Član 110 · Zakon o socijalnoj zaštiti
Jednokratna pomoć
Materijalna podrška
Jednokratna pomoć je pomoć koja se obezbeđuje licu koje se iznenada ili trenutno nađe u stanju socijalne potrebe, kao i licu koje se upućuje na domski ili porodični smeštaj, a koje nema sredstava da obezbedi odeću, obuću i troškove prevoza neophodne za realizaciju smeštaja.
Jednokratna pomoć može biti novčana ili u naturi.
O obezbeđivanju jednokratne novčane pomoći i pomoći u naturi stara se jedinica lokalne samouprave.
Postupak za ostvarivanje i isplatu jednokratne novčane pomoći sprovodi centar za socijalni rad, a postupak za ostvarivanje prava na pomoć u naturi sprovodi organ, organizacija ili služba određena aktom jedinice lokalne samouprave.
Bliže uslove i način ostvarivanja i visinu jednokratne pomoći propisuje jedinica lokalne samouprave.
Iznos jednokratne novčane pomoći ne može biti veći od prosečne zarade po zaposlenom u jedinici lokalne samouprave u mesecu koji prethodi mesecu u kome se vrši isplata.
U budžetu Republike Srbije obezbeđuju se sredstva za dodelu jednokratne pomoći u slučajevima izuzetnog ugrožavanja životnog standarda velikog broja građana.
O dodeli jednokratne pomoći iz stava 7. ovog člana odlučuje Vlada.
Izmene člana
U prečišćenom tekstu uz ovaj član nema napomene o izmeni. Zakon je donet 4. aprila 2011. (Sl. glasnik RS 24/2011); pogledaj celu istoriju zakona.
Izvor: pravno-informacioni-sistem.rs, prečišćen tekst (poslednja izmena: Sl. glasnik RS 117/2022). Merodavan je tekst objavljen u Službenom glasniku.