IV Postupak
Član 12 Predlagač i ostali koji učestvuju u postupku
(1) Učesnik u postupku je predlagač.
(2) Državni i drugi organi, organizacije i ustanove (ministarstva, zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad i dr.) učestvuju u postupku, ali nemaju svojstvo učesnika u postupku u smislu zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.
Član 13 Oslobađanje od plaćanja sudske takse i besplatna pravna pomoć
(1) Predlagač je oslobođen od plaćanja sudske takse.
(2) Sud može predlagaču, na njegov zahtev, postaviti punomoćnika iz reda advokata, na teret sredstava suda.
Član 14 Pravila postupka
Sud odlučuje o predlogu u jednostranačkom postupku, po pravilima zakona kojim se uređuje vanparnični postupak, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(1) Postupak se pokreće tako što predlagač podnosi sudu predlog za utvrđivanje činjenica o statusu novorođenog deteta za koje se sumnja da je nestalo iz porodilišta u Republici Srbiji (u daljem tekstu: predlog).
(2) Predlog može da podnese roditelj novorođenog deteta, ako se do dana stupanja na snagu ovog zakona obraćao državnim organima ili porodilištu u vezi sa statusom novorođenog deteta za koje se sumnja da je nestalo iz porodilišta u Republici Srbiji.
(3) Ako nijedan roditelj nije živ, postupak mogu da pokrenu brat, sestra, deda ili baba nestalog novorođenog deteta, bez obzira na to da li su se obraćali državnim organima ili porodilištu u vezi sa statusom novorođenog deteta.
(4) Predlog može da podnese i lice koje sumnja u svoje poreklo, bez obzira na to da li se obraćalo državnim organima u vezi sa svojim porodičnim statusom.
(5) Predlog u ime lica iz st. 2–4. ovog člana može da podnese i Zaštitnik građana.
Član 16 Sadržina predloga
(1) Predlog sadrži: ime i prezime, prebivalište ili boravište predlagača, porodičnu vezu sa nestalim novorođenim detetom, podatke o vremenu rođenja deteta, naziv i adresu porodilišta u kome je dete rođeno, načinu na koji je saopštena smrt deteta (potvrda o smrti, prijava rođenja i sl.) i drugim navodima značajnim za postupak.
(2) Predlog sadrži zahtev da se utvrdi status nestalog novorođenog deteta, a može da sadrži i zahtev za pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na porodični život.
(3) Predlagač je dužan da uz predlog priloži ili u predlogu predloži dokaze kojima potkrepljuje činjenice koje je izneo u predlogu.
Član 17 Rok za podnošenje predloga
Predlog se može podneti sudu u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 18 Dokazna sredstva
(1) Sud može da odredi da se izvedu sva dokazna sredstva koja su predviđena zakonom kojim se uređuje parnični postupak.
(2) Samo javne isprave kojima se dokazuje smrt nisu dovoljan dokaz da je nestalo dete umrlo.
(1) U cilju utvrđivanja činjenica o statusu nestalog novorođenog deteta, sud može odrediti sprovođenje forenzičko-genetičke analize bioloških uzoraka humanog porekla (u daljem tekstu: DNK analiza).
(2) Za potrebe DNK analize sud može odrediti uzimanje bioloških uzoraka od predlagača i drugih lica koja se mogu dovesti u vezu sa nestalim novorođenim detetom, kao i sa leševa.
(3) Predlagač može odbiti uzimanje bioloških uzoraka za potrebe DNK analize samo ako bi zbog toga nastupila šteta po njegovo zdravlje.
(4) U slučaju da predlagač neopravdano odbije uzimanje bioloških uzoraka za potrebe DNK analize, smatraće se da je povukao predlog.
(5) Uzimanje bioloških uzoraka za potrebe DNK analize od drugih lica može se sprovesti samo uz njihovu pismenu saglasnost.
(6) Sud može pismenim putem, od organa koji vodi nacionalni DNK registar, zahtevati pretraživanje tog registra radi upoređivanja DNK profila dobijenog DNK analizom sa podacima koji se već nalaze u registru.
(7) Podaci dobijeni DNK analizom koja se sprovodi u skladu sa ovim zakonom, mogu se koristiti samo u svrhu utvrđivanja činjenica o statusu nestalog novorođenog deteta.
Član 20 Svedoci i veštaci
(1) Svedok i veštak ne mogu da uskrate svedočenje, odnosno veštačenje, niti odgovor na pojedina pitanja.
(2) Ako svedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mesta gde treba da bude saslušan, sud odmah naređuje da se on prinudno dovede i da snosi troškove dovođenja i kažnjava ga novčanom kaznom od 30.000 do 450.000 dinara. Ako svedok dođe i, pošto je upozoren na posledice, uskrati svedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, sud ga odmah kažnjava novčanom kaznom od 30.000 do 450.000 dinara, a ako i posle toga uskrati svedočenje ili odgovor na pojedino pitanje sud ga ponovo novčano kažnjava.
(3) Sud kažnjava novčanom kaznom od 30.000 do 450.000 dinara veštaka – fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu koje obavlja veštačenje, odnosno od 90.000 do 3.000.000 dinara pravno lice koje obavlja veštačenje ako veštak ne dođe iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda ili ako u ostavljenom roku ne podnese nalaz i mišljenje ili odbije da vrši veštačenje.
(1) Sud zakazuje ročište na zahtev predlagača.
(2) Ako zahtev predlagača izostane, sud zakazuje ročište kada je to potrebno radi utvrđivanja bitnih činjenica ili izvođenja dokaza ili kada smatra da je održavanje ročišta potrebno iz drugih opravdanih razloga.
Član 22 Podnošenje krivične prijave
Ako u toku postupka sud dođe do saznanja o postojanju osnova sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, dužan je da odmah podnese krivičnu prijavu nadležnom javnom tužiocu.
(1) O osnovanosti predloga sud odlučuje rešenjem.
(2) Rešenjem o usvajanju predloga određuje se status nestalog novorođenog deteta tako što se utvrđuju činjenice o njegovoj smrti i mestu gde se telo deteta nalazi ili, ako ne može da se utvrdi da je dete mrtvo, utvrđuju se činjenice koje objašnjavaju šta se sa nestalim novorođenim detetom dogodilo i mesto gde se ono nalazi.
(3) Ako ne mogu da se utvrde činjenice koje objašnjavaju šta se sa nestalim novorođenim detetom dogodilo, sud rešenjem konstatuje da ne može da se utvrdi status nestalog novorođenog deteta.
(4) Pravnosnažno rešenje kojim je sud konstatovao da ne može da se utvrdi status nestalog novorođenog deteta ne sprečava predlagača da ponovo pokrene postupak o istoj stvari ako je saznao nove činjenice ili našao ili stekao mogućnost da upotrebi nove dokaze na osnovu kojih je moglo da bude doneto rešenje iz stava 2. ovog člana da su te činjenice ili dokazi bili upotrebljeni u ranijem postupku.
(5) Sud je dužan da utvrdi koji organ, organizacija ili ustanova je odgovorna za nestanak novorođenog deteta.
Član 24 Pravična novčana naknada
(1) Rešenjem kojim usvaja predlog sud dosuđuje predlagaču pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na porodični život.
(2) Pravična novčana naknada dosuđuje se i ako je sud doneo rešenje kojim konstatuje da ne može da se utvrdi status nestalog novorođenog deteta.
(3) Pravična novčana naknada može da se dosudi samo ako je zahtevana u predlogu.
Član 25 Visina pravične naknade
(1) Visinu pravične novčane naknade nematerijalne štete sud određuje po slobodnoj oceni, ceneći sve okolnosti slučaja, a pre svega intenzitet pretrpljenih duševnih bolova i straha i druga merila određena zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi.
(2) Pravična novčana naknada ne može da se dosudi u iznosu većem od 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po zvaničnom srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan donošenja rešenja suda.
(3) Pravična novčana naknada isplaćuje se iz budžeta Republike Srbije.
(4) Dosuđivanje pravične novčane naknade ne utiče na pravo predlagača na naknadu materijalne štete.
(1) Protiv rešenja višeg suda predlagač može podneti žalbu nadležnom apelacionom sudu, preko višeg suda, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja.
(2) Žalbom može da se pobija i samo visina dosuđene pravične novčane naknade.
(3) Apelacioni sud odlučuje o žalbi u veću od troje sudija.
Član 27 Odluka po žalbi
(1) Apelacioni sud rešenjem odlučuje o žalbi.
(2) Protiv rešenja donetog o žalbi revizija nije dozvoljena.
Član 28 Dejstvo pravnosnažnog rešenja u drugim postupcima
U krivičnom ili drugom postupku, organ koji vodi postupak vezan je pravnosnažnim rešenjem donetim u postupku propisanom ovim zakonom, kojim su utvrđene činjenice o smrti deteta.
V Komisija
Član 29 Komisija za prikupljanje činjenica o statusu novorođene dece za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta u Republici Srbiji
(1) Vlada, u roku od 30 dana od dana početka primene ovog zakona, obrazuje Komisiju za prikupljanje činjenica o statusu novorođene dece za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta u Republici Srbiji (u daljem tekstu: Komisija).
(2) Zadatak Komisije je da prikuplja i obrađuje sve činjenice i podatke koji se nalaze u posedu:
- 1) pravosudnih organa pred kojima su vođeni ili se još uvek vode pretkrivični i krivični postupci pokrenuti po krivičnim prijavama roditelja ili drugih osoba, a koja sadrže navode o oduzimanju i trgovini sa novorođenom decom;
- 2) organa unutrašnjih poslova koji su ili kroz primenu policijskih ovlašćenja ili postupajući po nalozima pravosudnih organa zaduženih za vođenje pretkrivičnih i krivičnih postupaka, ili na drugi način, došli u posed činjenica, podataka i saznanja koji se odnose na oduzimanje i trgovinu novorođenom decom;
- 3) svih medicinskih ustanova koje su u svom radu ili na bilo koji drugi način došle ili su mogle da dođu u kontakt sa trudnicama, novorođenom decom ili decom koja su mrtvorođena, ili decom koja su ubrzo nakon porođaja preminula u medicinskim ustanovama;
- 4) matičnih službi jedinica lokalne samouprave u koje su upisivane činjenice rođenja i smrti sve dece za koje postoji sumnja da su oduzeta i da se sa njima trgovalo;
- 5) svih javnokomunalnih preduzeća kojima je bilo ili još uvek jeste delegirano javno ovlašćenje sahranjivanja pogrebnih ostataka mrtvorođene dece ili dece koja su preminula ubrzo nakon porođaja u nekoj od medicinskih ustanova;
- 6) svih centara za socijalni rad koji bi u svom posedu mogli da imaju činjenice, podatke i saznanja koja se odnose na oduzimanje i trgovinu novorođenom decom;
- 7) svih drugih državnih, pokrajinskih organa, kao i organa jedinica lokalne samouprave, i svih javnih preduzeća i ustanova koje bi u svom posedu mogle da imaju činjenice, podatke i saznanja koji se odnose na oduzimanje i trgovinu novorođenom decom.
(3) Svi subjekti iz stava 2. ovog člana u obavezi su da Komisiji omoguće pristup svim podacima kojima raspolažu i razgovor sa zaposlenima u vezi sa zadatkom Komisije.
(4) Komisija može obrađivati podatke o ličnosti samo po dobijenoj saglasnosti Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, koji je dužan da po zahtevu Komisije odluči u roku od pet dana od dana prijema zahteva.
(5) Komisija ima 15 članova, od kojih šest članova Vlada imenuje iz reda predstavnika ministarstava nadležnih za poslove: pravosuđa, unutrašnjih poslova, zdravlja, brige o porodici, državne uprave, kao i Bezbednosno-informativne agencije, a devet članova iz reda predstavnika registrovanih udruženja roditelja koja se bave pitanjima nestale novorođene dece, na usaglašeni predlog tih udruženja.
(6) Komisija odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova Komisije.
(7) Komisija donosi poslovnik o svom radu.
(8) Komisija bira predsednika iz reda članova koji su predstavnici registrovanih udruženja roditelja koja se bave pitanjima nestale novorođene dece.
(9) Komisija podnosi godišnji izveštaj o svom radu Vladi i nadležnom odboru Narodne skupštine.
(10) Stručne i administrativno-tehničke poslove za potrebe Komisije obavlja Generalni sekretarijat Vlade.