopstvene potrebe mora se nalaziti original potvrde iz člana 143. stav 6. ovog zakona i propisno popunjen putni list.
(2) Na prednjoj strani autobusa kojim se vrši međunarodni prevoz za sopstvene potrebe mora se nalaziti natpis: „Prevoz za sopstvene potrebe”.
(1) Inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona, propisa donetih na osnovu ovog zakona i potvrđenih međunarodnih sporazuma vrši Ministarstvo preko republičkog inspektora za drumski saobraćaj (u daljem tekstu: Inspektor).
(2) Na pitanja inspekcijskog nadzora nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona, koja nisu posebno uređena ovim zakonom i potvrđenim međunarodnim sporazumima primenjivaće se propisi koji uređuju inspekcijski nadzor.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
Inspektor ima pravo i dužnost da u vršenju inspekcijskog nadzora:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) U vršenju inspekcijskog nadzora Inspektor je dužan i ovlašćen da:
(1) ispunjenosti propisanih uslova za obavljanje prevoza za sopstvene potrebe,
(2) načina obavljanja javnog prevoza i prevoza za sopstvene potrebe,
(3) propisanih uslova koje mora da ispunjava autobuska stanica i autobusko stajalište,
(4) pridržavanja važećeg reda vožnje,
(5) izvršavanja poslova u obavljanju delatnosti pružanja staničnih usluga,
(6) izvršavanja poslova u obavljanju delatnosti javnog prevoza i
(7) izvršavanja zadataka i poslova posade autobusa, odnosno vozača putničkog vozila;
(9) Ministarstvo donosi rešenje o oduzimanju licence za prevoz i izvoda licence najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja privremenog rešenja iz stava 1. tačka 1) ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) U vršenju inspekcijskog nadzora nad obavljanjem domaćeg prevoza Inspektor je dužan i ovlašćen da:
(2) Inspektor je dužan da bez odlaganja o preduzetoj meri iz tač. 2) i 3) ovog člana obavesti Ministarstvo unutrašnjih poslova.
(1) U vršenju inspekcijskog nadzora nad obavljanjem međunarodnog prevoza Inspektor je dužan i ovlašćen da:
(2) Ministarstvo donosi rešenje o oduzimanju dozvole, odnosno o oduzimanju primerka dozvole, odnosno o oduzimanju isprave najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja privremenog rešenja iz stava 1. tač. 4), 5), 6), 10) i 11) ovog člana.
(3) Ministarstvo donosi rešenje o izricanju opomene, odnosno rešenje o izricanju upozorenja da će dozvola biti oduzeta, najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja privremenog rešenja iz stava 1. tačka 7) ovog člana.
(4) Rešenje iz st. 2. i 3. ovog člana je konačno.
(5) Inspektor je dužan da bez odlaganja o preduzetoj meri iz stava 1. tač. 1), 2), 8) i 9) ovog člana obavesti Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Zabranjeno je, za vreme trajanja isključenja, koristiti autobus ili putničko vozilo koje je u vršenju inspekcijskog nadzora isključeno iz saobraćaja.
(2) Prevoznik, privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice, kome je u vršenju javnog prevoza ili prevoza za sopstvene potrebe isključen autobus ili putničko vozilo, dužan je da na mestu parkiranja koje mu je određeno, obezbedi autobus ili putničko vozilo i plati troškove parkiranja autobusa ili putničkog vozila.
(1) Inspektor je dužan da Ministarstvu podnese zahtev za donošenje rešenja o zabrani pristupa na teritoriju Republike Srbije u trajanju od tri meseca do godinu dana ako utvrdi da je stranom prevozniku, u periodu od godinu dana pre podnošenja zahteva, više od pet puta izrečena inspekcijska mera zabrane daljeg prevoženja putnika zbog prekršaja ustanovljenih ovim zakonom, odnosno propisima donetim na osnovu ovog zakona, odnosno više od dva puta naplaćena novčana kazna zbog obavljanja kabotaže.
(2) Rešenje iz stava 1. ovog člana je konačno.
(3) O donetom rešenju iz stava 1. ovog člana Ministarstvo obaveštava nadležni organ države na čijoj teritoriji se nalazi sedište stranog prevoznika, Upravu granične policije i Upravu carina.
(1) U vršenju nadzora nad primenom ovog zakona nadležni carinski organ Republike Srbije dužan je i ovlašćen da:
(2) Nadležni carinski organ Republike Srbije će o zabrani iz stava 1. ovog člana bez odlaganja obavestiti Ministarstvo.
(3) Brisan je raniji stav 3. (vidi član 12. Zakona - 41/2018-31)
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Poverava se autonomnoj pokrajini vršenje poslova inspekcijskog nadzora nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona u obavljanju linijskog, posebnog linijskog i vanlinijskog prevoza u domaćem prevozu, limo servisa i prevoza za sopstvene potrebe lica u domaćem prevozu, koji otpočinje i koji se završava na itinereru na teritoriji autonomne pokrajine, kao i u pregledu autobuske stanice i autobuskog stajališta koji se nalaze na teritoriji autonomne pokrajine i u pregledu dokumentacije pružaoca staničnih usluga u vezi sa obavljanjem delatnosti pružanja staničnih usluga.
(2) Ovlašćeno lice autonomne pokrajine u vršenju poslova inspekcijskog nadzora nad obavljanjem prevoza i vršenjem pregleda autobuskih stanica i autobuskih stajališta iz stava 1. ovog člana ima dužnosti i ovlašćenja iz čl. 147, 148. i 149. ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Poverava se opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za poslove saobraćaja vršenje poslova inspekcijskog nadzora nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona u obavljanju taksi prevoza, limo servisa, domaćeg prevoza koji se obavlja kao vanlinijski prevoz, poseban linijski prevoz i prevoz za sopstvene potrebe, kao i lokalnog prevoza koji se obavlja kao vanlinijski prevoz, poseban linijski prevoz i prevoz za sopstvene potrebe.
(2) Ovlašćeno lice opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja u vršenju poslova inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana, ima dužnosti i ovlašćenja iz čl. 147, 148. i 149. ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 31/2019
Ovlašćeno lice opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja u vršenju poslova inspekcijskog nadzora nad primenom propisa kojima se uređuje gradski i prigradski prevoz ima dužnosti i ovlašćenja iz čl. 147, 148. i 149. ovog zakona, osim dužnosti i ovlašćenja iz člana 147. stav 1. tačka 3), člana 148. stav 1. tač. 1) i 2) i člana 149. stav 1. tačka 1) i dužnosti i ovlašćenja u pregledu autobuske stanice i u pregledu dokumentacije pružaoca staničnih usluga u vezi sa obavljanjem delatnosti pružanja staničnih usluga.
(1) U izvršavanju nadležnosti grada i grada Beograda u oblasti taksi prevoza, kontrolu nad primenom odredaba ovog zakona kojima se uređuje taksi prevoz, vrši i komunalna policija.
(2) Ako u vršenju kontrole komunalni policajac utvrdi da taksi prevoz obavlja pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice koje nema odobrenje, dužan je i ovlašćen da privremeno oduzme vozilo, sačini zapisnik o utvrđenom činjeničnom stanju, izda potvrdu o oduzetom vozilu i bez odlaganja zapisnik i potvrdu dostavi gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za inspekcijske poslove u oblasti saobraćaja.
(3) Ovlašćeno lice gradske uprave, odnosno uprave nadležne za inspekcijske poslove u oblasti saobraćaja dužno je da, u roku od sedam dana od dana dostavljanja zapisnika i potvrde gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za inspekcijske poslove u oblasti saobraćaja, primeni ovlašćenje iz člana 149. stav 1. tačka 5) ovog zakona ili da vozilo vrati licu od koga je oduzeto.
(4) U primeni ovlašćenja iz stava 2. ovog člana komunalni policajac postupa na način utvrđen propisom iz člana 158. stav 3. ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Ako u vršenju poslova inspekcijskog nadzora Inspektor, ovlašćeno lice autonomne pokrajine i ovlašćeno lice opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja utvrdi da lice koje nema svojstvo prevoznika, obavlja javni prevoz koji je ovim zakonom zabranjen dužan je i ovlašćen da isključi putničko vozilo ili autobus, odredi mesto parkiranja i oduzme saobraćajnu dozvolu i registarske tablice u trajanju od 90 dana, kao i da podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaj iz člana 169. stav 1. tačka 1).
(2) Inspektor, ovlašćeno lice autonomne pokrajine i ovlašćeno lice opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja je dužan da bez odlaganja o preduzetoj meri iz stava 1. ovog člana obavesti Ministarstvo unutrašnjih poslova.
(1) Ako u vršenju poslova inspekcijskog nadzora Inspektor, ovlašćeno lice autonomne pokrajine i ovlašćeno lice opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja, utvrdi da lice koje obavlja limo servis nema rešenje iz člana 137a stav 1. ovog zakona ili da obavlja limo servis putničkim vozilom koje nije uneto u rešenje iz člana 137a stav 1. ovog zakona dužan je i ovlašćen da isključi putničko vozilo, odredi mesto parkiranja i oduzme saobraćajnu dozvolu i registarske tablice u trajanju od 90 dana, kao i da podnese prijavu za privredni prestup ustanovljen u članu 167. stav 1. tač. 16) i 17) ovog zakona, odnosno podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaj iz člana 168. stav 1. tač. 16) i 17) ovog zakona.
(2) Inspektor, ovlašćeno lice autonomne pokrajine i ovlašćeno lice opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja, dužno je da bez odlaganja o preduzetoj meri iz stava 1. ovog člana obavesti Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Privremeno oduzeto putničko vozilo kojim se obavlja taksi prevoz i koje je upotrebljeno za izvršenje prekršaja ili privrednog prestupa čuva se, do pravosnažnog okončanja prekršajnog, odnosno postupka za privredne prestupe, o trošku vlasnika, odnosno lica od koga je privremeno oduzeto.
(2) Ako je presudom iz stava 1. ovog člana određeno da će se putničko vozilo prodati, opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, odnosno Ministarstvo čije je ovlašćeno lice, odnosno Inspektor privremeno oduzeo putničko vozilo sprovodi prodaju shodnom primenom poreskih propisa.
(3) Ministar propisuje način oduzimanja, čuvanja i postupanja sa vozilom iz stava 1. ovog člana.
(1) Privredno društvo, drugo pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice čiji objekti ili sredstva ili osoblje, odnosno rad podležu inspekcijskom nadzoru, dužan je da inspektoru omogući neometano vršenje inspekcijskog nadzora i da bez odlaganja omogući uvid u zahtevanu dokumentaciju i podatke, koje inspektor nije mogao pribaviti po službenoj dužnosti, kao i nesmetan pristup objektima, sredstvima ili osoblju koji su u vezi sa obavljanjem delatnosti prevoza u drumskom saobraćaju.
(2) Lica iz stava 1. ovog člana dužna su da izvrše naložene inspekcijske mere.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Inspektor, odnosno ovlašćeno lice autonomne pokrajine, opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja u vršenju inspekcijskog nadzora, ima pravo da zaustavlja i pregleda autobuse i putnička vozila kojima se obavlja prevoz u drumskom saobraćaju, osim autobusa i putničkih vozila Vojske Srbije, hitne pomoći i organa unutrašnjih poslova.
(2) Komunalni policajac u vršenju kontrole nad primenom odredaba ovog zakona ima pravo da zaustavlja i pregleda putnička vozila, ako ponašanje ili delovanje vozača koji upravlja putničkim vozilom predstavlja kršenje odredaba ovog zakona iz delokruga komunalne policije.
(3) Autobusi i putnička vozila iz st. 1. i 2. ovog člana zaustavljaju se isticanjem stop tablice.
(4) Stop tablica mora biti presvučena reflektujućom materijom ili izrađena na način da se može osvetliti sopstvenim izvorom svetlosti, koji emituje svetlost crvene boje.
(5) Stop tablica presvučena reflektujućom materijom ima oblik kruga prečnika najmanje 12 cm i pričvršćena je na odgovarajuću dršku. Osnova tablice je žute boje, sa crvenom ivicom širine najmanje 2 cm.
(6) Stop tablica sa sopstvenim izvorom svetlosti ima oblik kruga prečnika najmanje 18 cm i pričvršćena je na odgovarajuću dršku. Osnova je žute boje, oko koje je crvena ivica širine najmanje 3 cm, čije su površine od reflektujuće materije. Osnova druge strane je bele boje prečnika najmanje 10 cm oko koje je crvena ivica širine najmanje 3 cm sa reflektujućom materijom. U ovu osnovu je ugrađeno svetleće telo koje može da emituje postojano, odnosno trepćuće svetlo crvene boje.
(7) Na osnovi stop tablice koju koristi Inspektor, odnosno ovlašćeno lice autonomne pokrajine, opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja ispisan je tekst: „STOP INSPEKCIJA”.
(8) Na osnovi stop tablice koju koristi komunalni policajac ispisan je tekst: „STOP KOMUNALNA POLICIJA”.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
Vozač je dužan da zaustavi autobus ili putničko vozilo kojim se obavlja prevoz u drumskom saobraćaju ako Inspektor, odnosno ovlašćeno lice autonomne pokrajine, opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja, odnosno komunalni policajac istakne stop tablicu iz člana 160. st. 7. i 8. ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
(1) Inspektor je dužan da u vršenju inspekcijskog nadzora ima službenu legitimaciju i službenu značku.
(2) Ministar propisuje izgled službene značke iz stava 1. ovog člana.
(3) Službena legitimacija inspektora iz stava 1. ovog člana uređuje se propisima kojima se uređuje inspekcijski nadzor.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Inspektor je dužan da u vršenju inspekcijskog nadzora nosi službeno odelo.
(2) Ministar propisuje izgled, sadržinu i korišćenje službenog odela.
(1) Protiv rešenja Inspektora može se izjaviti žalba Ministru u roku od 15 dana od dana dostavljanja.
(2) Protiv rešenja ovlašćenog lica autonomne pokrajine, opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostavljanja.
(3) Žalba izjavljena protiv rešenja iz st. 1. i 2. ovog člana odlaže izvršenje rešenja, osim kada se radi o preduzimanju hitnih mera.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018
(1) Za privredni prestup ili prekršaj ustanovljen u ovom zakonu koji izvrši strani prevoznik autobusom kojim obavlja međunarodni prevoz na teritoriji Republike Srbije odgovara jednako kao i domaći prevoznik.
(2) Za prekršaj ustanovljen u ovom zakonu koji izvrši vozač stranog prevoznika u obavljanju međunarodnog prevoza na teritoriji Republike Srbije odgovara jednako kao i vozač domaćeg prevoznika.
Verodostojna isprava kojom se dokazuje izvršenje prekršaja, odnosno privrednog prestupa u smislu ovog zakona, smatra se i:
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Novčanom kaznom od 300.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice ako:
(2) Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.
(3) Za privredni prestup iz stava 1. ovog člana može se odgovornom licu izreći i zaštitna mera zabrane vršenja određenih dužnosti u trajanju od šest meseci do dve godine u čijem je obavljanju izvršena radnja iz stava 1. ovog člana.
(4) Za privredni prestup iz stava 1. tač. 13) i 16) ovog člana obavezno se izriče i zaštitna mera oduzimanja predmeta – vozila koje je upotrebljeno za izvršenje privrednog prestupa.
(5) Za privredni prestup iz stava 1. tač. 13a), 13b), 17) i 19) ovog člana obavezno se izriče i zaštitna mera zabrane pravnom licu da se bavi određenom privrednom delatnošću u trajanju od šest meseci do dve godine.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
(1) Novčanom kaznom od 150.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj preduzetnik ako:
(2) Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se fizičko lice za prekršaj iz stava 1. tač. 1), 2), 13) i 16) ovog člana.
(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana može se preduzetniku izreći i zaštitna mera zabrane vršenja određenih delatnosti u trajanju od šest meseci do dve godine u čijem je obavljanju izvršena radnja iz stava 1. ovog člana.
(4) Za prekršaj iz stava 1. tač. 13) i 16) ovog člana obavezno se izriče i zaštitna mera oduzimanja predmeta – vozila koje je upotrebljeno za izvršenje prekršaja.
(5) Za prekršaj iz stava 1. tač. 13a), 13b), 17) i 19) ovog člana obavezno se izriče i zaštitna mera zabrane vršenja određenih delatnosti u trajanju od šest meseci do dve godine.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
(1) Novčanom kaznom od 300.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:
(2) 46đ) pre otpočinjanja prevoza prevoz nije evidentiran u sedištu prevoznika (član 137d stav 7);
(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.
(4) Novčanom kaznom od 100.000 do 300.000 dinara kazniće se preduzetnik za prekršaj iz stava 1. ovog člana, osim za prekršaj iz stava 1. tačka 1) ovog člana.
(5) Novčanom kaznom od 150.000 do 500.000 dinara kazniće se preduzetnik za prekršaj iz stava 1. tačka 1) ovog člana.
(6) Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se fizičko lice za prekršaj iz stava 1. tač. 1) i 50) ovog člana.
(7) Novčanom kaznom od 30.000 do 100.000 dinara kazniće se fizičko lice ako prevoz obavlja suprotno odredbama člana 137d st. 6, 8, 9. i 10. i člana 138. stav 2. ovog zakona.
(8) Za prekršaj iz stava 1. tačka 1) ovog člana obavezno se izriče i zaštitna mera oduzimanja predmeta - vozila koje je upotrebljeno za izvršenje prekršaja.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018, 83/2018, 31/2019
(1) Novčanom kaznom od 200.000 do 600.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:
(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 20.000 do 60.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se preduzetnik za prekršaj iz stava 1. ovog člana.
(4) Novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 dinara kazniće se fizičko lice za prekršaj iz stava 1. tačka 45) ovog člana.
(5) Novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 dinara kazniće se fizičko lice ako prevoz obavlja suprotno odredbama člana 4. stav 2, člana 91b stav 2, člana 93. i člana 137d stav 5. ovog zakona.
(6) Prestaju da važe odredbe člana 170. stav 1. tač. 20), 25), 28), 29) Zakona, u delu u kom se ustanovljava obaveza upotrebe pečata u poslovanju društava i preduzetnika, danom početka primene člana 160. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik RS“, broj 44/2018), odnosno 1. oktobra 2018. godine (vidi član 160. Zakona – 44/2018-27).
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018, 31/2019
(1) Novčanom kaznom od 100.000 do 300.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:
(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom od 25.000 do 75.000 dinara kazniće se preduzetnik za prekršaj iz stava 1. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
Novčanom kaznom od 80.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj vozač ako ne zaustavi autobus, odnosno putničko vozilo kojim se obavlja prevoz u drumskom saobraćaju kada Inspektor, odnosno ovlašćeno lice autonomne pokrajine, opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja istakne stop tablicu iz člana 160. stav 7. ovog zakona, odnosno kada komunalni policajac istakne stop tablicu iz člana 160. stav 8. ovog zakona (član 161).
Izmenjen: Sl. glasnik RS 31/2019
(1) Novčanom kaznom u fiksnom iznosu od 100.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:
(2) 5a) vozač nije u radnom odnosu kod privrednog društva (član 87b stav 5);
(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom u fiksnom iznosu od 30.000 dinara za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu.
(4) Novčanom kaznom u fiksnom iznosu od 50.000 dinara kazniće se preduzetnik za prekršaj iz stava 1. ovog člana.
(5) Novčanom kaznom u fiksnom iznosu od 30.000 dinara kazniće se fizičko lice za prekršaj iz stava 1. ovog člana.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 41/2018, 83/2018
(1) Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj odgovorno lice u organu jedinice lokalne samouprave ako dva puta godišnje ne dostavi Ministarstvu izveštaj o privrednim subjektima koji imaju pravo da obavljaju limo servis (član 137a stav 15).
(2) Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj Inspektor ako u vršenju inspekcijskog nadzora ne postupa u skladu sa članom 147. tačka 11) ovog zakona.
Izmenjen: Sl. glasnik RS 83/2018
(1) Propisi za sprovođenje ovog zakona biće doneti u roku od 18 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, osim propisa iz člana 153. stav 3. i člana 158. stav 3. ovog zakona koji će biti doneti u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Jedinica lokalne samouprave dužna je da propise za sprovođenje ovog zakona kojima se uređuje taksi prevoz donese u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Do donošenja propisa iz člana 174. ovog zakona primenjivaće se propisi doneti na osnovu Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS”, br. 46/95, 66/01, 61/05, 91/05, 62/06 i 31/11) i Zakona o međunarodnom prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni list SRJ”, br. 60/98, 5/99, 44/99, 74/99 i 4/00 i „Službeni glasnik RS”, br. 101/05 – dr. zakon i 18/10), osim propisa kojima se uređuje prevoz stvari u drumskom saobraćaju.
(1) Privredna društva, druga pravna lica i preduzetnici koji obavljaju delatnost javnog prevoza putnika u drumskom saobraćaju i delatnost pružanja staničnih usluga dužni su da svoje poslovanje usklade sa ovim zakonom u roku od godinu dana od dana početka primene ovog zakona.
(2) Pravna lica i preduzetnici koji obavljaju delatnost taksi prevoza dužni su da svoje poslovanje usklade sa ovim zakonom i propisima donetim na osnovu ovog zakona u roku od tri meseca od dana početka primene odredaba ovog zakona kojima se uređuje taksi prevoz.
(1) Uverenja, dozvole, rešenja, potvrde izdate do dana početka primene ovog zakona važe do isteka roka na koji su izdate, osim redova vožnje u međumesnom prevozu čiji se rok važenja produžava do 1. oktobra tekuće godine u kojoj će se postupak registracije i overe redova vožnje sprovesti po ovom zakonu, i rešenja o utvrđivanju ispunjenosti uslova za otpočinjanje i obavljanje linijskog prevoza putnika u domaćem prevozu čiji se rok važenja produžava u skladu sa odredbom člana 176. stav 1. ovog zakona.
(2) Uverenja, dozvole, rešenja, potvrde koje su izdate bez roka važenja, prestaju da važe istekom roka od godinu dana od dana početka primene ovog zakona.
Na postupke koji nisu okončani do dana početka primene ovog zakona, primenjivaće se odredbe zakona po kojem su započeti.
(1) Privredna komora Srbije dužna je da, po zahtevu prevoznika, sprovede postupak provere usklađenosti važećih redova vožnje sa Daljinarom za međumesni saobraćaj („Službeni glasnik RS”, br. 120/12, 2/14 i 3/14) i overi usklađene redove vožnje, najkasnije do otpočinjanja postupka registracije i overe redova vožnje po ovom zakonu.
(2) Važeći redovi vožnje u međumesnom prevozu koji nisu usklađeni sa daljinarom do otpočinjanja postupka registracije i overe redova vožnje po ovom zakonu neće biti registrovani i overeni.
(1) Prevoznici na koje je registrovan i overen red vožnje po osnovu ugovora o zajedničkom obavljanju međumesnog prevoza, do otpočinjanja postupka registracije i overe redova vožnje po ovom zakonu, mogu da zaključe pismeni sporazum kojim će utvrditi međusobnu podelu polazaka, odnosno režima obavljanja prevoza i registruju i overe na svoje ime red vožnje izmenjen u skladu sa sporazumom.
(2) U slučaju da se ne zaključi sporazum iz stava 1. ovog člana, red vožnje koji je registrovan i overen po osnovu ugovora o zajedničkom obavljanju međumesnog prevoza registrovaće se i overiti na ime prevoznika ugovarača koji podnese zahtev za registraciju i overu tog reda vožnje.
Danom početka primene ovog zakona prestaju da važe Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS”, br. 46/95, 66/01, 61/05, 91/05, 62/06 i 31/11) i Zakon o međunarodnom prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni list SRJ”, br. 60/98, 5/99, 44/99, 74/99 i 4/00 i „Službeni glasnik RS”, br. 101/05 – dr. zakon i 18/10), osim odredaba kojima se uređuje prevoz stvari u drumskom saobraćaju i kaznenih odredaba koje se odnose na prevoz stvari u drumskom saobraćaju.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”, a primenjuje se po isteku 18 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona osim:
Sl. glasnik RS 9/2020
Sl. glasnik RS 31/2019
Sl. glasnik RS 83/2018
Sl. glasnik RS 44/2018
Sl. glasnik RS 41/2018
Sl. glasnik RS 68/2015
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.