(1) Obaveze prema građanima iz člana 1. ovog zakona (u daljem tekstu: deponenti) izvršavaju se u periodu od 2002. do 2004. godine, prema sledećoj dinamici:
(2) – u toku 2002. godine – u visini do 280 evra,
(3) – 31. maja 2003. godine – u visini do 380 evra,
(4) – 31. maja 2004. godine – u visini do 530 evra.
(5) Preostali iznos obaveza prema deponentima isplaćuje se u 12 godišnjih rada, koje rastu po stpi geometrijske progresije od 10% i dospevaju svakog 31. maja u periodu od 2005. do 2016. godine, a izračunavaju se množenjem tog iznosa sledećim koeficijentima:
(6) – za 2005. godinu – koeficijentom 0,04676332,
(7) – za 2006. godinu – koeficijentom 0,05143965,
(8) – za 2007. godinu – koeficijentom 0,05658361,
(9) – za 2008. godinu – koeficijentom 0,06224197,
(10) – za 2009. godinu – koeficijentom 0,06846617,
(11) – za 2010. godinu – koeficijentom 0,07531279,
(12) – za 2011. godinu – koeficijentom 0,08284407,
(13) – za 2012. godinu – koeficijentom 0,09112847,
(14) – za 2013. godinu – koeficijentom 0,10024132,
(15) – za 2014. godinu – koeficijentom 0,11026545,
(16) – za 2015. godinu – koeficijentom 0,12129200,
(17) – za 2016. godinu – koeficijentom 0,13342120.
(18) Deponenti stiču pravo na isplatu dospelih obaveza iz ovog člana od dana kada se utvrdi visina obaveze prema njima, odnosno od dana kada dobiju potvrdu o tome od nadlženih organa vlada Republike Srbije i Republike Crne Gore.
(19) Pravo na isplatu u smislu ovog člana, koje ne uključuje obračunavanje i plaćanje kamate, utvrđuje se po jednom deponentu.
(20) Deponenti imaju pravo na isplatu godišnje rate u visini od najmanje 500 evra – ako su godišnje rate iz stava 2. ovog člana manje od tog ihnosa.
(21) Način i uslove izdavanja potvrde iz stava 3. ovog člana utvrđuju vlade Republike Srbije i Republike Crne Gore.