stav. Ћир

Član 104 · Zakon o obligacionim odnosima

Posledice ništavosti

Ovlašćenja lica koja obavljaju određene poslove

1

U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cenama u vreme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje.

2

Ali, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojoj sadržini ili cilju protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima,* sud može odbiti, u celini ili delimično, zahtev nesavesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovu zabranjenog ugovora preda opštini na čijoj teritoriji ona ima sedište, odnosno prebivalište, ili boravište.

3

Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savesnosti jedne, odnosno obeju strana, o značaju ugroženog dobra ili interesa,* kao i o moralnim shvatanjima *.

Izmene člana

Prema napomenama u prečišćenom tekstu, član je menjan 1 put.

  1. Izmene i dopune

    Sl. list SRJ 31/1993

Zakon je donet 26. maja 1978. (Sl. list SFRJ 29/1978). Pogledaj i celu istoriju zakona.

Izvor: pravno-informacioni-sistem.rs, prečišćen tekst (poslednja izmena: Sl. glasnik RS 18/2020). Merodavan je tekst objavljen u Službenom glasniku.

Krivično delo i kaznu potraži običnim rečima u Stavu →