Član 1
Potvrđuje se Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, doneta u Istanbulu 11. maja 2011. godine, u originalu na engleskom i francuskom jeziku.
Zaštita ljudskih prava i prava pripadnika nacionalnih manjina › 1.6 Pravo poštovanja privatnog i porodičnog života i prava deteta
81 član. Prečišćen tekst, poslednja izmena Sl. glasnik RS број 12/2013-15.
Potvrđuje se Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, doneta u Istanbulu 11. maja 2011. godine, u originalu na engleskom i francuskom jeziku.
(1) Tekst Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u originalu na engleskom jeziku i u prevodu na srpski jezik glasi:
(2) COUNCIL OF EUROPE CONVENTION
(3) ON PREVENTING AND COMBATING VIOLENCE
(4) AGAINST WOMEN AND DOMESTIC VIOLENCE
(5) [Istanbul, 11. V. 2011]
(6) The member States of the Council of Europe and the other signatories hereto,
(7) Recalling the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (ETS No. 5, 1950) and its Protocols, the European Social Charter (ETS No. 35, 1961, revised in 1996, ETS No. 163), the Council of Europe Convention on Action against Trafficking in Human Beings (CETS No. 197, 2005) and the Council of Europe Convention on the Protection of Children against Sexual Exploitation and Sexual Abuse (CETS No. 201, 2007);
(8) Recalling the following recommendations of the Committee of Ministers to member States of the Council of Europe: Recommendation Rec(2002)5 on the protection of women against violence, Recommendation CM/Rec(2007)17 on gender equality standards and mechanisms, Recommendation CM/Rec(2010)10 on the role of women and men in conflict prevention and resolution and in peace building, and other relevant recommendations;
(9) Taking account of the growing body of case law of the European Court of Human Rights, which sets important standards in the field of violence against women;
(10) Having regard to the International Covenant on Civil and Political Rights (1966), the International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights (1966), the United Nations Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination Against Women („CEDAW”, 1979) and its Optional Protocol (1999) as well as General Recommendation No. 19 of the CEDAW Committee on violence against women, the United Nations Convention on the Rights of the Child (1989) and its Optional Protocols (2000) and the United Nations Convention on the Rights of Persons with Disabilities (2006);
(11) Having regard to the Rome Statute of the International Criminal Court (2002);
(12) Recalling the basic principles of international humanitarian law, and especially the Geneva Convention (IV) relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War (1949) and the Additional Protocols I and II (1977) thereto;
(13) Condemning all forms of violence against women and domestic violence;
(14) Recognising that the realisation of de jure and de facto equality between women and men is a key element in the prevention of violence against women;
(15) Recognising that violence against women is a manifestation of historically unequal power relations between women and men, which have led to domination over, and discrimination against, women by men and to the prevention of the full advancement of women;
(16) Recognising the structural nature of violence against women as gender-based violence, and that violence against women is one of the crucial social mechanisms by which women are forced into a subordinate position compared with men;
(17) Recognising, with grave concern, that women and girls are often exposed to serious forms of violence such as domestic violence, sexual harassment, rape, forced marriage, crimes committed in the name of so-called “honour” and genital mutilation, which constitute a serious violation of the human rights of women and girls and a major obstacle to the achievement of equality between women and men;
(18) Recognising the ongoing human rights violations during armed conflicts that affect the civilian population, especially women in the form of widespread or systematic rape and sexual violence and the potential for increased gender-based violence both during and after conflicts;
(19) Recognising that women and girls are exposed to a higher risk of gender-based violence than men;
(20) Recognising that domestic violence affects women disproportionately, and that men may also be victims of domestic violence;
(21) Recognising that children are victims of domestic violence, including as witnesses of violence in the family;
(22) Aspiring to create a Europe free from violence against women and domestic violence,
(23) Have agreed as follows:
(24) Chapter I – Purposes, definitions, equality
(25) and non-discrimination, general obligations
(26) Article 1 – Purposes of the Convention
(27) a) protect women against all forms of violence, and prevent, prosecute and eliminate violence against women and domestic violence;
(28) b) contribute to the elimination of all forms of discrimination against women and promote substantive equality between women and men, including by empowering women;
(29) c) design a comprehensive framework, policies and measures for the protection of and assistance to all victims of violence against women and domestic violence;
(30) d) promote international co-operation with a view to eliminating violence against women and domestic violence;
(31) e) provide support and assistance to organisations and law enforcement agencies to effectively co-operate in order to adopt an integrated approach to eliminating violence against women and domestic violence.
(32) Article 2 – Scope of the Convention
(33) Article 3 – Definitions
(34) For the purpose of this Convention:
(35) a) „violence against women” is understood as a violation of human rights and a form of discrimination against women and shall mean all acts of gender-based violence that result in, or are likely to result in, physical, sexual, psychological or economic harm or suffering to women, including threats of such acts, coercion or arbitrary deprivation of liberty, whether occurring in public or in private life;
(36) b) „domestic violence” shall mean all acts of physical, sexual, psychological or economic violence that occur within the family or domestic unit or between former or current spouses or partners, whether or not the perpetrator shares or has shared the same residence with the victim;
(37) c) „gender” shall mean the socially constructed roles, behaviours, activities and attributes that a given society considers appropriate for women and men;
(38) d) „gender-based violence against women” shall mean violence that is directed against a woman because she is a woman or that affects women disproportionately;
(39) e) „victim” shall mean any natural person who is subject to the conduct specified in points a) and b);
(40) f) „women” includes girls under the age of 18.
(41) Article 4 – Fundamental rights, equality and non-discrimination
(42) – embodying in their national constitutions or other appropriate legislation the principle of equality between women and men and ensuring the practical realisation of this principle;
(43) – prohibiting discrimination against women, including through the use of sanctions, where appropriate;
(44) – abolishing laws and practices which discriminate against women.
(45) Article 5 – State obligations and due diligence
(46) Article 6 – Gender-sensitive policies
(47) Parties shall undertake to include a gender perspective in the implementation and evaluation of the impact of the provisions of this Convention and to promote and effectively implement policies of equality between women and men and the empowerment of women.
(48) Chapter II – Integrated policies and data collection
(49) Article 7 – Comprehensive and co-ordinated policies
(50) Article 8 – Financial resources
(51) Parties shall allocate appropriate financial and human resources for the adequate implementation of integrated policies, measures and programmes to prevent and combat all forms of violence covered by the scope of this Convention, including those carried out by non-governmental organisations and civil society.
(52) Article 9 – Non-governmental organisations and civil society
(53) Parties shall recognise, encourage and support, at all levels, the work of relevant non-governmental organisations and of civil society active in combating violence against women and establish effective co-operation with these organisations.
(54) Article 10 – Co-ordinating body
(55) Article 11 – Data collection and research
(56) a) collect disaggregated relevant statistical data at regular intervals on cases of all forms of violence covered by the scope of this Convention;
(57) b) support research in the field of all forms of violence covered by the scope of this Convention in order to study its root causes and effects, incidences and conviction rates, as well as the efficacy of measures taken to implement this Convention.
(58) Chapter III – Prevention
(59) Article 12 – General obligations
(60) Article 13 – Awareness-raising
(61) Article 14 – Education
(62) Article 15 – Training of professionals
(63) Article 16 – Preventive intervention and treatment programmes
(64) Article 17 – Participation of the private sector and the media
(65) Chapter IV – Protection and support
(66) Article 18 – General obligations
(67) – be based on a gendered understanding of violence against women and domestic violence and shall focus on the human rights and safety of the victim;
(68) – be based on an integrated approach which takes into account the relationship between victims, perpetrators, children and their wider social environment;
(69) – aim at avoiding secondary victimisation;
(70) – aim at the empowerment and economic independence of women victims of violence;
(71) – allow, where appropriate, for a range of protection and support services to be located on the same premises;
(72) – address the specific needs of vulnerable persons, including child victims, and be made available to them.
(73) Article 19 – Information
(74) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that victims receive adequate and timely information on available support services and legal measures in a language they understand.
(75) Article 20 – General support services
(76) Article 21 – Assistance in individual/collective complaints
(77) Parties shall ensure that victims have information on and access to applicable regional and international individual/collective complaints mechanisms. Parties shall promote the provision of sensitive and knowledgeable assistance to victims in presenting any such complaints.
(78) Article 22 – Specialist support services
(79) Article 23 – Shelters
(80) Parties shall take the necessary legislative or other measures to provide for the setting-up of appropriate, easily accessible shelters in sufficient numbers to provide safe accommodation for and to reach out pro-actively to victims, especially women and their children.
(81) Article 24 – Telephone helplines
(82) Parties shall take the necessary legislative or other measures to set up state-wide round-the-clock (24/7) telephone helplines free of charge to provide advice to callers, confidentially or with due regard for their anonymity, in relation to all forms of violence covered by the scope of this Convention.
(83) Article 25 – Support for victims of sexual violence
(84) Parties shall take the necessary legislative or other measures to provide for the setting up of appropriate, easily accessible rape crisis or sexual violence referral centres for victims in sufficient numbers to provide for medical and forensic examination, trauma support and counselling for victims.
(85) Article 26 – Protection and support for child witnesses
(86) Article 27 – Reporting
(87) Parties shall take the necessary measures to encourage any person witness to the commission of acts of violence covered by the scope of this Convention or who has reasonable grounds to believe that such an act may be committed, or that further acts of violence are to be expected, to report this to the competent organisations or authorities.
(88) Article 28 – Reporting by professionals
(89) Parties shall take the necessary measures to ensure that the confidentiality rules imposed by internal law on certain professionals do not constitute an obstacle to the possibility, under appropriate conditions, of their reporting to the competent organisations or authorities if they have reasonable grounds to believe that a serious act of violence covered by the scope of this Convention, has been committed and further serious acts of violence are to be expected.
(90) Chapter V – Substantive law
(91) Article 29 – Civil lawsuits and remedies
(92) Article 30 – Compensation
(93) Article 31 – Custody, visitation rights and safety
(94) Article 32 – Civil consequences of forced marriages
(95) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that marriages concluded under force may be voidable, annulled or dissolved without undue financial or administrative burden placed on the victim.
(96) Article 33 – Psychological violence
(97) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that the intentional conduct of seriously impairing a person’s psychological integrity through coercion or threats is criminalised.
(98) Article 34 – Stalking
(99) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that the intentional conduct of repeatedly engaging in threatening conduct directed at another person, causing her or him to fear for her or his safety, is criminalised.
(100) Article 35 – Physical violence
(101) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that the intentional conduct of committing acts of physical violence against another person is criminalised.
(102) Article 36 – Sexual violence, including rape
(103) a) engaging in non-consensual vaginal, anal or oral penetration of a sexual nature of the body of another person with any bodily part or object;
(104) b) engaging in other non-consensual acts of a sexual nature with a person;
(105) c) causing another person to engage in non-consensual acts of a sexual nature with a third person.
(106) Article 37 – Forced marriage
(107) Article 38 – Female genital mutilation
(108) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that the following intentional conducts are criminalised:
(109) a) excising, infibulating or performing any other mutilation to the whole or any part of a woman’s labia majora, labia minora or clitoris;
(110) b) coercing or procuring a woman to undergo any of the acts listed in point a;
(111) c) inciting, coercing or procuring a girl to undergo any of the acts listed in point a.
(112) Article 39 – Forced abortion and forced sterilisation
(113) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that the following intentional conducts are criminalised:
(114) a) performing an abortion on a woman without her prior and informed consent;
(115) b) performing surgery which has the purpose or effect of terminating a woman’s capacity to naturally reproduce without her prior and informed consent or understanding of the procedure.
(116) Article 40 – Sexual harassment
(117) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that any form of unwanted verbal, non-verbal or physical conduct of a sexual nature with the purpose or effect of violating the dignity of a person, in particular when creating an intimidating, hostile, degrading, humiliating or offensive environment, is subject to criminal or other legal sanction.
(118) Article 41 – Aiding or abetting and attempt
(119) Article 42 – Unacceptable justifications for crimes, including
(120) crimes committed in the name of so-called „honour”
(121) Article 43 – Application of criminal offences
(122) The offences established in accordance with this Convention shall apply irrespective of the nature of the relationship between victim and perpetrator.
(123) Article 44 – Jurisdiction
(124) a) in their territory; or
(125) b) on board a ship flying their flag; or
(126) c) on board an aircraft registered under their laws; or
(127) d) by one of their nationals; or
(128) e) by a person who has her or his habitual residence in their territory.
(129) Article 45 – Sanctions and measures
(130) – monitoring or supervision of convicted persons;
(131) – withdrawal of parental rights, if the best interests of the child, which may include the safety of the victim, cannot be guaranteed in any other way.
(132) Article 46 – Aggravating circumstances
(133) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that the following circumstances, insofar as they do not already form part of the constituent elements of the offence, may, in conformity with the relevant provisions of internal law, be taken into consideration as aggravating circumstances in the determination of the sentence in relation to the offences established in accordance with this Convention:
(134) a) the offence was committed against a former or current spouse or partner as recognised by internal law, by a member of the family, a person cohabiting with the victim or a person having abused her or his authority;
(135) b) the offence, or related offences, were committed repeatedly;
(136) c) the offence was committed against a person made vulnerable by particular circumstances;
(137) d) the offence was committed against or in the presence of a child;
(138) e) the offence was committed by two or more people acting together;
(139) f) the offence was preceded or accompanied by extreme levels of violence;
(140) g) the offence was committed with the use or threat of a weapon;
(141) h) the offence resulted in severe physical or psychological harm for the victim;
(142) i) the perpetrator had previously been convicted of offences of a similar nature.
(143) Article 47 – Sentences passed by another Party
(144) Parties shall take the necessary legislative or other measures to provide for the possibility of taking into account final sentences passed by another Party in relation to the offences established in accordance with this Convention when determining the sentence.
(145) Article 48 – Prohibition of mandatory alternative dispute
(146) resolution processes or sentencing
(147) Chapter VI – Investigation, prosecution, procedural law
(148) and protective measures
(149) Article 49 – General obligations
(150) Article 50 – Immediate response, prevention and protection
(151) Article 51 – Risk assessment and risk management
(152) Article 52 – Emergency barring orders
(153) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that the competent authorities are granted the power to order, in situations of immediate danger, a perpetrator of domestic violence to vacate the residence of the victim or person at risk for a sufficient period of time and to prohibit the perpetrator from entering the residence of or contacting the victim or person at risk. Measures taken pursuant to this article shall give priority to the safety of victims or persons at risk.
(154) Article 53 – Restraining or protection orders
(155) – available for immediate protection and without undue financial or administrative burdens placed on the victim;
(156) – issued for a specified period or until modified or discharged;
(157) – where necessary, issued on an ex parte basis which has immediate effect;
(158) – available irrespective of, or in addition to, other legal proceedings;
(159) – allowed to be introduced in subsequent legal proceedings.
(160) Article 54 – Investigations and evidence
(161) Parties shall take the necessary legislative or other measures to ensure that, in any civil or criminal proceedings, evidence relating to the sexual history and conduct of the victim shall be permitted only when it is relevant and necessary.
(162) Article 55 – Ex parte and ex officio proceedings
(163) Article 56 – Measures of protection
(164) a) providing for their protection, as well as that of their families and witnesses, from intimidation, retaliation and repeat victimisation;
(165) b) ensuring that victims are informed, at least in cases where the victims and the family might be in danger, when the perpetrator escapes or is released temporarily or definitively;
(166) c) informing them, under the conditions provided for by internal law, of their rights and the services at their disposal and the follow-up given to their complaint, the charges, the general progress of the investigation or proceedings, and their role therein, as well as the outcome of their case;
(167) d) enabling victims, in a manner consistent with the procedural rules of internal law, to be heard, to supply evidence and have their views, needs and concerns presented, directly or through an intermediary, and considered;
(168) e) providing victims with appropriate support services so that their rights and interests are duly presented and taken into account;
(169) f) ensuring that measures may be adopted to protect the privacy and the image of the victim;
(170) g) ensuring that contact between victims and perpetrators within court and law enforcement agency premises is avoided where possible;
(171) h) providing victims with independent and competent interpreters when victims are parties to proceedings or when they are supplying evidence;
(172) i) enabling victims to testify, according to the rules provided by their internal law, in the courtroom without being present or at least without the presence of the alleged perpetrator, notably through the use of appropriate communication technologies, where available.
(173) Article 57 – Legal aid
(174) Parties shall provide for the right to legal assistance and to free legal aid for victims under the conditions provided by their internal law.
(175) Article 58 – Statute of limitation
(176) Parties shall take the necessary legislative and other measures to ensure that the statute of limitation for initiating any legal proceedings with regard to the offences established in accordance with Articles 36, 37, 38 and 39 of this Convention, shall continue for a period of time that is sufficient and commensurate with the gravity of the offence in question, to allow for the efficient initiation of proceedings after the victim has reached the age of majority.
(177) Chapter VII – Migration and asylum
(178) Article 59 – Residence status
(179) a) where the competent authority considers that their stay is necessary owing to their personal situation;
(180) b) where the competent authority considers that their stay is necessary for the purpose of their co-operation with the competent authorities in investigation or criminal proceedings.
(181) Article 60 – Gender-based asylum claims
(182) Article 61 – Non-refoulement
(183) Chapter VIII – International co-operation
(184) Article 62 – General principles
(185) a) preventing, combating and prosecuting all forms of violence covered by the scope of this Convention;
(186) b) protecting and providing assistance to victims;
(187) c) investigations or proceedings concerning the offences established in accordance with this Convention;
(188) d) enforcing relevant civil and criminal judgments issued by the judicial authorities of Parties, including protection orders.
(189) Article 63 – Measures relating to persons at risk
(190) When a Party, on the basis of the information at its disposal, has reasonable grounds to believe that a person is at immediate risk of being subjected to any of the acts of violence referred to in Articles 36, 37, 38 and 39 of this Convention on the territory of another Party, the Party that has the information is encouraged to transmit it without delay to the latter for the purpose of ensuring that appropriate protection measures are taken. Where applicable, this information shall include details on existing protection provisions for the benefit of the person at risk.
(191) Article 64 – Information
(192) Article 65 – Data Protection
(193) Personal data shall be stored and used pursuant to the obligations undertaken by the Parties under the Convention for the Protection of Individuals with regard to Automatic Processing of Personal Data (ETS No. 108).
(194) Chapter IX – Monitoring mechanism
(195) Article 66 – Group of experts on action against violence against women and domestic violence
(196) a) they shall be chosen according to a transparent procedure from among persons of high moral character, known for their recognised competence in the fields of human rights, gender equality, violence against women and domestic violence, or assistance to and protection of victims, or having demonstrated professional experience in the areas covered by this Convention;
(197) b) no two members of GREVIO may be nationals of the same State;
(198) c) they should represent the main legal systems;
(199) d) they should represent relevant actors and agencies in the field of violence against women and domestic violence;
(200) e) they shall sit in their individual capacity and shall be independent and impartial in the exercise of their functions, and shall be available to carry out their duties in an effective manner.
(201) Article 67 – Committee of the Parties
(202) Article 68 – Procedure
(203) Article 69 – General recommendations
(204) GREVIO may adopt, where appropriate, general recommendations on the implementation of this Convention.
(205) Article 70 – Parliamentary involvement in monitoring
(206) Chapter X – Relationship with other international instruments
(207) Article 71 – Relationship with other international instruments
(208) Chapter XI – Amendments to the Convention
(209) Article 72 – Amendments
(210) Chapter XII – Final clauses
(211) Article 73 – Effects of this Convention
(212) The provisions of this Convention shall not prejudice the provisions of internal law and binding international instruments which are already in force or may come into force, under which more favourable rights are or would be accorded to persons in preventing and combating violence against women and domestic violence.
(213) Article 74 – Dispute settlement
(214) Article 75 – Signature and entry into force
(215) Article 76 – Accession to the Convention
(216) Article 77 – Territorial application
(217) Article 78 – Reservations
(218) – Article 30, paragraph 2;
(219) – Article 44, paragraphs 1.e, 3 and 4;
(220) – Article 55, paragraph 1 in respect of Article 35 regarding minor offences;
(221) – Article 58 in respect of Articles 37, 38 and 39;
(222) – Article 59.
(223) Article 79 – Validity and review of reservations
(224) Article 80 – Denunciation
(225) Article 81 – Notification
(226) The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council of Europe, the non-member States, which have participated in its elaboration, any signatory, any Party, the European Union, and any State invited to accede to this Convention of:
(227) a) any signature;
(228) b) the deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval or accession;
(229) c) any date of entry into force of this Convention in accordance with Articles 75 and 76;
(230) d) any amendment adopted in accordance with Article 72 and the date on which such an amendment enters into force;
(231) e) any reservation and withdrawal of reservation made in pursuance of Article 78;
(232) f) any denunciation made in pursuance of the provisions of Article 80;
(233) g) any other act, notification or communication relating to this Convention.
(234) In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Convention.
(235) Done at [Istanbul], this [11th] day of [May 2011], in English and in French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe, to the non-member States which have participated in the elaboration of this Convention, to the European Union and to any State invited to accede to this Convention.
(236) Appendix – Privileges and immunities (Article 66)
(237) a) immunity from personal arrest or detention and from seizure of their personal baggage, and immunity from legal process of every kind in respect of words spoken or written and all acts performed by them in their official capacity;
(238) b) exemption from any restrictions on their freedom of movement on exit from and return to their country of residence, and entry into and exit from the country in which they exercise their functions, and from alien registration in the country which they are visiting or through which they are passing in the exercise of their functions.
(239) KONVENCIJA SAVETA EVROPE
(240) O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA
(241) NAD ŽENAMA I NASILJA U PORODICI
(242) (Istanbul, 11. maj 2011. godine)
(243) Države članice Saveta Evrope i druge potpisnice ove konvencije,
(244) Pozivajući se na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (ETS br. 5, 1950) i njenih protokola, Evropsku socijalnu povelju (ETS br. 35, 1961, revidiranu 1996, ETS br. 163), Konvenciju Saveta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima (ETS br. 197, 2005) i Konvenciju Saveta Evrope o zaštiti dece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja (ETS br. 201, 2007);
(245) Pozivajući se na sledeće preporuke Saveta ministara državama članicama Saveta Evrope: Preporuku Rec(2002)5 o zaštiti žena od nasilja, Preporuku CM/Rec(2007)17 o standardima i mehanizmima rodne ravnopravnosti, Preporuku CM/Rec(2010)10 o ulozi žena i muškaraca u prevenciji i razrešenju sukoba i izgradnji mira, i na druge relevantne preporuke;
(246) Uzimajući u obzir sve veći obim sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, koji postavlja značajne standarde u oblasti nasilja nad ženama;
(247) Imajući u vidu Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966), Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Konvenciju Ujedinjenih nacija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, 1979) i Opcioni protokol uz Konvenciju (1999), kao i Opštu preporuku br. 19 Komiteta za eliminisanje svih oblika diskriminacije žena (Komiteta CEDAW) o nasilju nad ženama, Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima deteta (1989) i Opcione protokole uz Konvenciju (2000) i Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom (2006);
(248) Imajući u vidu Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda (2002);
(249) Pozivajući se na osnovne principe međunarodnog humanitarnog prava, a posebno na IV Ženevsku Konvenciju, koja se odnosi na zaštitu civila u vreme rata (1949) i Dopunske protokole I i II (1977) uz te konvencije;
(250) Osuđujući sve vidove nasilja nad ženama i nasilja u porodici;
(251) Prepoznajući da je postizanje de jure i de facto jednakosti između žena i muškaraca ključni element u prevenciji nasilja nad ženama;
(252) Prepoznajući da je nasilje nad ženama manifestacija istorijski nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, koji su doveli do dominacije i diskriminacije nad ženama od strane muškaraca, kao i do sprečavanja napredovanja žena u punoj meri;
(253) Prepoznajući strukturnu prirodu nasilja nad ženama kao rodno zasnovano nasilje, kao i da je nasilje nad ženama jedan od ključnih društvenih mehanizama, kojima se žene primoravaju da budu u podređenom položaju u odnosu na muškarce;
(254) Prepoznajući, uz ozbiljnu zabrinutost, da su žene i devojčice često izložene teškim oblicima nasilja poput nasilja u porodici, seksualnog uznemiravanja, silovanja, prinudnog braka, krivičnih dela počinjenih u ime takozvane „časti” i genitalnog sakaćenja, koji predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava žena i devojčica i glavnu prepreku ostvarivanju jednakosti između žena i muškaraca;
(255) Prepoznajući postojeća kršenja ljudskih prava tokom oružanih sukoba, koja pogađaju civilno stanovništvo, posebno žene, u vidu raširenog ili sistematskog silovanja i seksualnog nasilja, kao i potencijalno povećanje rodno zasnovanog nasilja tokom i nakon sukoba;
(256) Prepoznajući da su žene i devojčice izložene većem riziku od rodno zasnovanog nasilja od muškaraca;
(257) Prepoznajući da nasilje u porodici pogađa žene neravnomerno, a da muškarci takođe mogu biti žrtve nasilja u porodici;
(258) Prepoznajući da su deca žrtve nasilja u porodici, kao i svedoci nasilja u porodici;
(259) Nastojeći da stvore Evropu slobodnu od nasilja nad ženama i nasilja u porodici,
(260) Saglasile su se o sledećem:
(1) U svrhu ove konvencije:
(2) a) „nasilje nad ženama” označava kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama i predstavlja sva dela rodno zasnovanog nasilja koja dovode do ili mogu da dovedu do: fizičke, seksualne, psihičke, odnosno, finansijske povrede ili patnje za žene, obuhvatajući i pretnje takvim delima, prinudu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo u javnosti bilo u privatnom životu;
(3) b) „nasilje u porodici” označava svako delo fizičkog, seksualnog, psihičkog, odnosno ekonomskog nasilja do kojeg dolazi u okviru porodice ili domaćinstva, odnosno između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, nezavisno od toga da li počinilac deli ili je delio isto boravište sa žrtvom;
(4) c) „rod” označava društveno određene uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute, koje dato društvo smatra prikladnim za žene i muškarce;
(5) d) „rodno zasnovano nasilje nad ženama” označava nasilje, koje je usmereno protiv žene zato što je žena, odnosno ono koje nesrazmerno pogađa žene;
(6) e) „žrtva” označava svako fizičko lice koje je izloženo ponašanju opisanom pod tač. a) i b);
(7) f) pojam „žena” uključuje devojke ispod 18 godina života.
(1) 1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere za unapređenje i zaštitu prava svakoga, posebno žena, da žive slobodno od nasilja kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi.
(2) – uključivanje principa jednakosti između žena i muškaraca i obezbeđivanje praktičnog ostvarenja ovog principa u ustav države ili druge odgovarajuće propise;
(3) – zabranom diskriminacije nad ženama, uključujući primenu sankcija, prema potrebi;
(4) – ukidanjem zakona i praksi, koje diskriminišu žene.
1) Strane moraju biti uzdržane od učešća u bilo kakvom činu nasilja nad ženama i obezbeđuju da državni organi, zvaničnici, službenici, ustanove i drugi akteri, koji nastupaju u ime države, postupaju u skladu sa ovom obavezom.
Strane se obavezuju da rade na uključivanju pitanja roda u primeni i proceni uticaja odredbi ove konvencije i na promociji i delotvornoj primeni politika jednakosti između žena i muškaraca i osnaživanja žena.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere za usvajanje i primenu delotvornih, sveobuhvatnih i koordiniranih državnih politika, koje obuhvataju sve relevantne mere za sprečavanje i borbu protiv svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom i nude holistički odgovor na nasilje nad ženama.
Strane se obavezuju da odvoje odgovarajuća finansijska sredstva i ljudske resurse za adekvatno sprovođenje integrisanih politika, mera i programa za sprečavanje i borbu protiv svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom, uključujući i one, koje sprovode udruženja građana i civilno društvo.
Strane prepoznaju, podstiču i podržavaju rad relevantnih udruženja građana i organizacija civilnog društva u borbi protiv nasilja nad ženama i uspostavljaju delotvornu saradnju sa tim organizacijama na svim nivoima.
1) Strane se obavezuju da naznače ili formiraju jedno ili više zvaničnih tela nadležnih za: koordinaciju, sprovođenje, praćenje i procenu politika i mera za sprečavanje i borbu protiv svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom. Obaveza tih tela je da koordinirano prikupljaju podatke u skladu sa članom 11. ove konvencije, vrše analizu i objavljuju rezultate.
(1) 1) U svrhu primene ove konvencije, strane preduzimaju sledeće:
(2) a) prikupljaju relevantne statističke podatke u redovnim vremenskim razmacima o slučajevima svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom;
(3) b) podržavaju istraživanja na terenu svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom radi: proučavanja osnovnih uzroka i posledica, učestalosti i stope osuda, kao i efikasnosti mera, koje se preduzimaju u primeni ove konvencije.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne mere u promociji promena društvenih i kulturnih obrazaca ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorenjivanja predrasuda, običaja, tradicije i drugih praksi, koje se zasnivaju na ideji inferiornosti žena, odnosno na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.
1) Strane se obavezuju da, redovno i na svim nivoima, propagiraju, odnosno sprovode kampanje ili programe podizanja svesti u javnosti o različitim manifestacijama svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom, njihovim posledicama po decu i potrebe da se takvo nasilje spreči u saradnji sa: državnim institucijama za ljudska prava i telima za ravnopravnost, civilnim društvom i nevladinim organizacijama, posebno ženskim, kad god je to potrebno, a sve s ciljem podizanja svesti i razumevanja šire javnosti.
1) Prema potrebi, strane se obavezuju da preduzmu neophodne korake za uvođenje nastavnog materijala o pitanjima kao što su: jednakosti žena i muškaraca, nestereotipnih rodnih uloga, uzajamnog poštovanja, nenasilnog razrešenja sukoba u međuljudskim odnosima, rodno zasnovanog nasilja nad ženama i prava na lični integritet – u zvanično nastavno gradivo prilagođeno sposobnostima učenika na svim nivoima obrazovanja.
1) Strane obezbeđuju ili se obavezuju da ojačaju odgovarajuću obuku zaposlenih, koji se bave žrtvama ili počiniocima svih dela nasilja obuhvaćenih Konvencijom, u vezi: sprečavanja i otkrivanja takvog nasilja, jednakosti između žena i muškaraca, potrebama i pravima žrtava, kao i o sprečavanju sekundarne viktimizacije.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere za izradu ili podršku programa, koji imaju za cilj da počinioci nasilja u porodici savladaju i usvoje nenasilno ponašanje u međuljudskim odnosima u pogledu sprečavanja daljeg nasilja i promene obrazaca nasilnog ponašanja.
1) Uz dužno poštovanje slobode izražavanja i njene nezavisnosti, strane se obavezuju da podstiču privatni sektor, sektor za informacione i komunikacione tehnologije i sredstva javnog informisanja za učešće u razradi i sprovođenju politika i uspostavljanja smernica i sopstvenih regulatornih standarda za sprečavanje nasilja nad ženama i veće poštovanje njihovog dostojanstva.
(1) 1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere zaštite svih žrtava od daljeg nasilja.
(2) – zasnovane na razumevanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici iz rodne perspektive i da su usmerene na ljudska prava i bezbednost žrtve;
(3) – zasnovane na integrisanom pristupu, koji uzima u obzir odnos između žrtava, počinilaca, dece i njihovog šireg društvenog okruženja;
(4) – usmerene na izbegavanje sekundarne viktimizacije;
(5) – usmerene na osnaživanje i ekonomsku nezavisnost žena žrtava nasilja;
(6) – omogućene, tamo gde je to prikladno, u istim prostorijama za različite usluge namenjene zaštiti i podršci žrtava;
(7) – odgovarajuće za specifične potrebe ugroženih lica, uključujući i decu žrtve, i da su im dostupne.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da žrtve dobiju odgovarajuće i blagovremene informacije o raspoloživim uslugama podrške i pravnim merama na jeziku koji razumeju.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da žrtve imaju pristup uslugama, koje omogućavaju njihov oporavak od nasilja. Kada je to neophodno, te mere treba da obuhvataju sledeće usluge: pravno i psihološko savetovalište, finansijsku pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuku i pomoć prilikom zapošljavanja.
Strane obezbeđuju da žrtve imaju informacije i pristup važećim regionalnim i međunarodnim mehanizmima za individualne, odnosno kolektivne žalbe. Strane se obavezuju da promovišu pružanje pomoći osetljive i saznajne prirode usmerene ka žrtvama prilikom njihovog ulaganja takvih žalbi.
1) Vodeći računa o odgovarajućoj geografskoj rasprostranjenosti, strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i omoguće, odnosno obezbede neposredne kratkoročne i dugoročne specijalizovane usluge podrške za svaku žrtvu, koja je bila izložena bilo kom delu nasilja obuhvaćenog ovom konvencijom.
Strane se obavezuju da preduzmu sve neophodne zakonodavne ili druge mere i omoguće otvaranje, u dovoljnom broju, odgovarajućih, lako dostupnih sigurnih kuća za bezbedan smeštaj i da proaktivno pristupe žrtvama nasilja, posebno ženama i njihovoj deci.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere za uspostavljanje non-stop (24 sata dnevno, sedam dana u nedelji) besplatne SOS telefonske linije, koja pokriva celu zemlju, radi davanja saveta pozivaocima u poverljivoj formi ili čuvajući njihovu anonimnost u vezi svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i omoguće otvaranje odgovarajućih, lako dostupnih, kriznih centara za slučajeve silovanja, odnosno centre za žrtve seksualnog nasilja, koji, u dovoljno velikom broju, žrtvama obezbeđuju: usluge lekarskog i laboratorijskog pregleda, podršku u slučaju traume i savetovanje.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da se prilikom pružanja usluga zaštite i podrške žrtvama vodi računa o pravima i potrebama dece svedoka svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne mere i ohrabre svakog svedoka počinjenog krivičnog dela nasilja obuhvaćenog ovom konvencijom ili lice, koje ima opravdane razloge da sumnja da je takvo delo počinjeno, odnosno da se mogu očekivati dalja dela nasilja, da tako nešto prijavi nadležnim organizacijama ili organima vlasti.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne mere i obezbede da pravila o poverljivosti, koja su predviđena domaćim propisima za određene stručnjake, ne proizvode prepreku za mogućnošću da, pod odgovarajućim uslovima, stručnjaci izvrše prijavu nadležnim organizacijama ili organima vlasti ukoliko imaju osnovanu sumnju da je počinjeno ozbiljno delo nasilja obuhvaćeno ovom konvencijom i da se mogu očekivati dalja dela nasilja.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede žrtvama odgovarajuće pravne lekove protiv počinilaca.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i omoguće žrtvama pravo na potraživanje naknade od počinilaca za bilo koje krivično delo utvrđeno na osnovu ove konvencije.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da, prilikom dodele starateljstva i prava na posetu dece, slučajevi nasilja obuhvaćeni ovom konvencijom budu uzeti u obzir.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da se brakovi sklopljeni pod prinudom mogu smatrati ništavnim ili predmetom poništenja, odnosno razvoda bez nepotrebnog finansijskog ili administrativnog opterećivanja žrtve.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da namerno ponašanje, koje ozbiljno narušava psihički integritet nekog lica prinudom, odnosno pretnjama bude inkriminisano.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da namerno ponašanje ponavljanjem pretnji upućenih drugom licu, koje uzrokuju da se lice plaši za svoju bezbednost, bude inkriminisano.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da namerno počinjena dela fizičkog nasilja nad drugim licem budu inkriminisana.
(1) 1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da sledeći vidovi namernog ponašanja budu inkriminisani:
(2) a) vaginalna, analna ili oralna penetracija seksualne prirode na telu drugog lica bez njenog, odnosno njegovog pristanka, korišćenjem bilo kog dela tela, odnosno predmeta;
(3) b) druge seksualne radnje sa licem bez njenog, odnosno njegovog pristanka;
(4) c) navođenje drugog lica na pokušaj seksualnih radnji sa trećim licem bez njenog, odnosno njegovog pristanka.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da prisiljavanje odraslog lica ili deteta da stupi u brak bude inkriminisano.
(1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da se sledeći vidovi namernog ponašanja inkriminišu:
(2) a) obrezivanje, infibulacija ili bilo kakvo drugo sakaćenje celih, odnosno bilo kog dela ženskih malih i velikih usmina ili klitorisa;
(3) b) prinuda i navođenje žena da se podvrgnu nekoj od radnji navedenih pod tačkom a) ovog člana;
(4) c) podsticanje, prinuda, odnosno navođenje devojčice na neku od radnji navedenih pod tačkom a) ovog člana.
(1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da se inkriminišu sledeće namerne radnje:
(2) a) abortus žene bez njenog prethodnog i informativnog pristanka;
(3) b) operacija u svrhu ili uz ishod onemogućavanja prirodne reprodukcije kod žene bez njenog informativnog pristanka ili razumevanja procedure.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode u svrhu ili uz ishod povrede dostojanstva lica, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća, odnosno uvredljiva atmosfera bude predmet krivične ili druge pravne sankcije.
1) Ukoliko je počinjeno namerno, strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i ustanove kao krivično delo pomaganje, odnosno podstrekivanje izvršenja krivičnih dela utvrđenih u čl. 33, 34, 35, 36, 37, 38. tačka a) i 39. Konvencije.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da se u krivičnim postupcima, pokrenutim na osnovu svakog dela nasilja obuhvaćenog Konvencijom, kultura, običaji, religija, tradicija ili takozvana „čast” ne smatraju opravdanjem za takva dela. Tu posebno spadaju tvrdnje da je žrtva prekršila kulturne, verske, društvene ili tradicionalne norme ili običaje prikladnog ponašanja.
Krivična dela utvrđena na osnovu ove konvencije važe nezavisno od prirode odnosa između žrtve i počinioca.
(1) 1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede nadležnost nad svakim krivičnim delom iz ove konvencije, kada je delo počinjeno:
(2) a) na njihovoj teritoriji;
(3) b) na brodu koji plovi pod njihovom zastavom;
(4) c) u avionu registrovanom prema njihovom zakonu;
(5) d) od strane njihovog državljana;
(6) e) od strane lica, koje ima stalno boravište na njihovoj teritoriji.
(1) 1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da krivična dela utvrđena na osnovu ove konvencije budu kažnjiva sankcijama, koje su delotvorne, srazmerne i koje odvraćaju od vršenja krivičnih dela, uzimajući u obzir njihovu ozbiljnost. Te sankcije obuhvataju, prema potrebi, lišavanje slobode, što može dovesti do ekstradicije.
(2) – praćenje, odnosno nadzor osuđenih lica;
(3) – ukidanje prava na roditeljstvo, ukoliko se princip najboljeg interesa za dete ne može garantovati ni na koji drugi način, a što može da obuhvati i bezbednost žrtve.
(1) Ukoliko već ne predstavljaju elemente krivičnog dela u skladu sa odgovarajućim odredbama nacionalnog zakonodavstva, strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da se sledeće okolnosti mogu uzeti u obzir za otežavajuće okolnosti prilikom određivanja kazne u vezi sa krivičnim delima utvrđenim na osnovu ove konvencije:
(2) a) krivično delo počinjeno nad bivšom ili sadašnjom supružnicom ili partnerkom u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom od strane člana porodice ili lica, koje živi zajedno sa žrtvom, odnosno lica, koje je zloupotrebilo svoj autoritet;
(3) b) ponovljeno krivično delo, odnosno srodno delo;
(4) c) krivično delo počinjeno nad licem, koje je postalo ugroženo usled određenih okolnosti;
(5) d) krivično delo počinjeno nad detetom ili u prisustvu deteta;
(6) e) krivično delo počinjeno od strane dvoje ili više udruženih lica;
(7) f) krivično delo kome je prethodilo ili ga je pratilo ekstremno nasilje;
(8) g) krivično delo počinjeno uz upotrebu oružja ili uz pretnju oružjem;
(9) h) krivično delo sa ozbiljnim fizičkim, odnosno psihičkim posledicama za žrtvu;
(10) i) da je počinilac prethodno osuđivan za krivična dela slične prirode.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i prilikom određivanja kazne uzmu u obzir pravosnažne presude druge strane ugovornice za krivična dela utvrđena na osnovu ove konvencije.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i zabrane obavezno alternativno razrešenje sporova, uključujući medijaciju i pomirenje, u odnosu na sve oblike nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom.
1) Uzimajući u obzir prava žrtve tokom svih faza krivičnog postupka, strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da se istrage i sudski postupci za sve vidove nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom sprovode bez neopravdanog odlaganja.
1) Nudeći adekvatnu i neposrednu zaštitu žrtvama, strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da nadležni organi unutrašnjih poslova odgovore na sve vidove nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom odmah i na prikladan način.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da svi relevantni organi obave procenu rizika od smrtnosti, ozbiljnosti situacije i rizika od ponavljanja nasilja s ciljem upravljanja rizikom, i ukoliko je neophodno, obezbede koordiniranu zaštitu i podršku.
U situacijama neposredne opasnosti, strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da nadležni organi imaju ovlašćenje da izdaju nalog počiniocu nasilja u porodici da napusti mesto stanovanja žrtve ili ugroženog lica u dovoljnom vremenskom periodu i da zabrane počiniocu da povredi boravište, odnosno stupi u kontakt sa žrtvom ili ugroženim licem.
(1) 1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da odgovarajuće mere zabrane prilaska, odnosno zaštite budu na raspolaganju žrtvama svih vidova nasilja obuhvaćenih Konvencijom.
(2) – budu dostupne za neposrednu zaštitu i bez nepotrebnih finansijskih ili administrativnih opterećenja za žrtvu;
(3) – donose na određeni period ili dok se ne izmene, odnosno ukinu;
(4) – tamo gde je neophodno, izdaju se na ex parte osnovi sa neposrednim dejstvom;
(5) – budu dostupne nezavisno od sudskih postupaka ili uz druge sudske postupke;
(6) – mogu da se uključe u naredne sudske postupke.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da, tokom svakog parničnog, odnosno krivičnog sudskog postupka, dokazi, koji se odnose na seksualnu prošlost i ponašanje žrtve, budu prihvaćeni samo ukoliko je to relevantno i neophodno.
1) Strane obezbeđuju da istrage, odnosno sudski postupci za krivična dela utvrđena na osnovu čl. 35, 36, 37, 38. i 39. ove konvencije ne zavise u potpunosti od prijave ili žalbe, koju podnosi žrtva za krivično delo, koje je u potpunosti ili delimično počinjeno na teritoriji strane ugovornice, i da se postupak može nastaviti i ako žrtva povuče svoju izjavu, odnosno prijavu.
(1) 1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i zaštite prava i interese žrtava, uključujući njihove posebne potrebe kao svedoka, u svim fazama istrage i sudskog postupka, a posebno:
(2) a) obezbeđujući im zaštitu, kao i zaštitu za njihove porodice i svedoke, od zastrašivanja, odmazde i ponovljene viktimizacije;
(3) b) obezbeđujući obaveštenost žrtava, barem u slučajevima kada žrtve i njihove porodice mogu biti u opasnosti, o bekstvu počinioca, odnosno privremenom ili trajnom puštanju na slobodu;
(4) c) obaveštavajući žrtve, pod uslovima regulisanim nacionalnim propisima, o njihovim pravima i raspoloživim uslugama, o ishodu njihove žalbe, prijave, o opštem napretku istrage, odnosno postupka i o njihovoj ulozi u tome, kao i o ishodu njihovog slučaja;
(5) d) omogućavajući žrtvama, da u skladu sa proceduralnim pravilima nacionalnog prava, budu saslušane, pruže dokaze i predstave svoje stanovište, potrebe i zabrinutost, neposredno ili preko posrednika, i da one budu uzete u razmatranje;
(6) e) obezbeđujući žrtvama odgovarajuće usluge podrške tako da njihova prava i interesi budu propisno predstavljeni i uzeti u obzir;
(7) f) obezbeđujući da mogu biti usvojene mere za zaštitu privatnosti i ugleda žrtve;
(8) g) obezbeđujući da se, gde god je moguće, izbegne susret žrtava i počinilaca u prostorijama suda i organa unutrašnjih poslova;
(9) h) obezbeđujući žrtvama nezavisne i stručne prevodioce kada su žrtve stranke u postupku, odnosno kada iznose dokaze;
(10) i) omogućavajući žrtvama da svedoče, u skladu sa pravilima njihovog nacionalnog zakonodavstva, u sudnici bez prisustva ili barem bez prisustva navodnog počinioca, naročito korišćenjem odgovarajućih komunikacionih tehnologija, tamo gde su dostupne.
Strane obezbeđuju pravo na pravnu pomoć i besplatnu pravnu pomoć žrtvama pod uslovima koje propisuje njihovo nacionalno zakonodavstvo.
Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da zastarevanje pokretanja sudskog postupka za krivična dela utvrđena u skladu sa čl. 36, 37, 38. i 39. ove konvencije, traje dovoljno dugo i srazmerno ozbiljnosti krivičnog dela, koje je u pitanju, i obezbede dovoljno vremena za efikasno pokretanje postupka nakon što žrtva dostigne punoletstvo.
(1) 1) U slučaju razvoda braka, odnosno veze i u smislu posebno teških okolnosti, strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da žrtve, čiji boravišni status zavisi od supružnika, odnosno partnera u skladu sa njihovim nacionalnim zakonodavstvom, po zahtevu dobiju nezavisnu dozvolu boravka bez obzira na dužinu trajanja braka odnosno veze. Uslovi, koji se odnose na dodelu i trajanje nezavisne dozvole boravka utvrđuju se nacionalnim zakonodavstvom.
(2) a) kada nadležni organ smatra da je njihov ostanak neophodan zbog njihove lične situacije;
(3) b) kada nadležni organ smatra da je njihov ostanak neophodan u svrhu njihove saradnje sa nadležnim organima u istrazi, odnosno krivičnom postupku.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere i obezbede da rodno zasnovano nasilje nad ženama može biti prepoznato kao oblik proganjanja u okviru značenja člana 1, A (2) Konvencije o statusu izbeglica iz 1951. godine, a kao vid ozbiljnog ugrožavanja, koje zahteva komplementarnu, odnosno subsidijarnu zaštitu.
1) Strane se obavezuju da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mere za poštovanje principa zabrane proterivanja, odnosno vraćanja u skladu sa postojećim obavezama po međunarodnom pravu.
(1) 1) U što većoj meri, strane se obavezuju da međusobno sarađuju u skladu sa odredbama ove konvencije, a kroz primenu odgovarajućih međunarodnih i regionalnih instrumenata saradnje u vezi sa parničnim i krivični pitanjima, kao i na osnovu dogovora postignutih na bazi jedinstvenih ili recipročnih propisa u nacionalnim zakonodavstvima s ciljem:
(2) a) sprečavanja, borbe i krivičnog gonjenja svih vidova nasilja obuhvaćenih ovom konvencijom;
(3) b) zaštite i obezbeđenja pomoći žrtvama;
(4) c) vršenja istrage, odnosno sprovođenja postupaka koji se odnose na krivična dela utvrđena na osnovu ove konvencije;
(5) d) sprovođenja pravosnažnih parničnih i krivičnih presuda pravosudnih organa svake od strana, uključujući i mere zaštite.
Kada jedna strana, na osnovu raspoloživih informacija, ima opravdanu osnovu da veruje da je neko lice neposredno ugroženo od bilo kog krivičnog dela nasilja navedenog u čl. 36–39. ove konvencije na teritoriji druge strane, podstiče se strana, koja ima te podatke, da ih bez odlaganja prenese drugoj strani s ciljem obezbeđenja preduzimanja odgovarajućih mera zaštite. Tamo gde je to primenjivo, ti podaci moraju da obuhvate detalje o postojećim merama zaštite u korist ugroženih lica.
1) Strana, od koje su informacije tražene, ima obavezu da odmah obavesti stranu, koja je informacije tražila, o svim aktivnostima po ovom poglavlju. Strana, od koje su podaci traženi mora odmah da obavesti stranu koja traži podatke, o svim okolnostima koje onemogućavaju sprovođenje tražene radnje, odnosno ukoliko postoji verovatnoća da je znatno uspore.
Lični podaci se čuvaju i koriste u skladu sa obavezama koje strane imaju prema Konvenciji o zaštiti lica u pogledu automatske obrade ličnih podataka (ETS, br. 108).
(1) 1) Ekspertska grupa za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (u daljem tekstu: GREVIO) prati primenu ove konvencije kod strana ugovornica.
(2) a) članovi se biraju u skladu sa transparentnom procedurom iz redova lica visokog moralnog integriteta, poznatih po svojoj stručnosti u oblasti ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, nasilja nad ženama i nasilja u porodici ili pružanja pomoći i zaštite žrtava, odnosno onih koji su pokazali stručno iskustvo u oblastima obuhvaćenim ovom konvencijom;
(3) b) bilo koja dva člana GREVIO ne mogu biti državljani iste države;
(4) c) članovi treba da predstavljaju glavne pravne sisteme;
(5) d) članovi treba da predstavljaju relevantne aktere i organe u oblasti nasilja nad ženama i nasilja u porodici;
(6) e) članovi predstavljaju sami sebe i nezavisni su i nepristrasni u vršenju svojih funkcija i na raspolaganju su za efikasno izvršavanje svojih dužnosti.
1) Komitet strana se sastoji od predstavnika strana ugovornica ove konvencije.
1) U skladu sa upitnikom koji GREVIO pripremi, strane, preko generalnog sekretara Saveta Evrope, podnose izveštaj na razmatranje GREVIO o zakonodavnim i drugim merama kojima se primenjuju odredbe ove konvencije.
GREVIO može da usvoji, prema potrebi, opšte preporuke o primeni ove konvencije.
1) Nacionalni parlamenti strana pozvani su da učestvuju u praćenju preduzetih mera u primeni ove konvencije.
1) Ova konvencija ne utiče na obaveze, koje proizlaze iz drugih međunarodnih instrumenata kojih su strane ove konvencije sadašnje ili buduće strane ugovornice, a koje sadrže odredbe o pitanjima kojima se bavi ova konvencija.
1) Svi predlozi izmena i dopuna ove konvencije strane upućuju generalnom sekretaru, odnosno sekretarki Saveta Evrope, koji, odnosno koja ih prosleđuje državama članicama Saveta Evrope, svakoj potpisnici, svakoj strani, Evropskoj uniji, svakoj državi pozvanoj da potpiše ovu konvenciju u skladu sa odredbama člana 75, kao i svakoj državi pozvanoj da pristupi ovoj konvenciji u skladu sa odredbama člana 76. ove konvencije.
Odredbe ove konvencije ne dovode u pitanje odredbe nacionalnog zakonodavstva i obavezujućih međunarodnih instrumenata koji su već na snazi, odnosno mogu da stupe na snagu, a koji određuju ili bi mogli da odrede povoljnija prava za lica u sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
1) Strane u nekom sporu, koji može da nastane u vezi sa primenom ili tumačenjem odredbi ove konvencije, obavezuju se da prvo pokušaju da razreše spor pregovorima, pomirenjem, arbitražom, odnosno nekim drugim sredstvom mirnog rešavanja spora koji prihvate međusobnim dogovorom.
1) Ova konvencija otvorena je za potpisivanje državama članicama Saveta Evrope, nečlanicama koje su učestvovale u njenoj izradi i Evropskoj uniji.
1) Nakon stupanja na snagu ove konvencije, Komitet ministara Saveta Evrope može, nakon konsultacija sa stranama Konvencije i njihovog jednoglasnog pristanka, pozvati bilo koju državu, koja nije članica Saveta Evrope i nije učestvovala u izradi Konvencije, da pristupi Konvenciji, većinskom odlukom u skladu sa članom 20. tačka d) Statuta Saveta Evrope i jednoglasnom odlukom ovlašćenih predstavnika strana zastupljenih u Komitetu ministara.
1) Svaka država ili Evropska unija može, u vreme potpisivanja ili prilikom deponovanja svog instrumenta ratifikacije, prihvatanja ili pristupanja, naznačiti teritoriju, odnosno teritorije na koje će se ova konvencija odnositi.
(1) 1) Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove konvencije, osim kao što je navedeno u stavovima 2. i 3. ovog člana.
(2) – člana 30. stav 2;
(3) – člana 44. st. 1. tačka e), i st. 3. i 4;
(4) – člana 55. stav 1. u pogledu člana 35. po pitanju lakših krivičnih dela;
(5) – člana 58. u pogledu čl. 37–39;
(6) – člana 59.
1) Rezerve opisane u članu 78. st. 2. i 3, važe pet godina od dana stupanja na snagu ove konvencije za svaku stranu koja ih uloži. Međutim, te rezerve mogu da se obnove za period iste dužine trajanja.
1) Svaka strana može u svakom trenutku otkazati ovu konvenciju notifikacijom generalnom sekretaru Saveta Evrope.
(1) Generalni sekretar Saveta Evrope obaveštava države članice Saveta Evrope, države nečlanice koje su učestvovale u izradi Konvencije, sve potpisnice, sve strane, Evropsku uniju i sve države pozvane da pristupe Konvenciji o:
(2) a) svakom potpisivanju;
(3) b) deponovanju svakog instrumenta ratifikacije, prihvatanja, odobrenja ili pristupanja;
(4) c) svakom datumu stupanja na snagu ove konvencije u skladu sa čl. 75. i 76. ove konvencije;
(5) d) svakoj izmeni i dopuni usvojenoj u skladu sa članom 72. ove konvencije, kao i datumu kada takva izmena, odnosno dopuna stupa na snagu;
(6) e) svakoj rezervi i povlačenju rezervi u skladu sa članom 78. ove konvencije;
(7) f) svakom otkazivanju u skladu sa članom 80. ove konvencije;
(8) g) svakom drugom činu, notifikaciji, odnosno predstavci koja se odnosi na ovu konvenciju.
(9) Kao potvrdu toga dole potpisani, ovlašćeni za potpis, potpisali su ovu konvenciju.
(10) U Istanbulu, 11. maja 2011. godine, na engleskom i francuskom jeziku, oba teksta jednake važnosti, u jednom primerku koji se deponuje u arhivu Saveta Evrope. Generalni sekretar Saveta Evrope šalje overene kopije svakoj državi članici Saveta Evrope, državama nečlanicama, koje su učestvovale u izradi Konvencije, Evropskoj uniji i svakoj državi, koja je pozvana da pristupi ovoj konvenciji.
(11) Dodatak – Privilegije i imuniteti (član 66.)
(12) a) imunitet od ličnog hapšenja ili pritvora i od oduzimanja ličnog prtljaga, kao i imunitet od svakog sudskog postupka u pogledu reči koje izgovore, odnosno napišu i svih postupaka koje učine u službenom svojstvu;
(13) b) izuzeće od svih ograničenja njihove slobode kretanja na izlasku i ulasku u svoju zemlju boravka, pri ulasku i izlasku iz zemlje u kojoj obavljaju svoju funkciju, kao i od registracije predviđene za strance u zemlji koju posećuju, odnosno kroz koju prolaze obavljajući svoju funkciju.
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.