Član 1
Ovim zakonom uređuju se mere ograničenja upotrebe duvanskih proizvoda radi zaštite stanovništva od izlaganja duvanskom dimu, kontrola zabrane pušenja i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona.
Životna sredina
33 člana. Prečišćen tekst, poslednja izmena Sl. glasnik RS 30/2010.
Ovim zakonom uređuju se mere ograničenja upotrebe duvanskih proizvoda radi zaštite stanovništva od izlaganja duvanskom dimu, kontrola zabrane pušenja i nadzor nad sprovođenjem ovog zakona.
Izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:
(1) Pušenje je zabranjeno u svakom zatvorenom radnom i javnom prostoru, pod uslovima propisanim ovim zakonom.
(2) Pušenje je zabranjeno i u prostoru koji se, u smislu ovog zakona, ne smatra zatvorenim javnim prostorom, a koji je funkcionalni deo prostora u kome se obavlja delatnost zdravstvene zaštite, vaspitanja i obrazovanja, društvene brige o deci, socijalne zaštite, uključujući i dvorišni prostor, kao i otvoreni prostor za održavanje pozorišnih, bioskopskih i drugih vrsta predstava.
(3) Odgovorno lice za kontrolu zabrane pušenja (u daljem tekstu: odgovorno lice) dužno je da sprovede zabranu pušenja u prostoru iz st. 1. i 2. ovog člana.
(4) Odgovorno lice je dužno da obezbedi prostor iz st. 1. i 2. ovog člana bez duvanskog dima, kao i da obezbedi da se u tom prostoru ne nalaze opušci duvanskih proizvoda i pepeljare.
(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, poslodavac može u zatvorenom radnom prostoru da odredi posebnu prostoriju isključivo za pušenje u kojoj se ne može obavljati delatnost poslodavca i na kojoj je obavezan da istakne znak da je pušenje u toj prostoriji dozvoljeno, osim u zatvorenom radnom prostoru u kome se obavljaju sledeće delatnosti:
(6) – državna uprava i lokalna samouprava;
(7) – zdravstvena zaštita;
(8) – vaspitanje i obrazovanje;
(9) – društvena briga o deci;
(10) – socijalna zaštita;
(11) – kultura;
(12) – sport i rekreacija;
(13) – proizvodnja, kontrola i promet lekova;
(14) – proizvodnja, smeštaj i promet životnih namirnica;
(15) – društvena ishrana;
(16) – mediji i prostor u kome se obavlja snimanje i javno emitovanje;
(17) – sastanci i javna okupljanja građana.
(18) Posebna prostorija namenjena isključivo za pušenje iz stava 5. ovog člana mora da ispunjava uslove propisane članom 6. st. 3 – 7. ovog zakona.
(19) Posebnu prostoriju namenjenu isključivo za pušenje iz stava 5. ovog člana mogu koristiti lica zaposlena kod tog poslodavca, kao i korisnici tog prostora.
(20) Odgovorno lice u igračnici može da donese odluku da je pušenje dozvoljeno u upotrebnom delu igračnice u kom slučaju mora istaknuti na ulazu u taj deo igračnice znak da je pušenje u tom delu igračnice dozvoljeno.
(21) Igračnica u smislu stava 8. ovog člana predstavlja objekat u kome igre na sreću priređuje pravno lice koje je nosilac dozvole za priređivanje posebnih igara na sreću u igračnicama u skladu sa zakonom kojim se uređuju igre na sreću.
(22) Upotrebni deo igračnice je deo igračnice koji ispunjava sledeće uslove:
(1) Pušenje je zabranjeno u javnom prevozu, i to u:
(2) Pušenje je zabranjeno i u svakom zatvorenom javnom prostoru koji služi kao čekaonica, odnosno stanica za dolazak i odlazak putnika u javnom prevozu iz stava 1. tačka 1) ovog člana.
(3) Odgovorno lice dužno je da sprovede zabranu pušenja u prostoru iz st. 1. i 2. ovog člana.
(4) Odgovorno lice dužno je da obezbedi prostor iz st. 1. i 2. ovog člana bez duvanskog dima, kao i da obezbedi da se u tom prostoru ne nalaze opušci duvanskih proizvoda i pepeljare.
(1) Odgovorno lice može u ugostiteljskom objektu da sprovede zabranu pušenja u svim prostorijama.
(2) Ako odgovorno lice u ugostiteljskom objektu čija je ukupna upotrebna površina veća od 80 m2 i koji nije u sastavu drugog prostora u kome je pušenje zabranjeno u skladu sa ovim zakonom (npr. objekat u sastavu tržnog centra, prostora iz člana 4. stav 2. ovog zakona, ugostiteljski objekat u sastavu poslodavca i dr.) nije zabranilo pušenje u svim prostorijama, dužno je da odredi kao prostor u kome je pušenje zabranjeno najmanje 50 % prostora, odnosno stolova, pultova, šankova i drugih površina na kojima se služi hrana ili piće i koji su grupisani u vizuelnu celinu.
(3) Ako se prostor ugostiteljskog objekta ne može ravnomerno raspodeliti na prostor u kome je pušenje zabranjeno i prostor u kome je pušenje dozvoljeno, odgovorno lice u ugostiteljskom objektu dužno je da veći deo prostora, odnosno stolova, pultova, šankova i drugih površina na kojima se služi hrana ili piće i koji su grupisani u vizuelnu celinu, odredi kao prostor u kome je pušenje zabranjeno, s tim što taj prostor mora biti pored ulaza u ugostiteljski objekat.
(4) Odgovorno lice za ugostiteljski objekat iz st. 2. i 3. ovog člana dužno je da u svakom prostoru, odnosno na stolu, šanku i drugoj površini na kojoj se služi hrana ili piće istakne znak zabrane pušenja, odnosno znak da je pušenje dozvoljeno.
(1) Odgovorno lice u ugostiteljskom objektu čija je ukupna upotrebna površina veća od 80 m2 i koji nije u sastavu drugog prostora u kome je pušenje zabranjeno u skladu sa ovim zakonom (npr. objekat u sastavu tržnog centra, prostora iz člana 4. stav 2. ovog zakona, ugostiteljski objekat u sastavu poslodavca) može da odredi posebnu prostoriju namenjenu isključivo za pušenje pod uslovima propisanim ovim članom.
(2) U posebno određenoj prostoriji namenjenoj isključivo za pušenje iz stava 1. ovog člana ne može da se služi i konzumira hrana ili piće, odnosno ne sme da se obavlja bilo kakva delatnost.
(3) Iznad vrata ili uz vrata prostorije za pušenje mora da postoji oznaka: „Prostorija za pušenje”, kao i broj lica koja u isto vreme mogu biti u prostoriji za pušenje, u zavisnosti od kapaciteta ventilacionog sistema za prečišćavanje vazduha.
(4) Ispred ulaza u prostoriju za pušenje kao i u samoj prostoriji za pušenje mora se obezbediti da se u slučaju kvara ventilacionog sistema automatski pojavi oznaka: „Zabranjeno pušenje zbog kvara na ventilacionom sistemu”.
(5) Prostorija za pušenje mora biti zatvorena prostorija u celini i sa kliznim vratima koja se moraju samostalno zatvarati, s tim da se zatvoreni prozori i vrata smatraju kao deo zida te prostorije.
(6) Prostorija za pušenje mora biti opremljena ventilacionim sistemom koji je sastavni deo prostorije za pušenje koja je fizički odvojena od drugog ventilacionog sistema, s tim da vazduh s duvanskim dimom iz prostorije za pušenje ne sme da prelazi u druge zatvorene prostorije koje se nalaze u tom zatvorenom prostoru.
(7) Vazduh iz prostorije za pušenje ne sme da se reciklira, nego mora putem ventilacionog sistema biti izveden u otvoreni prostor.
(1) Odredbe čl. 5. i 6. ovog zakona ne primenjuju se na ugostiteljski objekat čija je ukupna upotrebna površina do 80 m2, a koji nije u sastavu drugog prostora u kome je pušenje zabranjeno u skladu sa ovim zakonom (npr. objekat u sastavu tržnog centra, prostora iz člana 4. stav 2. ovog zakona, ugostiteljski objekat u sastavu poslodavca i dr.).
(2) Odgovorno lice za ugostiteljski objekat iz stava 1. ovog člana čija je ukupna upotrebna površina do 80 m2 može da se opredeli da taj prostor u celosti odredi kao prostor u kome je pušenje zabranjeno ili kao prostor u kome je pušenje dozvoljeno i da na ulaznim vratima istakne odgovarajući znak u skladu sa ovim zakonom.
(1) Samo u posebno određenim smeštajnim jedinicama (u daljem tekstu: soba) u hotelu, motelu, hostelu ili drugom objektu koji obavlja delatnost u skladu s propisima kojima se uređuje turizam i ugostiteljstvo, pušenje je dozvoljeno:
(2) Odgovorno lice dužno je da obezbedi uslove iz stava 1. ovog člana.
(3) Na deo ugostiteljskog objekta za smeštaj u kome se služi i konzumira hrana ili piće primenjuju se odredbe čl. 5 – 7. ovog zakona.
(4) U drugom prostoru, osim u prostorijama iz st. 1. i 3. ovog člana pušenje je zabranjeno.
(5) Na zabranu pušenja u drugim prostorijama, osim u prostorijama iz st. 1. i 3. ovog člana, primenjuje se član 3. st. 3. i 4. ovog zakona.
(6) Odgovorno lice u ugostiteljskom objektu ima pravo da donese odluku da je u svim sobama pušenje zabranjeno.
(7) U ugostiteljskom objektu iz stava 1. ovog člana pušenje je zabranjeno u radnim prostorijama zaposlenih u ugostiteljskom objektu.
(1) Pušenje je dozvoljeno u prostorijama u kojima borave:
(2) U drugom prostoru u ustanovama iz stava 1. ovog člana pušenje je zabranjeno.
(3) Na zabranu pušenja u drugim prostorijama, osim u prostorijama iz stava 1. ovog člana, primenjuje se član 3. st. 3. i 4. ovog zakona.
(4) U ustanovi za izvršenje zavodskih sankcija u prostorijama u kojima borave lica u istražnom postupku, odnosno lica kojima su izrečene zavodske sankcije propisane zakonom, pušenje je dozvoljeno.
(5) Izuzetno od stava 2. ovog člana, ako za to postoje uslovi, ustanova za izvršenje zavodskih sankcija može da odredi poseban prostor u kome je pušenje dozvoljeno za lica iz stava 4. ovog člana, odnosno prostor u kome pušenje za ta lica nije dozvoljeno.
(6) U ustanovama iz st. 1. i 4. ovog člana pušenje je zabranjeno u radnim prostorijama u kojima borave zaposleni u tim ustanovama.
(7) U prostoru iz st. 1 – 5. ovog člana odgovorno lice dužno je da istakne znak da je pušenje dozvoljeno, odnosno da u prostoru u kome pušenje nije dozvoljeno istakne znak zabrane pušenja.
(1) Posebno određene prostorije iz člana 9. stav 1. ovog zakona moraju da ispunjavaju sledeće uslove:
(2) Uslovi iz stava 1. tač. 3) – 5) ovog člana ne odnose se na ustanove za izvršenje zavodskih sankcija.
(3) Odgovorno lice dužno je da obezbedi uslove iz stava 1. ovog člana.
(1) Na svim ulaznim vratima svakog zatvorenog radnog i javnog prostora i prevoznog sredstva u kome je pušenje zabranjeno, kao i na drugim vidnim mestima odgovorno lice dužno je da istakne znak zabrane pušenja.
(2) U prostoru u kome je dozvoljeno pušenje pod uslovima propisanim ovim zakonom, odgovorno lice dužno je da istakne znak da je pušenje dozvoljeno.
(3) Ministar nadležan za poslove zdravlja (u daljem tekstu: ministar) propisuje oblik i sadržaj znaka zabrane pušenja (podatke, kao i upozorenja koja se unose u znak zabrane pušenja), odnosno znaka da je pušenje dozvoljeno u određenom prostoru, kao i način isticanja tih znakova.
(1) Odgovorno lice dužno je da kontroliše zabranu pušenja u prostoru u kome je zabranjeno pušenje u skladu sa ovim zakonom i odgovorno je za sprovođenje mera zabrane pušenja propisanih ovim zakonom.
(2) Odgovorno lice može pismeno da zaduži jedno ili više zaposlenih lica da u njegovo ime i za njegov račun kontrolišu zabranu pušenja.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana, ako se u prostoru u kome je pušenje zabranjeno delatnost obavlja organizovanjem smenskog rada, odgovorno lice dužno je da pismeno zaduži jedno ili više zaposlenih lica da kontrolišu zabranu pušenja u svakoj smeni.
(4) U slučaju iz stava 2. ovog člana, odgovorno lice dužno je da pismeno zaduži jedno ili više zaposlenih lica u svakom od vozila javnog prevoza, kao i u prostoru iz člana 4. stav 2. ovog zakona da u njegovo ime i za njegov račun kontrolišu zabranu pušenja.
(5) Izuzetno od st. 2 – 4. ovog člana u taksi prevozu koji obavlja preduzetnik u skladu sa zakonom, lice zaduženo za kontrolu zabrane pušenja je vozač taksija.
Odgovorno lice dužno je da na jednom ili više vidnih mesta u prostoru u kome je zabranjeno pušenje istakne svoje ime, odnosno ime lica koje je zadužio da u njegovo ime kontroliše zabranu pušenja iz člana 12. st. 2 – 4. ovog zakona, s podacima o mestu gde se to lice nalazi i telefonskim brojem na koji se može prijaviti pušenje u tom prostoru.
(1) Lice koje je zaduženo za kontrolu zabrane pušenja dužno je:
(2) Izuzetno od stava 1. tačka 2) ovog člana, lice zaduženo za kontrolu zabrane pušenja nije dužno da preduzme mere da se iz prostora u kome je pušenje zabranjeno udalji lice koje i posle usmenog naloga ne prestane s pušenjem ako bi se udaljavanjem iz tog prostora uskratilo ostvarivanje zakonom utvrđenih prava tog lica, kao ni lice zaposleno kod tog poslodavca.
(3) Lice zaduženo za kontrolu zabrane pušenja dužno je da u slučaju iz stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana odmah sačini izveštaj o povredi zabrane pušenja u skladu sa ovim zakonom i da ga bez odlaganja dostavi odgovornom licu.
(4) Izveštaj iz stava 3. ovog člana čuva se najmanje 12 meseci od dana kada je sačinjen i na zahtev poslodavca, odnosno nadležnog inspektora, odnosno nadležnog državnog organa mora se dati na uvid.
(5) Obrazac izveštaja iz stava 3. ovog člana propisuje ministar.
(6) Odgovorno lice odgovorno je ako se u prostoru u kome je pušenje zabranjeno zatekne lice koje puši.
(1) Radi obezbeđivanja društvene brige za zdravlje stanovništva u Republici Srbiji i očuvanja i unapređenja zdravlja, otkrivanja i suzbijanja faktora rizika za nastanak oboljenja, sticanje znanja o navikama o zdravom načinu života, Vlada donosi program za prevenciju i suzbijanje upotrebe duvana.
(2) Sredstva za sprovođenje programa iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se iz Budžetskog fonda koji je osnovan u skladu sa zakonom kojim se uređuje duvan.
(1) Radi obezbeđivanja uslova za sprovođenje društvene brige za zdravlje stanovništva u Republici Srbiji, institut za javno zdravlje osnovan za teritoriju Republike Srbije sprovodi mere i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, otkrivanje i suzbijanje faktora rizika za nastanak oboljenja, sticanje znanja i navika o zdravom načinu života, odnosno za prevenciju i suzbijanje pušenja.
(2) Poslovi iz stava 1. ovog člana obavljaju se u organizacionoj jedinici instituta za javno zdravlje osnovanog za teritoriju Republike Srbije (u daljem tekstu: Kancelarija za prevenciju pušenja).
(3) Sredstva za obavljanje poslova iz stava 1. ovog člana obezbeđuju se iz Budžetskog fonda koji je osnovan u skladu sa zakonom kojim se uređuje duvan.
Zdravstvena ustanova iz člana 16. stav 2. ovog zakona obavlja sledeće poslove:
(1) Radi obezbeđivanja društvene brige za zdravlje u Republici Srbiji u zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, ministar obrazuje Komisiju za prevenciju upotrebe duvana, kao stručno telo.
(2) Članovi Komisije za prevenciju upotrebe duvana su istaknuti zdravstveni radnici i drugi saradnici koji imaju značajan doprinos u prevenciji pušenja i suzbijanju upotrebe duvana, kao i u sprečavanju posledica izlaganja duvanskom dimu.
(3) Mandat članova Komisije za prevenciju upotrebe duvana je pet godina.
(4) Komisija za prevenciju upotrebe duvana donosi poslovnik o svom radu.
(5) Sredstva za rad Komisije za prevenciju upotrebe duvana obezbeđuju se iz Budžetskog fonda koji je osnovan u skladu sa zakonom kojim se uređuje duvan.
Komisija za prevenciju duvana obavlja sledeće poslove:
Osiguranim licima, u skladu s propisima kojima se uređuje obavezno zdravstveno osiguranje, obezbeđuje se pravo na preventivnu zdravstvenu zaštitu u odvikavanju od pušenja.
(1) Sprovođenje ovog zakona nadziru:
(2) Sanitarna inspekcija vrši nadzor svih mesta u kojima je zabranjeno pušenje, a ostale inspekcije iz stava 1. ovog člana vrše nadzor nad sprovođenjem zabrane pušenja prilikom vršenja svojih zakonskih ovlašćenja.
(3) Inspekcije iz stava 1. ovog člana međusobno sarađuju, odnosno međusobno se obaveštavaju o preduzetim merama, razmenjuju informacije, pružaju neposrednu pomoć i preduzimaju zajedničke mere i aktivnosti značajne za sprovođenje nadzora zabrane pušenja.
(1) Ministarstva iz člana 21. stav 1. ovog zakona obrazuju zajedničko telo u skladu s propisima kojima se uređuje državna uprava.
(2) Pored poslova koji se utvrđuju sporazumom o osnivanju, zajedničko telo iz stava 1. ovog člana donosi i godišnji plan inspekcijskog nadzora zabrane pušenja.
(1) U vršenju inspekcijskog nadzora iz člana 21. ovog zakona inspektor je ovlašćen:
(2) Ministar bliže uređuje vrstu potrebnih dokaza o pušenju i način na koji se oni prikupljaju i na koji se utvrđuje prisustvo duvanskog dima u prostoru u kome je pušenje zabranjeno, kao i obrazac kojim se naplaćuje novčana kazna na licu mesta.
(1) U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor iz člana 23. ovog zakona o svakom izvršenom pregledu i preduzetim radnjama u postupku nadzora dužan je da sačini zapisnik koji sadrži nalaz stanja.
(2) Zapisnik iz stava 1. ovog člana obavezno se dostavlja subjektu nad kojim je izvršen nadzor.
Pravno lice, preduzetnik, kao i svako drugo fizičko lice dužno je da inspektoru u vršenju inspekcijskog nadzora omogući nesmetano obavljanje poslova nadzora, u skladu sa zakonom.
(1) Prilikom vršenja svojih zakonom utvrđenih nadležnosti komunalna policija na teritoriji grada i grada Beograda, kao i nadležni organ opštine – na teritoriji opštine, vrši nadzor zabrane pušenja, kao povereni posao.
(2) Na obavljanje poslova iz stava 1. ovog člana shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o inspekcijskom nadzoru.
(3) Nadzor nad obavljanjem poverenih poslova iz stava 1. ovog člana vrši Ministarstvo, u skladu sa zakonom kojim se uređuje državna uprava.
Novčanom kaznom od 5.000 dinara kazniće se na licu mesta za prekršaj fizičko lice:
(1) Novčanom kaznom od 500.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice:
(2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 30.000 do 50.000 dinara.
(3) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniće se preduzetnik novčanom kaznom od 300.000 do 500.000 dinara.
Propisi za sprovođenje ovog zakona doneće se u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Pravna lica i preduzetnici u čijim objektima je zabranjeno pušenje, odnosno u kojima postoje izuzeci od zabrane pušenja u skladu sa ovim zakonom, dužni su da usklade svoj rad sa odredbama ovog zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Odgovorno lice za ugostiteljski objekat koji je u sastavu drugog prostora u kome je pušenje zabranjeno u skladu sa ovim zakonom (npr. objekti u tržnom centru, prostori iz člana 4. stav 2, ugostiteljski objekti u sastavu poslodavca i dr.) dužno je da sprovede zabranu pušenja u tom prostoru i da uskladi rad sa odredbama ovog zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim prostorijama („Službeni glasnik RS”, br. 16/95 i 101/05).
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije”.
Sl. glasnik RS 30/2010
Izvor: Pravno-informacioni sistem Republike Srbije, redakcijski prečišćen tekst. Važi samo tekst objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“.