Iznos određuje skupština stambene zajednice svojom odlukom, i svaki vlasnik stana ili lokala dužan je da ga plaća (član 64 Zakona o stanovanju i održavanju zgrada). Taj iznos ne sme biti niži od najnižeg koji je propisala opština ili grad. Posebno se izdvaja novac za veće popravke, takozvano investiciono održavanje, koji čini rezervni fond zgrade. Ni taj iznos ne sme biti niži od onog koji je propisala opština ili grad.
Odlukom stambene zajednice o prihvatanju troškova održavanja zajedničkih delova zgrade i upravljanja zgradom, koja se donosi u skladu sa članom 44. stav 1, odnosno članom 44. stav 3. ovog zakona, propisuje se iznos koji je svaki vlasnik posebnog dela dužan da plaća na ime svog učešća u troškovima tekućeg održavanja i troškovima upravljanja zgradom, a koji ne može biti niži od iznosa propisanog aktom o tekućem održavanju zgrada koji donosi jedinica lokalne samouprave.
Visina izdvajanja na ime troškova investicionog održavanja zajedničkih delova zgrade određuje se odlukom skupštine stambene zajednice koja ne može biti niža od iznosa propisanog aktom o investicionom održavanju zgrada koji donosi jedinica lokalne samouprave, i predstavlja rezervni fond zgrade.
Tekst je iz prečišćenog teksta zakona, stanje na dan 12. novembra 2026. Kazna, ko pokreće postupak i zastarelost prikazani su prema tekstu člana. Kolika će kazna biti u nekom konkretnom slučaju zavisi od svih okolnosti.